Na ideju da je Zemlja okrugla došli su još grčki filozofi, ali su se ljudi u srednjem veku udaljili od tog stanovišta. Tada se verovalo da je naša planeta ravna ploča oko koje kruže ostala nebeska tela. Uprkos tome što se u najranijim razredima osnovne škole uči o dokazima zahvaljujući kojim znamo da Zemlja nije ravna, neke je u to i dalje teško ubediti.

Štaviše, u poslednje vreme je nešto što se smatra aksiomom u našem poznavanju sveta oko sebe postalo predmet neosnovanog preispitivanja.

“Ravnozemljaši” nekritički prihvataju “dokaze” o teoriji zavere, zbog koje je tobože kompletno čovečanstvo dovedeno u zabludu o obliku planete na kojoj živi, dok se prava istina posredstvom nekih “centara moći” krije od ljudi. Podržavaju ih i mediji željni senzacionalizma.

Tako je nedavno po internetu počeo da kruži snimak predavanja koje je fizičar doc. dr Božidar Boža Nikolić sa Fizičkog fakulteta održao na Festivalu nauke davne 2011. godine. Predavanje nije bilo standardno, već je posle kratkog uvoda, publika provocirana da iznese dokaze da je Zemlja okrugla, dok je doc. dr Nikolić imao zadatak da pronađe slabosti u tim dokazima.

Reč je o finoj intelektualnoj igri, čiji je osnovni cilj bio skretanje pažnje na to da čak i najočiglednije stvari nije lako dokazati, kao i da dokazi moraju biti potpuno jasni i ponovljivi, kako bi bili prihvaćeni kao naučni dokazi.

Međutim, pojedini mediji su bez znanja o tom ogledu na Festivalu nauke delili link ka snimku koji ne obuhvata poslednjih sedam-osam minuta predavanja uz naslove koji upućuju da “srpski fizičar tvrdi kako je Zemlja ravna ploča”.

Nikolić ne zna zašto je neko na takav način zbunio javnost.

“Najverovatnije je posredi glad za senzacijama, koja u nekom trenutku nije mogla da se zadovolji pa se posegnulo za starim stvarima, bez ikakve provere”, kaže on. "Sve ostalo bi bila neka moja teorija zavere, a o tome ne želim da razmišljam”.

Znanstvenici koji prate NASA-inu sondu Cassini, koja se još od 2004. godine nalazi u orbiti Saturna, nedavno su objavili izvrstan video atmosfere Saturnovog najvećeg mjeseca Titana, nastao kombiniranjem tisuća fotografija koje je spomenuta sonda snimila u razmaku od nekoliko sati.

Spomenuta snimka, nastala od 29. do 30. listopada ove godine, prikazuje oblake metana kako putuju sjevernom hemisferom Titana, a čime su znanstvenici dobili potpuno novi uvid u dinamiku atmosfere navedenog nebeskog tijela. Naime, osim što pruža pogled na nastanak, kretanje i nestanak oblaka, snimke je vrijedna i zbog toga što uspješno otklanja eventualne smetnje koje su ponekad prisutne na pojedinačnim fotografijama.

“Filmovi s vremenskim odmakom poput ovog znanstvenicima pružaju mogućnost promatranja dinamike oblaka dok se razvijaju, kreću iznad površine i nestaju. Osim toga, film s vremenskim odmakom pomaže razlikovati smetnje u slikama (primjerice, uslijed udara kozmičkog zračenja o detektor) od slabašnih oblaka i magle”, otkrili su znanstvenici.

Po prvi puta znanstvenici su našli dokaze kako podvodni sustav ima oprašivače koji obavljaju isti posao kao pčele na kopnu. Baš kao i njihovi kopneni rođaci, morska trava širi pelud kako bi se reproducirala.

Do sada su biolozi smatrali da se morske biljke oslanjaju samo na strujanje vode ne bi li širile svoje gene. Ali otkriće “morskih pčela” koje prenose pelud je bacilo novo svjetlo na razmnožavanje morske trave.

Znanstvenici s Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku neočekivano su pregledavajući video materijale sa snimkama kretanja rakova zamijetili da oni više posjećuju ženske cvjetove, baš kao i pčele na kopnu pri oprašivanju.

“Vidjeli smo životinje koje dolaze i rasprostranjuju pelud”, rekla je glavna istraživačica Brigitta van Tussenbroek za New Scientist.

Prije tog slučaja znanstvenici nikada nisu niti naslućivali da su životinje uključene u oprašivanje morske trave. Pitajući se dali beskralježnjaci doista oprašuju travu ili se njome hrane van Tussenbroek i njezin tim su dodali sitne rakova u akvarij.

Koncept vremena je jednostavno iluzija sastavljena od ljudskih sjećanja, sve što je ikada bilo i što će ikada biti, događa se upravo sada.

To je teorija grupe uvaženih fizičara koji imaju za cilj riješiti jednu od misterija svemira.

Većina ljudi čak i ne razmatra koncept vremena, ali ne postiji ništa u zakonima fizike što navodi da ono treba kretati naprijed u smjeru kako ga mi znamo.

Zakoni fizike su simetrični što u krajnjoj liniji znači da je vrijeme lako moglo se pomiče unatrag te unaprijed.

Zaista, neke pristalice teorije "Velikog loma" kažu da će se vrijeme pomicati unatrag kada univerzum prestane širiti.

Ova zagonetka zašto mi tumačimo vrijeme da se kreće unaprijed je navela znanstvenike da se zapitaju zašto. Neizbježno, neki su zaključili da je vrijeme jednostavno ljudska konstrukcija. Oni tvrde da postoji "blok-univerzum" gdje su vrijeme i prostor povezani, inače poznato kao prostor-vrijeme.

Teorija, koja je podržana Einsteinovom teorijom relativnosti, navodi da su prostor i vrijeme dio četvorodimenzionalna strukture gdje svaka stvar koja se desila ima svoje koordinate u prostor-vremenu.

Muve nisu poželjne ni u jednom domaćinstvu, pogotovo niko ne voli da ih vidi u restoranu, ali deo hrane iz ugostiteljskih lokala u južnoafričkom Kejptaunu ipak završi na „trpezi” larvi ovih insekata, koje se u tom gradu veštački uzgajaju. Naravno, reč je o ostacima restoranske hrane, koji se dopremaju tamošnjoj kompaniji „Agriprotein”, a larve koje se na taj način uzgajaju dalje se koriste kao hrana za piliće, svinje, ribe, kaže za „Politiku” dr Nevena Veličković, docentkinja Departmana za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.

Istraživački tim PMF-a, čiji je ona član, a kojim rukovodi prof. dr Ante Vujić, ponovo se sprema na put u Južnu Afriku. Tamo su već boravili, proučavajući ove insekte i njihovu moguću komercijalnu primenu, u okviru projekta „Hajflaj”, koji finansira Evropska unija i traje do 2018. godine. PMF je partner u tom projektu, a u njemu učestvuju i Univerzitet u Helsinkiju (Finska) i Univerzitet Alikante (Španija), španska firma „Bioflajtek” i pomenuta južnoafrička kompanija.

Dnevno se u Kejptaunu dopremi, po njenim rečima, oko 110 tona organskog otpada iz restorana, što je dovoljno za rast 22 tone larvi.

Beba Grace je stara samo 16 dana, a baš kao i svaka druga beba, ona samo jede, spava i proizvodi puno plinova.

Do sada se smatralo da se većina njezinih moždanih stanica razvila prije samog rođenja. Ipak, nova istraživanja pokazuju kako je to proces koji i dalje traje i trajat će još mjesecima. Znanstvenici su naišli na do sada nepoznati stupanj razvoja gdje se mali neuroni formiraju duboko u mozgu te migriraju u prefrontalni korteks koji igra središnju ulogu u spoznaji i kreiranju osobnosti.

“Fascinirani smo time što smo našli toliki broj novih neurona koji aktivno prelaze iz subventrikularne zone u subkortikalnu bijelu tvar, što je veoma uzbudljivo otkriće za nas”, rekao je jedan od autora otkrića, Eric J. Huang, profesor patologije na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu.

To je uzbudljivo jer bi ta migracija mogla dati novi uvid u sposobnost mozga male Grace za učenje i razvoj.

“Ovo je fascinantan fenomen i kada se događa embriju, a pogotovo u puno većem i kompleksnijem mozgu. Činjenica da stanice mogu migrirati tako daleko iz mjesta gdje su vjerojatno rođene do lokacije gdje će biti integrirane u neuralnu mrežu je nevjerojatna”, rekao je Arturo Alvarez-Buylla, profesor neurologije koji također predaje na Sveučilištu Kalifornija u San Francisku. Za te neuronske veze u prefrontalnom korteksu smatra se da su odgovorne za mentalna oboljenja poput autizma i shizofrenije - što otvara još vise pitanja o ovom stupnju razvoja mozga.

“Naučili smo strahovito puno o razvoju mozga ali to je tek mali dio onoga što moramo znati kako bismo shvatili kako mozak doista radi i razvija se. Fascinantno je da tako brzo napredujemo ali još je dug put pred nama”, dodao je Alvarez Buylla. Što se tiče bebe Grace, svaki dan je za nju nova avantura. Za nju je život prilično jednostavan u odnosu na izuzetnu kompleksnost koja se tek počela formirati u njezinoj glavi.

Dok su usavršavali nanožice za obične punjive baterije, znanstvenici s američkog Sveučilišta Carolina slučajno su otkrili način na koji bi baterije mogle trajati i do 400 godina, prenosi Business Insider.

Do ovog revolucionarnog otkrića došla je studentica Mya Le Thai, dok je istraživala svojstva zlatnih nanožica koje je premazivala elektrolitnim gelom. Nanožice su odlični vodiči struje, no jako su osjetljive i ne mogu izdržati puno punjenja baterije.

Nakon što ih je Mya Le Thai premazala elektrolitnim gelom, zaključila je kako bi takva baterija mogla izdržati 200.000 punjenja tijekom tri mjeseca, a da ne izgubi na kvaliteti. To bi značilo da bi ovakva baterija u običnom smartphoneu ili laptopu mogla izdržati do čak 400 godina, iako znanstvenici još uvijek nisu sigurni zašto ovakav spoj može napraviti tako dobru bateriju.

Reginald Penner, voditelj odjela za kemiju na Sveučilištu Carolina, izjavio je: "Ovo je nevjerojatno, obično ovakve baterije počnu gubiti na kvaliteti nakon samo 5.000 do 6.000 ciklusa, maksimalno 7.000."

Istraživači sada pokušavaju naći zamjenski materijal za zlato, koje je preskupo za masovnu proizvodnju ovih baterija, piše bug.hr.

Istraživači su u Kini pronašli 49 prirodno nastalih rupa i za njih kažu da kriju mnoge tajne.

Vladini istraživači su ih otkrili za vrijeme četveromjesečnog istraživanja Qinling-Bashan planina koje se nalaze u području Hanzhonga u kineskoj provinciji Shaanxi.

Da li na Zemlji postoje vanzemaljci? U neku ruku da, misle stručnjaci.

Naime, vjeruju kako se ta stvorenja mogu naći u ogromnim podzemnim oceanima skrivenim tisuću kilometara ispod površine Zemlje. New Scientist piše kako znanstvenici tvrde kako bi plašt naše Zemlje mogao imati oceane.

“Da nisu ‘spremljeni’ tamo dolje, mi bismo svi bili pod vodom”, rekao je Steve Jacobseniz Northwestern Universitya u Evanstonu, Illinois.

Voda na trećinu puta do zemljine jezgre

Jacobsen je u Brazilu otkrio dijamant na dubini od 1.000 kilometara, što je trećina puta do zemljine jezgre. Otkriće dijamanta važno je jer pokazuje da su se nesavršenosti na njegovoj površini mogle formirati jedino u prisutnosti vode.

Teretni svemirski brod bez ljudske posade koji je na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) trebao dopremiti hranu i gorivo i s kojim se u četvrtak izgubio kontakt, izgorio je u atmosferi nedugo nakon lansiranja iz Bajkonura u Kazahstanu, priopćila je ruska svemirska agencija Roskosmos.

"Po prvim informacijama, zbog izvanredne situacije, teretni brod se izgubio oko 190 km iznad zabitnog gorskog područja Tuve i glavnina dijelova je izgorjela u gustim slojevima atmosfere", objavio je Roskosmos.

"Svemirski brod je najvjerojatnije već pao negdje u Kini ili u Tihi ocean", rekao je neimenovani izvorM a prenijela je ruska državna novinska agencija TASS.