Inovator i inženjer Mark Pivac iz Pertha, koji svoje podrijetlo očito vuče iz naših krajeva, proizveo je robota pod nazivom Hadrian, kojemu je ime dao po rimskom caru koji je izgradio čuveni Hadrijanov zid u sjevernoj Britaniji.

Uloga ovog robota je polaganje cigli, a on je to u stanju raditi brzinom od 1.000 cigala na sat, puna 24 sata dnevno, bez obzira bio dan ili noć.

Prema 3D CAD planu gradnje kuće ili strukture koji mu se unese u softver, robot proračuna poziciju svake cigle, a potom koristi svoju ruku od 8,5 m kojom slaže cigle i učvršćuje ih cementom.

Zahvaljujući tim značajkama, robot je u stanju sagraditi čitavu kuću za samo dva dana, što znači da ih godišnje može sagraditi čak 150 komada.
Robot se prevozi kamionom, a može raditi na pogon generatora ili vanjskog izvora energije. Tvrtka Fastbrick Robotics koju su osnovali Mark Pivac i njegov rođak Mike Pivac, ističe preciznost gradnje i slaganja cigli u stotom dijelu inča (1/100 od 2,54 cm). U prezentaciji namijenjenoj investitorima predviđaju da Hadrian može uštedjeti desetke milijuna dolara godišnje tvrtkama koje za polaganje cigala koriste ljude, te navode da ovaj robot nije samo pomoćni stroj, već u potpunosti mijenja radnike.

Mark Pivac je ovaj projekt razvijao punih 10 godina, a do sada je u njega potrošeno oko 7 milijuna dolara.

Ovaj tjedan, investicijska tvrtka DMY Capital Limited je najavila sporazum po kojem će napraviti 100-postotnu akviziciju tvrtke Fastbrick Robotics, pa će Mark i Mike (ili Marko i Mišo), napokon početi ubirati plodove svojeg višegodišnjeg rada. Inače, prema pisanju PerthNow medija, Fastbrick Robotics ima veliku potporu federalne australske vlade, a tvrtku podupiru i brojni industrijski partneri, uključujući Brickworks Ltd, grupu australskih kompanija koje se bave proizvodima od betona i gline.

Pojava umjetne inteligencije zbog napretka softverske industrije samo je pitanje vremena, a to je vrijeme sve bliže, sudeći po knjizi "Smarter Than Us: The Rise of Machine Intelligence" dr. Stuarta Armstronga sa Sveučilišta u Oxfordu. On smatra da je potrebno što prije osmisliti planove za sigurnu umjetnu inteligenciju koja neće na koncu uništiti cijelo čovječanstvo.

Dr. Armstrong upozorava kako je moguće već u sljedećih nekoliko desetljeća da strojevi koje pogoni umjetna inteligencija postanu toliko nezamjenjivi da na koncu ljudi postanu nepotrebni. Ljudi upravljaju budućnošću ne zato što smo najjači ili najbrži, već zato što smo najpametniji, ističe Armstrong i dodaje: kada strojevi postanu pametniji od ljudi, predat ćemo im kormilo u ruke.

Njegova vizija moguće budućnosti ne izgleda baš blistavo, barem s ljudskog gledišta. Armstrong predviđa nastanak strojeva tolike računalne snage i brzine neusporedive s ljudskim mozgom, da će na koncu stvoriti globalne mreže međusobnim povezivanjem i komunicirat će međusobno bez uplitanja ljudi. Znanstvenik predviđa da će takav AGI (Artificial General Intelligence - umjetna opća inteligencija) biti kadar preuzeti kompletne transportne sustave, nacionalne ekonomije, financijska tržišta, zdravstvene sustave i distribuciju roba i dobara.

Naučnike skoro već cijelu deceniju zanima skup pjega koje se nalaze na površini Cerere, najvećeg objekta u pojasu asteroida našeg Sunčevog sistema.

Sada je "piramida" koja je uočena na njima još više zbunila naučnike.

Ni najčistija fotografija ovog planetoida ne pruža naučnicima dovoljno materijala da otkriju šta se tačno dešava na njegovoj površini.

Fotografija koju je napravila sonda "Dawn" 9. juna otkriva nekoliko svijetlih površina, od kojih najveća ima prečnik od oko devet kilometara i nalazi se u velikom krateru.

"Dawn" trenutno pomoću instrumenata analizira svjetlost koju reflektuje Cerera i tako pomaže naučnicima da otkriju koji minerali se nalaze na površini ovog planetoida.

Sonda je zabilježila i fotografiju na kojoj se može vidjeti planina visoka 4.800 metara, iako je Cerera inače ravna. Planina izgledom podsjeća na piramidu, a kakva je geološka formacija u pitanju biće jasnije tek 30. juna, kada se sonda približi Cereri na oko 1.500 kilometara.

Početkom avgusta sonda će joj prići još bliže i tada će biti mnogo jasnije fotografije, prenosi Blic.

Na nedavno održanom Paris Air Showu, Boyd Rutherford, viceguverner američke savezne države Maryland, objavio je da je Ministarstvo obrane SAD-a (U.S. Department of Defense), odabralo britansku tvrtka Malloy Aeronautics (MA) i američku SURVICE Engineering Co., da zajednički rade na Hoverbike tehnologiji, koja bi se trebala naći u operativnoj uporabi pod novom TRV kategorijom (Tactical Reconnaissance Vehicle) borbenih vozila.

"Drago mi je što mogu objaviti da su tvrtke SURVICE Engineering i Malloy Aeronautics ušle u partnerstvo na razvoju Hoverbikea, koji probija nove granice u zrakoplovstvu", rekao je viceguverner. "Također izražavam zadovoljstvo što mogu izraziti dobrodošlicu Malloy Aeronauticsu, koji će svoje operacije dovesti na tlo savezne države Maryland.

Chris Malloy, direktor operacija tvrtke MA, izjavio je da je otvaranje američke podružnice čisti poslovni potez, jer će njegova tvrtka doći u mogućnost suradnje s američkim vojnim znanstvenicima, kao i s kolegama iz tvrtke SURVICE, koju čine veterani na području znanosti i tehnologije, prisutni na vojnom tržištu u posljednjih 30 godina.

Svima koji smo gledali Star Wars filmove ili igrali video igre u kojima smo se susreli s Hoverbikeovima (ili Speeder bikeovima), jasno je da bi ovakve letjelice mogle predstavljati savršeno prijevozno sredstvo, koje bi se moglo koristiti poput leteće inačice motocikla, što vozačima nudi velike manevarske sposobnosti u urbanim i terenskim područjima, a pomalo nas podsjećaju i na vještičje metle.

Zanimljivo je da je MA do svojih prvih Hoverbike droneova došao financiranjem pomoću crowdfunding kampanje na Kickstarteru, a pažnju javnosti je privukao prvim testiranjima prototipa namijenjenih ljudskim "jahačima". Jedan od njihovih prototipa (P2) možete vidjeti u akciji u ovom videu.

Gotovo da nema korisnika mobilnog telefona kojem se barem jednom u životu nije dogodilo da mu telefon padne i razbije se. Zamislite da se razbijeni dijelovi obnove i ponovno sastave u cjelinu. Poput Terminatora u jednom od nastavaka popularnog serijala. Sada je i to moguće, a upravo je Terminator bio inspiracija Ludwiku Liebleru, znanstveniku s ESCPI Instituta u Parizu, koji je izumio vitrimers, novu vrstu plastike koja se sama obnavlja.

Za svoje otkriće dobio je i prestižnu nagradu za inovaciju godine koju dodjeljuje EPO (European Patent Office). Liebler objašnjava kako se nova vrsta plastike obnavlja uz pomoć zagrijavanja i kemijskog katalizatora, a može se reciklirati i biti obnovljena neograničen broj puta.

Osim u industriji telekomunikacija, Liebler smatra kako će najveću primjenu pronaći u transportnom gospodarstvu, kod obnove dijelova automobila, zrakoplova i bilo kojeg drugog predmeta koji zahtijeva čvrstoću i dugotrajnost.

Unatoč razvoju tehnologije, posao postavljanja opeka na gradilištu oduvijek, pa i danas, obavlja se gotovo isključivo ručno bez uporabe strojeva. No to bi se uskoro moglo promijeniti zahvaljujući izumu australskog inženjera Marka Pivaca.

On je, prema svojim vlastitim tvrdnjama, razvio prvog automatiziranog robota po imenu Hadrian (prema antičkom obrambenom Hadrijanovom zidu u Velikoj Britaniji) koji je specijalno namijenjen postavljanju opeka.

Pivac ističe kako Hadrian može raditi i danju i noću, 24 sata dnevno i 7 dana u tjednu. U roku od jednog sata položi 1000 opeka, a u roku od dva dana izgradi cjelokupni kostur kuće.

ESA-in satelit Integral tijekom prošlog tjedna zapazio je provalu svjetla visoke energije koju je proizvela crna rupa koja "guta" materijal svoje zvijezde.

V404 Cygni naziv je sustava koji se sastoji od crne rupe i zvijezde koje orbitiraju jedna oko druge. Nalazi se u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi, točnije, u zviježđu Cygnus ili Labud, a od nas je udaljen gotovo 8.000 svjetlosnih godina.

V404 Cygni nije bio ovako aktivan još od 1989. godine, kada su ga promatrali japanski satelit Ginga i visokoenergetski instrumenti na svemirskoj postaji Mir. U ESA-i vjeruju da je do promjene najvjerojatnije došlo zbog polaganog nakupljanja materijala u disku dok nije prijeđena granica, kada je došlo do dramatične promjene u načinu na koji se crna rupa "hrani" tijekom kratkog razdoblja.

"Ponašanje ovog izvora u ovom trenutku je iznimno, s opetovanim jarkim bljeskovima svjetla u vremenskim razmacima kraćima od jednog sata, što je nešto što se rijetko viđa u drugim sustavima crnih rupa", rekao je Erik Kuulkers iz ESA-e, znanstvenik zadužen za rad na projektu Integral.

Prema pisanju ruskog državnog medija Sputnik News, tvrtka United Instrument Manufacturing Corporation (UIMC), koja se nalazi u okrilju korporacije Rostec Corporation, objavila je da je proizvela "super-visoko-frekventni top", koji će se integrirati u samohodne raketne BUK sustave, te će biti namijenjen borbi protiv bespilotnih drone letjelica.

Ovaj top će imati promjer djelovanja od 360 stupnjeva, te domet od 9,6 km, no neće biti u stanju uništavati letjelice, već će im onesposobljavati elektroniku, odnosno konkretno radio komunikacijske sustave, kao i sustave za navođenje koji se nalaze na bojevim glavama projektila.

Drugim riječima, djelovanjem mikrovalova, ruski sustav je u stanju onesposobiti autonomne upravljačke sustave na droneovima, njihove kamere, kao i sustave za navođenje projektila kakvi se recimo nalaze na američkim Predator i Reaper letjelicama, a ujedno će prekidati i komunikaciju između droneova i operatera na zemlji ili u zraku.

Usprkos velikom hypeu vezanom uz leteće ratne droneove, oni zapravo još uvijek ne predstavljaju neku veću prijetnju zemljama s modernim borbenim zrakoplovstvom i raketnim sustavima, dok se mali izviđački droneovi lako "skidaju" i jednostavnim pješačkim oružjem, no Rusi očito žele pokazati Amerima da sada posjeduje još jedan backup sustav koji droneovima neće dozvoliti let nebom pod njihovom kontrolom.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Londonu su promatrali kako polarni vjetar otpuhuje plin sa atmosfere Saturnovog mjeseca Titana. Tim je analizirao podatke koji su prikupljani sedam godina u međunarodnoj Cassini sondi, i otkrili su da veze između Titanove atmosfere i magnetskog polja i radijacije Sunca stvaraju vjetar ugljikovodika i nitrila koji se s polarnih područja otpuhuje u Svemir. To je vrlo slično vjetru koji je uočen da dolazi sa Zemljinih polarnih područja.

Titan je u Sunčevom sustavu vrlo primjetan. Poput Zemlje i Venere, a za razliku od bilo kojeg drugog mjeseca, ima kamenitu površinu i gustu atmosferu. Jedini je u Sunčevom sustavu, pored Zemlje, koji ima rijeke, kišu i mora. Veći je od Merkura.

Zahvaljujući tim jedinstvenim svojstvima, Titan istražujemo više od bilo kojeg mjeseca, osim Zemljinog, uključujući brojne koji prolijeću kraj Cassini sonde, kao i Huygens letjelicu koja je sletjela 2004. Na Cassiniju je uređaj dijelom napravljen i na Sveučilištu u Londonu, a to je spektrometar plazme za Cassini, i on je korišten u ovoj studiji.

Atmosfera Titana je uglavnom napravljena od nitrogena i metana, uz 50 % veći pritisak na površini nego nego što je kod Zemlje”, rekao je Andrew Coates, koji je vodio studiju. "Podaci sa spektrometra prije par godina su dokazali da gornji sloj atmosfere Titana gubi oko sedam tona ugljikovodika i nitrita svaki dan, ali nisu objasnili zašto se to događa. Naša nova studija pruža dokaze o tome zašto se to događa."

Ugljikovodici su kategorija molekula koja uključuje metane, kao i druge poznate čestice uključujući naftu, prirodni plin i bitumen. Nitrili su molekule s čvrsto povezanim nitrogenom i ugljikom.

Novo istraživanje koje je danas objavljeno u žurnalu Geophysical Research Letter objašnjava da je ovaj gubitak atmosfere potaknut polarnim vjetrom kojeg pokreće međudjelovanje svjetlosti Sunca, njegovog magnetnog polja i molekula koje se nalaze u gornjoj atmosferi.

"Premda je Titan deset puta dalje od Sunca nego što je Zemlja, njegova gornja atmosfera je i dalje obasjana svjetlošću," kaže Coates. "Kada svjetlo dotakne molekule u atmosferi Titana, iz molekula ugljikovodika i nitrila se izbace negativno nabijeni elektroni, a ostaju pozitivne čestice. Ti elektroni, poznati kao fotoelektroni, imaju vrlo posebnu energiju od 24,1 elektronvolti, što znači da ih se može pratiti i spektrometrom i lako ih se razlikuje od drugih elektrona, dok prolaze kroz okolno magnetno polje."

Zemlju je pogodila velika solarna oluja koja može ometati rad GPS-a i električne mreže, ali isto tako nakon nje nastaju prekrasne aurore. Udar magnetske plazme iz sunca putovao je brže nego inače, navode iz američke NOAA-e (National Oceanic and Atmospheric Administration).

Radi se o najvećoj solarnoj oluji koja je dosada pogodila Zemlju. Posljednja se dogodila ovog ožujka, a približno velika oluja nastala je u 2005. Solarno vrijeme je sa sobom donijelo aurore, spektakularna svijetla koja se mogu tijekom noći vidjeti u nekim dijelovima svijeta.

Američki astronaut Scott Kelly, koji se trenutno nalazi na Međunarodnoj svemirskoj postaji, zabilježio je jednu auroru.