Znanost i tehnologijaS


Sun

Keplerove pionirske skice sunčevih pjega iz 1607. rješavaju solarne misterije 400 godina kasnije

slika
Korištenjem suvremenih tehnika, međunarodni tim znanstvenika predvođen Sveučilištem Nagoya u Japanu ponovno je proučio crteže sunčevih pjega slavnog astronoma Johannesa Keplera. Ovi crteži, koje je Kepler izradio 1607. godine, otkrili su nove informacije o solarnim ciklusima prije poznatog velikog solarnog minimuma. Otkrivanje ovih podataka donosi ključne uvide u razumijevanje povijesti solarne aktivnosti.

Rješavanje kontroverzi oko trajanja solarnih ciklusa

Nalazi ovog istraživanja, objavljeni u časopisu Astrophysical Journal Letters, pomažu razjasniti kontroverzu o trajanju solarnih ciklusa na početku 17. stoljeća. Ovi ciklusi su ključni za prijelaz iz redovnih solarnih ciklusa u veliki solarni minimum, poznat kao Maunderov minimum (1645.-1715.). Maunderov minimum obilježen je dugotrajnim razdobljem niske aktivnosti sunčevih pjega, što ima značajne posljedice za razumijevanje solarne aktivnosti i njezinog utjecaja na Zemlju.

Microscope 2

Složeni život na Zemlji započeo je oko 1,5 milijardi godina ranije nego što se mislilo, tvrdi nova studija

slika
© Zasluge: profesor Abderrazzak El Albani sa Sveučilišta u Poitiersu, FrancuskaIstraživanje tima daje snažnu potvrdu biološkog afiniteta režnjevitih makrofosila o čijoj se valjanosti naširoko raspravlja u znanstvenoj zajednici
Međunarodni tim znanstvenika otkrio je ekološke dokaze o prvim eksperimentima u evoluciji složenog života na Zemlji.

Do sada su znanstvenici široko prihvaćali da su se životinje prve pojavile na Zemlji prije 635 milijuna godina.

Ali tim, predvođen Sveučilištem u Cardiffu, otkrio je dokaze o mnogo ranijem ekosustavu u bazenu Franceville blizu Gabona na atlantskoj obali središnje Afrike više od 1,5 milijardi godina ranije.

Njihova studija, predstavljena u Precambrian Research, opisuje epizodu jedinstvene podvodne vulkanske aktivnosti nakon sudara dvaju kontinenata, koji je stvorio 'laboratorij' bogat hranjivim tvarima za najranije eksperimente u složenoj biološkoj evoluciji.

Boat

Replika čamca iz brončanog doba stara 4000 godina odvedena na plovidbu dugu 93 kilometra

čamac
© Emily Harris, Nacionalni muzej ZayedIstraživači još ne znaju koja je najveća brzina čamca
Tim eksperimentalnih arheologa isplovio je u replici čamca iz bronzanog doba, izgrađenom korištenjem uputa, materijala i tehnika od prije 4000 godina.

Tokom dva dana ispitivanja na moru, brod dugačak 18 metara prešao je 92,6 kilometara u Arapskom zaljevu, postigavši ​​brzinu od 5,6 čvorova (10,4 kilometara na sat).

Poznat kao Magan brod, brod su izgradili istraživači s NYU Abu Dhabi i Univerziteta Zayed korištenjem metoda opisanih na glinenoj pločici iz 2100. pr. Kr. Preuzevši svoje ime po civilizaciji Magan, koja je nekada obuhvaćala područje današnjeg Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, brod je predstavnik vrste plovila koje je nekoć omogućilo regiji trgovinu s Mezopotamijom i Južnom Azijom.

Magnify

Otkriveno da komodo zmajevi imaju zube obložene željezom

komodo gmazovi
© Charlotte Ellis, Zoološko društvo LondonaKomodo varani najveći su živući gmazovi, narastu do više od tri metra i prosječno teže 80 kg.
Zubi komodo zmajeva imaju gvozdene kapice, i zato su veoma oštri i jaki, otkrili su naučnici.

Novo istraživanje populacije komodo zmajeva, surovih predatora, otkrilo je koncentrisane naslage gvožđa duž nazubljenih ivica i vrhova njihovih zuba, pomažući im da budu oštri kao žilet kako bi im dobro služili za kidanje mesa sa plena koji proždiru.

Iako mnogi kičmenjaci imaju tragove gvožđa u svojim zubima, komodo zmajevi (varanus komodoensis) na zubima imaju toliko gvožđa, da su im ivice narandžasto prebojene.

Nikada ranije nije pronađeno gvožđe lokalizovano duž ivice zuba kičmenjaka. Novi nalaz sugeriše da jača oštrica zuba komodo zmajevima daje prednost i u smislu borbe sa plenom.

Doberman

Psi mogu namirisati ljudski stres i to mijenja njihovo ponašanje, otkriva studija

pas raspoloženje
Sposobnost naših četveronožnih prijatelja da prepoznaju kada smo loše raspoloženi nešto je u što vlasnici pasa već dugo vjeruju. Međutim, znanstvenici su sada pokazali da psi zaista reagiraju na emocije svojih vlasnika.

Istraživači sa Sveučilišta Bristol otkrili su da ponašanje pasa mijenjaju mirisi stresa u našem znoju i dahu. Psi koji su osjetili miris osobe pod stresom također su imali ''pesimističniji pogled na život''. Vodeća autorica dr. Nicola Rooney kaže: "Voditelji radnih pasa često opisuju kako se stres prenosi niz uzicu, ali smo također pokazali da se može prenijeti i kroz zrak", piše Daily Mail.

Prethodna istraživanja o emocijama pasa sugerirala su da su posebno osjetljivi na raspoloženja i postupke onih oko sebe. Međutim, još nije bilo dokazano igra li miris ikakvu ulogu u širenju tih emocionalnih stanja.

Fish

Na dnu Tihog oceana otkriven misteriozni "tamni kisik" koji proizvode metali

Duboki koraljni greben
© NOAADuboki koraljni greben (NOAA Ocean Exploration)
Nešto na tamnome dnu Tihog oceana stvara velike količine kisika, što je teško zamisliti s obzirom na to da tamo ne dopire Sunčeva svjetlost. Naime, do sada se smatralo da su samo živa bića poput biljaka i algi sposobna proizvoditi kisik putem fotosinteze - za što je potrebna Sunčeva svjetlost.

Znanstvenici su ovaj fenomen otkrili na području prepunom čudnih drevnih metalnih tvorevina veličine šljive, nazvanih polimetalni noduli. Stoga pretpostavljaju da ovaj "tamni kisik" ne proizvode živi organizmi, već metalne grudice koje, što je zanimljivo, stvaraju skoro jednaku količinu električne energije kao i AA baterije.

Lightning

SOTT Fokus: Crowdstrike uzrokuje globalni IT prekid: Nesposobnost ili sablasne smicalice?

scottie tech crowdstrike
© scottiestech.info
Globalni IT prekid rada u petak, 19. srpnja 2024. bio je strašan.

Rečeno nam je da nema razloga za brigu, ali što se zapravo događa?

Bojim se da je zečja rupa malo dublja nego što mislite.

Pridružite mi se da pogledamo "bug" Crowdstrikea i što to znači za vas...

Mars

NASA-in rover Curiosity slučajno otkriva ultrarijetke kristale sumpora nakon što je zdrobio stijenu na Marsu

mars
© NASA/JPL-Caltech/MSSSŽuti kristali čistog, elementarnog sumpora pojavljuju se unutar zgnječene stijene Marsa preko koje je NASA-in rover Curiosity slučajno prešao
Kada je 30. svibnja NASA-in rover Curiosity, koji teži 899 kilograma, prešao preko stijene na Marsu, ona se raspala, otkrivajući neočekivane sadržaje. Istraživači su bili zapanjeni kada su u njenoj unutrašnjosti pronašli žute kristale sumpora. Iako sulfati, koji su soli sumpora, nisu rijetkost na Crvenom planetu, ovo je prvi put da je na Marsu otkriven sumpor u svom čistom elementarnom obliku.

Na Zemlji, sumpor obično podsjeća na neugodan miris pokvarenih jaja, koji je posljedica prisutnosti plina sumporovodika. Međutim, elementarni sumpor nema miris i javlja se samo u specifičnim uvjetima. Stoga su znanstvenici bili iznenađeni kada su analizirali područje oko kanala Gediz Vallis i otkrili mnoštvo svijetlih kamenčića, koji su nalikovali onima koje je rover razbio, prenosi LiveScience.

Moon

Radarske snimke otkrivaju pećinu na Mjesecu pogodnu za lunarnu bazu

mjesec
© AP Photo
Prvi put u povijesti znanstvenici su, na temelju već postojećih podataka, potvrdili postojanje podzemnog otvora na Mjesecu, pećine koja bi mogla biti dovoljno velika da primi neku buduću ljudsku lunarnu nastambu.


Komentar: Možda nije prvi put. Japanci su otkrili lunarnu špilju još 2017. godine .


Dok NASA i ostale svemirske agencije traže način za uspostavu trajnih lunarnih kolonija, jedan od većih izazova predstavlja im gradnja nastambi - pa zbog toga već eksperimentiraju s 3D ispisom uz pomoć regolita i sličnim metodama, sve kako ne bi morali sav građevni materijal tamo dopremiti sa Zemlje.

No, ako na Mjesecu već postoje potrebne prostorije, poput pećina, možda bi ih se moglo samo prilagoditi i pretvoriti u nastanjive objekte.

Microscope 2

Genetske mutacije iz izumrle ljudske loze pomažu Tibetancima da žive na velikim nadmorskim visinama

slika
© Beijing Genomics Institute (BGI-Shenzhen)Istraživač prikuplja uzorak krvi etničkog Tibetanca koji sudjeluje u DNK studiji koja istražuje mutacije koje omogućuju Tibetancima da žive na velikim nadmorskim visinama
Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature, denisovci su na tibetanskoj visoravni, koja se, kako znamo, nalazi na iznimno velikoj nadmorskoj visini, egzistirali čak 100.000 godina.

Ekipa znanstvenika analizirala je ostatke pronađene u pećini Baishiya Karst, koja se nalazi na visini od 3280 metara nadmorske visine nedaleko od grada Xiahe u kineskoj provinciji Hansu. Tamo je među tisućama sitnih ostataka pronađeno i nešto ostataka koji se pripisuju drevnoj vrsti, a riječ je o jednoj od samo tri lokacije za koje se sa sigurnošću može tvrditi da su u njoj denisovci živjeli.

- Tko su denisovci ili denisovanci? Oni su arhaična populacija pleistocena s područja istočne Azije. Prvi su put prepoznati na temelju analiza drevnog DNK na lokalitetu Denisova špilja u gorju Altaj u Rusiji pa i dobivaju to ime. Neki upotrebljavaju izraz denisovci, a neki denisovanci, ali što je ispravno, to je zapravo više jezično pitanje.

Komentar: Najstariji ljudski genom ikada sekvenciran: 200.000 godina stara denisovanska DNK pokazuje opetovano križanje s neandertalcima