
© MAHMUD HAMS - AFPSpasioci i ljudi okupljaju se ispred krhotina tornja Al-Sharouk koji se srušio nakon što je pogođen izraelskim zračnim udarom u gradu Gazi
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike, koji kao miševi izlaze iz rupa, skidaju maske političke korektnosti i pokazuju svoje pravo lice. Oni žele vidjeti krv. Arapsku krv. Što više to bolje. Važno je da se proljeva arapska krv. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Desetine ubijenih prvog dana, pola od toga žene i djeca, a oni nisu ni trepnuli. Oni žele još. Dok rijeke krvi ne poplave Gazu, ako je moguće i miroljubivi Lod, oni neće stati. Dok Palestinci ne budu na koljenima, dok se ne poklone do zemlje pred Izraelom i bezuvjetno mu se zauvijek predaju, oni neće biti zadovoljni. Oni već predugo žele tu nemoguću pobjedu. I nikada je neće dobiti.
Krvožedni se dijele na bezbjednjake i rasiste. Preplavili su TV studije i radio stanice, društvene mreže, generali, analitičari, stručnjaci - u ratu nema drugih sagovornika - i potiču nove okršaje, dalji rat ne znajući zašto. Jedino je važno da im se napijemo krvi.
Bezbjednjaci vole rat jer ga za njega vežu najlepša sjećanja. Ratova nikada dosta, moramo im pokazati koliko smo jaki. Ratovi u Gazi i Libanu nisu ništa postigli, niti su ih nečemu naučili. Ali oni su tu svoji na svome. Da su ih tada poslušali bilo bi više žrtava, ali pobjeda bi još tada bila naša. Ona nemoguća, koja se nikada neće dogoditi.
Kao fatamorgana u pustinji, pobjeda im izmiče čim joj se približe. Ta pobjeda ne može biti postignuta silom. Ali oni ne odustaju: udari i uništi, govore nam bivši generali ili oni koji su uvijek sanjali da to budu. TV voditelj Dani Kushmaro koji se nikad ne usuđuje da ima mišljenje o bilo čemu, sada naivno pita: "Zašto kuća Jahje Sinvara, lidera Hamasa, još uvijek nije uništena?" Da slušaju njega, Sinvar više ne bi imao kuću, ženu, djecu, komšije, kao ni njegovi prethodnici - i već bismo pobijedili.
Komentar: