Mir na Bliskom Istoku nam je došao brzo i na tome ćemo morati da zahvalimo ruskom predsedniku Vladimiru Putinu.

Setite se da epicentar virulentnih anti-ruskih, pro-izraelskih osećanja nije počeo sa Neokonima i K Street-om. Počinje sa ostacima britanske carske klase koja i dalje ima ogroman uticaj nad britanskom politikom.

Mislite da grešim u vezi sa tim. Pogledajte Bregzit.

Putin održava situaciju pod kontrolom postavljanjem temelja za vin-vin situaciju za sve u regionu .

Od trenutka kada je Putin započeo svoju intervenciju u Siriju, američka panditokratija je rekla da će zaglibiti u močvaru. Da on ne može da izdrži nadolazeći rat sa borcima ISIS-a.

To je zasnovano na činjenici da SAD nisu mogle da pobede ISIS. Ali ta logika je važila samo ako ste verovali da se SAD zapravo bore protiv ISIS-a. Kada je Rusija ušla u Siriju, otkrila je sve laži o snazi ISIS-a, piše Tom Luongo za Gold Goats 'n Guns.

Tokom nekoliko dana od početka ruskih vazdušnih operacija sirijska Arapska vojska je počela da preuzima velike delove teritorije od američkih i turskih pobunjenika i od ISIS-a.

Preokret je bio upečatljiv. A SAD su ostale iznenađene, žaleći se kako Putin bombarduje pogrešne ljude. Efikasnost ruskih vazdušnih snaga bila je zapanjujuća, a rezultati na terenu govorili su za sebe.

Ovo nije revizionistička istorija. To su činjenice. Rusi su u tom trenutku prebacivali avione tri do četiri puta dnevno.

Očigledno je da je Putin dizajnirao rusku vojsku tako da brani ruske granice, a ne da napada i održava Carstvo.

Izraelski predsjednik Reuven Rivlin u srijedu će dati zadatak centrističkom političaru Bennyju Gantzu da pokuša oformiti novi koalicijsku vladu, nakon što aktuelni premijer Benjamin Netanyahu nije uspio u tome, saopćio je Rivlinov ured.

Netanyahu, konzervativac u četvrtom mandatu, čija je stranka bila izjednačena s Gantzovom na septembarskim izborima, poručio je Rivlinu u ponedjeljak da odustaje od formiranja vlade, nakon što nije uspio dobiti većinu u parlamentu, prenosi Reuters, piše Fena.

Netanyahu, koji se nalazi na čelu Likud partije, rekao je da vraća mandat Rivlinu, nakon što je radio "na uspostavljanju vlade širokog jedinstva".

Bez dogovora o vladi jedinstva

Ukoliko ni Gantz ne uspije formirati vladu, to će najvjerovatnije dovesti do novih parlamentarnih izbora, trećih od aprila.

Rivlin je odmah nakon izbora predložio da se osnuje vlada jedinstva, u kojoj bi vlast bila jednako podijeljena između blokova koje predvode Netanyahu i Gantz te da obojica budu premijeri po dvije godine.

Gantz odbija biti u vladi s Netanyahuom, kome prijete optužnice za korupciju.

Kada je čečenski vođa Ramzan Kadirov okupio je 10 000 pripadnika svojih specijalnih postrojbi na stadionu u Groznom i zakleo se na vjernost Rusiji i Vladimiru Putinu vidjelo se da raspolaže s jakim snagama na koje Moskva može računati bilo gdje i u bilo kojem trenutku.

Ruska vojna policija sastavljena od sunitskih muslimana iz Čečenije i Dagestana je odradila veliki posao u Siriji, gdje su im lokalno stanovništvo i neki terenski zapovjednici na okupiranim područjima, koji su se odlučili predati, imali više povjerenja u njih, nego u snage Bashara Al-Assada. Kasnije se pokazalo da je taj strah bio iracionalan i da su se te skupine bojale osvete vladinih snaga, iako nije zabilježen nijedan takav ozbiljniji incident.

Sada, kada se stvari u Siriji kreću u smjeru da bi moglo doći do obrnute migracije i povratka stranih militanata kući, između ostalog i u Čečeniju, Ramzan Kadirov je opet spreman.

"Čečenija je odabrala i obučila posebne vojne postrojbe za borbu protiv terorista "Islamske države", ako njihovi zapadni "lutkari" odluče da ih u Rusiju iz Sirije pošalju na Sjeverni Kavkaz", upozorio je čečenski vođa Ramzan Kadirov.

Turska operacija protiv Kurda na sjeveru Sirije dovela je do bijega stotina terorista iz desetak zatvora u kojima su bili zatvorenici "Islamske države", kao i iz osam izbjegličkih kampova u kojima su bili članovi njihovih obitelji, izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu. Izrazio je zabrinutost da bi to moglo izazvati "nalet takozvane obrnute migracije terorista natrag u njihovu domovinu".


Neki od tih boraca bivšeg "kalifata" bili su iz Čečenije i drugih republika na jugu Rusije, ali Kadirov kaže da bi dva puta trebali razmisliti o povratku.

"Čečenija je spremna osigurati sigurnost u našoj regiji. Za to smo pripremili specijalne jedinice", rekao je Ramzan Kadirov za Prvi kanal ruske državne televizije.

Nakon 6 sati i 20 minuta razgovora (od čega nekoliko sati "oči u oči" samo dvojica predsjednika), u ruskom crnomorskom odmaralištu Sočiju večeras je završio sastanak ruske i turske delegacije predvođene predsjednicima Vladimirom Putinom i Recepom Tayyipom Erdoganom o stanju u Siriji u kontekstu turske vojne operacije "Izvor mira", kao i američko-turskog sporazuma o 120-satnom prekidu vatre koji je istekao večeras u 20:00 sati.

Današnji su pregovori održani nakon što je Erdogan prethodno odbacio plan francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za sjevero-istok Sirije. I ne samo da ga je odbacio, već je Macrona optužio da predstavlja "teroriste" i da govori u njihovo ime.

Rat ili mir? Tko dobiva, a tko gubi? S kim će Turska dalje - s Rusijom ili SAD-om...? Samo su neka od pitanja koja ovih dana, ali i tjedana i mijeseci golicaju svjetsku javnost, medije i političare. Zato nije nikakvo čudo da je u Soči stigao rekordni broj novinara: 138 reportera iz čitavoga svijeta iščekuje rezultate rusko-turskih pregovora na vrhu. I dočekali su ih.

Na zajedničkoj konferenciji za medije oba su predsjednika izjavila kako nisu razgovarala samo o Siriji, već i bilateralnim odnosima, plaćanju u nacionalnim valutama u međusobnoj trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji... Ali, naravno, svi su čekali samo jedno - riječ domaćina, Vladimira Putina, vezano uz Siriju i daljnje ruske i turske poteze uz tu zemlju.

A Putin je odmah nakon pregovora s Erdoganom pred novinarima izjavio slijedeće: Rusija i Turska došle su do sudbonosnih riješenja za stanje na sirijsko-turskoj granici. Te će odluke objaviti ministri vanjskih poslova dviju zemalja, kazao je Putin, a one će, prema njegovom mišljenju, omogućiti riješenje dostatno opasne situacije koja je sada stvorena na granici dviju zemalja.

Turski vođa Erdogan je kazao kako je "detaljno upoznao" svoga ruskog kolegu o stanju na sjevero-istoku Sirije.

Mnistri vanjskih poslova Rusije i Turske Sergey Lavrov i Mevlut Cavushoglu zajednički su objavili vijest o potpisanom Memorandumu o razumijevanju između Moskve i Ankare, što je jedan od glavnih rezultata pregovora između dvojice predsjednika. Dokument uključuje 10 točaka, od kopjih su najvažnije slijedeće:

Američki ministar odbrane Mark Esper izjavio je da će deo američkih trupa ostati u selima u blizini naftnih polja na severoistoku Sirije kako bi sprečile da im priđu pripadnici terorističke grupe DAEŠ.

"Proces povlačenja američkih trupa trajaće nedeljama, a ne nekoliko dana, deo njih (trupa) ostaće u selima koja se nalaze u blizini naftnih polja na severoistoku Sirije, kako bi se sprečila mogućnost dolaska grupe DAEŠ i drugih (grupa) da iskoriste ove resurse. Naše trupe ostaće blizu mesta u kojima se vode borbe u Siriji", izjavio je Esper na konferenciji za štampu sa avganistanskim predsednikom Ašrafom Ganijem u Kabulu.

Američki ministar odbrane dodao je da nije doneta konačna odluka o povlačenju američkih trupa iz Sirije.

Ranije je list "Njujork tajms", pozivajući se na visokog američkog zvaničnika, saopštio da američki predsednik Donald Tramp planira da ostavi mali kontingent američkih trupa na istoku Sirije za borbu protiv DAEŠ-a.

Tramp je 7. oktobra izjavio da su Sjedinjene Američke Države počele da povlače trupe sa severoistoka Sirije. Šef Pentagona Mark Esper rekao je 13. oktobra da će Sjedinjene Američke Države odatle povući još 1.000 vojnika.

Turska od 9. oktobra vodi operaciju "Izvor mira" na severoistoku Sirije protiv kurdskih jedinica. Sjedinjene Američke Države i Turska dogovorile su se 17. oktobra o prekidu operacije na 120 sati i povlačenju kurdskih snaga iz 30-km široke tampon-zone na granici između Turske i Sirije, koju Ankara namerava da kontroliše samostalno.

Američka vojska koja prelazi iz Sirije u Irak nema dozvolu da ostane u zemlji, saopštila je iračka vojska.

"Sve američke snage koje su se povukle iz Sirije dobile su odobrenje da uđu u Kurdistanski region kako bi mogle da se prevedu van Iraka. Nije izdata dozvola da ove snage ostanu u Iraku", ističe se u saopštenju.

Zajednička komanda Iraka objasnila je da su sve američke trupe koje su se povukle iz Sirije dobile dozvolu da uđu u region Iračkog Kurdistana samo za tranzit kroz Irak, navele su iračke snage bezbednosti.

"Američkoj vojsci nije izdato nikakvo odobrenje da ostane u Iraku", naglašava se u saopštenju.

Sirijska novinska agencija SANA javila je u nedelju da je konvoj kamiona prešao iračko-sirijsku granicu u sklopu povlačenja američkih trupa sa severa Sirije.

Stotinak američkih vojnih vozila danas je prešlo granicu Sirije i ušlo u Irak u okviru povlačenja iz Sirije. Američki ministar odbrane Mark Esper naveo je ranije da će američke trupe biti stacionirane u Iraku kako bi zadržavale moguće ponovno pojavljivanje DAEŠ-a u ovoj zemlji.

Predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan od 9. oktobra vodi operaciju "Izvor mira" u Siriji. Ankara je saopštila da su dejstva turske vojske usmerena protiv Radničke partije Kurdistana i terorističke organizacije DAEŠ. Ankaru u tom regionu podržava sirijska oružana opozicija.

Dva dana ranije, 7. oktobra, američki predsednik Donald Tramp je izjavio da su Sjedinjene Američke Države počele da povlače trupe sa severoistoka Sirije.

Vašington i Ankara su se nakon toga dogovorile da zaustave vojnu operaciju Turske na 120 sati i povuku kurdske snage na 30 kilometara u unutrašnjost Sirije kako bi se stvorila tampon-zona koju Ankara namerava da kontroliše samostalno. Bez obzira na to, mediji prenose da se privremeno primirje povremeno narušava.

Rusija danas ne samo da nije izolirana u kompliciranom svijetu, a posebno ne na Bliskom istoku, već ima otvorenu komunikaciju i sa Sirijom i Kurdima i Turskom i Iranom, ali i s Izraelom, Egiptom, Afganistanom, a eno i Kralju Salmanu u Rijadu Putin poklanja sokolove. Sve je to noćna mora za one koji vjeruju da su jedini bogom dati stub oko kojeg se svjetska politika mora vrtjeti, »sa nama ili protiv nas«

Događaji na Bliskom istoku postaju brži i od najbržih medija, posebno od printanih. Zato je pisanje tekstova o tome tamo što se mijenja iz sata u sat, dva dana prije nego što novina ugleda stigne na kiosk, pomalo besmislen posao. No, ostaje nešto što jeste i mala prednost, mogućnost bavljenja »pozadinom« uz sjećanja, pouke, događaje koji kao da su minuli a sada se vraćaju iz prošlosti poput nauka koji je kapitaliziran, ili nije.

Eto u takvoj situaciji, sjetih se jednog događaja koji mi se u vrijeme izbora Trumpa za predsjednika u SAD-u činio više kao gorka šala nego kao nešto što će se vratiti nanovo kao istina. Naime, Amerikanac koji je znao dobro kako mu zemlja funkcionira i koja je ogromna mašinerija vodi, kazao je onako usput na jednom diplomatskom prijemu prijateljima:

»Nakon raspada Sovjetskog saveza mislili smo da se oni više nikada neće dići na noge, da su gotovi kao sila u svakom pogledu. Ostali smo mi, i niko više. Tako smo povukli iz Rusije i većinu onoga što je bio naš obavještajni kapacitet, pa sada nemamo nikoga ni blizu Kremlju, a oni, evo, ne samo da su se vratili, već imaju svoje ljude i u Bijeloj kući...«

Dan uoči susreta Vladimira Putina s turskim predsjednikom Erdoganom u Sočiju je izjavu za medije dao ruski ministar obrane Sergej Šojgu.

"Turska ofenziva na sjeveru Sirije izazvat će egzodus stranih terorista u njihove zemlje podrijetla", upozorava ruski ministar obrane.

"Postupci turske vojske uzrokovali su da je osam izbjegličkih kampova i 12 zatvora za strane teroriste ostalo nezaštićeno. To bi moglo izazvati val takozvane obrnute migracije terorista u njihove zemlje podrijetla", rekao je ruski ministar obrane, general Sergej Šojgu.

U govoru u Kini na Pekinškom sigurnosnom forumu Xiangshan, ruski dužnosnik zatražio je od međunarodne zajednice da udruži snage kako bi se svi zajedno suočili s terorističkom prijetnjom.

"Nadamo se da interakcija s turskim i američkim kolegama neće dopustiti da spustimo, već da povećamo razinu sigurnosti i stabilnosti u ovoj regiji", rekao je general Šojgu

Prema njegovim riječima, "događaji koji se odvijaju posljednjih dana nas, nažalost, ne vode prema najoptimističnijim razmišljanjima".

Ministar je napomenuo kako dio kampova u kojima su se držali teroristi više nije pod stražom i teroristi se "počeli širiti".

General Šojgu je također upozorio na sve veću prisutnost terorističke skupine ISIL u jugoistočnoj Aziji. Kaže da ova islamističke teroristička organizacija, nakon teških neuspjeha u Siriji, već cilja na Indoneziju, Maleziju, Singapur, Filipine i Tajland.

Usprkos upozorenju Pekinga da se zakonodavna tijela Sjedinjenih Američkih Država ne miješaju u unutarnje poslove Narodne Republike Kine, jer će u suprotnom slučaju azijski div biti prisiljen na "prikladan odgovor", američki Kongres je usvojio zakone kojima zadire u suverenitet Kine.

Pobunu u Hong Kongu zapadni mediji općenito opisuju kao "borbu za slobodu". Za ostatak svijeta, izvan granica takozvanog Zapada, ovo je sramotna Obojena revolucija koju je pokrenuo američki State Department s ciljem zadržavanja Kine.

Osim toga, nedavne američke sankcije uvedene protiv vlasti u Hong Kongu, za koje su jednako glasali republikanci i demokrati, ukazuju na to da je u američkim elitama težnja za suzbijanjem Kine jednoglasna.

Dakle, nije samo Trump taj koji ima geopolitičku ideju koja je uzrok za sada još uvijek trgovinskog rata. Zapravo, moglo bi se hipotetski govoriti da je Trump svojim pragmatičnim pristupom manje neprijateljski raspoložen prema Kini od njegovih suparnika, koji ne gledaju trgovinsku bilancu i njenu neravnotežu u korist Kine, već su još u vrijeme Obame krenuli u egzistencijalnu borbu u sukobu s Pekingom.

Prije nego se vratimo na temu Hong Konga i sankcija tamošnjim lokalnim vlastima koje je uveo američki Kongres, podsjetimo da je rat protiv Kine u članku "Američko pacifičko stoljeće" u časopisu Foreign Policy najavila Hillary Clinton 2011. godine, strategiju koja se kasnije nazvala "Obaminom doktrinom".

Međutim, čak i ovdje su primjetne razlike iako je cilj isti. Hillary Clinton i Barack Obama su odmah krenuli agresivno i Kinu su htjeli suzdržati vojnim putem.

U početnoj fazi realizacije ovog plana su SAD krenule u postavljanje takozvanog "proturaketnog štita" oko Kine, pravdajući to "predostrožnošću od mogućeg kineskog nuklearnog napada".

Krajem 2011. Obama je, poučen promašajima u Iraku i Afganistanu, najavio novu obrambenu strategiju. Prilikom putovanja u Australiju je predstavio svoju doktrinu, koju će kasnije kolokvijalno nazvati "Obamina doktrina".

Izrael ne bi trebao biti ograničen međunarodnim granicama ili zakonima ako se osjeća ugroženo i uvijek se može osloniti na podršku SAD-a, rekao je državni tajnik Mike Pompeo nakon sastanka s izraelskim premijerom i šefom obavještajne službe Mossad, prenosi RT.

Američka administracija oduvijek je bila "vrlo jasna" da Izraelu daje odriješene ruke u lovu na bilo koje navodne izdanke "iranske prijetnje" u regiji, uz korištenje nacionalne sigurnosti kao krajnjeg izgovora, rekao je Pompeo u intervjuu za Jerusalem Post. "Izrael ima temeljno pravo baviti se aktivnošću koja osigurava sigurnost svojih ljudi. To je u samoj srži onoga što nacionalne države imaju ne samo pravo, nego i obvezu činiti", rekao je.

Povlačenje američkih trupa iz Sirije izazvalo je određenu zabrinutost u Tel Avivu, ali Pompeo je požurio naglasiti da je SAD i dalje predan nastavku aktivnosti kojima se SAD bavi već nekoliko godina.

"Znamo da je ovo kutak u kojemu je Iran pokušao premjestiti oružane sustave u Siriju, u Libanon, koji prijete Izraelu, i učinit ćemo sve što možemo kako bismo bili sigurni da ćemo imati kapacitet da ih identificiramo kako bismo zajedno odgovorili na odgovarajući način", upozorio je Pompeo.

Pompeo je posjetio Izrael nakon njegova hitnog putovanja u Tursku, gdje je uvjerio predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da privremeno zaustavi prekograničnu vojnu operaciju u Siriji te tako pomalo dopustio Trumpovoj administraciji da spasi obraz nakon 'izdaje' svojih kurdskih saveznika.

U Tel Avivu Pompeo je održao sastanak sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i šefom Mossada Yossijem Cohenom, očigledno kako bi uvjerio da povlačenje iz SAD-a nije znak slabosti ili namjere da smanji pritisak na Teheran, piše RT.