Američki predsjednik Donald Trump službeno je najavio kako će Sjedinjene Države povući svoj potpis s Međunarodnog sporazuma o trgovini oružjem, i da će Ujedinjeni narodi o toj američkoj odluci uskoro dobiti i službenu potvrdu. "To će biti još jedan povijesni korak za zaštitu Amerikanaca", izjavio je sinoć čelnik SAD-a.


Inače, ratifikaciju toga sporazuma Sjedinjene Države počele su u vrijeme administracije Baracka Obame. Trump je Sporazum nazvao "lošim i pogrešnim", kazavši, kako SAD više ne namjeravaju sudjelovati u njegovom izvršenju, pri čemu je potpisao odluku o zaustavljanju ratifikacije dolkumenta s ciljem "zaštite suvereniteta Amerike".

Ubrzo nakon ove vijesti oglasio se i glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres, izjavivši, kako je ovaj sporazum "jedini globalni instrument za povećanje transparentnosti i nadzora u međunarodnoj trgovini oružjem". "On je poglavito važan u sadašnje vrijeme, kada vidimo rast međunarodne napetosti i nove interese za širenje i modernizaciju (vojnih) arsenala", kazao je glavni tajnik UN-a.

Hoće li ovaj vapaj glavnog tajnika UN-a na kraju ostati vapaj "hodajućeg u pustinji"? Po svemu sudeći hoće i to iz više razloga: najnovijom odlukom Trump, zapravo, nastavlja "rušiti" sve međunarodne sporazume koji su potpisani u vrijeme Baracka Obame, poput onoga o iranskom nuklearnom programu, trans-tihooceanskog sporazuma o slobodnoj trgovini i td., što je samo nastavak njegove političke linije jačanja američkih gospodarskih i vanjskopolitičkih interesa, bez bilo kakvih ograda međunarodnog karaktera koje bi taj politički smijer (poznat i kao "America First") usporavali ili ograničavali.

Naravno, Washington pri tom u svijetu postojano projicira nove ili produbljuje stare napetosti, iscrtava nove linije sukoba i stvara potencijalna žarišta koja omogućuju nužne preduvjete za još snažniji, i međunarodno-pravno gledano neometani američki izvoz oružja svojim saveznicima i partnerima s ciljem zaštite od "diktatorskih režima" koji ruše "zapdane demokratske vrijednosti" i toga slično.

Jasno je, naravno, kako iz takvih, uopćenih političkih fraza (koje služe kao razlog i opravdanje za protupoteze) stoje isključivo ekonomski interesi, ponajviše američkih proizvođača i trgovaca oružjem, koji su bili i glavni pokrovitelji Trumpove predizborne kampanje (naravno, u svemu tome nikakvih Rusa ili "malignog" utjecaja Moskve na njegov izbor nije bilo, a na što ukazuju i ovih dana i tjedana objavljivani rezultati službenih istraga, pokrenutih od Trumpovih političkih oponenata iz Demokratske stranke i Kongresa).

"Potpuno je neprimjereno europske izbore smatrati sukobom takozvanih "progresivaca" i nacionalista. "Progresivci" ponovno potvrđuju svoju želju da izgrade svijet koji će poštovati međunarodno pravo kojeg nastoje iskorijeniti njihovi mentori iz Sjedinjenih Država, dok se neki nacionalisti, poput Poljske Andrzeja Dude, pripremaju služiti Sjedinjenim Državama u sukobu Washingtona protiv njihovih partnera u Europskoj uniji", za Voltaire Network piše Thierry Meyssan.

Od Ugovora iz Maastrichta, sve članice Europske unije, uključujući neutralne zemlje, stavile su svoju obranu pod suverenitet NATO pakta, na čijem čelu su isključivo Sjedinjene Države. Stoga, ako Pentagon odredi ekonomska središta i zemlje koje želi uništiti s američkim ministarstvom financija, sve članice Europske unije i NATO pakta moraju nametnuti američke sankcije.

Nakon što je predsjednik Trump tijekom srednjoročnih izbora izgubio većinu u Zastupničkom domu, pronašao je nove saveznike, ali je zbog toga oslobođen od tužitelja Muellera od optužbe za veleizdaju. Donald Trump sada podržava ciljeve svojih generala. Američki imperijalizam se vratio.

Za manje od šest mjeseci su se "ponovno vratili" temelji međunarodnih odnosa. Rat kojeg je obećavala Hillary Clinton je počeo, ali ne samo vojnom silom.

Ova promjena pravila igre, koje nije bilo od kraja Drugog svjetskog rata, odmah je prisilila sve aktere da preispitaju svoju strategiju i sve planove u savezu. Oni koji dođu prekasno platit će za to.

Stvarni rat je proglašen ekonomskim ratom

Ratovi će uvijek biti smrtonosni i okrutni, ali za Donalda Trumpa, koji je, prije nego što je postao predsjednik Sjedinjenih Država, bio poslovni čovjek, najbolje je da rat košta što manje. Stoga je bolje ubijati ekonomskim sredstvima, a ne oružjem. Budući da Sjedinjene Države više ne dijele trgovinske sporazume s većinom zemalja koje napadaju, stvarni "ekonomski" troškovi tih ratova, ali u pravom smislu riječi, zapravo snose treće zemlje, a ne Pentagon.

Tako su Sjedinjene Države upravo odlučile ekonomski opkoliti Venezuelu, Kubu i Nikaragvu. Da bi se prikrili pravi ratovi, sa smrtima i razaranjima, mediji te akcije nazivaju "sankcijama", ali nam ne daju nikakvu ideju o zakonu po kojem se uvode ove "sankcije" Washingtona.

Sredinom ovog mjeseca smo opširnije izvijestili o skandalu koji je potresao Macronovu vladu i izvješću francuske vojno-obavještajne službe prema kojem je predsjednik sve vrijeme znao da se francusko oružje u saudijskom genocidu u Jemenu koristi za ubijanje civila. Mnogi smatraju da to i nije neka vijest, ali je za francusku javnost i političku arenu prodaja oružja Saudijskoj Arabiji važna tema.


Ali umjesto da se razjasni cijela stvar, zbog koje se Macron našao pod lavinom kritika, francuska vlada je naredila da se pronađe osoba koja je ove podatke dostavila agenciji Mediapart.

Francuske vlasti traže vladinog dužnosnika za kojeg vjeruju da je medijima prokrijumčario štetne informacije o ulozi Francuske u ratu Saudijske Arabije protiv Jemena, navodi se u izvješću.

Sredinom travnja je Disclose, nova istraživačka medijska kuća, objavila izvješće koje sadrži bilješku od 15 stranica francuske vojne obavještajne službe (DRM). Kao što smo opširnije izvijestili, izvješće pokazuje da su dvije arapske zemlje koristile francusko oružje u svojoj agresiji na Jemen.

Dokument kojeg je vlada dobila na uvid u listopadu 2018. godine sadržava popise francuskih tenkova, oklopnih vozila, borbenih zrakoplova, helikoptera, haubica, streljiva i radarskih sustava koji su prodani Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Korištenje francuskog oružja u Jemenu proturječi ranijim javnim izjavama iz Pariza, gdje su u više navrata tvrdili da se ovo oružje koristi samo u ograničenoj mjeri i samo u "obrambenim operacijama". Francuska ministrica obrane Francoise Parly izjavila je u intervjuu francuskoj radio postaji Inter u siječnju da "nije znala da će francusko oružje biti upotrijebljeno u ovom sukobu".

Pozivajući se na neimenovane informirane izvore, AFP je u srijedu izvijestio kako je tužiteljstvo, nakon istrage ministarstva obrane, pokrenulo preliminarnu istragu "kompromitiranja tajnosti nacionalne obrane".

U izvješću AFP se ne spominje kada je obavijest procurila. Izvori su također izjavili da je francuska unutarnja obavještajna služba DGSI vodila istragu o ranjivosti informacija koje su uključivale državnog službenika i treću osobu.

Agencije su navele da je bilješka "od velikog javnog interesa" i kao takva može biti objavljena.

"Povjerljivi dokumenti koje je objavio Disclose i njegovi partneri od velikog su javnog interesa i upozoravaju građane i njihove predstavnike na ono što vlada namjerava sakriti", stoji u uredničkom članku tvrtke Disclose, kojeg je objavio i AFP.

Odnosi između SAD-a i Turske proživljavaju duboku krizu, što je već dobro poznato, kao što su poznati i glavni razlozi koji su do nje doveli. Međutim, ono na što portal Geopolitika News već duže vremena ukazuje, a što je puno manje ponato široj javnosti je suparništvo između Turske i Saudijske Arabije na prostoru Bliskog istoka ali i islamskog svijeta uopće, gdje se obje strane nastoje prometnuti u njihovg glavnog vođu i zaštitnika. Zbog svega navedenog ne treba previše čuditi niti slijedeća vijest:

Adam Schiff, predsjednik odbora američkog Kongresa za obavještajne poslove i član Republikanske stranke, u petak, 26. travnja susreo se sa saudijskom veleposlanicom u SAD-u, princezom Reemom bint Bandar Al Saud, u zgradi saudijskog veleposlanstva u Washingtonu, o čemu je izvijestio i na osobnoj web stranici.

Prigodom tog susreta, na kojem se, uglavnom, razgovaralo o saudijskim investicijama u Kaliforniji (Schiff je zastupnik Kalifornije u Predstavničkom domu Kongresa), razmatrao se i Schiffov prijedlog rezolucije o službenom priznanju i osudi genocida nad Armencima u Osmanlijskom carstvu u vremenu od 1915.-1923.g. Navodi se kako se saudijska veleposlanica i princeza suglasila dati potporu promicanju te rezolucije u Kongresu, kazavši, kako se i "Saudijska Arabija također nalazila pod snažnim ugnjetavanjem u vrijeme Osmanlijskog carstva" i kako "nema nikakvih ugodnih uspomena u našoj povijesti iz razdoblja osmanlijske vladavine".

Iako u tome vjerojatno ima dosta istine, ipak pomalo nestvarno zvuči nastavak izjave saudijske veleposlanice: "Naša se država uvijek zauzimala za zaštitu ljudskih prava. Istraživanje povijesnih događaja - to je pravo svakog naroda i nitko se ne smije zabrinjavati kada se objasni istina. Turska je glavni osumnjičenik za geniocid nad Armencima i ne može iskazivati brigu o zaštiti ljudskih prava prije pojašnjenja istine."

Naime, upravo je Saudijska Arabija oličenje despotizma s priznacima čistog srednjovjekovlja u smislu obračuna s političkim i drugim neistomišljenicima u svom društu. Osim čestih odrubljivanja glava osuđenicima na smrtnu kaznu, dovoljno se prisjetiti i zločina iz listopada prošle godine, kada je u saudijskom konzulatu u Istanbulu zvjerski ubijen saudijski novinar i disident Jamal Khashgoggi. A upravo na potpunom rasvjetljavanju njegovog ubojstva, počinjenog na turskom teritioriju, postojano inzistira službena Ankara, ukazujući pritom na svoju zakonsku obvezu završetka istrage upravo zbog spomenutog načela teritorijalnosti. Naravno, Ankara se pri tome, kao, uostalom, i sve velike zemlje i one druge koje drže do sebe primarno rukovodi vlastitim nacionalnim interesima i ovakve stvari za to su joj idealna platforma, upravo u kontekstu spomenutog tursko-saudijskog regionalnog suparništva.

Sa propašću priče o dosluhu sa Rusima i opstrukciji pravde, dalje insistiranje na impičmentu poprima karakter otvorenog državnog udara
Objavljivanje Malerovog izveštaja ostavilo je demokrate u dilemi. Izveštaj ih je ostavio da razmisle do kakvih je zaključaka došao Robert Maler nakon dvogodišnje istrage.

Kandidat Donald Tramp nije bio u zaveri ili dosluhu sa Rusima kako bi hakovao mejlove Demokratskog nacionalnog komiteta ili Džona Podeste. Tramp nije učestvovao u tim ilegalnim radnjama, niti bilo koji član njegove kampanje. Po pitanju dosluha i zavere Tramp je nevin, istakao je Maler.

Maler nije rekao da Tramp nije razmišljao o tome da se umeša u njegovu istragu. Međutim, istraga je tekla neometano. Svi Malerovi zahtevi za dostavljanjem dokumenata su ispoštovani. A Maler nije zaključio da je Tramp ometao pravdu. Što se tiče ometanja pravde, on, dakle, nije kriv zbog nepostojanja optužnice.

Iran, bez obzira na odluku američkog predsednika Donalda Trampa da prizna Golansku visoravan kao deo Izraela, realizuje svoje obećanje i ne primiče snage u Siriji granici sa jevrejskom državom u području Golana, rekao je u intervjuu Sputnjiku specijalni predstavnik predsednika Rusije za Siriju Aleksandar Lavrentjev.

"Svojevremeno smo postigli sporazum sa našim iranskim prijateljima da će neke jedinice koje se tamo (u Siriji, duž granica sa Izraelom) nalaze radi osiguranja bezbednosti južne zone deeskalacije i biti povučene na bezbedno rastojanje - 75-80 kilometara. Oni ispunjavaju svoje obećanje", rekao je Lavrentjev, odgovarajući na pitanje kako je odluka Donalda Trampa o statusu Golanske visoravni uticala na prisustvo iranskih snaga u Siriji.

On je dodao da se taj dogovor i dalje poštuje.

Specijalni predstavnik predsednika Rusije za Siriju je dodao da Moskva smatra mogućim formiranje specijalne grupe za povlačenje inostranih snaga iz Sirije u kojoj bi mogao da učestvuje i Izrael. Lavrentjev navodi da takva grupa neće biti formirana kako bi vršila neki uticaj ili pomogla povlačenju iranskih snaga.

Prema njegovim rečima, ovo pitanje ima mnogo različitih prepreka, pošto se u Siriji nalaze snage koje su tu na poziv zvaničnih vlasti, uključujući Iran, čiji saveznici pružaju pomoć Siriji, dok su tamo nezakonito američke, francuske i druge inostrane trupe.

Ukrajina kupuje duplo skuplji gas od onoga koji bi mogla da ima, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin na konferenciji za štampu u Pekingu na kraju foruma "Jedan pojas - jedan put", dodajući da neće biti nikakvog reversa gasa ako ne bude tranzita iz Rusije.

"Na kraju krajeva, potpisali mi sporazum o tranzitu gasa ili ne... Nema nikakve tajne, jer Ukrajina dobija dva puta skuplji gas nego što bi mogla", rekao je Putin na konferenciji za štampu.

On je podsjetio na martovsku posjetu predstavnika političkog savjeta ukrajinske partije "Opoziciona platforma - za život" Viktora Medvedčuka i lidera te partije, nedavnog kandidata za predsjednika Ukrajine Jurija Bojka.

"Ruska strana je već rekla - cijena će biti minimum za 25 odsto manja ako direktno bude dobijala gas iz Rusije. Razumijete, tokom ovih godina, za 1.400 odsto su porasle tarife za grijanje u zemlji. Na struju - hiljadu odsto. Katastrofalno pada standard", dodao je Putin.

Prema njegovim riječima, ako ne bude bilo tranzita gasa u Ukrajini, neće biti ni reversa niti snabdjevanja gasom.

"Jer, revers je virtuelan. Kako funkcioniše naš gas koji koji ide u zapadnu Evropu, još od sovjetskih vremena? Iz gasovoda se račva na cijelu Ukrajinu. To je apsolutno poznata stvar za profesionalce", saopštio je ruski predsjednik.

"To je glupost, nema nikakvog reversa", izjavio je on, objasnivši da Ukrajina gas uzima iz cijevi na običan način, a zatim u papirima to predstavlja kao revers.

"Zamislite da nema tranzita. Onda neće biti ni snabdjevanja Ukrajine gasom. To je tako ozbiljno pitanje, a oni se glupiraju, bave se nekim političkim svađama umjesto da razmisle o običnim građanima koji žive sa trenutnim brigama i primoravaju ih da plate visoku cijenu za te političke trikove", rekao je ruski lider.

Jedna od poruka računalne pošte koja je procurila sa servera kojim se služila Hillary Clinton potvrđuje da su Obamina administracija na čelu s Hillary organizirali rat u Siriji samo kako bi se ravnoteža snaga u regiji očuvala u korist Izraela .

WikiLeaks je otkrio da je tadašnja državna tajnica naredila pokretanje rata u Siriji kako bi se svrgnula vlada i predsjednik Assad, tvrdeći da je to "najbolji način da se pomogne Izraelu".

Dokument je jedan od mnogih koji nisu klasificirani oznakom tajnosti od američkog State Departmenta i proslijeđen je pod brojem F-2014-20439, dokument br. C05794498. Hakiran je relativno lako, jer je dio komunikacije kada se Hillary Clinton, dok je bila državna tajnica od 2009. do 2013. godine, za državne poslove služila privatnim serverom iz svoje kuće, a ne puno bolje zaštićenim serverom američke vlade.

Iako transkript WikiLeaksa datira kao elektronička pošta od 31. prosinca 2000. godine, to je njihova pogreška, jer sadržaj pošte, posebice referenca na pregovore između Irana i Zapada o iranskom nuklearnom programu u Istanbulu u svibnju 2012., pokazuje da je poruka poslana 31. prosinca 2012. godine.

Iz poruke se jasno vidi da je cilj američke politike od samog početka bio nasilno svrgavanje sirijske vlade, ali isključivo zato što je to u interesu Izraela.

"Najbolji način da se zbog iranske nuklearne sposobnosti pomogne Izraelu jest pomoći stanovništvu Sirije da sruši režim Bashara Al-Assada", odmah počinje Hillary Clinton.

Iako su sva američka obavještajna izvješća dugo odbacivala mogućnost da iranski program za cilj ima stvoriti "atomsku bombu", što je i zaključak kojeg je podržala Međunarodna agencija za atomsku energiju, H. Clinton se i dalje koristila tim lažima kako bi u ime Izraela "opravdala" uništenje Sirije.

Ona čak i mit o iranskom programu atomske bombe posebno povezuje sa Sirijom jer, kako kaže "program atomske bombe u Iranu ugrožava Izraelov monopol na nuklearno oružje na Bliskom istoku".

Ako Iran stekne nuklearno oružje, tvrdi H. Clinton, to bi omogućilo Siriji i drugim "izraelskim protivnicima", kao što su Saudijska Arabija i Egipat, da i oni budu nuklearne sile", a sve to ugrožava interese Izraela.

"Stoga Sirija mora biti uništena", kaže Clinton.

Predsednik Rusije Vladimri Putin nazvao je 18-mesečnu kaznu zatvora Ruskinji Mariji Butini u Americi - bezakonjem.

"Ministarstvo spoljnih poslova je već komentarisalo 18-mesečnu kaznu zatvora Butini. Po mom mišljenju, tamo je rečeno da je to bezakonje. Nejasno je zašto su je osudili, kakav je zločin ona počinila", rekao je Putin za vreme konferencije za štampu na kraju posete Kini.

On je naglasio da se to naziva "spašavanje lica ili borba za čast epolete".

"Uhvatili su i stavili iza rešetaka devojku, nisu imali da je optuže nizašta. Međutim, nisu imali za šta da je optuže. Da ne bi ispali potpuno smešni, dali su joj 18 meseci, kako bi pokazali da je kriva za nešto", zaključio je predsednik.

Kineski poziv Siriji da se pridruži megaprojektu Novog puta svile se protivi američkim sankcijama, kaže Bouthaina Shaaban, politička savjetnica sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada.

U intervjuu kojeg je u četvrtak dala za libanonski kanal Al-Mayadeen, politička i informativna savjetnica u predsjedništvu Sirijske Arapske Republike, Bouthaina Shaaban, pohvalila je sudjelovanje delegacije iz Damaska, na zahtjev kineske vlade, na Drugom međunarodnom forumu "Jedan pojas - Jedan put" koji se održava u Pekingu između 25. i 27. ovog mjeseca.

Savjetnica sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada je naglasila je kako je ravnopravno sudjelovanje Damaska na spomenutom forumu "važna poruke protivljenja američkim sankcijama protiv Sirije i Irana".

U tom smislu, istaknula je čvrstoću i otpor Sirijaca suočenih sa sankcijama i ekonomskim pritiscima američke vlade, kao što su to učinili u borbi protiv terorizma, iz kojeg su izašli kao pobjednici.

"Sirijski će narod imati strpljenja u teškoj gospodarskoj situaciji, jer je zadržao strpljenje u borbi protiv terorizma", kazala je dužnosnica.

Na Drugom međunarodnom forumu "Jedan pojas - Jedan put" je na čelu sirijske delegacije Bouthaina Shaaban osobno, a na forumu u Pekingu sudjeluje više od tisuću poduzetnika iz oko 120 zemalja. Osim toga, na skupu će sudjelovati ukupno 37 šefova država i vlada te više od 100 ministara iz cijelog svijeta.

Važnost sudjelovanja Sirije na ovom međunarodnom summitu proizlazi iz njezine povijesne uloge na Putu svile, jer je u vrijeme drevnog Puta svile roba s istoka dopirala do Mediterana kroz sirijske pokrajine Palmiru i Aleppo, kako bi na kraju završila u Europi, točnije u Rimu u današnjoj Italiji.

U okviru projekta Novog puta svile vlada Pekinga planira slati svoje proizvode kopnenim putem iz Kine do Mediterana, a ta ruta prelazi preko Irana i Iraka.

Novi put svile je ogroman komercijalni i infrastrukturni projekt koji je dizajnirala Kina, a pokrenut je 2013. Cilj mu je povezivanje Europe, južne i istočne Azije, srednje Azije, Bliskog istoka i Latinske Amerike.