Razmještaj američkih PZO sustava na četiri najjužnija otoka Kurilskog arhipelaga učvrstilo bi zaštitu samih Sjedinjenih Država, kao i Japana od balističkih raketa Sjeverne Koreje, pišu japanski mediji, nazivajući Kurilske otoke "idelanim mjestom" za razmještaj američkih oružanih sustava.

Tako se navodi, da se za povećanje šanse za uništenje balističkih raketa mora izvršiti napad u ranoj fazi nakon njihovog lansiranja - prije razdvajanja njezinih korpusnih blokova, te da je najbolje mjesto za to kurilski otok Iturup (najsjeverniji od četiri južna otoka Kurilskog arhipelaga, op. a.). "Rakete, lansirane iz Sjeverne Koreje na SAD, letjet će na sjevero-istok kroz ruski Primorski kraj. S tim u svezi, da bi se uništilo interkontinentalnu balističku raketu u početku finalne faze, nužno je izvršiti ispaljivanje iz točke koja se nalazi sjevero-istočnije od (japanskog otoka, op.a.) Hokaidia", piše "Japan Business Press", navodeći kako će se Iturup također morati integrirati u američki sustav PZO, koji štiti Europu od Irana.


Osim toga, medij priznaje da će razmještaj američkih raketa na Iturupu blokirati bazu ruske Tihooceanske flote u luci Vladivostok, koja ima stratešku važnost kao luka koja se nikada ne smrzava. Rusija, koja kontrolira sva četiri južnokurilska otoka, kontrolira i morski prolaz Katarina između otoka Kunashir i Iturup koji se također ne smrzava i floti te države daje slobodan pristup otovrenom moru tj. Tihom oceanu, navodi japanski medij.

Podsjećamo kako su nedavne izjave japanskog premijera Shinzoa Abe, o tome, da se japanski suverenitet rasprostire na sva četiri otoka Južnih Kurila i da upravo ta pozicija treba postati platforma za pregovore s Rusijom o potpisivanju mirovnog sporazuma, izazvale snažno negodovanje u ruskoj javnosti, uključno i tamošnje političke krugove.

Proteklih godina i desetljeća se u režiji Washingtona provelo na desetine državnih udara, ali se to uvijek radilo tiho, uz traženje praznina u zakonima pojedinih zemalja i kroz takozvane institucionalne državne udare, ili izravnim vojnim intervencijama koje su se pravdale prilično vješto osmišljenih humanitarnim razlozima. Državni udar u tijeku u Venezueli je u tom smislu iznimka i posebno je važan jer SAD i vazalske zemlje flagrantno krše Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodno pravo, bez da su se potrudili ponuditi bilo kakav valjani razlog. Ovoj bulumenti su se sinoć pridružile i Hrvatska i Makedonija.

Hrvatska je zabrinuta najnovijim događanjima u Venezueli i daljim produbljivanjem političke i humanitarne krize. Snažno osuđujemo kršenje ljudskih prava i vladavine prava te nasilje koje je dovelo do smrti i ranjavanja građana i brojnih uhićenja", navelo je hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, bez ikakvih dokaza kojima bi potkrijepilo ovu tvrdnju.

Kao što je rekao bivši američki dužnosnik Paul Craig Roberts, ustavni predsjednik Nicolas Maduro ima sva prava da uhiti Juana Guaidoa, Maríju Corinu Machado, suprugu Leopolda Lopeza, Lilian Tintori i njihove pobočnike, ali to ne čini. Oporba održava skupove, drži govore, daje izjave za lokalne i svjetske medije, poziva vojsku na pobunu i zaziva stranu intervenciju.

No, to je za gospođu Marija Pejčinović Burić, hrvatsku ministricu vanjskih poslova, "legitimna i demokratska vlast Venezuele".

Kako se navodi, Hrvatska podržava demokratski izabrana legitimna tijela Venezuele, Nacionalnu skupštinu i njenog predsjednika, da u skladu s Ustavom u svojstvu "privremenog predsjednika" provede slobodne, pravedne i demokratske predsjedničke izbore i osigura legitimitet institucija. U tom se pogledu Hrvatska u zajedničkoj izjavi pridružila drugim državama članicama EU, dodaje se u priopćenju, iako te zajedničke deklaracije, zbog veta Italije, nema.

Isto je i za najnovijeg američkog vazala, Republiku Sjevernu Makedoniju, kako se od sada zove ta zemlju, usprkos volji većine Makedonaca da se očuva staro ustavno ime zemlje. Ministar vanjskih poslova ove zemlje, Nikola Dimitrov, napisao je da Republika Makedonija u suglasnosti sa svojim europskim partnerima podržava i smatra predsjednika parlamenta Venezuele privremenim predsjednikom države, kako bi u skladu s Ustavom organizirao slobodne, poštene i demokratske predsjedničke izbore. Isto priopćenje iz sjedišta dvije vazalske institucije, ministarstva vanjskih poslova Hrvatske i Sjeverne Makedonije.

Američki predsjednik Donald Trump je nedavno izjavio kako neće povući trupe iz Iraka kako bi mogao pomno pratiti susjedni Iran, kojeg opisuje kao "stvarni problem".

Irački predsjednik Barham Salih je jučer poručio kako Trump nije tražio nikakvo dopuštenje da trupe stacionirane u arapskoj zemlje "paze" na susjedni Iran.


Na forumu održanom u glavnom gradu Bagdadu, Salih je odgovorio na komentare Trumpa koje je dao u intervjuu za CBS prošle nedjelje.

Tijekom intervjua je čelnik Bijele kuće izjavio kako će SAD barem zadržati postrojbe prisutne na iračkom teritoriju, kako bi mogle promatrati Iran, kojeg je opisao kao "stvarni problem".

Irački predsjednik Salih je kazao kako je američko vojno osoblje stacionirano u Iraku posljedica bilateralnog sporazuma čiji je jedini cilj borba protiv terorizma.

"Nemojte opterećivati Irak vašim poslovima", rekao je irački predsjednik u poruci Donaldu Trumpu.

Arapski je vođa dodao "kako su SAD velika sila, ali ne slijede svoje strateške prioritete, dok Iračani žive u svojoj zemlji".

Prošle nedjelje je Trump otvoreno spomenuo iračku zrakoplovnu bazu Ayn Al-Assad, rekavši da su SAD "uložile bogatstvo u ovu nevjerojatnu bazu i možda će je i zadržati, a jedan od razloga zato što žele motriti na Iran".

Nakon što je upitan planira li upotrijebiti trupe u Iraku za napad na Teheran, Trump je odgovorio: "Ne, samo želim da mogu gledati."

Krajem prosinca, samo nekoliko dana nakon što je najavio povlačenje vojnika iz Sirije, američki predsjednik je iznenada posjetio tu bazu.

Izraelske lobističke mreže igraju veliku ulogu na američkoj sceni, međutim, njihov utjecaj u Briselu, sjedištu evropskih institucija, i dalje je nejasan premda imaju za cilj ojačati privilegirani status Izraela u Evropskoj uniji, koja odbija preduzeti bilo kakve mjere protiv Izraela uprkos njegovim kršenjima ljudskih prava.

U izvještaju koji je objavio francuski portal Mediapart izvor iz Evropskog parlamenta navodi da izraelski lobi uživa poseban tretman u odnosu na druge ambasade pri Evropskoj uniji. EP nameće sankcije Rusima, ako se za tim ukaže potreba, ali se ne usuđuje tretirati Izrael na isti način.

Aktivnosti tog lobija u Evropi nisu javne kao što je to slučaj u SAD-u. EU je prvi trgovinski partner Izraela, a postepeno mu je davao i poseban status u odlučujućim područjima, kao što su naučna istraživanja, inovacije i obavještajni rad.

Prvo stvarno pozicioniranje izraelskog lobija u Evropi uslijedilo je nakon Druge palestinske infitade 2001. Vezano za to, irski novinar David Cronin kaže: "Izrael je shvatio koliko se pogoršala njegova reputacija zbog nasilnog gušenja palestinskog otpora, pa je pokušao popraviti svoj imidž u očima evropske elite."

Kameleonski lobi

Nakon 15 godina Tel Aviv je dobio lobističku mrežu, praktično neusporedivu s bilo kojom drugom mrežom lobista. Taj lobi mogao je računati na podršku "velikog brata" u SAD-u. Neke od njegovih najvažnijih sastavnica jesu Transatlantski institut, koji su osnovali Američki jevrejski odbor, organizacija B'nai B'rith Europe i organizacija Evropski prijatelji Izraela (EFI), osnovana 2006, Evropsko-izraelska organizacija za odnose s javnošću (EIPA), koja funkcionira na način sličan moćnom Američko-izraelskom komitetu za javne odnose (AIPAC).

Osim njihove opće uloge plasiranja vladinih stavova, neke od njih imaju i određene zadatke, poput nevladine organizacije Monitor, koja je osnovana 2002. i radi na širenju laži kojima se žele diskreditirati izraelske i palestinske organizacije za ljudska prava u očima evropskih donatora.

Britanski vojnici imali su dozvolu da pucaju na nenaoružane civile u Iraku i Afganistanu, objavio je portal Middle East Eye sa sjedištem u Londonu.

Autor teksta Ian Cobain razgovarao je s nekoliko bivših pripadnika britanske vojske, koji su potvrdili da su imali naređenje da otvaraju vatru na civile za koje bi sumnjali da ih prate, takozvane dojavljivače.

Ovo naređenje izdato je zbog pretpostavke da bi nenaoružani civili mogli biti odgovorni za postavljanje mina pored puteva, ili za praćenje vojnika za potrebe dojavljivanja naoružanim neprijateljskim jedinicama.

Tako su britanski vojnici mogli pucali na civile čak i kada ne bi imali dokaze da predstavljaju prijetnju po njihovu sigurnost.

'Ubijenim tinejdžerima podmetali puške'

Prema izvještaju, jedan od vojnika u južnom Iraku tvrdio je da je njemu i ostali vojnicima rečeno da imaju dozvolu pucati u svakoga ko bi se ponašao sumnjivo.

Druga osoba rekla je da je njemu i ostalim vojnicima rečeno da će biti zaštićeni ukoliko bi zbog eventualnog incidenta vojna policija pokrenula istragu o događaju.

"Naši komandiri su nam govorili: 'Štitit ćemo vas ako bude istrage. Samo recite da ste se plašili da su vam životi u opasnosti. Te riječi će vas zaštititi...'", rekao je za Middle East Eye jedan od bivših vojnika.

Drugi vojnik, koji je služio u Basri 2007. godine, kazao je da nikada nije vidio takvo bezakonje.

"Pucali smo i na starije, i na mlađe ljude. Mogli ste ubiti svakoga ko vam se činio teroristom. Ali, kako smo mogli znati ko nam je bio prijetnja? Nisu nas svi pratili. Neki ljudi su jednostavno držali telefone uz sebe", rekao je on.

Jedan od ispitanih vojnika kazao je da je svjedočio zataškavanju nakon što su uz dva ubijena tinejdžera u koja su britanski vojnici pucali, postavljene automatske puške sovjetske proizvodnje, kako bi izgledalo da se radi o talibanima.

"Mirovni proces" između predstavnika Izraelaca i Palestinaca je odavno mrtav, a ipak sahrana još nije održana. Izrael nastavlja oduzimati pravo glasa, progoniti i raseljavati Palestince, dok produbljuje svoje veze sa fašističkim silama širom svijeta, uključujući SAD, Mađarsku, Filipine i Brazil.

Razočarano političarima, palestinsko civilno društvo pozvalo je 2005. međunarodnu zajednicu da bojkotuje, povuče investicije i uvede sankcije (BDS) izraelskoj državi dok im ne prizna puna prava. Pokret BDS je prikupio veliku podršku među Palestincima i saveznicima, donoseći nekoliko ključnih pobjeda u odnosima s javnošću, uključujući i nedavno reafirmaciju nagrade ikoni građanskih prava Angeli Davis, nakon što je inicijalno opozvana zbog pritiska od cionističkih grupa kojima je smetala njena podrška pokretu BDS.

U suprotnosti sa pozivom na BDS i neuspjesima decenija pregovora, neki insistiraju da mir i pravda mogu biti postignuti uz pomoć dijaloga i kompromisa između Palestinaca i cionista.

U nedavno objavljenom članku u Guardianu, istraživač autizma profesor Simon Baron-Cohen predstavlja "empatiju" kao osnovni način premoštavanja jaza između ljudi u sukobu za svrhu ohrabrivanja kompromisa prema kolektivnoj budućnosti. On zastupa stav da je empatija između žrtava prvi korak ka pomirenju između izraelskog i palestinskog društva koji su dehumanizirali jedni druge.

Na samom početku, Baron-Cohen priznaje da on nije stručnjak u ovom polju, što je jedan od nekoliko razloga da njegov stav ima odjek liberalne cionističke propagande.

Cionistička propaganda

Konačni propagandni cilj bilo kojeg nacionalističkog aparata je da spoji percepciju "sebe" sa onom "nacije" u kohezivni identitet koji je odan vladajućoj klasi. Kritika države postaje egzistencijalna prijetnja koja garantuje defanzivne odgovore čiji je cilj preživljavanje i lične i kolektivne psihe.

Izrael je danas saopštio da je počeo da gradi masivnu čeličnu barijeru duž granice s pojasom Gaze, visoku šest metara.

Ministarstvo odbrane Izraela saopštilo je da je počelo izgradnju barijere čiji je dio i podzemni zid koji treba da osujeti palestinski Hamas u izgradnji tunela za napade.

Izgradnja ograde je uslijedila poslije deset mjeseci masovnih jednonedjeljnih protesta Palestinaca duž granice Gaze i Izraela.

Tokom tih protesta od izraelske vatre poginulo je gotovo 190 Palestinaca, dok je jedan izraelski vojnik stradao od palestinskog snajpera.


Premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavio je da će nova barijera "spriječiti teroriste iz Gaze da upadaju na izraelsku teritoriju".

Netanjahu je danas pokrenuo i novu internet emisiju koja, kako je rekao, treba da "izbaci lažno iz vijesti", uoči izraelskih parlamentarnih izbora 9. aprila.


U video poruci koju je juče objavio na društvenim mrežama, Netanjahu je rekao da će emisija "samo pokrivati stvarnost" i da će on nastaviti da se stara da bude pozitivna.

"ISIS će pobijediti SAD i najvjerojatnije povratiti teritorij koji su osvojili, a sve to će se dogoditi zbog Trumpove odluke da povuče vojsku iz Sirije", objavljeno je u novom izvješću Pentagona, prenosi CNN.

"ISIS će možda provesti oportunističke napade na osoblje SAD-a koje će se povlačiti, a te događaje će predstaviti pobjedničkima u medijima", stoji u izvješću koje se poziva na informacije koje je Pentagon dobio od Centralnog zapovjedništva vojske SAD-a.

Centralno zapovjedništvo pak nadgleda sve američke operacije oko Sirije.

Kriza u Venezueli je ušla u treći tjedan. Danas su samoproglašenog predsjednika Juana Gauidoa priznale neke europske zemlje, koje su "režim" Nicolasa Madura proglasile nelegitimnim. Obratimo pozornost na terminologiju i vidjet ćemo iste pojmove koji su se koristili tijekom rušenja Gaddafija, Assada, Mubaraka, Janukoviča i drugih. Usput, Maduro je pretvoren u "tiranina koji otima i zatvara djecu", a Venezuela je propala zato što je "režim sve nacionalizirao" i "komunistički zlikovci ne poznaju temeljne zakone ekonomije i financijskog poslovanja".

Zaglušujuća buka dezinformacija je nadglasala istinu i da u Venezueli nikada ništa nikome nije bilo oteto, a država je vlasnik 1% poduzeća, među kojima su i naftna kompanija PDVSA i drugi strateški sektori kao što je elektroprivreda, rudarstvo, vode i slični.

Zvuči nevjerojatno, obzirom da Nicolas Maduro voli teatralne nastupe i vatrene govore, ali kada je u ožujku 2017. rekao "da je 98,5% tvrtki u Venezueli privatno, 0,5% mješovito i 1% poduzeća je javno", govorio je istinu.

"Nikada naš projekt nije bio blizu bilo kojem modelu koji bi uskratio ili zabranio poslovanje privatnim tvrtkama, niti će ikada biti", rekao je tada Maduro, prenosi El Nacional.

Onda pogledate Wikipediju, španjolsko izdanje, pojam "Categoría: Empresas de Venezuela", dobro proučite sektor po sektor, pogledate što je državno, vlasništvo federalnih saveznih država i općina, a što u privatnom vlasništvu, pa shvatite da je u toj zemlji vlada neki vrlo čudan "komunistički režim". Naravno, lakše je povjerovati objavama na Facebooku ili Twitteru samozvanih politologa ili kafanskih stručnjaka za strukturu gospodarstva Venezuele, jer tko će gubiti vrijeme s jezikom meksičkih sapunica u brdu podlinkova koji vas vode na tablice registra venezuelanskih tvrtki. Puno je lakše upaliti pametni telefon i bez ikakve provjere vjerovati u objave na Facebooku.

Ali zaboravljamo da su u Venezueli, osim što vlada nije znala upravljati ni s tih 1% ili nešto više tvrtki, ovog trenutka sve glasniji ratni bubnjevi. Mnogi to na Zapadu promatraju ravnodušno, a kada zauzmu stranu onda podržavaju "demokratsku oporbu" koja se bori protiv surovog režima. Baš kao što je bilo s Gaddafijem i Assadom na početku, dok nije raskrinkana i uništena propaganda protiv sirijske vlade i vojske.

Saudijska Arabija priprema se za stanje u Siriji koje će u njoj biti nakon povlačenja svih stranih vojski, izjavio je u Bruxellesu, u ponedjeljak, 4. veljače, ministar vanjskih poslova saudijskog kraljevstva Adel Al-Jubeir.

"Mi smo spremni na rezultat koji će osigurati nezavisnost i jedinstvo Sirije", dodao je ministar. Pri tom je ukazao na nastavak međuarapskih konzultacija, kojima se, između ostalog, želi osigurati ispunjenje rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji (od 18. prosinca 2015.g.)

Podsjećamo: ministri vanjskih poslova šest arapskih zemalja, Saudijske Arabije, Egipta, Jordana, UAE, Kuvajta i Bahreina, sastali su se 31. siječnja u Jordanu, gdje ih je primio kralj Abdullah II. i gdje su razgovarali o regionalnim problemima. Jedna od tema bila je i uspostava dijaloga i diplomatskih odnosa s Damaskom i povratak te zemlje u Arapsku ligu iz koje je bila izbačena 2014. godine. Nedavno su UAE obnovili rad svoga veleposlanstva u Damasku.

Drugim riječima, "posipanje pepelom" ključnih monarhija Perzijskog zaljeva (S.A. i UAE) i potpuni trijumf sirijskog čelnika Bashara Assada, koji je, naravno, prije svega uz vanjsku pomoć Rusije, a onda i Irana, izdržao "scile i haribde" vojnih, političko-diplomatskih i psihološko-propagandnih "oluja" koje su protiv njega sve ove godine pokretale glavne regionalne i Zapadne silnice.