Komentarišući novi masovni raketni napad izraelskih Oružanih snaga na teritoriju Sirije, ruski eksperti konstatuju da Tel Aviv na taj način samo nastavlja svoju politiku usmerenu protiv Teherana i upozoravaju da bi povlačenje američke vojske iz Sirije moglo da podstakne Izrael da nastavi sa takvom politikom.

Eksperti kažu da napadi izraelske avijacije nisu novost. Oni su se dešavali i ranije. Samo tokom prošle godine bilo je izvršeno više od 200 napada. Međutim, novost je to što sirijska protivvazdušna odbrana postaje sve efikasnija.

Sirijski sistemi protivvazdušne odbrane odbili su izraelski napad, zahvaljujući činjenici da je Rusija u ovoj zemlji izgradila idealan ešalon sistema protivvazdušne odbrane.

"Ništa se novo nije dogodilo. Izrael sad već i zvanično govori da će nastaviti napade na Siriju, kako bi uništio sve iranske vojne objekte na toj teritoriji. Razlika je samo u tome da sirijska protivvazdušna odbrana postaje sve efikasnija i preciznija i to zahvaljujući ruskoj tehnici i vojnicima. Samim tim, nova saopštenja govore o tome da je sirijska protivvazdušna odbrana uspešno uništila te rakete koje su bile lansirane na objekte oko aerodroma u Damasku", rekao je za Sputnjik ruski eksperti Vladimir Fitin.

Vreme je za reviziju ugovora koji nas obavezuje da se borimo protiv Rusije zarad odbrane država koje malo ko može da nađe na mapi
"Sporazumi su kao ruže i mlade devojke: imaju ograničen rok trajanja (they last while they last)".

Tako je govorio predsednik Šarl de Gol, koji je 1966. naredio NATO-u da napusti štab u Parizu i ode iz Francuske. NATO ove godine proslavlja veliki rođendan. Mlada devojka iz 1966. više nije mlada. Alijansa ima 70 godina.

A u ovom ostarelom NATO-u današnjice, Sjedinjene Države su obavezane da tretiraju napad na bilo koju od 28 država od Estonije do Crne Gore, Rumunije i Albanije kao napad na sebe. Došao je čas za stratešku reviziju ovih ratnih garancija koje nas obavezuju da se borimo protiv ruske nuklearne sile kako bismo odbranili države širom Evrope koje bi malo ko bio u stanju da uopšte nađe na mapi.

Rat u Siriji je oslabio Izrael. Sa svim svojim napadima na skladišta oružja Hezbollaha i Irana u Siriji, izraelske snage su uspjele uništiti samo 5% ukupnog arsenala.

Obavještajni izvori kažu kako "Izrael želi da se Sirija vrati u eru prije 2011., kada su čelnici zemlje bili manje utjecajni i iskusni nego danas, nakon sedam godina rata, i kada se moderna ruska oprema za protuzračnu obranu isporučena sirijskoj vojsci. Istovremeno je Iran organizirao neprekidnu isporuku projektila Hezbollahu za obranu Sirije i Libanona, a iranski savjetnici su se čvrsto smjestili u tim zemljama".

Izvori pokazuju da su "izraelski dužnosnici svojim američkim kolegama rekli da bi bilo neprikladno povući trupe iz sjeveroistočne Sirije, dok Iran i njegovi saveznici ne napuste arapsku zemlju". Zaključak je da će se povlačenje provoditi djelomično, jer će se odlaskom svih stranih snaga koje djeluju na sirijskom teritoriju promijeniti ravnoteža snaga na oslobođenim područjima. Za Izrael je također važno osigurati da će se predsjednik Bashar Al-Assad suzdržati od upotrebe svojih projektila srednjeg dometa protiv Izraela u bilo kojem trenutku u budućnosti, što treba biti uvjet potpunog povlačenja Sjedinjenih Država iz Sirije. Izrael tvrdi da SAD Siriju ostavljaju Rusiji, Iranu i Hezbollahu bez ikakvih ustupaka.

Čini se da američko vodstvo ne želi zadovoljiti pretjerane strahove Izraela. Američki dužnosnici u Tel Avivu su kazali lokalnim dužnosnicima kako izraelska vojska ima dovoljno vojne snage da se sama zaštiti i da se Izrael od 1974. više ne brani u regiji.

Naprotiv, Izrael je krenuo u ofenzivu, napadajući ciljeve u Siriji tijekom ovih sedam godina rata. Prema zapadnim dužnosnicima, Sjedinjene Države su podsjetile su Izrael da se tisuće američkih vojnika nalazi u zemlji, na Mediteranu i raznim vojnim bazama na Bliskom istoku. Oni uvijek mogu intervenirati na vrijeme za dobrobit Izraela, ako bude potrebno. Stoga Izrael mora prestati vrištati i nepotrebno tražiti pomoći dok napada svoje protivnike.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je videosnimku u kojoj optužuje ljevicu i medije da čine pritisak na glavnog državnog odvjetnika ne bi li ga potonji optužio za korupciju, tri mjeseca prije važnih izbora.

Benjamin Netanyahu po anketama ima najviše izgleda na prijevremenim parlamentarnim izborima 9. travnja, ali bi ga eventualne optužnice o kojima govore glasila mogle oslabiti.

Podizanje optužnice

Nakon višemjesečne istrage, policija je predložila podizanje optužnice protiv Netanyahua u trima predmetima za navodnu korupciju. Odluka je sada na glavnom državnom odvjetniku Avishaju Mandelblitu.

Snimka objavljena u subotu navečer na društvenim mrežama počinje plakatom na kome piše: "Već tri godine ljevica i mediji žele prisiliti glavnog državnog odvjetnika da po svaku cijenu odluči o podizanju optužnice" (protiv premijera).

Na snimci se zatim vide Netanyahuovi politički protivnici koji u studenom 2016. prosvjeduju ispred kuće glavnog državnog odvjetnika u predgrađu Tel Aviva. Nose transparente i traže njegovu ostavku izvikujući "Bibi (premijerov nadimak), mjesto ti je u zatvoru". Snimka se završava pitanjem "Hoće li uspjeti?", smjerajući na predstavnike oporbe.

Neće podnijeti ostavku

Ministarstvo pravosuđa je priopćilo, kako prenose glasila, da "glasine i druge snimke neće nipošto utjecati na odluku koju će (glavni državni odvjetnik) donijeti samo na temelju stručnih mjerila".

Netanyahua i suprugu mu Saru sumnjiči se da su pokušali pridobiti naklonost informativne mrežne stranice u zamjenu za vladine povlastice velikoj telekomunikacijskoj kompaniji.

Premijer je već najavio da neće podnijeti ostavku bude li pozvan na saslušanje prije izbora.

Američki list "Njujork tajms" ovih dana je citirao neimenovane članove administracije predsednika, koji su izjavili da je Donald Tramp navodno stavio znak pitanja na dalje članstvo SAD u NATO-u i izrazio želju da se povuče iz Alijanse.

Sputnjik je ovu temu razmotrio sa Džozefom Čengom, profesorom politikologije Gradskog univerziteta u Hongkongu.

Šta mislite o navodima da je Tramp mnogo puta izražavao želju da Amerika napusti redove NATO-a?

- Tramp je pre svega biznismen, pa ovo pitanje razmatra iz finansijske perspektive i veruje da je nedopustivo što su donedavno samo četiri članice - Velika Britanija, Poljska, Grčka i Estonija - u budžet Alijanse uplaćivale dogovorenih dva odsto svog BDP-a. Ipak, pretpostavljam da ima i drugih indicija na osnovu kojih se može reći da više nema razloga za postojanje NATO-a. Taj blok više ne služi kao odbrana od nepostojećeg SSSR-a.

Umesto toga, Alijansa se koristi za vođenje agresivnih ratova širom sveta. Smatram da su od predsedničkog mandata Bila Klintona SAD počele vrlo grubo da krše sporazume koje su postigli Mihail Gorbačov i Ronald Regan. To se tiče sporazuma o neširenju NATO-a i dalje trke u naoružanju. Zato bi potencijalni izlaz SAD iz NATO-a i mogući raspad Alijanse bio nešto pozitivno, ne samo za Evropu već i za ceo svet.

U članku u "Njujork tajmsu" vrlo detaljno su izložene Trampove navodne reči, izrečene još prošlog leta. Zašto se ovo tek sad iznosi u javnost?

- To je dobro pitanje. I iako ima mnogo faktora koji mogu da posluže kao objašnjenje, rekao bih da je sve što se dešava deo kampanje za diskreditaciju Trampa, jer se u medijima pokazuje sve ono što odgovara demokratama. To je praksa u američkoj politici još od pedesetih godina prošlog veka.

Japanski premijer Šinzo Abe mogao bi da zaključi mirovni sporazum sa Rusijom ukoliko dobije garancije o predaji japanskoj strani dela južnih Kurilskih ostrva: Šikotana i grupe malih nenaseljenih ostrva koje Japan naziva Habomai, saopštila je agencija Kjodo pozivajući se na izvore u Vladi.

Kjodo navodi da plan predviđa mogućnost defakto predaje Šikotana i grupe ostrva Hadonai Japanu. Pritom, prema mišljenju predstavnika administracije japanskog premijera, predaja druga dva ostrva - Iturupa i Kunašira - u ovoj fazi ne deluje realno.

Prema navodima japanske agencije, administracija je ubeđena da je predaja Iturupa i Kunašira Japanu malo verovatna i da će pregovore sa Moskvom dovesti u ćorsokak.

Tokio smatra da postoji osnov za predaju dva od četiri ostrva i da tome može da posluži sovjetsko-japanska Zajednička deklaracija iz 1956. godine. Međutim, budući da ovaj plan može da izazove kritike, jer podrazumeva odustajanje Japana od teritorijalnih potraživanja ostrva Iturup i Kunašir, Abe namerava da pažljivo prati mnjenje japanske javnosti o ovom pitanju.

Istovremeno, premijer Japana je pesimističan i u pogledu treće opcije koja je ranije razmatrana - predaje Šikotana i ostrva Habomai sa kasnijim nastavkom pregovora o preostala dva ostrva.

Abe će 21. januara krenuti u zvaničnu posetu Rusiji, gde će razgovarati sa predsednikom Vladimirom Putinom. Pre nedelju dana u Moskvi su sastanak održali ministri spoljnih poslova Japana i Rusije, Taro Kono i Sergej Lavrov. Nakon pregovora, ruski ministar je istakao da Moskva ne namerava da raspravlja o svom suverenitetu nad južnim delom Kurilskih ostrva. Na konferenciji za novinare dva dana kasnije, Lavrov je takođe izjavio da zahtev da se ove teritorije predaju Japanu protivreči obavezama Rusije prema povelji UN, čiji jedan član glasi da su rezultati Drugog svetskog rata nepromenljivi.

Izraelci su protekle noći napali nekoliko iranskih objekata u susednoj državi, kao i sirijske sisteme PVO koji su, kako tvrdi Tel Aviv, "lansirali desetine raketa" na avione koji su izvodili operaciju.

Izraelska vojska je saopštila da je operacija izvedena kao odgovor na raketiranje Golanske visoravni.

"Otvaranjem vatre na izraelsku teritoriju, Iran je ponovo pokazao pravi cilj svog prisustva u Siriji koji predstavlja pretnju po Izrael i regionalnu stabilnost", navela je vojska.

Protuzračne snage sirijske vojske u nedjelju su zaustavile napad Izraela, srušivši nekoliko projektila na jugu države, prenose državni mediji.

"Naši protuzračni sustavi zaustavili su zračnu agresiju Izraela i spriječili ga da postigne bilo koji od svojih ciljeva", otkrio je vojni izvor za sirijsku novinsku agenciju SANA.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prošli je tjedan potvrdio napad Izraela na ono što je nazvao tajnim skladištem iranskog oružja u Siriji u kojoj Teheran Damasku pruža ključnu podršku.

Svojoj je vladi rekao kako je Izrael proteklih godina sirijskog sukoba izveo "stotine" napada kako bi smanjio utjecaj Irana i libanonskog Hezbollaha.

Inače tajanstven oko svojih napada na iranske mete u blizini svojih granica, Izrael je ovaj mjesec počeo otkrivati informacije o svojim napadima, što je znak samouvjerenosti oko kampanje koja se vodi popraćena povremenim tenzijama s Rusijom, saveznikom sirijske vlade.

Član Saveta Federacije Rusije Aleksej Puškov smatra da uplovljavanje američkog razarača "Donald Kuk" u Crno more nema nikakve veze sa osiguranjem bezbednosti SAD.

"Američki ratni brodovi su često u Crnom moru. Ta uplovljavanja nemaju nikakve veze sa osiguranjem američke bezbednosti. Zastavu pokazuju, signale nam šalju, umiruju svoje senatore koji traže da se u Crno more pošalje cela ratna flota. Bolje bi im bilo da se drže što dalje od naših obala", napisao je ruski senator na Tviteru.

Podsetimo, snage Crnomorske flote Rusije prate američki razarač "Donald Kuk", od trenutka kada je sinoć uplovio u akvatoriju Crnog mora.

Ministri vanjskih poslova Azerbajdžana i Armenije su nakon sastanka u Parizu objavili priopćenje koje je jako obradovalo pristalice rješavanja sukoba između dviju zemalja u Nagorno-Karabahu. EurasiaNet prenosi da su se stranke "složile o potrebi poduzimanja konkretnih mjera za pripremu stanovništva za mir".

Azerbejdžanski ministar vanjskih poslova Elmar Mammadijarov i njegov armenski kolega Zograb Mnacakanijan su se sastali u Parizu 16. siječnja u nazočnosti predstavnika "Skupine iz Minska"OESS-a, koja olakšava proces pregovora između dvije zemlje. EurasiaNet navodi kako je ovo bio njihov četvrti sastanak otkako je nakon travanjske Baršunaste revolucije na vlast u Armeniji došla nova vlada.

U službenom priopćenju o rezultatima sastanka su objavljeni neobični elementi koje su zagovornika mira između dviju zemalja učinili vrlo sretnima. Primjerice, ministri su se "složili da je potrebno poduzeti konkretne mjere kako bi se stanovništvo pripremilo za mir ".

Ako se to doista dogodi, to će biti vrlo značajan događaj, budući da je javno mnijenje s obje strane granice po pitanju spornih teritorija posljednjih godina postalo znatno oštrije. Uzastopne vlade u obje zemlje ni na koji način nisu rješavale taj problem, ali najnovija izjava ulijeva nadu za promjene.

Pregovarači OESS-a su također "naglasili važnost mogućih obostrano korisnih inicijativa za ostvarivanje gospodarskog potencijala regije".

Ni ovdje nije jasno što se točno misli, ali ako se takve inicijative zaista poduzmu, one će označiti značajan preokret za Azerbejdžan, koji ekonomsku izolaciju Armenije smatra jednim od ključnih elemenata njegove strategije u ovom sukobu.

Ministri su se također složili da će riješiti mogućnost organiziranja sastanka na vrhu između Ilhama Alijeva i armenskog premijera Pašinjana. Dvojica čelnika su prošle godine održala kratki sastanak na marginama summita Zajednice nezavisnih država u Dušanbeu. Rezultat tog sastanka je bio sporazum o uspostavi novog komunikacijskog kanala, zahvaljujući kojem je, prema OESS-u, došlo do "značajnog smanjenja kršenja primirja na liniji razdvajanja i navodnih žrtava".