Kao odgovor na izraelske zračne napade Sirija može gađati zračnu luku Tel Aviv. Ovo je upozorenje uputio stalni predstavnik Sirijske Arapske Republike u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, dr. Bashar Jaafari, prenosi The Jerusalem Post. Diplomat je također optužio Sjedinjene Države, Britaniju i Francusku da zatvaraju oči pred ponovljenim napadima židovske države protiv njegove zemlje, navodi izraelski list.

Kao odgovor na izraelske zračne napade, Damask može napasti međunarodnu zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu, "zaprijetio" je stalni predstavnik Sirije Vijeću sigurnosti UN-a dr. Bashar Jaafari, piše The Jerusalem Post.

"Ili je vrijeme da Vijeće poduzme potrebne korake kako bi zaustavilo opetovane izraelske napade na moju zemlju, ili moramo upozoriti poticatelja rata u Vijeću sigurnosti da ćemo koristiti naše zakonsko pravo na samoobranu i odgovoriti na izraelske napade na međunarodnu zračnu luku Damasku udarima na zračne luke u Tel Avivu", rekao je visoki sirijski diplomat, što je prva izjava ove vrste koju je tijekom godina službe u Ujedinjenim narodima dao dr. Bashar Jaafari.

Jaafari je istaknuo kako Vijeće sigurnosti do sada nije osudilo Izrael i prisililo ga da zaustavi napade na Siriju. Štoviše, prema njegovim riječima, Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska i dalje igraju ulogu "lažnih svjedoka" u međunarodnom tijelu i time odobravaju akcije agresije na njegovu zemlju.

Osim toga, stalni predstavnik Sirije u Vijeću sigurnosti i Ujedinjenim narodima je naglasio da će Damask nastaviti braniti svoje pravo na Golansku visoravan i tražiti povlačenje okupacijskih snaga. Izrael je zauzeo ovu sirijsku teritoriju 1967. godine, tijekom Šestodnevnog rata, a zatim ju je jednostrano anektirao, podsjeća publikacija izraelski list.

Dr. Bashar Jaafari je također upozorio kako će se njegova zemlja oduprijeti bilo kakvim pokušajima "prekrajanja granica regije".

Američki potpredsjednik Mike Pence objavio je u utorak videoporuku podrške stanovnicima Venezuele, ohrabrujući prosvjednike protiv predsjednika Nicolasa Madura i potvrđujući potporu SAD-a opozicijskom vođi Juanu Guaidou.

Turska i Saudijska Arabija najveće su suparnice za vodeći utjecaj u sunitskom svijetu Bliskog istoka.

Turska, kao važna članica NATO saveza i snažna regionalna vojna i gospodarska sila, koja je i članica G20 najrazvijenijih ekonomija svijeta, s nelagodom gleda na jačanje svekolikih, ponajviše vojnih veza Saudijske Arabije (također članice G20) i SAD-a nakon dolaska Trumpove administracije u Bijelu kuću. Ankara s pozornošću prati visokopostavljene ciljeve i ambicije Rijada za dubinskom reformom saudijskog gospodarstva (njegovu diversifikaciju u odnosu na potpuno dominantni energetski sektor, o kojem danas u potpunosti ovisi ta najmoćnija arapska država, a ovisnost samo o jednom, makar i tako važnom gospodarskom segmentu uvijek je rizična s pozicije nepredviđenih tržišnih i geopolitičkih potresa), a jednako tako i na dodatnu modernizaciju njegove, već ionako respektabilne vojne sile (bez obzira na ne baš visoku razinu njihove profesionalne uporabe, jer Saudijska Arabija prije vojne intervencije u Jemenu zapravo nigdje i nije ozbiljnije ratovala te nedostatak toga iskustva sada skupo plaća upravo na tim istim jemenskim bojišnicama).

Turska ne želi izgubiti ulogu ključne američke vojne saveznice (koju sada ima kroz status jedine bliskoistočne zemlje-članice NATO saveza) i ne može mirno gledati kako joj taj status u regiji želi preoteti Saudijska Arabija osnivanjem nekakvog arapskog pandama NATO savezu, pod patronatom SAD-a.

Stanje u odnosima dviju zemalja dodatno je narušilo i odbijanje Turske za priključenje Saudijskoj Arabiji po pitanju njezine političke osude Katara i njegove diplomatske, gospodarske i prometne izolacije, koju je Rijad pokrenuo u lipnju 2017.g. na "mig" američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je netom prije boravio u Rijadu i s njim sklopio unosne poslove iz sfere izvoza američkog naoružanja. Turska je tada pravilno procijenila nužnost zadržavanja svog strateškog i, zapravo, jedinog savezništva s nekom arapskom zaljevskom zemljom - Katarom, u kojem je izgradila i svoju prvu inozemnu i jedinu vojnu bazu u Perzijskom zaljevu. I sve to usprkos opasnosti od prekida unosnih saudijskih investicija u tursko gospodarstvo, jer Rijad je ultimativno zahtjevao od Ankare i zatvaranje njezine vojne baze u Kataru. A takvi su potezi (poput tog turskog) odlika čvrstih država, koje se primarno brinu za svoje šire nacionalne interese i ne podređuju ih "mirisu" petrodolara, koji tako prečesto opija političare i čitave državne strukture mnogih Zapadnih zemalja.

Zašto kažem da je Ankara pravilno procijenila stanje po katarskoj problematici? Pa jednostavno zato, što je nepredvidljivi Donald Trump vrlo brzo promijenio svoj početni neprijateljski stav prema Kataru i nakon sklapanja ugovora s Dohom o kupnji desetak američkih borbenih zrakoplova (iako to Kataru, iz vojne perspektive gledano uopće nije potrebno, ali iz političke itekako je) ponovo s njim normalizirao odnose, shvaćajući da se u toj zemlji nalazi i najveća američka inozemna zračna baza Al Udeid.

Ruski spoljni dug je 1. januara 2019. godine iznosio 453,7 milijardi dolara, što je smanjenje od 12 odsto, odnosno 64,4 milijarde dolara, za godinu dana, navodi se na sajtu Centralne banke Rusije.

Spoljne obaveze su smanjene u svim institucionalnim sektorima, a glavno smanjenje državnog duga je postignuto zahvaljujući smanjenju obaveza korporacija za više od 32 milijarde dolara.

Blizu 56 milijardi dolara od ukupnog duga otpada na Vladu i Centralnu banku, a dugovi kompanija, banaka i domaćinstava iznose 398 milijardi dolara. Pri tome više od polovine obaveza odlazi na privatni sektor, a više od četvrtine duga čine obaveze u rubljama.

Kako pokazuju podaci Centralne banke, to je najmanji iznos spoljnog duga još od aprila 2009. godine. Ruski spoljni dug je svoj maksimum dostigao sredinom 2014. godine, kada je iznosio 733 milijarde dolara.

Amnesty International je ugledna nevladina organizacija za ljudska prava, poznata je po tome što brani ovo područje. Objavljuje izvješća puna kritika o izraelskoj okupaciji Palestine i o saudijskoj agresiji na Jemen, ali također objavljuje stalan niz optužbi protiv zemalja koje ne surađuju s Washingtonom, kao što su Iran, Kina, Venezuela, Nikaragva, Sjeverna Koreja, Rusija i druge. Ta izvješća redovito prate bubnjevi kojima se poziva na "humanitarnu intervenciju" u tim zemljama.

Svijetla slika Amnesty Internationala kao globalnog branitelja ljudskih prava je suprotna njezinim ranim danima kada je britanski Ured za vanjske poslove cenzurirao sve kritike organizacije o Britanskom carstvu.

Peter Benenson, suosnivač Amnestya, imao je bliske veze s Ministarstvom vanjskih poslova i britanskim kolonijalnim uredom, a drugi suosnivač, Luis Kutner, obavijestio je FBI o skladištu oružja u kući čelnika američkih Crnih pantera, Freda Hamptona, nekoliko tjedana prije nego što ga je ubila CIA ubila. U drugom slučaju je Amnesty International dao prešutnu dozvolu za izvansudsku likvidaciju Hamptona. Ove veze su proturječne imidžu Amnestya kao benignog branitelja ljudskih prava i otkrivaju da ključne osobe u organizaciji ranih godina njenog rada manje brinule o ljudskim pravima, a više o imidžu Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva u svijetu.

Konfliktni početak

Benenson iz Amnestya, deklarirani antikomunist, došao je iz vojne obavještajne službe. Obećao je da će Amnesty International osloboditi vladinog utjecaja i da će organizacija predstavljati zatvorenike u svim dijelovima svijeta. No, '60-ih se Velika Britanija povlačila iz svojih kolonija, a Ured za vanjske poslove i kolonijalni ured su bili željni informacija koje su im o situaciji na terenu dostavljali aktivisti za ljudska prava. Godine 1963. je britansko ministarstvo vanjskih poslova uputilo svoje agente u inozemstvu da pruže "diskretnu podršku" kampanjama Amnestya.

Te je godine Benenson pisao kolonijalnom ministru Lordu Lansdowneu i predložio da podrži "savjetnika za izbjeglice" na granici današnje Bocvane i apartheida u Južnoj Africi. To je vijeće trebalo pomoći samo izbjeglicama i izričito izbjegavati pružanje bilo kakve pomoći aktivistima protiv apartheida.

Potpredsjednik italijanske vlade i čelnik Pokreta pet zvijezda Luigi Di Maio ponovio je da francuska politika u Africi uzrokuje siromaštvo i pokreće migracije na tom kontinentu, nekoliko sati nakon što je Francuska pozvala na razgovor italijansku ambasadoricu u Parizu zbog tih tvrdnji.

"Francuska je jedna od onih država koja štampajući novac za 14 afričkih zemalja onemogućava njihov ekonomski razvoj i pridonosi činjenici da migranti odlaze i potom umiru na moru ili stižu na naše obale", kazao je Di Maio.

Govorio je o CFA frank, valuti koja se koristi u 14 zapadnih i centralnih afričkih država, koja je fiksnim kursem vezana za euro, a jamac joj je francuska centralna banka.

'Dekolonizacija Afrike'

Di Maio je kazao i kako se Evropska unija treba "pozabaviti pitanjem dekolonizacije Afrike" i optužio Francusku kako i dalje tretira niz afričkih zemalja kao vazalske države.

On je tokom vikenda rekao kako je "prestao biti licemjer koji samo govori o posljedicama migracije" te "kako je vrijeme govoriti o njenim uzrocima".

"EU treba sankcionirati one države poput Francuske koje dovode do osiromašenja afričkih zemalja i uzrokuje da ti ljudi odlaze".

"Da Francuska nema svoje afričke kolonije, jer se one trebaju zvati tim imenom, bila bi 15. po veličini ekonomija na svijetu. Umjesto toga je među prvima, baš zbog toga što radi u Africi".

Zbog tih je izjava u ponedjeljak francuska ministrica za evropska pitanja na razgovor pozvala italijansku ambasadoricu Teresu Castaldo.

Talibani su u ponedjeljak ubili više od stotinu pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti unutar vojarne u središnjoj provinciji Maidan Wardak, otkrio je tamošnji obrambeni dužnosnik.

"Imamo informacije da je 126 ljudi ubijeno u eksploziji unutar vojnog centra za obuku. Među ubijenima je i 8 pripadnika specijalnih postrojbi", rekao je dužnosnik ministarstva obrane u Kabulu, govoreći pod uvjetom anonimnosti.

Izraelski mediji su jučer izvijestili da se anti-iranska konferencija koju su Sjedinjene Države i vlada Poljske htjeli proslaviti u Varšavi pretvorila u "propast".

Izraelski list Haaretz se žali kako "nije jasno što se htjelo postići s ovom konferencijom, jer se administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa već povukla iz nuklearnog sporazuma s Iranom , dok su njegovi napori da navede Europsku uniju da slijedi njegov primjer propali".

Zvi Bar'el, izraelski novinar i autor izvješća, tvrdi kako se ovakvi sastanci općenito održavaju prije bilo kakve diplomatske ili vojne akcije. No, ovom prilikom se čini da je ovo pokušaj da se održi anti-iranski pritisak, obzirom da prijetnje i pritisak nisu prisilile Iran da pokrene novi krug pregovora na kojima bi se raspravljalo o raketnom programu i drugim aktivnostima Irana u zemlji i regiji. Trump je u prvom redu htio postići sporazum koji bi ograničio iranski balistički program, ali je Teheran odbio bilo kakvu inicijativu u tom smislu.

Komentirajući summit, koji će se održati 13. i 14. veljače, SAD se nadaju se okupiti čelnike "više od 70 zemalja" svijeta, uključujući sve članice EU, režim Izraela i arapske saveznike.

Zvi Bar'el podsjeća da Washington nije uspio riješiti ni diplomatski spor arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, na čelu sa Saudijskom Arabijom, s Katarom.

Prema analitičarima, ova diplomatska kriza je zaustavila napredak u stvaranju takozvanog "Bliskoistočnog strateškog saveza" ili "Arapskog NATO pakta", koalicije arapskih država koju u borbi protiv Irana žele voditi Sjedinjene Države.

Osim toga, dodao je kako je "teško zamisliti da će ova konferencija uvjeriti arapske države da poduzmu praktične mjere protiv Irana".

Turska je spremna preuzeti odgovornost za osiguranje sigurnosti u zoni sirijskog grada Manbija nakon povlačenja američkih vojnika, izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan tijekom jučerašnjeg (20. siječnja) telefonskog razgovora s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.


Erdogan je pri tom osudio napad na američke vojnike u tome gradu, izvršen 16. siječnja, nazvavši ga "provokacijom" onih snaga, koje nastoje omesti Trumpovu odluku o povlačenju američke vojske iz Sirije.

Turska državna agencija Anadolu objavila je kako je Erdogan Trumpu izrazio sućut glede pogibije američkih vojnika u Manbiju i naglasio kako Ankara neće dozvoliti da teroristička organizacija Radnička stranka Kurdistana i njezini sirijski ogranci vrše akcije, usmjerene na kršenje stabilnosti na sjevero-istoku Sirije.

Dvojica lidera dogovorila su se poduzeti zajedničke mjere s ciljem čišćenja Sirije od ostataka terorističke organizacije "Islamska država" i sprječiti njezin povratak. Pri tom su se suglasili o nužnosti ubrzanja konzultacija između zapovjednika oružanih snaga dviju zemalja oko formiranja sigurnosne zone na sjeveru Sirije (između granice s Turskom i prostora naseljenog Kurdima istočno od Eufrata).

Moćni izraelski ministar za obavještajne poslove i promet Yisrael Katz ne isključuje jačanje izraelskih napada na iranske položaje u Siriji, piše The Jerusalem Post.

"Naša se politika promijenila. To je otvoreno suprostavljanje Iranu. Kada nam bude potrebno pojačati protudjelovanje, mi ćemo to učiniti. Nećemo dozvoliti učvršćenje (Irana) u Siriji", kazao je jedan od najmoćnijih izraelskih ministara. Iranska raketa, koja je prošli tjedan ispaljena sa sirijskog teritorija na Izrael i skijalište na planini Hermon na sjeveru Golanske visoravni, bila je uništena izraelskim proturaketnim sustavom "Čelična kupola". Katz je izjavio kako će bilo tko, tko napadne Izrael, "platiti visoku cijenu".


Da Katz ne govori "u prazno" svjedoče i napadi izraelskih zrakoplova u noći s nedjelje na ponedjeljak na međunarodnu zračnu luku kraj Damaska, kojom su prilikom, osim pričinjene materjalne štete, poginula i četvorica, a ranjena dvojica sirijskih vojnika.

S druge strane zapovjednik iranskih zračnih snaga Aziz Nasirzade izjavio je danas o iranskoj spremnosti na rat s Izraelom. "Mladi ljudi u vojnim zračnim snagama nalaze se u bojnoj spremnosti i s nestrpljenjem očekuju sukob s cionističkim režimom, kako bi ga snesli s lica zemlje", kazao je iranski general, čije je riječi prenijela ruska agencija Interfaks.