Predsjednik kosovske vlade Ramush Haradinaj je na medijskoj konferenciji održanoj u ponedjeljak u Prištini, izjavio, kako će Kosovo zadržati 100%-tne carine na uvoz proizvoda iz Srbije sve dok Beograd ne prizna njegovu nezavisnost. Kazao je kako je Srbija "mala Rusija na Balkanu" i pozvao Beograd na promjenu svoje politike kako bi ona odgovarala europskim i američkim standardima.

"Ako se Srbija ne promjeni, carine će ostati za uvijek. Ako se Srbija želi dogovoriti o uzajamnom priznanju i počme djelovati u skladu s američkim standardima na Balkanu, mi ćemo carine ukinuti već danas. Srbija - to je "mini Rusija na Balkanu", prenijela je riječi kosovskog čelnika vlade srpska televizija RTS.

Godina koja je na izmaku se u geopolitičkom smislu može smatrati kao tranziciona. Nijedan rat - a trenutno u svijetu postoji desetak sukoba u kojima je u ovoj godini poginulo više od hiljadu ljudi (najviše u Avganistanu, Siriji i Jemenu) - nije se okončao, ali se, u isto vrijeme, nije otvorio nijedan novi ratni sukob. Dok je na primjer u Siriji došlo do određenog smirivanja situacije, situacija se u Avganistanu pogoršala. Bliski istok je nastavio da gori nesmanjenom žestinom.

Čak i povlačenje američkih vojnika iz Sirije i (donekle) iz Avganistana koje je nedavno najavio američki predsjednik Donald Tramp nije ništa više od taktičke kalkulacije. Iran ostaje američki strateški neprijatelj broj jedan u regionu i nema nikakvih naznaka da će SAD izmijeniti strategiju orijentisanu na svrgavanje postojeće vlasti u toj zemlji. To znači da su dalji sukobi neminovni. U isto vrijeme, daleko su od rješenja i ratovi u Jemenu, Somaliji, Libiji i Ukrajini. U stvari, tranzicija koja je obilježila ovu godinu nema ništa pozitivno u sebi. Očigledno je da se ide od lošeg ka gorem.

U geoekonomskom smislu isto tako se naziru veliki problemi. Mnogi ekonomisti vjeruju da se globalna finansijska kriza koja je počela 2007. godina uošte nije okončala nego je njen najveći udar samo privremeno odložen monetarnim mjerama centralnih banaka usmjerenim na simptome, ali ne i na uzroke krize. I zbilja dešavanja na svjetskim berzama posljednjih dana ukazuju da se kriza ponovo nazire, akcije gube na vrijednosti, a mnoge kompanije ulaze u rizik bankrota. Cijena nafte i drugih energenata nepredvidljivo varira (i pored dogovora određenih ključnih država), a to je jasan znak problema u rastu globalne ekonomije. Manje rasta znači veću nezaposlenost, siromaštvo, očaj.

Zapadni stručnjaci su ocenili da svet u 2019. godini čeka: loša žetva, a samim tim i glad; Rusiju pooštravanje sankcija, pogoršavanje geopolitičkih protivrečnosti; a SAD i Kinu sve veće nesuglasice povodom trgovinskog rata. Većina analitičara je uverena i da svet sledeće godine očekuju trgovinski sporovi i usporavanje ekonomije.

Agencija "Skor rejtings" navela je u pregledu "Suvereni rizici - 2019" najveće svetske ekonomske rizike u 2019. godini, a to su povećani protekcionizam, izlazak Velike Britanije iz Evropske unije, neizvesnost ekonomskih perspektiva, ekonomsko usporavanje Kine i odliv kapitala iz zemalja sa tržištima u razvoju. Agencija smatra da su pogoršanje finansijskih uslova i problemi globalnog upravljanja osnovni faktori rizika za globalnu ekonomiju i suvereno kreditiranje. Zbog toga, svet očekuje usporavanje globalnog rasta i nesigurnost.

Globalni rast će u 2019. godini sa sadašnjih 3,7-3,8 odsto usporiti na 3-3,5 odsto. Rast ukupnog BDP-a evrozone usporiće se sa dva odsto u 2018. godini na 1,5 odsto u 2019.

Što se tiče Rusije, analitičari smatraju da će sledeće godine finansijska i novčano-kreditna politika zemlje ostati jaka.

"Finansijska politika je usmerena na obnavljanje finansijskih sredstava, a istovremeno je novčano-kreditna politika vezana za ciljanje inflacije od četiri odsto. Očekuje se da će rast BDP-a u 2019. godini iznositi 1,8 odsto u odnosu na 1,7 odsto ove godine", ističu stručnjaci.

Birači s razlogom podozrevaju da `globalno rukovodstvo` ima nameru da pređe u `svetlo sutra`, a da većinu stanovnika planete ostavi u prošlosti
Zapadne elite su se - umesto da rešavaju probleme - bacile na traženje krivaca. Tu ulogu su dodelile "nemogućem Trampu", probuđenom nacionalizmu i Rusiji. Tokom 2017. su mnoge `govoreće glave` tvrdile da populistički talas prolazi i da zapadni establišment polako preuzima kontrolu nad situacijom. Najjači utisak je ostavila kontraofanziva establišmenta u Francuskoj gde je - kao iz cilindra mađioničara - bio izvučen "političar nove formacije" Emanuel Makron koji je u dva kruga pobedio Marin Le Pen. Njegova partija Republika na maršu - koja je od nule formirana pomoću lidera javnog mnjenja po gradovima - brzo je stekla popularnost i u savezu sa Demokratskim pokretom i Pokretom progresista osvojila apsolutnu većinu u donjem domu parlamenta.

Alternativa za Nemačku i holandska Partija slobode, mada su ojačale, ipak nisu osvojile dovoljno glasova da realno utiču na politiku svojih zemalja. Svetska elita ne bi mogla da se pohvali da je izašla na kraj sa krizom čak ni kad bi uspela da smeni Trampa i poništi njegove ekonomske novotarije, da ponovo otvori vrata migracijama i da u Evropi stavi van zakona partije evroskeptika. Ne bi nestali ni unutrašnji problemi Zapada - sve veća nejednakost, uništenje srednje klase, rarazanje infrastrukture celih država, degradacija obrazovanja, starenje stanovništva...

Birači s razlogom podozrevaju da `globalno rukovodstvo` ima nameru da pređe u `svetlo sutra`, a da većinu stanovnika planete ostavi u prošlosti. Globalisti su izgubili u Italiji i Austriji, a kongresni međuizbori u SAD jesu republikance lišili većine u Predstavničkom domu, ali su faktički ojačali Trampove pozicije. Sada čak i njegovi protivnici priznaju da je Republikanska partija "Trampova partija", a to je značajnija promena nego sam ishod međuizbora.

Baš kao i SAD, i Rim se svojevremeno povukao sa Bliskog istoka u trenutku imperijalnog uzmicanja, kad je carstvo već bilo na kolenima

U većinski muslimanskoj Siriji proslavlja se hrišćanski Božić. "Zbog lažnog predstavljanja Sirije u korporativnim medijima", piše novinarka Eva Bartlet, "mnogi su iznenađeni kad saznaju da Sirijci... proslavljaju Božić od Damaska do Homsa i Alepa". Kako primećuje Dženis Kortkamp, ovaj hrišćanski praznik je posebno važan u Siriji, zemlji u kojoj muslimani čine 85 do 90 odsto populacije i pripadaju različitim tradicijama, različitim etničkim i verskim grupama. Ovde, jedni pored drugih, žive suniti, Alaviti, šiiti, Druzi, a postoje i ateisti, pagani, deisti, agnostici... Hrišćani su skoro beznačajna manjina. "Ipak, Božić je jedan od najpopularnijih praznika u Siriji, a ljudi različitih vera zajedno učestvuju na proslavama i manifestacijama, prisustvuju crkvenim službama i koncertima... Možete li sada da kažete da ti siromašni i potlačeni ljudi žive u strahu da će u nekom trenutku njihov `brutalni diktator` protiv njih pokrenuti napad hemijskim oružjem? Nadam se da shvatate ironiju".

U Siriji je, posle sedam godina rata, pobedio baš taj "krvožedni diktator", valjda sam protiv sopstvenog naroda (eventualno uz rusku pomoć), u Libiji je pobedila demokratija, koja je stigla na krilima "savezničkih" - među njima i francuskih - bombardera. U Libiji se ne proslavlja ništa. Ne slavi se ni u Ukrajini, izuzev ako proglašenje ratnog stanja u velikom delu zemlje nije razlog za slavlje. Božićno jutro u Parizu je proteklo mirno, posle žestokih sukoba Žutih prsluka sa policijom tokom vikenda. Ali demonstracije nezadovoljnika će se nastaviti. Protesti se, inače, prelivaju dalje: u susednoj Belgiji već su doveli do pada vlade. Šire se i Holandijom, nije isključeno da će se nešto slično desiti i u Nemačkoj. U Beogradu demonstrira "krug dvojke", neopterećen socijalnim zahtevima, navodno protiv predsednika Vučića; na protestima se ne pominje ni Kosovo. Protestovalo se i u Banjaluci, upravo na dan Božića po novom kalendaru, tobože zato što je tamo "ubijen jedan mladić", za šta odgovornost, isto tako navodno, lično snosi predsednik Dodik.

Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da povuče američke postrojbe iz Sirije apsolutno ne mijenja američku podršku Izraelu, rekao je američki državni tajnik Mike Pompeo i ponovio kako je Washingtonu iznimno važna stabilnost Bliskog istoka.

Pompeo je to osobno zajamčio izraelskom premijeru Benjaminau Netanyahua tijekom susreta uoči prisege novog brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, kojoj su nazočila oba čelnika.

"Odluka koju je predsjednik donio o Siriji apsolutno ne mijenja činjenicu da je ova administracija uz Izrael", rekao je državni tajnik novinarima, uoči susreta s Netanyahuom.

"Borba protiv džihadističke skupine Islamske države (IS) kao i naš angažman u cilju stabilnosti Bliskog istoka i zaštite Izraela, jednaki su kao i prije te odluke", dodao je.

Činjenica da je ta tema prioritet na susretu između Pompea i Netanyahua pokazuje koliko ta odluka o povlačenju američkih postrojbi izaziva strahovanja u regiji.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je u ponedjeljak da neće podnijeti ostavku ako državni odvjetnik prihvati policijsku preporuku i podigne optužnicu protiv njega prije nego što posluša njegovu stranu priče.

Netanyahu je najavio prošli tjedan da će Izrael održati prijevremene opće izbore u travnju, na kojima će pokušati dobiti novi mandat koji bi mu mogao pomoći da prebrodi moguće optužbe u korupcijskim istragama.

Izraelski premijer upleten je u tri slučaja korupcije. On poriče da je počinio bilo kakva kaznena djela.

Ako izraelski glavnog državni odvjetnik odluči podići optužnicu protiv premijera, on će ju objaviti tijekom saslušanja a nakon toga optužnica može biti podnesena sudu.

Upitan na tiskovnoj konferenciji u Rio de Janeiru hoće li se povući iz izborne utrke ako se to dogodi, Netanyahu je odgovorio: "Ne namjeravam podnijeti ostavku."

- Po zakonu, premijer ne mora podnijeti ostavku tijekom postupka saslušanja... Saslušanje ne završava dok se ne čuje moja strana - rekao je on tijekom posjeta Brazilu u povodu inauguracije brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara koja će se održati u utorak. On je prvi izraelski premijer u posjetu Brazilu.

Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da će Netanyahuova desničarska stranka Likud bez problema pobijediti na izborima 9. travnja.

Po izraelskom zakonu, nacionalni su se izbori trebali održati do studenog 2019. Netanyahuova će vlada ostati tehnička, dok se ne formira nova, nakon travanjskih izbora.

Jemenski pobunjenici Hutiji odbacili su optužbe UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP) da kradu humanitarnu pomoć u hrani iz "usta gladnih ljudi" u prijestolnici Sani.

WFP nije "službeno komunicirao" s pobunjenicima i nema "dokumenata i dokaza" za optužbe, rekao je Mohamed Ali al-Huti, čelnik Vrhovnog revolucionarnog vijeća Hutija.

On je optužio to UN-ovo tijelo da pokušava "odustati od svoje odgovornosti suočeno s opasnošću od gladi u Jemenu".

Svjetski program za hranu priopćio je u ponedjeljak da mnogi ljudi u prijestolnici na primaju obroke hrane na koje imaju pravo te da se hrana koja je dopremljena kao humanitarna pomoć prodaje u Sani. Također navodi da je "barem jedna lokalna partnerska organizacija povezana s hutijevskim ministarstvom obrazovanja upletena u tu prijevaru".

Severnokorejski lider Kim Džong Un izjavio je danas da je u potpunosti posvećen denuklearizaciji i da je spreman u bilo koje doba da se sastane sa američkim predsednikom Donaldom Trampom, ali je istovremeno upozorio da će tražiti alternativni pravac ukoliko SAD nastave da testiraju njegovo strpljenje i ostave sankcije na snazi.

Kim je to rekao u svom prvom ovogodišnjem obraćanju koje je prenosila državna severnokorejska televizija, prenosi Jonhap.

Tokom govora, Kim je pozvao SAD da preduzmu odgovarajuće mere u zamenu za korake denuklearizacije koje je Severna Koreja dosad preduzela, preneo je Tanjug.

Istovremeno, Kim je rekao da bi SAD trebalo da obustave zajedničke vojne vežbe sa Južnom Korejom i da ne raspoređuju strateška vojna sredstva na jugu, prenosi AP.

Kim i Tramp susreli su se 12. juna u Singapuru i tom prilikom dogovorili denuklearizaciju Korejskog poluostrva, ali su pregovori Vašingtona i Pjongjang već mesecima u zastoju oko denuklearizcije.

Politička mudrost koju pokazuje Sirija i odlučnost naroda ove zemlje da se okonča rat su epski i bit će upisani u povijest kao jedan od najsvjetlijih primjera otpora zločinačkoj agresiji koju su protiv arapske zemlje pokrenule najmoćnije i najbogatije zemlje Zapada, Perzijskog zaljeva, Turska i Izrael.

Sirijski narod trpi jedan od najvećih ratova u modernoj povijesti koji traje gotovo osam godina. To je rat kojeg mediji i zapadni političari često pogrešno opisuju kao "građanski rat" ili "sirijsko proljeće", što su samo neki od pojmova za opisati rat koji je po svojoj prirodi intervencionistički i za cilj ima svrgavanje legitimne vlade pomoću plaćeničkih skupina.

Dakle, nikako ne možemo govoriti o "građanskom ratu". Ništa novo na horizontu, jer su tu praksu desetljećima jednako prakticirale bivše kolonijalne sile, kao i današnje neokolonijalističke države, od Latinske Amerike i Afrike do Bliskog istoka i istočne Europe.

Sirija se sa svojim narodom i vojskom suprotstavljala i suprotstavlja onome što je vrlo malo naroda uspjelo izdržati, a da nisu bili slomljeni ili potpuno uništeni. To nije građanski rat i nikada nije bio. Moglo je i biti protesta, legitimnih, kao što je bilo više nego dovoljno razloga za izlazak na ulicu. Sirija je prolazila mjere "liberalizacije", nezaposlenost, a korupcija je prodrla u sve pore društva. Ali to nisu bili prosvjedi kao što je pobuna "Žutih prsluka" protiv ultraliberalnog Macrona u Francuskoj ili neumorni prosvjedi umirovljenika u Španjolskoj ili Grčkoj.

Protestiranje je jedna stvar, pa čak i borba protiv sustava, a sasvim drugo su snajperisti na ulicama koji pucaju na demonstrante i policiju, a onda za nekoliko mjeseci vidite ručne bacače, čak i tenkove i projektile kao što smo 2011. vidjeli u Siriji, a za to je bila neophodna pomoć vanjskih agenata i sila.

I potpuno je pogrešno misliti da se "to događa zato što u tim zemljama ima puno kaosa i zločina". Na primjer, u Siriji je stopa kriminala i delinkvencije bila niža nego u mnogim europskim zemljama, a Damask je prije ovog "mini svjetskog rata" bio je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Za usporedbu, moramo također naglasiti da su ove niske stope kriminala i društvenih sukoba zabilježene u izrazito multikonfesionalnom i multietničkom društvu, koje je primalo milijune izbjeglica i prognanika u tom području - Palestinaca, Kurda, Iračana, Libanonaca i svih koji su tražili mjesto za život u miru.