Aktualna američka uprava odbija koristiti američke trupe za bitke koje su dio strategije američkih elita, prije svega financijskih, tvrdi Thierry Meyssan, što bi značilo da je Donald Trump zaista dio američkog industrijskog lobija i ulazi u otvoreni sukob s moćnim krugovima financijske elite s Wall Streeta. Iako treba biti oprezan za tvrditi takvo što, neke od odluka potvrđuju tezu koju iznosi Meyssan.

Postsovjetski svjetski poredak temeljen na američkoj vojnoj superiornosti je već uništen. Možda će nekome to biti teško prihvatiti, ali ova činjenica ostaje, piše Lew Rockwell

Najava od 19. prosinca 2018. o djelomičnom povlačenju američkih vojnika iz Afganistana i punom povlačenju vojnika iz Sirije je odjeknula kao grom iz vedra neba. Nakon toga uslijedila je ostavka ministra obrane Jamesa Mattisa i sada Sjedinjene Države moraju odlučiti kako se nositi s posljedicama koje će obilježiti raskol i preobraziti svijet.

Sirija

Kada je Donald Trump u travnju spomenuo povlačenje američkih vojnika iz Sirije, Pentagon ga je uspio odvratiti. Nije da nekoliko tisuća ljudi može preokrenuti plimu rata i njihova prisutnost je samo bila protuteža ruskom utjecaju i potpora Izraelu.

Međutim, prijenos ruskog oružja sirijskoj vojsci, posebice sustava S-300 i najnovijih radara, koji su integrirani u automatizirani sustav za zapovijedanje i kontrolu Poljana D4M1, promijenio je ravnotežu snaga. Od tog trenutka je američka vojna nazočnost u Siriji postala kontraproduktivna. Američko zrakoplovstvo nije moglo podržati bilo kakve napade proameričkih snaga zbog opasnosti od gubitka zrakoplova. Povlačenje vojnika omogućit će Pentagonu da izbjegne poniženje zbog mogućeg poraza.

Osim toga, Moskva je odavno priznala da je američko prisustvo u Siriji s pozicije međunarodnog prava nezakonito, te da Sirija legitimno može djelovati u samoobrani.

Posljedice

Odluka o povlačenju postrojbi iz Sirije je puna posljedica. Prva je, naravno, nastanak i priznanje pseudodržave Kurdistan. Zapadni projekt stvaranja kolonijalne države Kurda u sjeveroistočnoj Siriji neće se dovršiti. Danas ga podupire i sve manje Kurda, koji su u početku vjerovali da se njihova ratna osvajanja mogu usporediti s jednostranim proglašenjem Izraela 1948. godine.

"Strategija Cebrowski"

Bahrein je objavio da su radovi u njenoj ambasadi u Siriji u toku, dan nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati ponovo otvorili svoje diplomatsko predstavništvo u Damasku.

Bahreinska ambasada u Damasku zatvorena je 2011. godine. Sirijska ambasada u glavnom gradu Bahreina Manami je operativna, dok se, sudeći po zvaničnicima, uskoro očekuje ponovna uspostava avionskih linija između dvije zemlje.

U oktobru bahreinski ministar vanjskih poslova Khalid bin Ahmed al-Khalifa srdačno se pozdravio sa sirijskim kolegom Walidom al-Muallemom na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku.

Khalifa se poslije branio riječima da je susret bio neplaniran, te je Siriju nazvao "bratskom, arapskom nacijom".

Otvaranje ambasade UAE-e u Damasku i najava iz Maname o identičnom potezu Bahreina, novi su indikatori da arapske zemlje Siriji pripremaju povratak iz višegodišnje diplomatske izolacije. Sirija je izbačena iz 22-člane Arapske lige, dok se suočila i sa sankcijama i osudama zbog upotrebe vojne sile protiv opozicije.

Rusija je na sjeveru Krima postavila ogradu sa modernom signalizacijom koja odvaja teritoriju poluostrva od Ukrajine. Dugačka je preko 60 kilometara, a zapravo je složena inženjersko-tehnička konstrukcija koja je načičkana savremenom signalizacijom.

Ograda prati rusko-ukrajinsku granicu koja presijeca Perekopski zemljouz i od jučer je potpuno u funkciji. Cijeli složeni sistem signalizacije je prethodno isproban i uštimovan.

Dio senzora i kamera je vidljiv, a dio je skriven i od iskusnog oka. Sve zajedno obezbjeđuje perfektan video-nadzor i noću te pri najlošijim vremenskim uslovima.

Ogradom, kakvu bi i Donald Tramp poželio na svojoj granici sa Meksikom, Rusija će onemogućavati upad ukrajinskih diverzanata i špijuna na Krim, ali i prebacivanje preko granice oružja i municije, švercovanog oružja, alkohola, cigareta, narkotika.

Najpraznija, najgluplja ispraznost našeg vremena, koju jednako izgovaraju uštogljeni članovi establišmenta poput Nadbiskupa od Kenterberija i samoproglašeni radikalni levičari, jeste da imamo povratak tridesetih godina XX veka. Tretirajući tu mračnu deceniju kao da je u pitanju razumna sila, nešto što još uvek postoji, komentatori, kako iz redova zabrinute buržoazije, tako i iz pomodarskelevice, insistiraju da su se Tridesete teturajući vratile u život i sada drže veći deo Zapada u svom povampirenom smrtnom zagrljaju. Gledajući na Bregzit, na evropsko okretanje leđa socijaldemokratiji, na uspon narodnjačkih partija, kao i na širenje pobune "žutih prsluka", ekipi kreatora javnog mnjenja svuda se priviđa fašizam, ustao iz groba poput zombija, koji pustoši pred sobom napredna dostignuća prethodnih decenija.

Ova analiza je toliko pogrešna, da više ne može da bude. Poređenje savremenog političkog života sa prošlim događajima je uvek nesavršen pristup razumevanju aktuelnog političkog trenutka. Ali ako baš moramo da tražimo odjek današnjice u prošlosti, onda tridesete godine nisu period na koji podseća naša era - već četrdesete godine devetnaestog veka. Pre svega 1848. godina. To je godina kada su narodi širom Evrope ustali zahtevajući radikalne političke promene, počev od Francuske, a zatim proširivši se na Švedsku, Dansku, nemačke i italijanske države, pa sve do Habzburškog carstva i dalje. To su bile demokratske revolucije, u kojima se od establišmenta tražiloosnaživanje parlamentarne demokratije, sloboda štampe, uklanjanje starih monarhijskih struktura i njihova zamena nezavisnim nacionalnim državama ili republikama. Godinu 1848. često nazivaju "Prolećem naroda".

Kraj prosinca je idealno vrijeme za sumiranje godišnjih rezultata i izradu planova za budućnost. Pogledajmo 10 najvažnijih događaja 2018. Ne toliko kronološkim redom, već po važnosti.

1. Vojni uspon Rusije

Nesumnjivi bi najvažniji događaj trebala biti najava šest "veličanstvenih" novih sustava oružja, kasnije poznatih kao interkontinentalni balistički projektil RS-28 "Sarmat", hiperzvučni projektil "Kinžal", krstareći projektil na nuklearni pogon "Burevesnik", lasersko oružje "Peresvet", podvodni dron s nuklearnim pogonom "Posejdon" i hipersonični projektil "Avangard".

Reći da su ove informacija bile neočekivane i šokantne za cijeli svijet je malo, jer je svaka od njih sadržavala poruku da je model unipolarnog svijeta Pax Americana gotov, iako je diljem planete silom i nezaustavljivo građen posljednjih pola stoljeća.

Prvo, "kolektivni Zapad", predvođen Sjedinjenim Državama, suočio se s činjenicom da u odnosu na ostatak svijeta gubi svoju globalnu vojno-tehnološku prednost. Drugo, govorilo se da Rusija zapravo i ne posjeduje ta oružja, jer nema financijskih, tehnoloških, organizacijskih, kadrovskih i drugih mogućnosti za provedbu tako opsežnog programa modernizacije vojske, nego je tek odlučila dizajnirati i stvoriti postojeće sustave u sljedećih nekoliko desetljeća, jer je ranije ovih rezultata nemoguće.

No, kao što je često slučaj kod Rusa, pokazali su samo ono što CIA smije i treba znati i sve aktivnosti u Rusiji i inozemstvu su uglavnom bile nevidljive za Zapad, koji je ostao izvan granica razumijevanja onoga što se događa i u okviru svoje standardne slike svijeta.

Četvrto, samo postojanje takvog programa naoružanja govori da je Rusija duže vrijeme svjesna da nije predviđeno da bude dio neoliberalnog globalnog projekta za cijelo čovječanstvo. Stoga je samo oponašala takav kurs, paralelno provodeći svoj alternativni projekt.

Sve to je na kraju dovelo do nastanka novog "centra moći" u modernom svijetu.

Iako se pretpostavlja koji bi mogli biti, interesi i ciljevi ovog centra moći za druge ostaju nepoznati.

Sedmo, Vladimir Putin je jasno dao do znanja da sustav naoružanja kojeg je imenovao nipošto nije cijeli popis ruskog arsenala.

Sirijska vojska je ušla u Manbidž.

Damask je odgovorio na poziv za zaštitu kurdskih snaga, i ušao u ovaj strateški grad na sjeveru Sirije, javlja Raša Tudej.

Uporedo sa ovim razvojem događaja, turska vojska nastavlja da šalje pojačanja na granicu, u jeku priprema za najavljenu ofanzivu koja je sada pod znakom pitanja.

Preuzimanje kontrole nad gradom uslijedilo je sat vremena nakon što su Kurdi pozvali sirijsku vojsku da ih zaštiti od turskih prijetnji.

- Sirijske oružane snage garantuju punu sigurnost svim sirijskim građanima i ostalima prisutnim u toj regiji - navodi u saopštenju komanda sirijske vojske.

- Dok generalštab naglašava značaj napora mobilizacije svih građana zemlje u očuvanju nacionalnog suvereniteta, on ponavlja svoju odlučnost da porazi terorizam i da slomi sve osvajače - dodaje se u saopštenju, prenosi dpa.

Može li se verovati Amerikancima kada kažu da će povući svoje trupe iz Sirije? Na koji način bi to moglo biti učinjeno? Kakve će biti posledice takve odluke i šta će to značiti za Rusiju? To su samo neka od pitanja koja su se nametnula nakon što je američki predsednik Donald Tramp obnarodovao svoju odluku.

Rusija čeka objašnjenje Sjedinjenih Država o "planu" u Siriji. Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je rekao da Moskva očekuje da Vašington razjasni proceduru za povlačenje trupa iz Sirije.

Prema Lavrovljevim rečima, Moskva i dalje ne razume algoritam za povlačenje američkih trupa, tako da treba sačekati neke konkretne akcije sa američke strane. Ministar je rekao da je daleko od toga da Amerikanci uvek ispunjavaju ono što obećavaju.

"Nadam se da će nam kroz dostupne kanale kontakata sa Vašingtonom objasniti plan", rekao je Lavrov.

Lavrov je takođe rekao i da Vašington pomoću povlačenja trupa iz Sirije želi da prebaci odgovornost za situaciju na svoje koalicione partnere.

Moskva i Vašington se ne slažu u većini svjetskih pitanja, od Kine do Sirije, od Irana do Venecuele i Kube

Sergej Lavrov je rekao da SAD nikada neće uspjeti pretvoriti Rusiju u alat za ostvarivanje njihovih interesa, na primjer, kako bi se učinkovito suprotstavile Kini.

Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov priznaje da je Vašington neke zemlje uspio pretvoriti u alate koji služe njihovim interesima, ali s Rusijom, kako kaže, to nije uspio i nikada neće ni uspjeti.

"Isprovocirati promjenu vlasti u našoj zemlji ili mijenjati rusku politiku je iluzija koju dijele mnogi u Vašingtonu i dio njihove želje da postanemo alat u službi američkih interesa. Ali s nama im to neće poći za rukom", rekao je Lavrov u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Sputnik.


"Vašington nikada nije smatrao da je odnos s Rusijom vrijedan sam po sebi i uvijek je pokušavao Ruse iskoristiti Ruse za svoje potrebe", rekao je ruski diplomat.

Kao primjer, Lavrov ističe američku kampanju demoniziranja Rusije kako bi se disciplinovala Evropa i ojačao evroatlantski savez. Drugo pitanje koje Amerikanci ozbiljno razmatraju je iskorištavanje Rusije protiv Kine.

Premijer Rusije Dmitrij Medvedev poručio je u petak da se formira radna grupa Rusije i Belorusije za integraciju, u kojoj će biti predstavnici svih ruskih resora na čelu s ministrom za ekonomski razvoj Maksimom Oreškinom.

"Dogovorili smo se da formiramo radnu grupu. Potpisao sam naredbu. Na njenom čelu će s naše strane biti Oreškin. U grupi će biti predstavnici svih resora, ne samo vladinih, nego i Državne dume, Saveta Federacije, Privredne komore", rekao je Medvedev novinarima.

U utorak su se u Moskvi sastali predstavnici Rusije i Belorusije, Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko, koji su razgovarali, pored ostalog, o cenama energenata i predstojećim izmenama u ruskom poreskom zakonodavstvu.

Portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov saopštio je danas da će novi sastanak Putina i Lukašenka biti održan 29. decembra u Moskvi.

Belorusija insistira na kompenzaciji negativnih posledica od poreskog manevra u naftnom sektoru koji će Rusija realizovati u periodu od 2019. do 2024. godine. Minsk procenjuje da će u periodu od šest godina izgubiti ukupno 11 milijardi dolara, a da će manjak u budžetu u narednoj godini biti oko 300 miliona dolara.

Ruska vlada povezuje tu temu s produbljivanjem integracije dveju zemalja, saopštavajući da njen sadašnji nivo ne daje osnove za subvencije beloruske naftno-prerađivačke industrije.

Medvedev je 13. decembra saopštio da je Rusija spremna da realizuje sve tačke Sporazuma o stvaranju Savezne države Rusije i Belorusije iz 1999. godine, uključujući formiranje jedinstvenog centra za emisiju novca, jedinstvene carinske službe, suda, privredne komore.

The Times je 26. prosinca objavio članak pod naslovom "Putin je također i naš neprijatelj, kaže čečenski borac u Ukrajini". U članku se opisuju napori "aktivista" koji dobrovoljno pomažu ukrajinskim oružanim snagama u njihovom ratu kojim žele slomiti otpor boraca Donbasa.

Dio ovih "aktivista", kako ih naziva Times, prošli su obuku u kampovima terorista Islamske države, a sada su formirali bataljun "Sheikh Mansur" i aktivno djeluju u sastavu ukrajinskih snaga u borbenim područjima na istoku Ukrajine.

Najzanimljivije je to što Times nastoji pružiti "neutralan" ili čak "pozitivan" pogled na operacije ove terorističke skupine, kritizirajući navodna kršenja ljudskih prava u Čečeniji i rat kojeg je ruska vojska ranije vodila u toj regiji.

Ovo nije prvi put da se otkriva kako se u redovima snaga hunte iz Kijeva bore teroristi, neonacisti, ratni zločinci i drugi ološ koji se u istok Ukrajine slio iz cijelog svijeta. Međutim, čak ni poznate činjenice o ovim dragovoljcima ne sprečavaju takozvanu "međunarodnu zajednicu", kako sebe voli zvati NATO pakt, da da zeleno svjetlo za ovu suradnju i da podupire djelovanje kijevskog režima u njegovim kontinuiranim provokacijama protiv Rusije.

Iz vijesti koju je objavio The Times se može zaključiti da su neke islamističke terorističke skupine, nakon poraza kalifata u Siriji i Iraku, za posljednje utočište odabrale služiti angloameričkoj strategiji, koja ih koristi u ratnim i destabilizacijskim područjima, gdje služe za planovima Washingtona u suprotstavljanju vladama koje se ne žele pokoriti diktatu Sjedinjenih Država, od Sirije i Iraka do republika Središnje Azije i na kraju Ukrajine. Ova imperijalistička strategija podrazumijeva suradnju sa svima koji žele odrađivati prljave poslove za SAD, iako je njihova povijest dobro poznata obavještajnim službama.