U godini za nama ljudska noga nije kročila na Mars niti je pronađen lek za rak, ali su zato značajni događaji na međunarodnoj sceni prosto prestizali jedni druge, menjajući geopolitičku mapu sveta.

Od izbora na različitim tačkama planete, neočekivanih uspona i padova političkih elita, preko sportskih dešavanja, mirovnih konferencija i procesa, do događaja koji su dovodili do kolizije velikih sila, narušavali mirovne procese i izazivali buru u svetskoj javnosti, frekvencija dešavanja bila je tolika da su mediji često imali dilemu koja od njih da stave na naslovnu stranu.

Sputnjik izdvaja one po kojima ćemo sasvim sigurno pamtiti 2018. godinu.

Olimpijada i istorijski susret Trampa i Kima

Višemesečna oštra retorika na relaciji SAD-Severna Koreja, koja je pretila da se pretvori u otvoreni nuklearni sukob, kao i tenzije koje su na Korejskom poluostrvu dovedene na ivicu usijanja, relaksirane su Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu, održanim od 9. do 25. februara 2018. godine.

Zajednički nastup olimpijaca Severne i Južne Koreje na ovim igrama bio je uvod u približavanje dveju Koreja i prvi susret njihovih lidera u ovoj deceniji u aprilu, a snažna diplomatska aktivnost, pre svega u trouglu Seul-Pjongjang-Vašington, rezultirala je istorijskim susretom američkog predsednika Donalda Trampa i severnokorejskog lidera Kim Džong Una 12. juna u Singapuru.

Iračke vazduhoplovne snage uništile su zgradu sa 30 komandanata terorističke grupe DAEŠ u sirijskom selu Susa na jugoistoku Sirije, saopštila je zajednička komanda iračkih oružanih snaga.

"Danas su irački avioni F-16 izveli snažan vazdušni napad na oblast Suse na sirijskoj teritoriji. Cilj je potpuno eliminisan - dvospratna kuća koja je služila kao sklonište za teroriste i mesto okupljanja", navodi se u saopštenju pres-službe.

Ističe se da je vazdušni napad izvršen tokom sastanka "30 visokih komandanata DAEŠ-a".

Selo Susa se nalazi u blizini grada Hadžin, jednog od poslednjih uporišta grupe DAEŠ u Siriji. Borbe za oslobođenje grada vode Sirijske demokratske snage (SDF) zajedno sa međunarodnom koalicijom koja vodi operacije na teritoriji Sirije bez dozvole vlasti zemlje.

Predsednik Rusije Vladimir Putin je u novogodišnjem obraćanju naciji naglasio da je velikodušnost potrebna i tokom praznika i svakodnevno, jer ne postoji tuđa nevolja, i da se svako dobro vraća dobrim.

Izvor blizak službama koje za 35-godišnjom Samanthom Lewthwaite tragaju već sedam godina izjavio je kako je ona i dalje glavna meta službi te da su joj vrlo blizu i da će je uskoro uhvatiti.


Lewthwaite, inače kćer britanskog vojnika, je navodno pod zaštitom boraca militantne skupine Al-Shabaab. Prebačena je u Jemen nakon što je povezana s zločinima u Keniji i Somaliji u Africi.

U tajnim službama vjeruju da je nedavno posjetila Dubai te strahuju da možda planira daljnje terorističke napade, uključujući napade u Londonu.

Najnovija obavještajna informacija prikupljena je nakon što je časnik MI6 u kenijskoj prijestolnici Nairobiju regrutirao izvor u bliskoj vezi s 35-godišnjakinjom. "Jemen je rasadnik za regrutiranje Al-Shabaaba i njegova kaotična politička situacija daje prednost teroristima koji su na vlasti kao ona", kazao je izvor The Mirorra.

Lewthwaite je udovica Germainea Lindsaya, jednog od bombaša odgovornih za teroristički napad od 7. srpnja 2005. godine u Londonu te je majka četvero djece.

Interpol je za njom raspisao crvenu tjeralicu nakon što je utvrđeno da je povezana s napadom na Westgate centar u Keniji 2013. Tada je poginulo 66 ljudi, dok je 200 bilo ozlijeđeno. Povezuje je se i s pokoljem 148 ljudi na sveučilištu 2015.

Ona u Jemenu navodno regrutira žene, bombaše samoubojice podmićujući ih s 300 funti što je veliki novac za lokalne očajne obitelji. Također se smatra kako ona u smrt šalje bombaše stare tek 15 godina drogirajući ih heroinom.

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije smatra da su optužbe da je Ministarstvo predalo medijima podatke o novinarima britanske radio-televizijske korporacije Bi-Bi-Si u Moskvi apsurdne.

List "Gardijan" skrenuo je pažnju na objavljivanje imena dopisnika Bi-Bi-Sija, navodeći da je do "curenja" informacija o ovim novinarima britanske korporacije došlo nakon što je "Tajms" objavio imena novinara koji rade u britanskoj redakciji Sputnjika, koji podržava Moskva. U četvrtak je jedan broj ruskih internet portala objavio imena i fotografije dopisnika moskovske redakcije Bi-Bi-Sija. Konkretno, link na njihov spisak, objavljen na resursu "Pikabu", objavila je televizija "Dožd" na svom zvaničnom sajtu.

U nedelju je Odeljenje za informisanje i štampu Ministarstva spoljnih poslova Rusije objavilo odgovore na pitanja Bi-Bi-Sija u vezi sa incidentom.

"Kada su se pojavile prve spekulacije sa optužbama na račun Ministarstva spoljnih poslova Rusije o predavanju podataka o novinarima moskovske redakcije Bi-Bi-Sija (a o tome su nedvosmisleno govorili dopisnici Bi-Bi-Sija), shvatili smo to kao neuspešnu šalu, s obzirom na njihovu očiglednu apsurdnost", navodi se u odgovorima na sajtu Ministarstva.

Priča kojom je pokriveno ukidanje pogranične kontrole između Albanije i Kosova, koje startuje od 1. januara, idealna je jer Evropa nema granice, i ona bi mogla da "pije vodu", ali samo ako bi i na drugoj strani - prema Srbiji - bila ista praksa.

Kosovo i Albanija učinili su korak bliže ka, kako to vole da kažu, "prirodnom" ujedinjenju, time što su, prema rečima Ramuša Haradinaja, premijera takozvane države Kosovo, "obrisali granicu između teritorije Kosova i Metohije i Republike Albanije". Ceo projekat najavljivan je još početkom godine, a sporazum o uspostavljanju zajedničkih graničnih tačaka između Kosova i Albanije, koji su danas potpisali, upakovan je u integrisano upravljanja granicom po modelu koji praktikuje Evropska unija.

Da li je ovo prvi korak ka stvaranju Velike Albanije?

Stefan Filipović, politikolog sa Kosova i Metohije, ne sumnja da ovo vodi ka tome. Kako kaže, ovako nešto je očekivano i najavljivano.

"Koliko je to tehnički baš kao što Haradinaj kaže - to je pitanje, ali suštinski jeste tako kako albanski političari govore, a to je da se teži potpunom ukidanju razlike između Kosova i Albanije. To svima daje pravo i legitimitet da postave pitanje da li je to priča o takozvanoj 'velikoj Albaniji'. Postavlja se i drugo pitanje: zašto tolika promocija nezavisnog Kosova ako ono, u slučaju da hipotetički zaista postane suverena država, ne bi bilo nezavisna i samostalna ni 30 dana jer bi odmah krenula procedura ujedinjenja sa Albanijom", uveren je Filipović.

On dodaje da, koliko god postojali skeptici u vezi sa ovom pričom koji navode različite razloge za ovaj postupak - od društvenih do ekonomskih, uverili bi se u suprotno, "već prvog jutra kad bi se Kosovo probudilo kao suverena država".

"To je činjenica. Naravno da iza ovoga ima i populističke dinamike unutrašnje scene u Prištini, ali suština je samo jedna - da Kosovo postane članica UN tog trenutka bi pokrenula proceduru za ujedinjenje sa Albanijom", siguran je Filipović.

Sjedinjene Europske Države još nisu mrtve, zaključak je iz još jednom ponovljenog mišljenja njemačke kancelarke Angela Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji tvrde da bi nacionalne države "trebale dati više suvereniteta EU, kako bi Europska unija mogla voditi Novi svjetski poredak".

Čelnici najvećih država članica EU, Njemačke i Francuske, Angela Merkel i Emmanuel Macron, nastavljaju promicati raspad nacionalnih država i njihovo "stapanje" s EU. Cilj im je stvoriti europsku superdržavu koja bi mogla konkurirati Sjedinjenim Državama, Rusiji i Kini. Ovo nije nova inicijativa, ali je dijelom izgubila sjaj zbog naglašenih podjela unutar Europske unije o monetarnoj i migracijskoj politici.

Angela Merkel je naglasila da nacionalne države danas moraju biti "spremne odustati od svog suvereniteta". Što se tiče imigracije, granica i nacionalnog suvereniteta, vlade ne bi morale slušati svoje građane, rekla je u govoru pred Zakladom Konrad Adenauer u Berlinu.

Također je dala vlastitu definiciju pojma ljudi.

"Ljudi su ljudi koji stalno žive u zemlji, a ne skupina koja se definira kao narod", rekla je njemačka kancelarka.

Emmanuel Macron govori isto, premda zna da time ponižava Francuze i sve više gubi popularnost. Rekao je u njemačkom Bundestagu da će Francuska i Njemačka morati biti središte novog svjetskog poretka.

"Francusko-njemački duo ima zadatak da ne gura svijet u kaos i da ga vodi na put mira. Europa mora postati jača i steći više suvereniteta", rekao je francuski predsjednik pred njemačkim političarima.

Pozvao je nacionalne države da svoje vanjske poslove, migracijske i razvojne politike prenesu u Bruxelles, "kao i veći dio naših proračunskih i fiskalnih resursa".

Politika koju zagovaraju Angela Merkel i Emmanuel Macron neće nestati njihovom odlaskom s političke pozornice, ako na njihovo mjesto dođu čelnici iz istih krugova. Njihove izjave jasno pokazuju u kojem se smjeru EU kreće kao cjelina. Politička elita čini ono što želi i isključuje svoje građane iz donošenja odluka. Europljani imaju samo pravo izbora unutar sustava dopuštenih stranaka i političara, nakon čega im je zadaća ljubazno se udaljiti do sljedećeg izbornog ciklusa. Tako funkcionira predstavnička demokracija današnjice.

Tokom 2018. objavljeno je tuce analiza instituta i analitičkih centara iz SAD, Rusije, Kine, Indije i evropskih država o tome kako će svet izgledati 2025, 2035. ili 2050. Po običaju, ima tu zanimljivih procena, ima i navijačkih traktata, a ponajviše spekulacija. Ali, gotovo niko se nije usudio da predvidi razvoj događaja u nastupajućoj 2019.

Deluje donekle i neverovatno, ali je izgleda lakše sagledati srednjoročne i dugoročne globalne trendove, nego kratkoročne procese koji će usmeravati međunarodnu bezbednost narednih meseci. Istraživači "beže" od kratkoročnih prognoza, pošto se broj nepoznatih u međunarodnim odnosima do te mere umnožio, da su promašaji u predviđanjima daleko verovatniji od pogodaka.

Koliko je samo otvorenih kriznih žarišta: Bliski istok sa akutnom Sirijom, sve zategnutijim odnosima SAD - Iran, ratom u Jemenu, neposlušnim Katarom, umornim Jordanom, nezadovoljnim Egipćanima; Srednja Azija - sa i dalje problematičnim Avganistanom, nepoverljivim Pakistanom, radikalnim islamistima u nekadašnjim sovjetskim republikama; Ukrajina, koja je čini se svetlosnim godinama udaljena od bilo kakvog održivog rešenja. Pored toga, migrantska kriza ne jenjava, cene energenata ponovo rastu, primetna je unutrašnja destabilizacija u nizu, za svetsku politiku važnih zemalja, od Brazila, preko Francuske do izgleda i Saudijske Arabije. Slede izbori za Evropski parlament, sa neizvesnim ishodom i još neizvesnijim posledicama, početak kampanje za preliminarne izbore u SAD...

Ipak, i pored svih neizvesnosti i sve nepredvidivosti, jedan proces će se nastaviti i u velikoj meri kao i do sada opredeliti karakter međunarodne politike u narednih godinu dana.

Rusija će braniti svoj suverenitet i spriječiti svaki pokušaj provokacije, saopćeno je danas iz ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Saopćenje ruskog ministarstva objavljeno je dan nakon što su francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) i njemačka kancelarka Angela Merkel od Rusije zatražili da oslobodi ukrajinske mornare uhapšene tokom incidenta u Kerčkom tjesnacu te da osigura slobodan prolazak brodova kroz Azovsko more.

- Ponovo moramo da od svojih partnera tražimo da odustanu od očiglednih dvostrukih standarda i da pažnju obrate na prave probleme i na prijetnje po evropsku sigurnost i stabilnost koje stvaraju njihovi "štićenici iz Kijeva" - navodi se u saopćenju.

Iz ruskog ministarstva vanjskih poslova ističu da će Rusija braniti svoj suverenitet i da će spriječiti pokušaje provokacije.

- Moskva žali zbog optužbi Pariza i Berlina o navodnim kršenjima ljudskih prava na Krimu i od njih je zatraženo da odustanu od dvostrukih standarda - navodi se u saopćenju.

Ruska mornarica i graničari zarobili su 25. novembra tri ukrajinska ratna broda s posadama, jer su neovlašteno ušla u ruske teritorijalne vode.

Kina se u posljednjem desetljeću sve veći strani ulagač u Africi. Azijski div je zapravo potaknuo ekonomski razvoj crnog kontinenta s velikim infrastrukturnim projektima, uslugama i tehnologijama, dok Zapad istovremeno demonizira kinesko-afričke odnose zavaravajućim ljude neutemeljenim alarmizmom.

"Pod plaštom ekonomske pomoći i vojne pomoći, dvije supersile, Sovjetski Savez i Sjedinjene Države, snažno se infiltriraju i šire u Africi, miješajući se u unutarnje poslove tih zemalja i predstavljajući prijetnju njihovoj neovisnosti. Namjere koje prijateljski promiču sovjetski imperijalisti osobito su zlobne, jer imaju narav pohlepe uličnog trgovca oružjem, špekulanta i imperijalista", ovom rečenicom je '60-ih godina prošlog stoljeća, za vrijeme ideološkog rata između dva "komunistička carstva" i onog kojeg je Peking vodio protiv Sjedinjenih Država, Kina počela poduzimati prve korake na afričkom kontinentu. S velikom oštroumnošću kineske diplomacije su odnosi Kine s Afrikom prikazani kao utjelovljenje jedinstva i suradnje, bez bilo kakvog uplitanja u unutarnje poslove i teritorijalni suverenitet novonastalih postkolonijalnih država.

To je poruka koju je sa sobom nosio visoki kineski dužnosnik Zhou Enlaia, ne čelu velikog izaslanstva Narodne Republike Kine, koji je Afriku posjećivao između 1963. i 1964. godine. U burnom području i zemaljama s novostečenom neovisnosti je revolucionarna perspektiva bila više nego dobrodošla.

Knjiga iz 1975. godine "TAZARI", velika željeznička pruga koja je povezivala zambijske rudarske bazene u Tanzaniji s Indijskim oceanom, prvi veliki infrastrukturni rad Kineza u Africi, objavljena je pod imenom "Duga prijateljstva", a Kinezi su '70-ih stanovnike afričkih zemalja u njihovoj anti-hegemonskoj i anti-imperijalističkoj borbi zvali "drugovima po oružju". Nevjerojatne stope rasta proizvodnje u poljoprivredi su poboljšali kineski seljaci, čije su općine služile su kao primjer kojeg su imitirali novi afrički lideri imitirali, još uvijek neodlučni o kojim razvojnim putevima krenuti.

U posljednjih pedeset godina nijedna zemlja nikada nije imala veći utjecaj na političku, ekonomsku i društvenu strukturu Afrike od Kine.