Ne, ne postadosmo gluvlji i žuti, Baš ista reč nas kô i pre prene,Sivilo sovjetske svakodnevice, oličeno u političkoj monotoniji uzrokovanoj potrošenošću ideološke matrice i ekonomskoj stagnaciji koju je karakterisalo sve očiglednije zaostajanje za integrisanim zapadnim privrednim sistemom, Josif Brodski je opisao pesmom "Za dve godine". Dve godine ranije sve je bilo isto, dve godine kasnije sve će biti isto. Mogao je potonji dobitnik Nobelove nagrade za književnost nasloviti poemu i "Za dvadeset godina". Nije, zato što je verovao da taj sistem ne može poživeti još dve decenije.
Naši su kô i pre tamni kaputi, i ne vole nas iste žene.
Opet nam igra - vremena davna, u amfitetarima i samoći,
I isti fenjeri svetle nad nama, kao uzvični znaci noći.
Josif Brodski, "Za dve godine"
OF THE
TIMES












Komentar: Detaljnije možete pogledati ovdje.