Nambla
Prije tri i pol godine napisao sam članak pod naslovom 'Mama, zašto tata nosi haljinu? Tata, zašto mama ima brkove?', gdje sam sugerirao da jedan od ciljeva LGBT/feminističkog pokreta zapravo nije sloboda ili jednakost nego normalizacija pedofilije.

Članak je izazvao veliku raspravu među čitateljima Sott-a, uostalom, odluka još nije bila donešena, navodni sporazum između feminističkog/LGBT pokreta i pedofila bila je samo pretpostavka. Ipak sam imao svoje nedoumice, pa sam u srpnju 2017. napisao još jedan članak 'Post-nihilizam, predložak za ono što nas čeka', koji je uključivao sljedeće:
Pedofilija je, naravno, dio agende. I bila je toliko dugo vremena. Razmislite o tome: opipljive razlike između muškarca i žene su veće od opipljivih razlika između 14 i 18 godina starosti.

Ako uspiju isprati mozak masama do točke u kojoj vjeruju da je dvojnost muškarca/žene samo društvena konstrukcija, zamislite koliko je lako zamagliti liniju između 18 i 14 godina starosti, a potom donijeti zakon koji smanjuje dob spolne većine, odnosno legalizira pedofiliju.

I ta će se grozota promicati u ime jednakosti (svatko ima pravo izraziti svoju seksualnost, čak i prema djeci), ljubavi (koja je jača od svega, uključujući i umjetne dobne barijere) i slobode (seksualne slobode).
Doduše, ove su tvrdnje bile puke mogućnosti, jer, unatoč neizravnim dokazima, ne postoji čvrst dokaz koji dokazuje da LGBT/ feministički lobi svjesno promiče agendu pro-pedofilije. Nedavni događaji u Francuskoj, međutim, možda su napravili još jedan korak ka stvaranju takve stvarnosti.

Francuski zakon o silovanju maloljetnika

U francuskom zakonu, "dobna granica" - dob prema kojem je protuzakonito imati seksualne odnose s djetetom - je 15 godina. Seksualna djela s odraslom osobom i djetetom mlađim od 15 godina smatraju se u najmanju ruku 'atteinte sexuelle' što je slično podvođenju maloljetnika u zemljama engleskog govornog područja i dovodi do maksimalne kazne od pet godina i kazne od 75.000 eura.

Pri presuđivanju kod takvih slučajeva, zakon razmatra četiri kriterija: nasilje, ograničenje, prijetnju i neočekivanost. Ako je prisutan jedan ili više od ova četiri kriterija, pretpostavlja se da dijete nije moglo dati pristanak i primjenjuje se teža kazna. Osim toga, ako postoji penetracija, tada se čin smatra silovanjem i vodi do 15 godina zatvora. Ako nijedan od ovih četiri kriterija nije prisutan, tada dolazi do propitivanja pristanka.

Zdrav razum i psihologija, osobito u slučaju djeteta, pokazuje da čak i kad ne postoji eksplicitno nedavanje dozvole, točnije odgovaranje "ne", to ne znači davanje dozvole, tj. "da". Strah, naivnost i neznanje su čimbenici koji mogu voditi do situacije gde nasilje, prijetnja ili neočekivanost nisu potrebni odraslom napadaču kako bi efektivno prisili dijete na seks.

Symptoms associated with child sexual abuse
© American Psychological AssociationSimptomi povezani sa seksualnim zlostavljanjem djece
Dok dijete ne može reći 'ne' spolja, može vrištati 'ne' iznutra. Potčinjenost ili apatija nije jednako pristanku.

Većina djece mlađe od 15 godina ne zna što je seksualnost, pogotovo seksualnost odraslih. Što je još važnije, djeca nisu svjesna dugoročnih i često destruktivnih posljedica takvog ponašanja.

Prinuda, osobito moralna prinuda, također je stvarnost u većini seksualnih razmjena između djeteta i odrasle osobe, osobito kada je razlika u dobi velika.

Povijesni presedan

Francuzi su desetljećima presuđivali da djeca nisu dužna dokazivati da nisu suglasni da se odrasloj osobi kazneno goni za silovanje (u slučaju penetracije). Sudovi su smatrali da zbog svoje mladosti djeca po definiciji nisu dali svoj pristanak, a kao rezultat toga, penetrativni seksualni čin se smatra silovanjem, kako je objasnila potpredsjednica Pariškog suda:
Évelyne Sire-Marin, potpredsjednica Pariškog suda navodi: Stalna je praksa suda u kojem sam ja predsjedala, koji je specijaliziran za prekršaje koji uključuju maloljetnike: nepostojanje suglasnosti maloljetnika koji je seksualno napadnut (napad ili silovanje) mlađeg od 15 godina gotovo uvijek se pretpostavlja, osim ako se djevojčica (ili mladić) ne smatra potpuno informiranim o tome (na primjer, već je imala mnogo seksualnih odnosa, više puta i eksplicitno je izrazila svoj pristanak). No, u dobi od 11 godina, pristanak se od samog početka odbacuje, bez obzira na stav navodne žrtve.
U posljednjih nekoliko tjedana, međutim, ishod dvaju sudskih predmeta prijeti preokrenuti francusku pravnu tradiciju u kojoj dobi se pretpostavlja pristanak djeteta i stoga što predstavlja a što ne predstavlja silovanje maloljetnika.

27. rujna francuski sud u predgrađu Pariza oslobodio je 22-godišnjeg muškarca koji je silovao 11-godišnju djevojčicu. Slučaj ide ovako: 2009. godine muškarac je upoznao djevojku dok se igrala ispred zgrade s rođakom. Pokrenuo je razgovar s njom, zatim ga je pratila u park gdje su imali seks s penetracijom. Djevojka je zatrudnjela. Obitelj ga je tužila za silovanje. Na pitanje: "Je li optuženik kriv za silovanje?", većina od šest članova žirija odgovorila je da 'nije kriv', efektivno izjavljujući da je dijete pristalo.

Samo dva tjedna prije ovog slučaja dogodio se drugi i vrlo sličan slučaj. Sereinte, 28-godišnji muškarac imao je seks s penetracijom s 11-godišnjom Sarom. Dana 11. studenoga, sud Pontoise (predgrađe Pariza) je smatrao da je žrtva dala suglasnost i, kao rezultat toga, sud je najavio da će se Sereintu suditi zbog podvođenja maloljetnika ('atteinte sexuelle') a ne zbog silovanja.

Ova dva sudska slučaja, kao i presedani koje su postavili, potpuno proturiječe desetljećima dosljednih presedana o tome što čini silovanje maloljetnika. Uočite također da su ova dva abnormalna presedana postavljena ne samo u roku od dva tjedna jedan od drugog, nego su se također pojavila u istoj ograničenoj regiji Pariza.

In Paris the LGBT pride march occurs once a month
© UnknownU Parizu parada ponosa LGBT-a se održava svakog mjeseca
Je li takva vremenska i zemljopisna koncentracija čisto slučajna? Ne može se ne primijetiti da su se ti sudski slučajevi odigrali u Parizu, samom središtu liberalne ideologije u Francuskoj, i zapitati da li bi se takve šokantne odluke donele u više tradicionalističkim/konzervativnim područjima zemlje.

Novi nacrt zakona

Usred javnog šoka zbog ideje da se 11-godišnje dijete može smatrati sposobnim pristati na seksualni odnos s odraslom osobom, francuska vlada - koju zastupa ministrica pravosuđa Nicole Belloubet i ministrica za prava žena Marlene Schiappa - najavila je novi nacrt zakona koji ima za cilj 'riješiti problem' postavljanjem doba pristanka na 13 godina.

Napominjemo da to ne znači da je dob ispod koje je protuzakonito imati seksualne odnose s djetetom u Francuskoj spušteno s 15 na 13 godina, nego da ako seksualno zlostavljano dijete ima najmanje 13 godina, tada sudovi mogu pretpostaviti da je dan pristanak.

Ministrica pravde je bila vrlo jasna u vezi s tim pitanjem i javno je izjavila:
"13 godina će biti godište koje mi se čini da će odgovarati onome za što se zalaže Visoko povjerenstvo za ravnopravnost žena i muškaraca i koje su druge strane zemlje zagovarale."
Dok francuska vlada i 'mainstream' mediji veličaju ovaj razvoj kao dokaz velikog društvenog napretka, oni se samo usredotočuju na dva najnovija abnormalna presedana i zaboravljaju da je već postojala implicitna godina pristanka - 15 godina - koju su gotovo uvijek provodili sudovi, desetljećima. Dakle, ono što je opisano kao veliki napredak u zakonima koji štite dijete je, u praksi, veliko nazadovanje u kojoj je dob u kojoj se moglo pretpostaviti da je dijete dalo pristanak na seks s odraslom osobom spušteno s 15 na 13 godina. Rezultat će biti takav da će odrasle osobe optužene za seksualno zlostavljanje maloljetnika (između 13 i 15 godina) vjerojatno dobiti lakše kazne.

Da bi odluka bila prihvatljivija za javnost, predloženi zakon je predstavljen kao pokušaj rješavanja 'problema' uzrokovanog dvjema sudskim odlukama gore spomenutima, odnosno ispleten kao čvrsti pravni potez da 'spasimo našu djecu'. Ipak, zakon se temelji na izvješću od 46 stranica koje je napisao "Visoki savjet za ravnopravnost muškaraca i žena" koji je objavljen 5. listopada 2017., a jedna od glavnih preporuka već je bila vokalizirana prije godinu dana u listopadu 2016. godine:
"Visoki savjet za ravnopravnost muškaraca i žena ponovno je pozvao, kao što je to već učinio u obavijesti objavljenoj u listopadu 2016., da se prag odredi zakonom, na primjer dob od 13 godina, i da se ispod ove dobi, ne može pretpostaviti da je maloljetnik pristao na seksualni čin."
Znajući da je u izradi ovog izvješća bilo uključeno oko 40 osoba iz različitih institucija i da je jedna od glavnih preporuka (postavljanje dobne pretpostavke suglasnosti na 13 godina) izražena već u listopadu 2016., vrlo je malo vjerojatno da je izvješće bilo napisano kao rezultat navedenih sudskih odluka.

Naprotiv, tempiranje trenutka sugerira da je izvješće planirano prvo i da su nedavni šokantni slučajevi presedana bili cinično iskorišteni kako bi se histeriziralo javno mnijenje i prisililo da prihvati neprihvatljivo: spuštanje dobne granice s 15 na 13 godina kada dijete može pristati na seks s odraslom osobom.

Drugim riječima, donesene su nikad prije zabilježene sudačke pro-pedofilijske odluke kako bi se izazvala reakcija protiv pedofilije među ljudima i omogućilo im da prihvate naizgled anti-pedofilni zakon koji je zapravo pro-pedofilijski. Ovo je školski primjer "vatrogasca piromana".

Age of consent in the world
© INLIVE NETWORKDobna granica u svijetu
Dobna granica u prošlosti i u svijetu

Jedina zemlja u svijetu u kojoj je dob u kojem je protuzakonit spolni odnos s djetetom niža od 13 godina je Angola, gdje je prag postavljen na 12 godina. Samo su tri zemlje postavile prag u dobi od 13 godina: Niger, Comoro, Burkina Faso. Te su četiri zemlje kulturno vrlo različite od zapadnog svijeta.

Gornje jasno pokazuje da je 13 godina vrlo nisko prema suvremenim međunarodnim standardima. Još je niže u usporedbi s modernim zapadnim standardima gdje je dobna granica uglavnom postavljena između 15 i 18 godina.

Važna je činjenica da, za razliku od Francuske, većina drugih zapadnih naroda ne pravi razliku između zakonske dobi za seksualne odnose i koncepta suglasnosti. U Irskoj, primjerice, zakonska dob ispod koje je zločin seksualnog odnosa s djetetom je 17 - ako odrasla osoba sudjeluje u seksualnom odnosu s djetetom ispod 17 godina, pretpostavlja se da dijete nije moglo dati pristanak.

Prva legalna reforma 'dobne granice' zabilježena je u Engleskoj 1275. godine. To je bio dio odredbi o silovanju i učinio je prekršajem "uništenje djevojke unutar dobi", bez obzira na njenu suglasnost ili ne. Izraz "unutar dobi" kasnije se tumačilo kao značenje doba za brak, koje je u to vrijeme bilo 12 godina.

Kasnije u Engleskoj, 1885. godine, dobna granica je podignuta na 16 godina, što je i danas dob za suglasnost u Velikoj Britaniji. Sjetite se da je 1885., tek petnaest godina nakon smrti Charlesa Dickensa koji je majstorski prikazao viktorijansku Englesku, gdje djeca nisu bila mnogo više od potrošnih seksualnih i radničkih robova. S obzirom na te podatke moramo zaključiti da Francuska planira tretirati svoju djecu danas na lošiji način nego što je to Engleska učinila krajem 19. stoljeća?

Čak i po promiskuitetnim francuskim standardima, zemlja strašnog Alègre - pedofilskog prstena, zemlja u kojoj je "oslobođenje" znak socijalne razlike i sofisticiranosti, zemlja Marquis de Sadea, zemlja samoproglašenih i nekažnjenih pedofilnih ličnosti, izjava da će se pretpostavljati da je 13-godišnje dijete pristalo na seks s odraslom osobom je šokantna.

Pozadina skice zakona

Cover of the report published by the high council for equality between women and men
© HCEFHNaslovnica izvješća koje je objavilo Visoko vijeće za jednakost između žena i muškaraca
Unatoč tim pokušajima francuske vlade i sudova da ovaj zakon uguraju na prijevaru na 'stražnja vrata', mnogi ljudi se u Francuskoj još uvijek pitaju zašto nacrt zakona ne daje izričitu dobnu granicu i zadrži ga na 15 godina?

Kako bi suzbili ovaj vrlo valjan argument, 'mainstream' mediji i političari pozvali su na dramatičan primjer 16-godišnjaka koji je zaljubljen u 14-godišnjakinju. Ovo je očigledni slamnati' argument.
Excerpt from a French newspaper stating that in Spain and in the US age of consent is 12-year old
© La DépêcheOdlomak iz francuskih novina u kojem stoji da je u Španjolskoj kao i u SAD-u dobna granica 12 godina
Mnoge zemlje, uključujući SAD, ne uzimaju u obzir samo dob žrtve nego i dobnu razliku između dviju osoba. Poznati su kao 'Romeo i Julija zakoni', gdje je težina kazne proporcionalna dobnoj razlici.

Dodatno, 'mainstream' mediji su ponavljali lažnu tvrdnju objavljenu u izvješću Visokog vijeća za ravnopravnost: da je dobna granica ispod koje se seksualni odnos automatski smatra silovanjem 12 godina u Španjolskoj i SAD-u.

Ovo je netočno. U Španjolskoj, dobna granica je 16 godina. Ispod ove dobi spolna aktivnost između odrasle osobe i djeteta smatra se silovanjem:
Dobna granica u Španjolskoj je 16 godina. Dobna granica je minimalna dob u kojoj se pojedinac smatra legalno dovoljno starim da pristane na sudjelovanje u seksualnoj aktivnosti. Pojedinci u dobi od 15 godina ili više u Španjolskoj nisu pravno sposobni pristati na seksualnu aktivnost, a takva aktivnost može rezultirati kaznenim gonjenjem zbog silovanja maloljetnika ili jednakim lokalnim zakonom.
Slično tome, u SAD-u seksualni odnos između odrasle osobe i pojedinca ispod dobne granice smatra se silovanjem maloljetnika. Dobna granica u SAD-u je između 16 i 18 godina, ovisno o zakonodavstvu države.

Naravno, Španjolska je bliski susjed Francuske, a SAD se smatra sjajnim svjetlom slobode i napretka, bio bi to vrlo prikladan priručnik kad bi dobna granica bila 12 godina u tim zemljama, ali to, na sreću, nije slučaj (još uvjek).

Age of consent in the US
© LegalmatchDobna granica u SAD
Što je s djecom između 13 i 15 godina?

Jedna od najvećih opasnosti ovog nacrta zakona je da može ohrabriti odrasle osobe koje ciljaju djecu između 13 i 15 godina. Ako se djeca ispod 13 smatraju nesposobnim izraziti pristanak na seks, vjerojatno je da će suci biti u iskušenju pretpostaviti da su djeca iznad 13 godina u mogućnosti dati pristanak.

Francuski Senat se o tome očitovao kada je ispitivao zakon predložen prije manje od godinu dana (siječanj 2017.) koji je imao za cilj poništiti dobnu granicu:
U slučaju spora, izostanak "pristanka" [...] može se izvesti iz materijalnosti činjenica bez potrebe da se to izričito dokazuje. Stoga, uvesti pojam pretpostavke da nema pristanka [ispod 13] bilo bi uzeti u obzir da postoji pretpostavka pristanka za druge žrtve. [iznad 13]

(Dodane su kvadratne zagrade s dobi)
Čini se da to potvrđuje i francuska ministrica pravosuđa, koja je predložila poništenje dobne granice i koja je predstavila situaciju maloljetnika između 13 i 15 godina:
"Prag od 15 godina (spolna većina) će ostati, to jest da će ispod 15 godina" seksualno zlostavljanje biti kažnjeno na osobito teški način".
Važno je napomenuti da je ministrica pravde upotrijebila pojam 'atteinte sexuelle', prekršaj sličan podvođenju maloljetnika, gdje se pretpostavlja pristanak djeteta. Ministrica upadljivo nije koristila riječ 'silovanje' u kojem nema pristanka.

Ona smatra da će takvi prekršaji biti ozbiljno kažnjeni, ali u izvješću Visokog vijeća se ne spominje povećanje težine kazne koje se odnose na ovu vrstu prekršaja, što obično dovodi do nekoliko godina zatvora.

Jednostavna pretpostavka nepristanka nasuprot nepobitne pretpostavke nepristanka

Većina zemalja je postavila dobnu granicu prema kojoj je nezakonito sudjelovati u seksualnim odnosima s djetetom u dobi od 15 do 18 godina, s obzirom na to da ispod ove dobi postoji jednostavna pretpostavka nepristanka i da je dobna razlika pravni parametar.

Ono što to znači je da dok sud pretpostavlja da žrtva nije pristala, optuženi može pružiti dokaze da je bilo pristanka. Francuska, s druge strane, poduzima gotovo isti oprečni pristup, postavljajući kamen temeljac vrlo niske dobne granice, u kojoj se može pretpostaviti da dijete može dati pristanak (13) istovremeno smatrajući da je ispod ove dobne granice nepristanak neosporan, a istovremeno je pravno nejasan u svezi dobnih razlika.

U ovom kontekstu, zamislite 18-godišnjeg dječaka i djevojčicu u dobi od 12 godina i 11 mjeseci. Čak i ako optuženi dječak pruži dokaz da je žrtva opetovano tražila seks, imala veliko iskustvo u ovom području, i dala je lažnu legitimaciju tvrdeći da ima, npr. 15 godina, prema francuskom nacrtu zakona, žrtva nije pristala. 18-godišnji optuženi će biti proglašen krivim za silovanje i provesti oko 15 godina iza rešetaka.

Kao što vidite, 'dobna granica' nije jednostavna crno-bijela tema. Svaki je slučaj drugačiji, a zakon treba ostaviti dovoljno mjesta za suce da ispituju svaki kontekst i sudi u skladu s tim. Ovaj specifičan pristup omogućuje sudu da se s izuzetnim slučajevima bave pravednije i fleksibilnije. Na žalost, iznimni slučajevi rastu zbog snažnih, kulturnih čimbenika.

Kultura i pravda

Dok kultura u osnovi oblikuje individualne misli i ponašanja, pravni sustav pokušava, često i neuspješno, ispraviti one koji su kulturno neprihvatljivi.

Iz te perspektive vrlo je licemjerno za 'elitu' tvrdnja da štite našu djecu kroz zakone dok su zauzeti stvaranjem 'liberalne' kulture koja na svakom frontu gura našu djecu prema preranoj seksualnosti, uključujući pedofiliju.
  • Na hormonskoj razini, porast endokrinih poremećaja u okolišu, posebice ksenoestrogen, dovodi do sve većeg broja djece koja prerano ulaze u pubertet. Njihova tijela izgledaju u potpunosti formirana i mogu doživjeti hormonalni pritisak tinejdžera, ali vrlo često njihovi umovi su još uvijek dječji.
  • U pogledu obrazovanja, nova generacija je izložena od najranije dobi seksualnom sadržaju. Obvezna nastava koja počinje u vrtiću promovira seksualnost, masturbaciju, seksualne igračke, homoseksualnost, slobodu biranja partnera, slobodu da učine sve što žele učiniti sa svojim tijelom. Pod izgovorom seksualne slobode i ljubavi, našoj djeci se ispire mozak da prihvaćaju sve seksualne postupke za koje misle da ih žele, bez obzira koliko će to destruktivno biti u njihovom kasnijem životu.
  • Isti obrazovni sustav odbacio je osnovne predmete poput logike, poznavanja jezika, analitičkih vještina, osnovnih znanja, kritičkog razmišljanja ili čak samo razmišljanja. Obrazovni sustav odgaja novu generaciju zaglupljene djece čije neznanje ih čini ranjivijima prema najotrovnijim ideologijama, uključujući feminističku/LGBT vrstu.
  • Propast religije i prateća hegemonija relativizma su uklonile svaki osjećaj moralne svijesti. Hedonistički/individualistički/narcisoidni moto definirao je trenutačnu zahvalnost bilo kojeg impulsa (uključujući i destruktivne seksualne) kao jedini legitimni cilj, zamjenjujući tako gotovo već zaboravljeno poticanje najvišeg moralnog dobra pojedinca i društva.
  • Kolaps obitelji, a osobito uklanjanje oca iz kućanstva, uništilo je jedan od posljednjih izvora autoriteta i discipline. Kao rezultat toga, nitko nije ostao tko bi rekao 'ne' ludim idejama projiciranim u mozak naše djece od strane devijantnih medija i obrazovnog sustava.
  • Mediji su prepuni hiperseksualizacije, uključujući hiperseksualizaciju djece. U filmovima, časopisima, videoisječcima, oglasima, prenosi se sve više i više dvosmislenih slika djece.
Excerpt from a French magazine
Isječak iz francuskog časopisa
Sama temeljna granica između djeteta i odrasle osobe sustavno je zamagljena i premještena u raniju dob kroz obmanjujuću upotrebu šminkanja i odjeće, sugestivnih tekstova i provokativnih stavova.

Hiperseksualizacija djece normalizira preuranjenu seksualnost u umovima žrtava (same djece) i u umovima odraslih počinitelja, no također i u umu društva u cijelosti, uključujući svjedoke kriminalnih slučajeva, sudaca, članova obitelji, prijatelja, odvjetnika, svih ljudi koji oblikuju društveni i pravni kontekst seksualnog zlostavljanja djece.
  • Rasprostranjena dostupnost i uporaba pornografije sve mlađih i mlađih osoba širi vrlo iskrivljeno i preuranjeno gledanje na seksualnost. Glumice koje izgledaju mlade se predstavljaju kao školarke ili navijačice u potpunom odsustvu bilo čega nalik ljubavi, romantici i osjećajima. Kao i sve što je važno za zdravo društvo, seks se oskrnavljuje i tretira kao vulgarna roba, koja je jednostavno dostupna među mnogim drugima koje se nude našem potrošačkom sklopu.
Sada, ako kombinirate sedam faktora koji su gore navedeni, možete početi shvaćati što se može dogoditi sljedeće. Neka djeca će tražiti seksualne susrete, čak će ih zahtijevati, uključujući i one s odraslima. A vlasti koje su pažljivo oblikovale kulturno okruženje koje je tjeralo djecu da takve zahtjeve naprave, obvezat će se i opet povremeno spustiti dobnu granicu, ponovo i ponovo, u ime ljubavi i slobode.

Nedosljednost u pravima djece

Jazz jenings, 13 is born a boy and follows a sex change therapy
Jazz Jenings je trinaestogodišnji dječak koji sudjeluje u promjeni spola
Jedan od temelja zapadnih pravnih sustava je razmatranje da djeca nisu u stanju donositi informirane odluke. Zbog toga su njihova prava ograničena sve dok ne dosegnu dob većine. U većini zemalja djeca ne mogu glasati, ne mogu voziti auto i ne mogu posjedovati pištolj.

Međutim, dva francuska suda su odlučila da su 11-godišnja djeca sposobna pristati na seks s odraslima, a vlasti razvijaju zakon koji ima za cilj implicitno pretpostaviti pristanak za djecu u dobi od 13 godina. Slično, postoji sve veći broj slučajeva kada maloljetnici podnose zahtjev za promjenu spola a operacije im se odobravaju.

Kakvo shizofrensko društvo smatra s jedne strane da su djeca dovoljno zrela da odlučuju o tako složenim i važnim temama kao što su uključivanje u seksualne odnose s odraslom osobom ili terapijama za promjenu seksualnih odnosa, dok ih s druge strane smatraju nesposobnima voziti auto, glasovati ili posjedovati vatreno oružje?

Ako ova nedosljednost ikada postane pitanje pravne rasprave, s obzirom na trenutni trend kulture, vjerojatno će rješenje omogućiti djeci glasovanje, vozačku dozvolu i dozvolu za oružje. Podizanje dobne granice kako bi se uskladila s drugim starosnim pragovima je najmanje mogući ishod u našem distopijskom, globalnom društvu.

Pozadina Macronovog života

Emmanuel and Brigitte Macron during school year 1992-1993
Emmanuel i Brigitte Macron tijekom školske godine 1992.-1993.
Zanimljivo je da se, zajedno s dva gore opisana slučaja, 6. rujna pojavio treći slučaj, u francuskom gradu Arrasu, u kojem se vodio sudski postupak protiv 30-godišnjeg učitelja koji je imao seksualni odnos s 14-godišnjom učenicom, no ponovo ne za silovanje, nego za 'atteinte sexuelle' (podvođenje).

Za razliku od prethodno opisanih dvaju slučajeva, ovaj nije dobio mnogo pokrivenosti u mainstream medijima, iako se prvi dogodio. Jedan od razloga zbog vrlo ograničene medijske pozornosti mogao bi biti zbog sličnosti sa situacijom francuskog samozvanog 'jupiterijanskog' vladara i njegove supruge.

Brigitte Macron je 24 godine starija od Emmanuela Macrona. Susreli su se u školi 1993. godine, gdje je Brigitte podučavala satove glume, a Emmanuel je bio jedan od njezinih učenika 10. razreda. U to vrijeme, Brigitte Macron je imala 39 godina a Emmanuel Macron 15 godina.

Prema francuskom zakonu, dobna granica je podignuta s 15 na 18 godina kada postoji odnos između odrasle osobe s autoritetom i djeteta (kao u odnosu učitelja i studenata).

Ne znam što se dogodilo između Brigitte Macrona i Emmanuela Macrona, ali ako su se "znali" prije nego što je dječak imao 18 godina, čak i ako nije bilo nasilja, ograničenja, iznenađenja ili prijetnje, to je protuzakonito i kao takav treba dovesti do nekoliko godina zatvora za punoljetne počinitelje.

Unatoč tome, kada se glavni mediji bave predsjednikom Macronom i njegovom suprugom, čini se da potpuno zaboravljaju zakon, i umjesto toga predstavljaju njihov odnos kao 'ljubav koja je jača od vremena', kao što je prikazano na slici u nastavku:

Title of an article about the Macron couple reading 'Brigitte Macron, a love stronger than time'
© L'illustréNaslov članka o Macron paru glasi 'Brigitte Macron, ljubav jača od vremena'
Za razliku od Macronovog slučaja, 30-godišnji učitelj u gore spomenutom sudskom postupku bio je zatvoren, dobio je nalog za zabranu rada i zabranjen mu je rad s maloljetnicima. Optužen je za 'atteinte sexuelle', a njegov autoritativni položaj smatrao se otežavajućim faktorom u slučaju. Ovaj će pojedinac vjerojatno provesti desetak godina u zatvoru.

Ova razlika u medijskom i pravnom tretmanu postavlja neka važna pitanja: Jesu li muški i ženski seksualni prijestupnici jednako tretirani? Jesu li siromašni i bogati seksualni prijestupnici tretirani na isti način?

Feministički utjecaj

Ministrice državne uprave iza novog zakona su Nicole Belloubet, ministrica pravosuđa, Marlène Schiappa, ministrica ženskih prava, potonja je samprozvana feministica.

Uočite da izvješće na kojem se temelji nacrt zakona ne dolazi od organizacije koja se odnosi na zaštitu djece nego od "Visokog vijeća za ravnopravnost između žena i muškaraca". Napominjemo također da naslov izvješća ne spominje riječ "djeca", a još manje njihovu zaštitu. Naslov je "Pogled na pravednu društvenu i sudsku osudu silovanja i drugih seksualnih napada".

From left to right: Macron, Schiappa, Belloubet during the theater play 'the tickles'
© CloserSlijeva na desno: Macron, Schiappa, Belloubet tijekom kazališne predstave "The Tickles"
Od ukupno 46 stranica, samo 3 su posvećene djeci i preporučuje da se dobna granica smanji s 15 na 13 godina. Ostale 43 stranice odnose se na predlaganje zakona koji provode "ravnopravnost spolova" i borbu protiv "patrijarhata", "mizoginije" i "seksizma". Kako bi vam pružio okus duha izvješća, naslov prvoga poglavlja je "Društvo prožeto kulturom silovanja".

Mnoge navedene mjere imaju snažan fokus na zaštitu žena, pružanje skloništa za žene, obvezno strukovno osposobljavanje u svezi seksizma, školski programi koji naglašavaju globalnu i pozitivnu seksualnost itd.

Teško je izbjeći zaključak da su ovdje dva pravna presedana cinično upotrijebljena za uvođenje nečuvenog nacrta zakona koji iskorištava javnu reakciju protiv pedofilije radi smanjenja dobne granice i služi radikalnom feminističkom planu za donošenje zakona koji nemaju nikakve veze s pedofilijom i uopće nisu zabrinute za zaštitu djece. Zapravo, upravo suprotno.

Izvješće također predlaže produženje zastare od 20 do 30 godina zbog silovanja. Sjetite se hipotetskog slučaja odnosa između 18-godišnjaka i skoro 13-godišnjakinje. Zbog nepobitne pretpostavke o nepristanku, unatoč svim dokazima koje bi mogao predstaviti, 18-godišnjak može završiti 15 godina iza rešetaka. Ako se situacija ne donese na svjetlo u trenutku kad se to dogodilo, Damokov mač [kobna sud] će ostati iznad njegove glave trideset godina.

Ovdje je važna ravnoteža. Osiguravanje pravde za žrtve temeljni je cilj pravednog društva, ali jednako je i pravedno suđenje. Činjenica je da je silovanje vrlo težak zločin za dokazati. Dokazi su često rijetki, raspravljivi i ne traju dugo. Zato moramo postaviti pitanje, kako će naše društvo pravedno tretirati optužbe za silovanje koja su se dogodila prije 20 do 30 godina?

I tako počinjemo vidjeti još jedan ironičan aspekt ove priče: ministrica za prava žena, Marlene Schiappa, samozvana feministica, koja bi trebala braniti žene, zagovara smanjenje dobne granice. Ovaj projekt očito ugrožava djecu i izravno proturječi jednoj od najosnovnijih i plemenitih uloga žena kao zaštitnika djece.

U međuvremenu, ministrica Schiappa širi histeriju o 'kulturi silovanja' u kojoj je, u osnovi, svaki muškarac silovatelj, pa čak i najdobroćudniji izgled, potez ili riječ uskoro se mogu smatrati 'napadima' ili 'uznemiravanjem'.

Kakvu paradoksalno upozorenje naše društvo šalje ljudima? U redu je imati seks s djecom iznad 13 godina, ali nije u redu gledati ženu?

Zašto Francuska?

Još jedno važno pitanje zaslužuje razrješavanje. Zašto Francuska planira smanjiti dob kada dijete može pristati na seksualne odnose s odraslom osobom, dok se u drugim zemljama teži dizanju dobne granice?

Copy of the original 1977 manifesto (red highlight added)
Kopija originala manifesta pedofila iz 1977. godine (imena spomenutih istaknutih mislioca su podcrtana crvenom bojom)
Na primjer, Tunis je 2017. godine podigao dobnu granicu na 16 godina, kao i Španjolska koja je 2015. podigla na 16 godina.

Francuska je kolijevka prosvjetiteljstva i revolucije. Mislioci prosvjetiteljstva kao što su Voltaire, Rousseau, Diderot ili Montesquieu posijali su ideološko sjeme nihilizma.

Revolucionari su implementirali tu ideologiju, ubili svećenstvo i spalili crkve. Bog je žrtvovan na oltaru materijalizma i individualizma. Jednom kada je Bog uklonjen, nije bilo mnogo toga što bi opravdalo postojanje moralnog dobra i lošeg.

Sljedeći vidljiv korak u procesu dekadencije bio je postmodernizam. Nastao je u Francuskoj s Sartresom i Beauvoirom četrdesetih godina prošlog stoljeća i rodio je famoznu "francusku teoriju" koju su podupirali filozofi oštećenog mozga poput Deride, Foucaulta i Deleuzea.

Postmodernisti prihvaćaju 'radikalni relativizam', gdje istina i dobro više ne postoje. To je sve u svezi moći i ugnjetavanja. Te su ideje utjelovljene u seksualnoj revoluciji u svibnju 1968. godine. Vlasti, očevi, učitelji su žrtvovani na oltaru slobode i jednakosti.

Francuska se teorija širila na američke kampuse tijekom 1970-ih i vodila izravno LGBT pokretu i modernom feminističkom aktivizmu, koji, kao što smo otkrili, leži iza ovog pokušaja da se spusti dobna granica.

Svaki od pet spomenutih francuskih "mislioca" 20. stoljeća, službeno se poziva na obranu pedofilije.

Godine 1971. potpisali su manifest u kojem su prosvjedovali protiv kazne trojice muškaraca koji su zlostavljali djecu mlađu od 13 godina.

Šest godina nakon prvog manifesta, 1977. godine, potpisali su drugi manifest, u kojem su od francuskih vlasti zatražili spuštanje dobne granice na 13 godina. I tako, teorija postaje praksa.

Zaključak

U ovom smo članku naišli na niz konvergentnih činjenica: dva zakonska presedana koja su se dogodila gotovo istovremeno u istom području; postojanje nacrta zakona i izvješća koja prethode dvama presedanima; cilj spuštanja dobne granice na 13 godina (što je točno godina koju su zahtijevali postmodernisti 1971. i 1977.); pokušaj spuštanja dobne granice u siječnju 2017. godine; nacrt zakona podržava feministička ministrica za prava žena; izvješće koje proizlazi iz feminističke organizacije; a izvješće govori uglavnom o uvođenju novih feminističkih zakona.

Djurdevic's
"Umjetnost" Biljane Đurđević. Neki od tih slika pripadaju Johnu Podesti.
Svi ovi elementi snažno upućuju na to da je ono što svjedočimo, kroz zajedničke napore postmodernističkih/LGBT/feminističkih ideologa, spuštanje dobne granice.

Međutim, nacrt zakona koji je gore opisan samo je to, nacrt zakona. U siječnju 2018. francuski parlament će donijeti odluku hoće li ili neće nacrt zakona biti prihvaćen. Dakle, iako je smanjenje dobi (13 godina) za koje se smatra da dijete može dati pristanak, vrlo očigledna mogućnost, još uvijek to nije učinjeno.

Čak i ako se ovaj zakon usvoji, bilo bi pretjerano tvrditi da je Francuska legalizirala pedofiliju, ali ipak bi to bio korak u tom smjeru.

Istina je da se kod "prave" pedofilije zapravo ne radi o 13 ili 14 godina starim djevojakama koje zlostavljaju stariji muškarci. Prava pedofilija, kako su ustvrdile preživjele žrtve pedofilskih krugova, uključuje ženske i muške zlostavljače i pre-pubertetne dječake i djevojčice, uključujući novorođenčad.

Očito, u pravoj pedofiliji nije riječ o ljubavi. Ali, unatoč popularnom uvjerenju i medijskom spinovanju, nije riječ ni o seksu. Umjesto toga, riječ je o sadističkom mučenju, žrtvovanju, uništenju, patnji, strahu i žudnji za krajnjom 'moći'.

Dakle, gore opisana pravna "evolucija" samo je jedan suptilni pomak prema vrlo 'progresivnoj' i podmukloj normalizaciji pedofilije. I to se uglavnom događa na vrlo temeljnoj razini naše kulturne podloge, koja oblikuje način na koji djelujemo i razmišljamo.

Kao posljedica toga, svako društvo koje tvrdi da je civilizirano mora prije svega promijeniti svoju kulturu i odmah zaustaviti bilo koji oblik seksualizacije djece, osobito putem medija i obrazovnog sustava.
"Test moralnosti društva je ono što čini za svoju djecu."

~ Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog i anti-nacistički disident