Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 42. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje knjige možete pronaći ovdje.

Prethodno poglavlje je Faktor istine.


ecch naslovna
© Sott.net
U ovom posljednjem poglavlju nastavit ćemo naše istraživanje i pokušati bolje razumjeti sudbinu i stvarnost grupe koja rezonira na frekvenciji istine u usporedbi s drugom grupom, velikom većinom populacije, koja rezonira na frekvenciji laži. Naravno, ovo nije crno-bijelo; niti jedna grupa ne zna cijelu istinu, dok druge grupe vjeruju samo u laži. Ali, nažalost, možemo sa sigurnošću ustvrditi da je danas količina laži u koju vjeruje većina stanovništva dosegla neviđenu razinu.

Pa, što bi se moglo dogoditi kada bi većina čovječanstva dijelila ista uvjerenja temeljena na lažnim informacijama - lažima? Bi li utjecaj čovječanstva na 'slučajne događaje', uključujući one kozmičke, još uvijek bio mali, kao što sugeriraju prethodno citirane studije?956 A kakav bi bio utjecaj skupine koja rezonira s istinom?

Krajem 19. stoljeća, prethodno spomenuti alkemičar zvani Sédir957 dao je još jednu izjavu u kojoj spominje vezu između ljudskih zbivanja i kozmičke/kometne aktivnosti:
Nekoliko minuta kasnije, Stella je ušla i donijela café-au-lait, a mi smo komentirali katastrofu koja je uništavala Pariz i koja je poharala predgrađa u posljednja dva tjedna.

'Ove promjene mogu proizaći samo iz precesije ekvinocija ili podzemne erupcije, ili pak, od rođenja novog magnetskog centra zbog blizine kometa. Ali takvi fenomeni nisu posljedica opasnosti: oni su volja kozmičke inteligencije ili su uzrokovani reakcijama na društvene ili etničke bolesti, moglo bi se reći. Stoga je mudro a-priori pustiti ih na miru.' . . .

'Što je s nama; zar ne možemo učiniti ništa protiv takvih kataklizmi?'

'Malo je kasno. Trebalo je postojati nekoliko hrabrih ljudi prije pedeset ili sto godina. Osim ako se nevino biće, negdje skriveno, ne želi žrtvovati, ne preostaje nam ništa drugo nego im se pokoriti.'958
Sédirova postavka da bi 'nekoliko hrabrih ljudi' moglo pomoći spriječiti kataklizmičnu budućnost snažno rezonira s Gurdjieffovim riječima, kako ih je zabilježio Ouspensky959:
George Gurdjieff
© bigjoebuckGeorge Gurdjieff (1866.-1949.) bio je učitelj Pyotr Ouspenskyja.
Dvjesto svjesnih ljudi, ako postoje i ako smatraju da je to potrebno i legitimno, moglo bi promijeniti cijeli život na zemlji. Ali ili ih nema dovoljno, ili [to] ne žele, ili možda nije [za to] došlo vrijeme, ili možda drugi ljudi previše čvrsto spavaju.960
Ta dva slična citata tjeraju nas da se zapitamo kako bi ova skupina svjesnih pojedinaca mogla promijeniti svijet. Što bi se dogodilo kada bi skupina pojedinaca koji traže istinu dovoljno rezonirala na istoj frekvenciji?

U prethodnom poglavlju vidjeli smo primjer stereo konverzije. Tijekom ovog procesa, kombinacija 2D slika stvara 3D sliku i otkriva jednu dodatnu treću dimenziju (dubinu) koja nije bila vidljiva ni na jednoj od 2D slika.

Na sličan način, ali na kolektivnoj razini, priča o slijepcima i slonu ilustrira ovu poantu: skupina slijepih ljudi dodiruje slona kako bi naučila kako izgleda. Svaki od njih dodiruje drugi dio slona, ali samo jedan njegov dio, kao što je trup ili noga. Oni dijele svoja zapažanja, slušaju jedni druge i surađuju kako bi sastavili potpunu sliku slona (vidi sliku 259).961

Dakle, dijeljenjem i uspoređivanjem ograničenih, ali objektivnih i komplementarnih informacija, slijepci su dobili pristup konceptu (potpunoj 3D slici slona) daleko iznad onoga kakvom su mogli pojedinačno pristupiti (izolirana slika surle, noge ili kljove...).

Figure 259
© Wikimedia CommonsSlika 259: Hanabusa Itch (1652-1724), 'Slijepi redovnici proučavaju slona'.
Imajte na umu da je za potpunu procjenu [izgleda] slona potrebno nekoliko uvjeta:
  • Svaka pojedinačna procjena mora biti objektivna, istinita
  • Procjene se moraju podijeliti
  • Mora se provesti kritična masa komplementarnih procjena kako bi se u potpunosti 'mapirao' slon.
U tri prethodno spomenuta primjera (stereovid, slon i zakon matematičkog zbrajanja) čini se da djeluje isti temeljni princip: dijeljenje objektivnih komplementarnih informacija omogućuje promatraču(-ima) da otkrije skrivenu dimenziju, da ima pristup zakonima ili konceptima višeg reda. Znači li to da takva grupa nekako postiže višu razinu stvarnosti/znanja/savjesti?

Slika 260 predstavlja ovaj hipotetski proces. Pet razina sposobnosti obrade informacija dodijeljeno je raznim entitetima (minerali, biljke, životinje itd.). Što je viša razina obrade informacija, subjekt je učinkovitiji u prikupljanju, razumijevanju i obradi informacija.

Figure 260
© Sott.netSlika 260: Pet razina obrade informacija.
1. Minerali -> 2. Biljke -> 3. Životinje -> 4. Ljudi -> 5. ?
Na najnižoj razini (minerali) prevladava tjelesnost/fizikalnost, a svijest je gotovo nepostojeća. Na drugoj razini (biljke), svijest se lagano povećava. Biljke pokazuju neke primitivne komunikacijske i senzorne sposobnosti,962 dok tjelesnost/fizikalnost i dalje prevladava. Životinje na trećoj razini imaju povećanu razinu svijesti, emocionalnog života i sposobnosti obrade informacija. Ljudi, na četvrtoj razini, imaju samosvijest i suočavaju se s temeljnim izborom između dobra i zla (služiti sebi ili služiti drugima).

Primijetite da male ljubičaste strelice povezuju jedan okvir ugrađen unutar svake razine s gornjom razinom. Ovaj okvir predstavlja pretpostavljenu grupu entiteta s njihove postojeće razine obrade informacija (biljke, životinje) koji drže kritičnu masu istinitih informacija koje im omogućuju da 'diplomiraju' na sljedeću razinu obrade informacija.

Prije spomenuta grupa pojedinaca koji 'rezoniraju s istinom' mogla bi biti predstavljena svijetloružičastim zaobljenim okvirom unutar ljudske razine (četvrta razina obrade informacija).

Najbliži primjer ovog 'procesa diplomiranja' koji se može naći u prirodi mogao bi biti ono što se naziva supravodljivost.

Figure 261
© Creative CommonsSlika 261: Uzorak 'visokotemperaturnog supravodiča' nazvanog bizmut stroncij kalcij-bakreni oksid.
Pri normalnim temperaturama, materija (kao što je metal) nije supravodljiva, već samo vodljiva, tj. strujni tok karakterizira kaotično kretanje elektrona, niska razina informacija i niska učinkovitost: mnogo energije se gubi zbog sudara koji nastaju između neuređenih elektrona. To je također poznato kao električni otpor (transformacija električne energije u toplinu).

Osim toga, pri normalnim temperaturama, elektroni se smatraju fermionima,963 što znači da njima upravlja Paulijev princip isključenja.964 Jednostavno rečeno, oni niti nisu slobodni niti nisu organizirani: ponašaju se pojedinačno, ne mogu se vezati i ne mogu biti homogeni, tj. njihovo stanje (masa, orbita, vrtnja) se razlikuje.

Ali kada temperatura padne, tj. kada se informacija poveća, eventualno se dosegne prag i supravodljivost se dogodi gotovo trenutno, kao da je dostignuta kritična masa informacija, a elektroni se naglo prebacuju u supravodljivost.965 Supervodljivost se može postići i na relativno visokoj temperaturi,966 koja sugerira da, u konačnici, supravodljivost nije toliko temperaturno vođena pojava već je organizacija vođena informacijama.

Kada se dogodi supravodljivost, sve se mijenja. Elektroni se počinju ponašati na potpuno drugačiji način. Čak se i njihovi identiteti mijenjaju; oni više nisu fermioni nego bozoni.967 Elektroni se oslobađaju Paulijevog principa isključenja, počinju formirati parove, prestaju se kretati kaotično i slijede uređene obrasce, a razina organizacije i učinkovitosti dramatično raste do te mjere da kolektivno kretanje elektrona postaje savršeno glatko, sudari prestaju i gubitak energije nestaje. Nekada heterogeni elektroni sada dijele sličnu masu, vrtnju i položaj.

Zapravo, supravodljivi elektroni prkose većini temeljnih zakona fizike, ne pokazuju nikakav gubitak energije (u suprotnosti sa zakonima termodinamike), generiraju beskrajne električne struje968 i osiguravaju trajna magnetska polja,969 unatoč odsutnosti bilo kakvog izvora energije. Ono što ovdje opisujemo nije ništa manje od perpetualnog kretanja.

Figure 262
© Mai-Linh DoanSlika 262: Levitirajući magnet iznad supravodiča u kojem trajna električna struja ne zahtijeva izvor energije.
Na neki način, kroz povećanje informacija (pad temperature), elektroni su dosegli 'višu razinu stvarnosti', dopuštajući više slobode, više organizacije i veću učinkovitost, prkoseći ograničenjima (Paulijevo načelo isključivanja, otpor) koja su ih prethodno ograničavala.

Može li skupina pojedinaca koji su u rezonanciji s istinom proći sličan proces? U tom slučaju, kako bi 'proširena' stvarnost mogla modificirati/ublažiti način na koji se mogu doživjeti kataklizme? Bi li grupa onih koji su u rezonanciji s istinom promijenila samo svoju kolektivnu stvarnost? Bi li promijenili cijeli svijet, sa svih sedam milijardi ljudi koji žive u njemu, i koji rezoniraju na potpuno drugoj frekvenciji? Bi li promijenili svoj svijet sam po sebi ili samo način na koji ga percipiraju? Bi li promijenili postojeći svijet ili bi li se 'preselili' u drugi?

Moguća su dva scenarija koja se međusobno ne isključuju. Grupa koja rezonira s istinom mogla bi:
  1. Percipirati svijet na puno drugačiji način (promjena percepcije).
  2. Utjecati na svijet u kojem žive i donekle ga modificirati (promjena stvarnosti).
Promjena percepcije

Uzmimo na primjer dvije osobe, gdje pojedinac A vjeruje u sve laži i sve službene priče, dok pojedinac B vjeruje u samo polovicu tih laži. Za potonjeg bi se razumno moglo reći da on realnost percipira na način koji se drastično razlikuje od pojedinca A.

Njihova percepcija temeljnih tema kao što su politika, rat, vladajuće elite, povijest, terorizam, financije, velike korporacije, itd., bila bi toliko različita da bi, doista, živjeli u dva različito percipirana svijeta.

Unatoč tome, i dalje bi živjeli u istom svijetu i oboje bi patili od istog zlostavljanja, zagađenja i nasilja koje su počinile elite, iako pojedinac A možda neće biti potpuno svjestan - ili voljan priznati - svoje patnje i njene uzroke.

Međutim, oni bi mogli doživjeti kataklizmu na drugačiji način, jer se njihova percepcija i informacije koje posjeduju drastično razlikuju.

Analogija bi mogla pomoći razjasniti ovu točku. Prema grafikonu 'pet razina obrade informacija' (slika 260), leptiri su stvorenja treće razine obrade informacija, dok su ljudi stvorenja četvrte razine obrade informacija.

Dok leptiri i ljudi posjeduju različita znanja i percepcije, oni ipak žive u istom svijetu i doživljavaju iste prirodne događaje. Padanje kiše, na primjer, doživjeli bi na sasvim drugačiji način.

Za leptire, kiša može biti kataklizmična, pa čak i smrtonosna. Ljudska bića, zahvaljujući svom znanju, imaju vremensku prognozu, čvrste kuće, vodootpornu odjeću, znaju plivati ​​itd. To kumulativno teorijsko i primijenjeno znanje čini takav događaj daleko manje dramatičnim.

Iz ove perspektive, viša razina svijesti doista može ublažiti kataklizme i njihove učinke.

Promjena stvarnosti

Znajući da grupe imaju utjecaj na stvarnost temeljem informacija u koje vjeruju, što bi se dogodilo kada bi percepcije dviju skupina postale gotovo suprotne? Bi li se stvarnost podijelila?

Da bismo odgovorili na ta pitanja, najprije se vratimo na Schrödingerov eksperiment. Dok su se kvantni fizičari u nedogled prepirali o stanju ove jadne mačke, fizičar Hugh Everett je pretpostavio da se u trenutku kada je kutija s mačkom bila otvorena, tj. u trenutku kada su se razmjenile informacije između promatrača i promatranog događaja, svemir podijelio na dva:970 jedan svemir gdje je mačka živa i jedan svemir gdje je mačka mrtva.971
Figure 263
© Wikimedia CommonsSlika 263: Paradoks 'Schrödingerove mačke' prema tumačenju 'mnogih svjetova'.
Primijenimo sada Everettovu hipotezu na makro događaje, točnije na ljudski život. Tijekom života susrećemo se s nekim ključnim trenucima kada se suočavamo s važnim odlukama. To su 'čvorne točke', prikazane crvenim elipsama na slici 264. Odluke donosimo na temelju informacija (bilo istinitih ili lažnih) u koje vjerujemo.

Figure 264
© Sott.netSlika 264: Ilustracija različitih osobnih vremenskih linija.
Divergentna osobna vremenska linija pokazuje put(ove) koji pojedinac slijedi. Crne ikone predstavljaju stvarnu vremensku liniju pojedinca; sive ikone predstavljaju 'ne-aktualizirane' vremenske crte.

Vremenska crta se može shematizirati kao niz odluka. Putovanje počinje s dječakom (dolje lijevo na crtežu). Suočava se s prvom čvornom točkom: počiniti samoubojstvo ili ne. Ako dječak odluči ne počiniti samoubojstvo, na kraju će se suočiti s drugom čvornom točkom: oženiti se ili ne. Ako se oženi, suočit će se s izborom da li da ima djecu ili ne, itd.

Niz odluka temeljenih na informacijama dovest će do vrlo različite budućnosti: sretan muž, ubojica,. . .

Naravno, izbori dani u ovom scenariju su namjerno pojednostavljeni. U stvarnom životu, svaki trenutak je potencijalni trenutak cijepanja svemira. U svakom trenutku donosimo odluke (gdje je ne-odluka zapravo odluka da ne učinimo ništa), pri čemu se svaka odluka temelji na našoj razini svijesti - količini informacija kojoj imamo pristup i/ili ju imamo u sebi.

Naravno, u stvarnom životu jedna odluka može dovesti do brojnih različitih rezultata. Osim toga, neki su rezultati vidljivi odmah, dok su drugi vidljivi s odgodom.

Gornji primjer je također namjerno dramatičan kako bi pokazao da će u nekim slučajevima odluke dovesti u slijepu ulicu: do vremenskih tokova koji nisu održivi.

Figure 265
© Sott.net, adapted from GardenWebSlika 265: Stablo javora. Samo jedna sporedna grana je živa dok je glavna grana mrtva.
S obzirom na to, važna točka u Everettovoj teoriji multiverzuma jest ta da su izbori koje je napravio pojedinac iznjedrili nekoliko svemira: odluke temeljene na informacijama promijenile su ne samo način na koji pojedinac percipira stvarnost nego i samu stvarnost u kojoj živi.

Primijenili smo Everettovu teoriju na pojedinačni scenarij; primijenimo ga sada na kolektivnu razinu, čak i na cjelokupnu ljudsku populaciju.

S jedne strane, danas imamo skupinu koja vjeruje u laži i donosi odluke na temelju tih laži; s druge strane, imamo manjinu koja ne vjeruje u laži i ponaša se u skladu s time. Ljudi koji rezoniraju s istinom i ljudi koji rezoniraju s lažima imaju drastično različitu percepciju svijeta, ali još uvijek žive u istom fizičkom svijetu.

Da li bi bilo moguće da će rastuća razlika u percepciji i u informacijama koje imamo (a sve to vjerojatno katalizirano povećanim kozmičkim događajima i njihovim elektromagnetskim učincima) dosegnuti prag i dovesti do podjele realnosti? Može li skupina koja rezonira s istinom pristupiti stvarnosti koja odgovara informacijama koje posjeduju i odlukama koje su donijeli, dok će grupa koja rezonira s lažima ostati u svijetu koji se urušava, u svijetu u koji su vjerovali i koji su odlučili prigrliti?

Sjetite se Roya Sullivana, jadnika kojeg je grom pogodio sedam puta. Ostavili smo taj misterij zapetljanim, ali on ukazuje na mogućnost da unutarnje stanje ljudskog bića može privući vrlo stvarne kozmičke događaje. A on je bio samo jedna osoba. Zamislite veličinu privlačnosti koju bi mogle proizvesti milijarde ljudskih bića.

Iz antropocentrične perspektive, djelomično ili čak potpuno izumiranje je apsolutno dramatično, ali da li je isto takvo iz kozmičke perspektive? Sédir je o ovoj točki napisao sljedeće:
Kometi su poput misionara iz zajednice zvijezda, oni su donositelji nade, nositelji snage. Oni se uzdižu iz dubina svemira, ostvaruju svoju misiju regeneracije ili lijeka za svijet u kojem život slabi, a zatim se vraćaju natrag u prostor iz kojeg su došli.

Kometi, jer su bili uočeni prije katastrofa, ratova i epidemija, zadržali su negativno značenje. Ne uzrokuju li svi energetski lijekovi izbacivanje organskog otpada?

Ako su kometi lijek za svijet, njihova je uloga da se riješe onoga što svijetu više nije korisno, a to je uvijek blagoslov. Štoviše, budite sigurni da Bog nikada ne kažnjava, mi smo ti koji privlačimo negativne reakcije na isti način na koji se probavne smetnje javljaju u želucu djeteta koje je bilo previše pohlepno.972
Dok istinite informacije unose red, lažne informacije/laži donose kaos. Danas, sedam milijardi ljudi rezonira na frekvenciji laži, stvarajući neviđenu razinu kaosa. Izumiranja smanjuju faktor laži i kaos koji je uslijedio iz njih. Iz ove perspektive, kometi se doista mogu promatrati jednostavno kao sredstvo za smanjenje kaosa, kao oruđe potrebno za kozmički proces rebalansiranja.


Reference:
956 Vidi poglavlje 37: 'Uloga 'promatrača''
957 Yvon Le Loup (1871.-1926.) Vidi poglavlje 36: 'Uspon i pad materijalizma'
958 Sédir, Initiations, poglavlje XXXIII
959 Pyotr Demainovitch Ouspensky (1878-1947). Ezoteričar, matematičar i pisac, bio je jedan od glavnih eksponenta učenja G. I. Gurdjieffa. Njegova knjiga pod naslovom U potrazi za čudesnim autorizirani je prikaz njegovih ranih godina s Gurdjieffom. Vidi: Chryssides, G. D., Historical Dictionary of New Religious Movements, str. 265
960 Ouspensky, P., In Search of the Miraculous, str. 310
961 U nekim verzijama slijepci se na kraju svađaju, dolaze do nasilnih sukoba, ostaju u potpunom neslaganju, ne slušaju jedni druge itd. Ovisno o filozofskom ili vjerskom planu koji je uključen, ovoj su priči davane različite interpretacije: The manifold nature of truth (see: Hughes, M., The voice of Prophets, Volume 2 of 12, str. 590-591). Muškarci su po prirodi slijepi, svadljivi i neuki (vidi: Wang, Randy. The Blind Men and the Elephant). Individualne percepcije su ograničene (vidi: Arberry, A. J., The Elephant in the dark, on the reconciliation of contrarieties).
962 Sheldrake, R., Morphic Resonance
963 Fermioni su klasa čestica uključujući kvarkove, barione, leptone, neutrone i protone. Fermioni se pokoravaju Paulijevom principu isključenja. Vidi: 'Fermions and Bosons, The Particle Adventure', Berkeley Laboratory.
964 Paulijev princip isključenja je kvantnomehanički princip koji kaže da dva identična fermiona (čestice s polucijelim spinom) ne mogu istovremeno zauzimati isto kvantno stanje. Pokazalo se da je Paulijev princip isključenja odgovoran za činjenicu da je običan rasuti materijal stabilan i zauzima volumen.
965 'Superconductivity', alternativephysics.
966 Živa barij kalcij-bakreni oksid (HgBa2Ca2Cu3O8) postiže supravodljivost na oko 133 K. Vidi: Schilling, A., et al., 'Superconductivity in the Hg-Ba-Ca-Cu-O system', Nature (1993.)
967 Bozoni su klasa čestica uključujući fotone i mezone. Za razliku od fermiona, oni se ne pokoravaju Paulijevom principu isključenja. See: 'Fermions and bosons', op. cit.
968 Gallop, J. C., 'SQUIDS, the Josephson Effects and Superconducting Electronics', CRC Press (1990.): 3-20
969 Dutoit, B., Superconductivity I, high field superconducting solenoids, str. 17-19
970 Everett, H., 'Theory of the Universal Wavefunction', Thesis, Princeton University, (1956., 1973.), str. 1-140
971 Više od desetljeća Everettova teza bila je ignorirana. Teoretski fizičar Bryce DeWitt popularizirao je i skovao izraz 'mnogi svjetovi', koji je također poznat kao Everett-Graham-DeWitt interpretacija.
972 Sédir, Pisma poslana Bulletin des Amitiés Spirituelles, 1919.