Prodaja "Železare Smederevo" kineskoj kompaniji "Hestil" donosi srpskoj strani jasnu korist: oslobađanje državnog budžeta od obaveze pokrivanja dugova tog gubitaša, obezbeđivanje posla za radnike, tehnološku modernizaciju i proširenje spektra i kvaliteta proizvoda. Iako je potražnja za proizvodima od čelika u padu, svetsko tržište prezasićeno, a cena te sirovine sve niža, stručnjaci iz Kine pozitivno ocenjuju kupovinu Železare kao potencijalno važno uporište za kineske interese na širem, evropskom tržištu.

Kineski gigant čelične industrije "Hestil" prošlog meseca otkupio je srpsku kompaniju za 46 miliona evra.

Rukovodstvo kineske kompanije očekuje da kupovina smederevske Železare, koja proizvodi oko 875.000 tona sirovina, poveća konkurentnost i ojača uticaj te kompanije na evropskom tržištu, javili su kineski mediji.

Dr. Lidija Gajski raskrinkala obmane!

U Hrvatskoj je cijepljenje djece protiv zaraznih bolesti zakonska obaveza i roditelji nemaju pravo na slobodu izbora, bar tako kaže hrvatski Zakon, a koji prema našem skromnom mišljenju, ali i prema mišljenju mnogih liječnika i stručnjaka, je van svake pameti jer riječ je o agresivnoj metodi ubrizgavanja nedovoljno testiranih kemikalija u potpuno zdravo dijete, a što može izazvati zaista veliki niz različitih komplikacija, uključujući i smrt djeteta.

Unatoč Zakonu sve više roditelja pod svaku cijenu ne želi cijepiti svoje dijete. Iako u hrvatskim medijima, poglavito nacionalnim, za razliku od drugih demokratskih zemalja u svijetu, riječ gotovo uvijek imaju isključivo pobornici cjepiva u utorak se na HRT-u dogodilo nešto čudesno. Naime, u emisiji Treća runda, na HRT 3 u večernjim satima razgovaralo se o cijepljenju, a u emisiji su se suočili fanatični zagovornik cijepljenja imunolog Vlatko Silibrčić, ali i dr. Lidija Gajski, članica Udruge za promicanje i prava pacijenata, ali i liječnica koja godinama, kao jedna od rijetkih u Hrvatskoj, istražuje utemeljenost masovnog cijepljenja i javno progovara o nesigurnosti i nedovoljnoj istraženosti cjepiva koja se ubrizgavaju hrvatskoj djeci. Iako ova emisija traje svega 30 minuta, to je bilo dovoljno da dr. Lidija Gajski gotovo pa raskrinka farmaceutski lobi, iako su potpuno neargumentirano, i imunolog Vlatko Silibrčić, ali i voditeljica Jelena Jindra pokušali omesti dr. Lidiju Gajski neargumentiranim ponavljanjem fraza bez ikakvih dokaza.

Tako se samo skriva ono što misliš da bi trebalo uraditi, ali ne smeš da kažeš, jer se iza toga krije smanjenje plata, socijalnih prava, otpuštanje, smanjenje penzija... Mere štednje su pogrešne, jer smanjuju tražnju. One ne mogu ništa drugo nego smanjiti rast. Očekivanje da će privreda rasti bez tražnje stanovništva ili države je iluzorno. Nikada nemojte verovati bajkama da će strani investitori spasiti vašu privredu! Oni mogu da pomognu, ali i da naštete. Uostalom, oni i dolaze sa jasnim i legitimnim interesom - da mnogo zarade.

Ove reči Jože Mencingera, prvog vicepremijera i ministra ekonomije Slovenije nakon proglašenja nezavisnosti, sigurno se neće svideti dosadašnjem i budućem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, koji je prošle sedmice izjavio da bi voleo da udvostruči subvencije kojima nastoji da privuče što više stranih investitora.

Te reči, međutim, nisu bile upućene Vučiću, jer ih je Mencinger izgovorio pre skoro 16 godina. NIN ih je objavio u rubrici "Izjave nedelje" u broju od 26. oktobra 2000, dakle samo tri sedmice posle 5. oktobra. U međuvremenu se u Srbiji mnogo toga promenilo, ali ne i stav Jože Mencingera, člana Evropske akademije nauka i umetnosti, o značaju i efektima stranih investicija.

Srpska javnost se još seća duela Mencinger - Vučić od pre dve godine, kada je Politika prenela delove Mencingerovog intervjua za Radio Slobodna Evropa pod naslovom "Uspori, Vučiću", na šta je premijer Srbije odgovorio autorskim tekstom "Ubrzaj, Srbijo"!

Na tvorca slovenačkog ekonomskog čuda i nekadašnjeg člana Saveta Centralne banke Slovenije često su se ljutili i u sedištu Evropske unije, zbog poređenja EU sa bivšom Jugoslavijom. Ni u Evropskoj centralnoj banci baš nije rado viđen gost, jer je ECB uporedio sa Narodnom bankom Jugoslavije, uz obrazloženje da je i ona počela da štampa novac - bez pokrića.

Mnogo bolje od kolega iz sveta, pa i ekonomskih nobelovaca, procenio je do kada će trajati ekonomska kriza. Dok su drugi licitirali datumima, Mencinger je pre nekoliko godina za NIN objasnio da će kriza trajati - dok se na nju ne naviknemo!

Dobar je poznavalac ekonomskih prilika u regionu, diplomirao je prava u Ljubljani, magistrirao ekonomiju u Beogradu, doktorirao u Pensilvaniji, bio rektor Univerziteta u Ljubljani, gostujući profesor Univerziteta u Pitsburgu, naučni saradnik Međunarodnog centra za ekonomska istraživanja u Torinu, direktor Ekonomskog instituta u Ljubljani, urednik mesečnika Privredna kretanja Jugoslavije, a poslednjih godina se i politički aktivirao.

Nekoliko dana posle prevremenih izbora, dok se čeka konstituisanje novog saziva srpskog parlamenta, kojem će dosadašnji premijer predstaviti svoj novi kabinet i program njegovog rada, Mencinger je bez mnogo oklevanja pristao da za NIN pojasni šta bi nova vlada trebalo da uradi na početku svog mandata.

Rusija je meta razgranate, asimetrične kampanje destabilizacije koja je upregnula ekonomske, političke i psihološke forme ratovanja - od kojih je svaka specifično konstruirana da Kremlju nanese maksimalnu štetu.

Ovaj članak je dio serije članaka o spletkarenju Zapada kako bi potaknuo nemire i destabilizirao nacije BRICS-a u pokušaju da se osigura nastavljanje zapadnjačke ekonomske i političke kontrole nad Globalnim Jugom. Prva dva dijela, fokusirana na Brazil i Južnoafričku Republiku, mogu se pronaći ovdje i ovdje. U nastavku slijedi: Dio II o nasrtaju na Rusiju, koji se fokusira na političke, psihološke i vojne aspekte koji idu u tandemu s ekonomskim pohodom na Moskvu.

SAD-NATO Imperij, sa svojim centrima moći u Washingtonu, na Wall Streetu, te u Londonu, u ofenzivi je protiv zemalja BRICS-a. Ovaj napad poprima razne oblike, svaki od kojih je skrojen sukladno specifičnoj meti.

Baršunasti državni udar koji je u tijeku u Brazilu nedavno je ušao u novi stadij s opozivom predsjednice Dilme Rouseff iz Radničke stanke lijevog krila. Istovremeno se nastavlja destabilizacija vlade Južnoafričke Republike predvođene ANC-om, političke sile se grupiraju kako bi uklonile predsjednika Jacoba Zumu. Ove dvije situacije jasno oslikavaju moćne oblike subverzije pomoću političkih formacija i pokreta financiranih sa Zapada koji se angažiraju protiv Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, bloka nastupajućih ekonomija također znanih kao BRICS.

Međutim, kada je u pitanju velika zemlja poput Rusije, sa svojim golemim vojnim potencijalima, s konsolidiranim i fantastično popularnim rukovodstvom, te s rastućim antagonizmom prema Zapadu, raspoloživi alati Imperija za podrivanje i destabilizaciju na izvjestan su način ograničeniji. Doista, u kontekstu Rusije, izlika popularne općenarodne pobune nije primjenjiva, pa je stoga ovo oružje iz imperijalnog arsenala poprilično otupljeno. No, postoje druge, jednako potentne (i jednako opasne) metode za postići željeni učinak.

Rusija je meta asimetrične kampanje destabilizacije iz više smjerova, koja je upregnula ekonomske, političke i psihološke oblike ratovanja, od kojih je svaki specifično konstruiran da Kremlju nanese maksimalnu štetu. I dok su rezultati ovog višesmjernog napada raznoliki, a krajnji učinak biva predmetom mnogih rasprava, Moskva je, bez sumnje, nulta točka u globalnom nasrtaju na zemlje BRICS-a.

Sledeći dokumentarac pruža ubedjive dokaze dubokih i uznemirujućih veza između obaveštajnih agencija, zlostavljajućih kultova, kao i neuspeh vladinih anti-kult organizacija poput MIVILUDES-a da istraže rasprostranjene izveštaje ritualnog zlostavljanja dece širom sveta.

Kao što se "rat protiv terorizma" - koga sprovode najveći izvršioci terorizma - koristi da bi se opravdalo ukidanje naših građanskih sloboda, vlade širom sveta guše alternativne izbore načina života - bez obzira na to da li oni jesu ili nisu korisni izbori - pod maskom zaštite ljudi od "kultnih devijacija". U međuvremenu, oni konstantno prikrivaju, bilo na lokalnom ili nacionalnom nivou, najstrašnije seksualne zločine, uključujući i ono što se jedino može opisati kao satanističko ritualno zlostavljanje i istinske kultne devijacije, počinjene nad decom od kojih su neka bila tek novorođenčad, od strane jasno organizovanih, moćnih i nemilosrdnih ljudi.

Aktuelni i međusobno solidarni antagonistički stav Zapada prema Rusiji određen je geopolitičkom konstantom koja se teoretski formirala od početka 20. veka. Ovo je osnovni zaključak upravo objavljene knjige "Rusija, slika neprijatelja" ("Feindbild Russland") austrijskog ekonomskog istoričara, publiciste i voditelja izdavačke kuće "Promedija", Hanesa Hofbauera. Zašto evropska solidarnost tako temeljno funkcioniše samo protiv Rusije - i nigde drugde, upitao se na bečkoj promociji ruski ambasador Dmitrij Lubinski.

O toj knjizi se može govoriti na više načina: šta je autor hteo da kaže, na koje adute je pri tome računao i sa kojim problemima se sreo.

Autorova namera bila je da u širokom vremenskom luku, od srednjeg veka do danas, ogoli korene rusofobije kao konsekventnog produkta geografije, politike i ekonomije evropskih, u daljem razvoju atlantskih sila.

Autorov adut pri tome bio je bilateralni ruski ambasador u Austriji Dmitrij Lubinski, čije je prisustvo na promociji u Biblioteci grada Beča prošlog utorka dodalo događaju neophodnu notu političke neposrednosti i brizantnosti.

Autorov veliki problem bilo je upadljivo odsustvo glavnog recenzenta knjige, univerzitetskog profesora iz Inzbruka i najpoznatijeg austrijskog "rusologa" Gerharda Mangota, s prve javne promocije Hofbauerove knjige.

SAD i Rusija su trenutno upletene u žestoko nadmetanje usred novog hladnog rata, a njihovo posljednje rivalstvo prijeti usijanjem u vezi Makedonije. Već su ga izborili s Ukrajinom (i još se tamo bore, u značajnoj mjeri), a pogubna se pat situacija nadvila nad Sirijom, dok se SAD-ov prikriveni rat protiv te zemlje provlači kroz svoju četvrtu godinu.

Najnovije rasplamsavanje između dviju velikih sila sprema se da bude oko Makedonije, sa SAD-om koji slijedi obrazac koji su naučili u prethodna dva slučaja kako bi bacili zemlju u kaos tijekom nadolezeće ofenzive obojene revolucije 17. svibnja. Teroristi preduhitreni prošlog vikenda u Kumanovu trebali su koordinirati svoje napade s "obojenim" revolucionarima tijekom destabilizacije ove nedjelje, koja bi bila simbolizirala strateško stapanje obojene revolucije i nekonvencionalnih ratnih elemenata iz SAD-ovog seta alata za promjene režima.

Sa svim pogledima uprtim u Makedoniju kako bi vidjeli što će se dogoditi ove nedjelje, vrijedi se prisjetiti prethodnih dviju rundi njihove konfrontacije radi boljeg razumijevanja da treća runda predstavlja neprekinuto nastavljanje njihovog novo hladnoratovskog suparništva.

David Engels, povjesničar i profesor na Slobodnom sveučilištu Bruxellesa, smatra da se EU trenutno suočava sa sustavnom promjenom koja se može usporediti s onom u kasnoj Rimskoj republici. U svojoj najnovijoj knjizi, On the Way to Empire, povlači povijesne paralele između trenutnih promjena u EU i pada Rimske republike.

Engels je u intervjuu Sputniku argumentirao kako su problemi poput populizma, visoke nezaposlenosti, sve većeg pritoka izbjeglica, asimetričnih i ekonomskih ratova, te nestanka tradicionalnih vrijednosti, već postojali u prvom stoljeću prije nove ere. Upravo takve stvari su postale najveći izazovi Europe proteklih desetljeća.

Stručnjak smatra sljedeće: "U zadnjih nekoliko desetljeća, korupcija, društvena naivnost i sveopća politička apatija europskih građana snažno su se povećale. Ovdje također možete vidjeti jasne analogije s kasnom Rimskom republikom, u kojoj su građani čak bili spremni prihvatiti autoritarnu vlast - sve zbog siromaštva, nezaposlenosti, gubitka vrijednosti i građanskog rata - ako bi to bio jedini način s kojim se njihova svojina mogla zaštititi".

Pravo curenje podataka iz odvjetničke tvrtke u Panami bilo bi vrlo zanimljivo. Mnogi bogati ljudi i/ili političari skrivaju novac u posredničkim kompanijama, koje ovakve tvrtke u Panami omogućuju. No, trenutno snažno promovirano "curenje" takvih podataka prema nekoliko medijskih organizacija koje podupiru NATO i prema "nevladinoj organizaciji" koju financira američka vlada je samo jadan pokušaj klevetanja nekih ljudi koje američko carstvo ne voli. To također stvara veliku priliku za ucjenu, u smislu da se određeni podaci NE objave u zamjenu za ove ili one željene usluge.

Novinari bi rado objavili imena onih koji se pojavljuju kao vlasnici fiktivnih firmi, odnosno firmi koje se sastoje samo od jednog poštanskog sandučeta, ali nisu imali dokaze za konkretne ilegalne radnje. To je na meti kritike koja stiže od advokata, finansijskih eksperata, ali i ljudi iz medija. U stručnom magazinu „Medija“ objavljeno je na primer da se radi o „upitnim rezultatima“ novinarskih istraživanja.

Finansijski ekspert Dirk Miler za Dojče vele kaže: „Već decenijama znamo da fiktivne firme postoje. Znamo i da je Panama tipičan primer za sedište takvih firmi. Gde je tu onda iznenađenje?“ Miler dovodi u pitanje „veliki skandal“ i postavlja odlučujuće pitanje: „Istinski zanimljivo pitanje je to ko nije na listi, a ne ko jeste.“ Upada u oči da se radi o imenima iz regiona i zemalja sa „politički druge strane“ - o ljudima iz Kine, Rusije, arapskog sveta... „Gde su velika imena iz Amerike? Da li su ta dokumenta pre objavljivanja, optimirana uklanjanjem nekih imena?“