Sunčeva vlastita orbita, otkrio je, ima osam karakterističnih uzoraka, svi određeni Jupiterovom pozicijom u odnosu na Saturn, ostali planeti igraju manje uloge. Neki od tih osam imaju uredne orbite, glatke i blizu-cirkularne. Za vrijeme tih orbita, solarna aktivnost je visoka i zagrijava Zemlju. Neke od ovih osam orbita su kaotične, krećući se putem omče za omčom. Te orbite odgovaraju tihim vremenima za Sunce i hladnim periodima za zemlju. Svakih otprilike 179 godina Sunce se upušta u novi ciklus orbita. Jedno od hladnijih perioda nedavnih stoljeća bilo je malo ledeno doba 17. st., kada se rijeka Temza u Londonu smrzavala svake zime. Slijedeći hladni period, ako su obrasci točni, počeo je 1996. s efektima koji će se početi osjećati oko 2010. Neki predviđaju tri desetljeća ozbiljnih hladnoća.

2007. Ulysses će poslati informaciju o solarnim polovima. To bi moglo biti odlučujuće prema predviđanjima o nastalom 24 ciklusu Sunčevih pjega, uključujući sim hipotezu. Prema sim hipotezi (Solar Inertial Motion - solarno inercijalno kretanje), ovaj ciklus bi trebao biti kao ciklus 14, nakon kojeg će uslijediti dva koja će kreirati kratkotrajno ledeno doba. Tijekom 1920-ih i 1930-ih, australijski meteorološki zavod objavio je istraživanje o odnosu Sunca i klime, pogotovo o ciklusu 14, pokazajući da je on najvjerojatnije uzrokovao najveću zabilježenu sušu.
...

Rhodes Fairbridge u više navrata naglašava da cijelo polje planetarno-lunarno-solarne dinamike, uključujući gravitacijsku dinamiku, mora biti proučavano tako da dinamikaterestialne klime može biti shvaćena. Poboljšano razumijevanje interacijskih efekataciklusa solarnih pjega i ciklusa lunisolarnih plima na Zemljinu klimu je nužno, kakoRhodes naglašava. Kada je utjecaj solarne varijabilnosti potpuno proučen (na čemuRhodes inzistira), jasno je da je utjecaj solarne varijabilnosti na Zemljinu klimu snažnonelinearan, stokastičan i značajan.
...

Hipoteza solarnog inercijskog kretanja predviđa da će period od otprilike 2010. do 2040. bitijedan od relativno veoma hladnih u cijelom svijetu. Hipoteza predviđa da će ovajciklus 24 biti znatno mirniji nego ciklus 23, poput ciklusa 14, najslabijeg ciklusa uposljednjih 100 godina, koji je počeo u veljači 1902. i završio u kolovozu 1913. godine.

Jedna mogućnost je povećanje sporadičnih meteora, onih koji nisu povezani sa ikojompoznatom kišom meteora, poput ljetnih Perzeida ili Leonida u studenom. Meteori sukreirani kada nešto isparava u zemljinoj atmosferi. Svemirsko kamenje veličine graška iloptice za bejzbol padne tu i tamo ali većina zvijezda padalica uglavnom su sačinjene od obične prašine.

Također je moguće, kaže Landgarf, da će tajanstveno zodijačko svjetlo - tzv. ‘’lažna zora’’ uzrokovana odbijanjem sunčeve svjetlosti od prašine - biti povećana.

Generalno, više materijala moglo bi padati na Zemlju iz svemira svake godine.

Nature

Prvo uzmite moderno nebo dostupno znanosti, pogotovo tokom Svemirskog doba, i vidite njegove mračne krhotine povezivajući njegovo ponašanje s više pristupačnom ljudskoj povijesti, koju možemo u principu stvarno razumjeti. Sa tim pristupom otkrivate iz dinamike materijala u svemiru o čemu govorim da se veliki komet morao smjestiti u orbitu Taurida prije kojih 20 000 godina, čija je gusta meteorska struja 10 000 godina gotovo zasigurno prouzrokovala posljednje ledeno doba.