Nedavna, pseudo-vojna operacija ukrajinske vojske, preciznije - dolazak njihova tri vojna broda u zonu Kerčskih vrata, gdje su oni gotovo cijeli dan plovili unutar ruskih teritorijalnih voda
(čak i u odnosu na granice između dviju država prije ruskog pripajanja Krima) i "igrali se gluhog telefona" s ruskom obalnom stražom ignorirajući njihove zahtjeve za žurno povlačenje, nije imala baš nikakvog vojnog značaja i unaprijed se znalo kako u slučaju ukrajinske tvrdoglavosti može završiti jedino onako kako je i završila - zarobljavanjem ukrajinskih brodova i mornara, jer bi na isti način postupile i sve druge granične postrojbe bilo koje normalne svjetske države i to, vjerojatno, i puno prije nego što su to učinile one ruske.
Moskva je, naime, u startu znala kako je posrijedi klasična provokacija, a ne smišljena operacija, usmjerena na vojnu ili sigurnosnu ugrozu po ruski teritorij, objekte ili građane. Ali zato njezina strpljivost kod mnogih slabije upućenih poznavatelja geopolitičkih prilika u Europi i na globalnoj razinim izaziva nerazumjevanje i čini im se kao znak ruske slabosti. Međutim, ni o kakvoj slabosti tu nije riječ jer bi ruska vojska u vrlo kratko vrijeme, da to uistinu želi, riješila bilo kakav sigurnosni problem uz svoju granicu s Ukrajinom i još puno više od toga.
Ovakva razmišljanja obično se potkrepljuju argumentima, da bi identično posloženu vojnu situaciju u svojim teritorijalnim vodama, primjerice, američka ili izraelska vojska energično riješile bez previše priče i višesatnog natezanja i to sasvim sigurno puno oštrije i s puno većim posljedicama po onoga tko bi se to uopće usudio učiniti. Jer nije u pitanju samo sigurnosni aspekt, nego, još i više, onaj reputacijski - ugled u očima međunarodne zajednice, domaće i svjetske javnosti, što je itekako važno.
Osim toga, pobornici teze o ruskoj pretjeranoj popustljivosti u odnosu na Ukrajinu u obzir uzimaju i činjenicu, itekako vezanu uz spomenuti incident, da ukrajinski vojni brodovi od proljeća ove godine nasilno u ukrajinske luke presreći i prepraćuju teretne brodove koji se tiču krimske pomorske luke, a najčešće upravo one ruske, pri čemu redovito na njima zadržavaju i sve članove posade i kapetane, a prijeti im se i kaznenim progonom zbog nepoštivanja ukrajinskih zakona jer je Krim za Kijev još uvijek sastavni dio Ukrajine, a granica s njim samo administrativna, a ne državna.
Ruska strana na takve ukrajinske poteze ulagala je do sada samo oštre prosvjede i najavljivala pojačanu zaštitu plovidbenih ruta. Na rusku suzdržanost ne samo prema Ukrajini, već i globalno s obzirom na ono što joj se događa, nedavno se
(samo s po Moskvu pozitivnim, a ne omalovažavajućim predzanakom u smislu aluzija na nekakvi kukavičluk), oglasio i ugledni bivši njemački političar, stručnjak za međunarodne odnose i bivši državni tajnik tamošnjeg ministarstva obrane Willy Wimmer u intervjuu za
Pars Today Deutch. Naglasio je kako "Zapadni svijet stoji na rubu kolapsa", pri čemu je pohvalio veliku rusku suzdržanost na sve provokacije jer bi, u protivnom, do tog kolapsa već davno došlo.
Komentar: Pogledajte također: Kome je u interesu ukrajinska pseudo-vojna operacija, izvedene, naizgled, bez ikakvog razumskog smisla