Gospodari lutakaS


Cloud Grey

Dogovara li Trump na Bliskom istoku savez Izraela i petromonarhija protiv Irana?

Da li Trump na Bliskom istoku dogovara savez Izraela i petromonarhija protiv Irana?
Uoči posjete Trumpa Saudijskoj Arabiji i Izraelu, The Wall Street Journal je izvijestio o pregovorima koji se vode između Izraela i nekih arapskih zemalja. Američki list piše kako je arapski svijet odlučio poduzeti korake s ciljem normalizacije odnosa s Izraelom, ali se pretpostavlja da će u zamjenu tražiti ustupke od Izraela oko “palestinskog pitanja”.

The Wall Street Journal članak nije objavio slučajno nekoliko dana prije putovanja Donalda Trumpa na Bliski istok. Vjeruje se da će predsjednik Sjedinjenih Američkih Država predložiti “svoje rješenje” za izraelski i palestinski sukob, čime bi se, po mišljenju američkih novinara, “riješio endemski problem koji razara regiju”.

Blizak odnos Trumpa s izraelskim premijerom Netanyahuom i susret s Mahmudom Abassom u Washingtonu su prema mnogima elementi koji su uvjerili američkog predsjednika da na preuzimanje obveza kojima će učinkovito riješiti ovo pitanje.

The Wall Street Journal piše kako zaljevske monarhije u ovom procesu normalizacije regije mogu imati ključnu ulogu.

Čini se da zbog toga, po prvi put, žele pokazati da su sposobne surađivati s Izraelom. Prema drugim američkim medijima, sektori u kojima će uspostaviti odnosi su u prvom redu civilno zrakoplovstvo, telekomunikacije i trgovina. Što se tiče putničkog zrakoplovstva, Izrael je izrazio namjeru da konačno otvorili civilne letove u područja koja su mu ranije bila zabranjena. Nakon toga bi se ukinulo niz sankcija koje zabranjuju trgovinu pojedinih proizvoda između zaljevskih petromonarhija i židovske države, a na kraju bi se uspostavio kompleksan sustava integracije u području telekomunikacija u kojeg će novac uložiti sve države i međusobno se povezati.

Evil Rays

Prozapadne islamističke milicije ubile preko 140 ljudi u zrakoplovnoj bazi u Libiji

Militanti islamističkih milicija iz Misrate, formalno po zapovjedništvom takozvane libijske “Vlade nacionalnog sporazuma” koja je pod pritiskom EU priznata od strane Ujedinjenih naroda, poznati su kao masovne rasističke ubojice koje su izvršile masakr nad afričkim radnicima za vrijeme NATO agresije na zemlju. Kasnije su se istaknule u krvavom uništenja Sirte i likvidaciji Muammara Gaddafija. Sada su nastavile u istom stilu i napale zrakoplovnu bazu Brak Al-Shati na jugu zemlje u kojoj su hladnokrvno masakrirali 141 civila i borce Libijske Narodne Armije generala Kalife Haftara, koji su tamo bili stacionirani.
Prozapadne islamističke milicije ubile preko 140 ljudi u zrakoplovnoj bazi u Libiji
Napad se dogodio 18. svibnja. Ranije je iz ovog objekta islamističke militante protjerala 12. bojna Libijske Narodne Armije (LNA) kojom zapovijeda general Mohamed Bin Nail. Njegovi ljudi su bili zaduženi da sačuvaju zrakoplovnu bazu dok ne dođe pojačanje glavnine snaga (LNA).

Arrow Up

Duterte: Filipini nisu američka kolonija

Duerte
© REUTERS/ Kim Kyung-Hoon
Filipinski lider Rodrigo Duterte izjavio je da želi da se prema njegovoj zemlji odnose sa dostojanstvom.

Predsednik Filipina Rodrigo Duterte rekao je da neće dozvoliti da SAD tretiraju njegovu zemlju kao koloniju.
„U pitanju je način na koji će se oni ponašati. Tretirate nas kao da smo još uvek vaša kolonija? Mora da se šalite. Zašto bih to dozvolio, zašto bih dozvolio da me tretirate kao da sam vaš guverner kolonije? Mi smo nezavisna zemlja. Preživećemo i izdržaćemo. Možda ćemo biti gladni, ali ovaj put želim da moju zemlja tretiraju sa dostojanstvom“, rekao je Duterte u intervjuu ruskim medijima.
On je takođe komentarisao licemernost zapadnih zemalja.

„Lično nemam ništa protiv Amerike. To je normalna zemlja. Donald Tramp je moj prijatelj. Ali mi smo promenili našu spoljnu politiku. Ranije smo bili prozapadna zemlja. A sada smo zaključili poslovni savez sa Kinom i nadam se da ćemo sa Rusijom takođe uspostaviti dobru poslovnu saradnju. Zašto? Zato što se čitav zapadni svet — zemlje Evropske unije i sve ostale — ponašaju licemerno“, istakao je Duterte.

Duterte je ranije davao neke oštre izjave u vezi sa Sjedinjenim Američkim Državama. U oktobru je izjavio da je vreme da se SAD oproste od korišćenja filipinske zemlje za vojne baze, koje je bilo garantovano dogovorom koji je potpisao Duterteov prethodnik. U novembru je Duterte izjavio da Manila namerava da sarađuje sa Moskvom i Pekingom radije nego sa Vašingtonom, ali nije isključio saradnju sa tada novoizabranim američkim predsednikom Donaldom Trampom.

Krajem aprila, Tramp i Duterte su održali telefonski razgovor u kojem je predsednik SAD pozvao svog kolegu da poseti Vašington. Duterte je, međutim, kasnije izjavio da nije mogao da dâ nikakvo „definitivno obećanje“ da li će prihvatiti poziv ili ne.

Dollar Gold

Američke milijarde Pentagon potrošio za obuku "sirijske opozicije" i "nepredviđene troškove" u Avganistanu

Američke milijarde Pentagon potrošio za obuku
Od 2015. godine, oko 60 miliona dolara sredstava predviđenih za kupovinu goriva Pentagona potrošeno je na obuku sirijske oružane opozicije i 1,4 milijarde dolara — na „nepredviđene troškove“ u Avganistanu, navode mediji.

Pentagon troši dodatni novac iz budžeta za gorivo agencije za obuku sirijske naoružane opozicije i pokrivanje ratnih troškova u Avganistanu, piše list „Vašington post“ pozivajući se na računovodstvenu evidenciju vojske.

Prema podacima medija, Agencija je od 2010. godine sakupila oko šest milijardi dolara, naplaćujući oružanim snagama zemlje prekomernu cenu za gorivo. Od 2015. godine nekih 60 miliona dolara ovih sredstava utrošeno je za obuku sirijske oružane opozicije, a 1,4 milijarde dolara na „nepredviđene troškove“ u Avganistanu.

Dodatnih 450 miliona dolara utrošeno je na program za izdavanje recepata pripadnicima vojske, koji su, navodno, prilično eksploatisali prevaranti za osiguranja, dodaje list.

Američko Ministarstvo odbrane je najveći potrošač goriva na svetu, ističu mediji i dodaju da Ministarstvo kupuje oko 100 miliona barela naftinih derivata godišnje. Ministarstvo potom preprodaje gorivo svojim vojnim odeljenjima, vazduhoplovstvu, mornarici i drugima, po fiksnoj ceni koja je znatno viša od cene na otvorenom tržištu.

U martu 2017. godine predsednik SAD Donald Tramp tražio je 639 milijardi dolara za Ministarstvo odbrane za fiskalnu 2018. godinu, što je za 52 milijarde dolara više nego 2017.

Cult

Samoubilački napad u Idlibu, najmanje 20 pripadnika "sirijske oporbe" Ahrar al-Shama ubijeno

Samoubilački napad u Idlibu, najmanje 20 pripadnika Ahrar al-Shama ubijeno

Najmanje 20 pripadnika vodeće grupe sirijske oporbe Ahrar al-Sham ubijeno je u samoubilačkom napadu u Idlibu,
javlja Anadolu Agency (AA).

Glasnogovornik oporbene grupe Omar Khattab za AA je kazao kako je meta današnjeg samoubilačkog napada bilo sjedište te grupe u mjestu Tal al-Tawkan na istoku provincije Idlib.

"U bombakom napadu je ubijeno najmanje 20, a ranjeno 30 pripadnika grupe", kazao je Khattab.

Do sada nitko nije preuzeo odgovornost za napad.


Komentar: Ovaj članak nije bitan sam po sebi koliko je važna činjenica da jednu terorističku grupu kao što je Ahrar al-Sham mediji i dalje nazivaju "sirijskom oporbom".

Pogledajte par članaka da steknete predodžbu o tome šta je skupina Ahrar al-Sham:


Magnify

Malagurski: Istina o Williamu Walkeru

Malagurski
© Sputnik/
Tačno deset godina nakon što je Vilijam Voker zataškavao zločin u jednoj centralnoameričkoj državi, izmislio je zločin u jednoj evropskoj državi.

Iako Vokera znamo kao šefa verifikacione misije OEBS-a na Kosovu, koji je 1999. godine optužio Srbiju za najstrašnije zločine u selu Račak, malo ljudi u Srbiji zna da je Voker bio ambasador SAD u Salvadoru od 1988. do 1992, dok je tamo besneo građanski rat.

Njegova misija u Salvadoru je bila toliko uspešna da kad je Bil Klinton pokušao da ga postavi za svog ambasadora u Panami 1993. godine, katolička crkva te zemlje se pobunila protiv tog čina, navodeći kao razlog Vokerovu navodnu umešanost u ubistva jezuitskih sveštenika u Salvadoru novembra 1989. godine, dok je bio ambasador u toj zemlji.

Takva ubistva nisu bila neobična u Salvadoru, u kojem je osamdesetih godina prošlog veka besneo građanski rat. Vlada SAD je slala finansijsku pomoć tamošnjoj vladi, a podržavali su i tzv. „odrede smrti“ vojske Salvadora, koji su ubili hiljade političkih oponenata, sindikalnih vođa, aktivista, novinara, učitelja, običnih građana širom zemlje, kao i katoličke aktiviste i zvaničnike. Tako su „odredi smrti“ 1989. ubili šest jezuitskih sveštenika, njihovu kuvaricu i njenu ćerku.

Jedan od njih je bio rektor Univerziteta Centralne Amerike, drugi zamenik rektora, obojica vodeći intelektualci koji su inače dokumentovali gde tačno odlaze američke pare u Salvadoru. U početku je vlada Salvadora pokušala da optuži levičarske gerilske snage za ubistva, a u tim pokušajima da se zataška istina o ovom zločinu je učestvovao i Vilijam Voker.

Attention

Zaharova upozorila na intervencionizam u vezi s Venezuelom

Zaharova
Maria Zaharova, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Rusije danas je novinarima ukazala na izjave američke ambasadorice Niki Halley u Ujedinjenim nacijama, te kazala da je moguće da situacija u Venecueli ode u pravcu situacije u Siriji.

Zaharova je potvrdila da se bilo kakvi potezi vlade i opozicije moraju kretati u okvirima Ustavnog zakona Venecuele i bez stanog intevencionizma.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin tokom telefonskog razgovora sa predsjednikom Venecuele Nikolasom Madurom obećao je da će poslati hranu za stanovnike ove latinoameričke države u kojoj se zaoštrila ekonomska i politička kriza.

Podsjetimo, zbog pada cijena nafte i kriza u Venecueli pogoršala se ekonomska situacija. Ogromna inflacija, devalvacija valute, deficit prehrambenih proizvoda i medikamenata — sve to je značajno pogoršalo socijalnu situaciju i dovelo do masovnih nereda i demonstracija.

Chess

Turska nije više glavni partner SAD-a na Bliskom istoku

Donald Trump (L) talks with Recep Tayyip Erdogan
© Joshua Roberts / Reuters
Od samog početka, turski mediji su sa povećanom pažnjom pratili susret i razgovor američkog predsednika Donalda Trampa i njegovog turskog kolege Redžepa Tajipa Erdogana. Posebno televizijski kanali - držali su gledaoce u stanju napetosti, direktno su prenosili svaki korak Erdogana, njegov let sa suprugom iz Kine za SAD, protokolarni doček američke strane.

Mnogobrojni eksperti su istupali sa prognozama u pogledu otvaranja „nove ere u odnosima dve strane“. Prema našim ispitivanjima, procene su varirale u međuprostoru dve krajnje pozicije. Neki su nazivali razgovore „istorijskim“. Navođeno je, da je predsednik Turske prvi put primljen u Belu Kuću za poslednje četiri godine. Uz pozivanje na istorijski dosije uzajamnih odnosa dve zemlje, komentatori su uveravali gledaoce i slušaoce da SAD „nikada neće izneveriti interese Turske, svog vernog saveznika iz NATO-a, na Bliskom istoku, pošto zemlja zauzima izuzetno važan strategijski položaj u regionu“. Mada su voditelji obilno citirali odlomke iz pisma grupe članova Kongresa iz Demokratske i Republikanske partije Trampu, u kojem se ukazivalo, da „Erdogan sprovodi unutar zemlje politiku kršenja ljudskih prava i odstupa od principa demokratije i demokratskih vrednosti“, turski eksperti su nastavili da ubeđuju da će na sve to „Tramp da zažmuri“.

Drugi su ocenjivali odnose između Ankare i Vašingtona kao „kritične“ a rezultate razgovora su posmatrali kroz projekciju daljeg razvoja događaja, kako u samoj Turskoj, tako i u regionu. Stvar je u tome, što je Erdogan oštro kritikovao bliskoistočnu politiku Obame, optužujući ga za podršku sirijskim Kurdima, jačanje uloge Irana, i čak za pojavljivanje u Siriji ruskih vojnih snaga. Predsednik Turske je samopouzdano izjavljivao, da će on već uspeti da se oko svega dogovori sa novom američkom administracijom, i početi sa Vašingtonom zajednička dejstva u Siriji i Iraku. Ali, uoči 9. maja, Bela kuća je izvestila o isporukama oružja kurdskim Odredima narodne samoodbrane, koji ulaze u sastav Demokratskih snaga Sirije. Uoči posete, Erdogan je izrazio nadu da će SAD promeniti svoju odluku - „hoću da mislim da je informacija koju smo dobili glasina. Naglašavam to sa opreznošću. Upravo tako hoću da to vidim, i mislim da će moja poseta postati prelomni momenat po tom pitanju“.

Binoculars

Spašavanje EU-a ili recept za propast?

Sputnik
Pobedu Emanuela Makrona na predsedničkim izborima u Francuskoj Evropska unija i svi evrofili pozdravili su s velikim olakšanjem i propratnim oduševljenjem. Sasvim razumljivo: Makron se tokom kampanje zalagao za jačanje Evropske unije, za jačanje njene francusko-nemačke osovine i još veću integraciju umesto dezintegracije.

Tako da se sada, posle Makronove pobede i očekivane pobede Angele Merkel na parlamentarnim izborima u Nemačkoj ove jeseni, postavlja pitanje da li će Emanuel Makron i Angela Merkel spasiti Evropsku uniju i pretvoriti je, makar u jednom njenom delu, u evropsku superdržavu? Ili će pak pokušaj stvaranja Evropske unije u dve brzine, u integrisaniji i manje integrisani deo, dovesti do njenog raspada, kao što je u intervjuu nemačkom „Veltu“ ovog petka predvideo poljski šef diplomatije Vitold Viškovski?

U „Novom Sputnjik poretku“ o ovim su pitanjima govorili dr Slobodan Janković, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu, i novinar iz Londona Siniša Ljepojević, autor knjige „EU protiv Evrope: Uspon i pad EU projekta“.

„Evropska unija je pogrešno zamišljen projekat koji, jednostavno, ne funkcioniše. I to je svima jasno“, ocenjuje Siniša Ljepojević. „EU je u velikom haosu, i manipulacijama kao što je izbor Makrona u Francuskoj ona samo kupuje vreme. A problemi se ne rešavaju, nego, naprotiv, postaju sve veći“.

Bullseye

Bivši predsjednik Crne Gore: NATO predstavlja suvremeni vid fašizma

Momir Bulatović
© Sputnik/ Aleksandar Milačić
Kada sam na Dan pobede protiv fašizma bio u Moskvi, obećao sam sebi da ću, kad se vratim u Crnu Goru, da se pridružim političkim snagama i pokretima koji će se mirnim i demokratskim sredstvima boriti protiv sramne odluke o ulasku Crne Gore u NATO. Jer, baš NATO je vojni savez koji predstavlja savremeni vid fašizma.

Ovo je u razgovoru za Sputnjik poručio Momir Bulatović, bivši predsednik Crne Gore i nekadašnji premijer SR Jugoslavije, koji se 9. maja pridružio paradi Besmrtnog puka na Dan pobede protiv fašizma, što se simbolično vremenski poklopilo sa odlukom Crne Gore o ulasku u NATO.

Jesu li i ovo logična ishodišta političkog delovanja Mila Đukanovića i vas kao nekadašnjih političkih saveznika — on u zapadnu alijansu, a vi u Rusiju?

— Moguće je da postoji neka koincidencija. Lično, ne bih to upoređivao zato što je Besmrtni puk univerzalna, globalna, večita vrednost, a ulazak Crne Gore u NATO je tekuća, prolazna, ljudska glupost. Priznajem da sam i u Moskvi osećao duboku tugu što pripadam državi koja je na prevaran način i protiv volje svog naroda ušla u NATO. Prethodnica NATO trupa i njihove logike nalazila se u Vermarhtu, pa čak i u onom Napoleonovom suludom pohodu na Rusiju. Crnoj Gori tu nije mesto.