Embargo, sankcije i carine su, kao što smo vidjeli iz najnovije najave uvođenja sankcija svim zemljama koju budu kupovale iransku naftu i Turskoj ako stekne ruske sustave S-400, postale jedino oružje kojim Washington pokušava očuvati svoju hegemoniju u svijetu. Međutim, te su se mjere ranije primjenjivale protiv neprijatelja, a sada se istima prijeti i "saveznicima".

Samo dan nakon prijetnje sankcijama Turskoj, Washington je sankcijama zaprijetio europskim kompanijama koje sudjeluju u projektu "Sjeverni tok 2". O ovom se prijedlogu raspravljalo početkom svibnja, ali Winand von Petersdorff-Campen za Frankfurter Allgemeine Zeitung iz Washingtona izvještava da je spremno pet različitih scenarija za kažnjavanje europskih kompanija koje sudjeluju u rusko-njemačkom projektu.

Kada su postali svjesni ozbiljnosti Trumpove namjere da nametne sankcije protiv kompanija koje sudjeluju u projektu "Sjeverni tok 2" u uredima europskim tvrtki i kancelarijama njihovih vlada je porasla zabrinutost piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Winand von Petersdorff javlja kako je na Svjetskoj konferenciji o plinu visoki dužnosnik američkog State Departmenta, potvrdio da je vlada predstavila je nekoliko prijedloga za uvođenje spomenutih sankcija.

"Sjeverni tok 2" je trn u oku vlade Donalda Trumpa i Bijela kuća želi omesti izgradnju ruskog plinovoda. Štoviše, Amerikanci bi čak mogli nametnuti sankcije protiv europskih tvrtki koje sudjeluju u projektu", piše njemački list.

Od dana kada je američki časopis Foreign Policy izvijestio o namjeri tima američkog predsjednika da im nametne sankcije, uredi europskih tvrtki, ali i vlada odakle potječu, puni su uznemirenosti", navodi Frankfurter Allgemeine.

"Sada je na Svjetskoj konferenciji o plinu u Washingtonu visoki dužnosnik američkog State Departmenta potvrdio da je uprava predstavila nekoliko nacrta sankcija protiv tvrtki koje sudjeluju u izgradnji plinovoda konferenciji", kaže Winand von Petersdorff.

List podsjeća da je istim slijedom događaja Donald Trump nedavno najavio jednostrano povlačenje Sjedinjenih Država iz iranskog nuklearnog sporazuma i oživljavanje sankcija protiv Teherana, što se na kraju i dogodilo, stoga nema razloga za sumnjati da će isto učiniti i u slučaju plinovoda "Sjeverni tok 2".

Gotovo cijeli mjesec mediji nagađaju je li bilo dogovora između Rusije i Sjedinjenih Država o načinima za oslobađanje južne Sirije i izbijanje vladinih snaga na granice na kojima su bile prije početka rata. U okviru toga su se vodile i rasprave oko američke baze Al-Tanf na istoku Sirije, koja se praktično nalazi na tromeđi sirijske granice s Irakom i Jordanom.

Washington je u međuvremenu poslao dva službena upozorenja Siriji i Rusiji da ne pokreću vojnu kampanju protiv islamističkih terorističkih skupina na jugu zemlje, ali su se Damask i Moskva oglušili na ove prijetnje i pokrenuli silovitu ofenzivu u kojoj su u samo nekoliko dana oslobodili područje Al-Lajat i strateški grad Busra Al-Harir. Trenutno napreduju prema gradu Al-Harak i bombardiraju uporišta terorista sedam kilometara od graničnog prijelaza Nassib s Jordanom. Nitko od stranaka, posebno američka i izraelska vojska, koje su ranije prijetile odmazdom nisu odgovorile na najnoviju kampanju sirijske vojske.

Govoreći o bazi Al-Tanf, ranije je sirijski ministar vanjskih poslova Walid al-Moallem rekao da se američke snage trebaju povući iz baze u jugoistočnoj Siriji i da Damask nije postigao nikakav sporazum o tom pitanju.

"Ne vjerujte na vijesti o sporazumu u južnoj Siriji, osim ako se SAD ne povuku iz Al-Tanfa. Sjedinjene Države su u Siriji nelegalno i trebaju se povući iz Al-Tanfa i bilo kojeg drugog područja u Siriji", rekao je ranije ovog mjeseca Al-Moallem.

Njegova izjava je bila odgovor na medijske napise o sporazumu Washingtona i Izraela s Rusijom o južnoj Siriji, prema kojem bi se iranske snage trebale povući s područja u blizini sirijske granice s okupiranom Golanskom visoravni.

No, takav sporazum postoji od prošle godine, prema kojem je Rusija pristala da posreduje u povlačenju Hezbollaha i proiranskih milicija 5 kilometara sjevernije od linije razdvajanja sirijske vojske i terorista na jugu zemlje u vrijeme prije početka kampanje. Iako izraelski premijer Benjamin Netanyahu u javnim istupima traži povlačenje svih iranskih snaga, proiranskih milicija i Hezbollaha iz Sirije, on je tada tražio da se povuku 55 do 60 kilometara sjeverno od okupiranog Golana, dok su Rusi pristali na 5 km od linije fronte, što bi efektivno značilo 20 do 30 kilometara sjevernije od okupiranog Golana. Strahovi Izraela su bili da će ove snage, jednom kada sirijska vojska izbije na prijeratne granice, prijeći granicu okupiranih palestinskih teritorija i sirijske Golanske visoravni koju je okupirao Izrael.

Danska nastoji zaustaviti realizaciju projekta plinovoda "Sjeverni tok 2" i u parlament su već upućene zakonske inicijative koje omogućuju ulaganje veta. To je izjavio danski predsjednik vlade Lars Rasmussen.

"Naravno, mi smo razmišljali o pitanju plinovoda. Moj stav sastoji se u tome, da taj projekt ima geopolitičke europske implikacije, i sama Danska to ne može riješiti", kazao je Rasmussen, dodavši, kako se danska vlada još nije odlučila kada će usvojiti konačnu odluku.

Jučer je danski premijer, tijekom sastanka s ukrajinskim premijerom Volodymyrom Groysmanom u Kopenhagenu, izjavio, kako Danska ne može samostalno riješiti pitanje davanja dozvole za izgradnju plinovoda "Sjeverni tok 2", dodavši, kako je "nama nužno dovesti to pitanje na europski stol". On smatra kako je nužno izvršiti ozbiljnu analizu svh rizika tog plinovoda i uloge Ukrajine kao tranzitera energenata.

Danska ostaje posljednja od pet zemalja koje nisu dale suglasnost za izgradnju navedenog plinovoda. Kopenhagen se boji sukoba s Washingtonom koji nastoji potisnuti ruski plin s europskog tržišta i zamijeniti ga svojim ukapljenim (LNG) plinom. Istodobno se Danska boji pokvariti odnose sa svojim velikim susjedom Njemačkom, koja se zalaže za izgradnju "Sjevernog toka 2", kao tržišnog projekta. Pojedini ruski mediji ovih dana pišu o velikim pritiscima SAD-a na Dansku da blokira izgradnju tog plinovoda, čija bi izgradnja povezala Rusiju i Njemačku dnom Baltičkog mora, paralelno, uz već postojeći plinovod "Sjeverni tok".

Ovime se potvrđuju prijašnje analize Geopolitika News-a, o Danskoj, kao "najslabijoj karici" projekta "Sjeverni tok 2" zbog njezinih vrlo snažnih savezničkih odnosa sa Sjedinjenim Državama. Međutim, danski premijer je u potpunosti u pravu kada kaže, kako sama Danska, bez Bruxellessa, ne može razriješiti taj problem tj. ne može ga samostalno blokirati. Takav danski potez prijetio bi dodatnim potresima unutar same Unije, a negativne posljedice mogla bi najviše osjetiti upravo Danska, kojoj je Njemačka najveći i jedini kopneni susjed, ali i gospodarski partner.

Odustajanje od "Sjevernog toka 2" danas se u Njemačkoj, ali i zemljama čije su tvrtke aktivno uključene u taj projekt i koje od njega očekuju korist, sve više promatra, kao uz iranski nuklearni sporazum još jednu ključnu bojišnicu na kojoj se odlučuje o europskoj vanjskopolitičkoj i energetskoj samostalnosti, ili, drugim riječima, o tome, hoće li EU uspjeti u nastojanjima da se u novoj globalnoj geopolitičkoj konfiguraciji, koja se upravo formira, pozicionira kao samostalni i nezaobilazni igrač. U svakom slučaju, ukrajinska kriza, plinovod "Sjeverni tok 2", iranski nuklearni sporazum i izbjeglička kriza na jugu kontinenta veliko su breme i ispit za EU, a o (ne)uspjehu njihovog rješavanja ovisi i njezina budućnost, u doslovnom smislu te riječi.

Nakon povlačenja Washingtona iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu je odlučeno da SAD vraćaju režim sankcija protiv Islamske Republike. Jučer su Sjedinjene Države svim svjetskim državama uputile zahtjev da do 4. studenog potpuno prestanu uvoziti iransku naftu, ako žele izbjeći uvedene američke sankcije.

"To je jedan od naših ključnih prioriteta nacionalne sigurnosti. Neću reći da se radi o definitivno nultoj stopi, ali naša je odluka da nikoga nećemo izuzeti", upozorio dužnosnik State Departmenta koji j e dao priopćenje za medije.

Na pitanje hoće li sve zemlje morati ukinuti uvoz nafte do 4. studenoga, odgovorio je potvrdno.

Taj je diplomat posjetio brojne europske i azijske zemlje, a uskoro odlazi u Kinu i Indiju kojima će postaviti jednake zahtjeve, iako su ove dvije zemlje već poručile kako se neće pridržavati sankcija i sklapaju aranžmane s Teheranom o isplatama u nacionalnim valutama u eurima.

"Tražit ćemo od Kine i Indije da njihov uvoz nafte iz Irana padne na nulu", inzistirao je i precizirao da smanjenje mora početi odmah, kako bi bilo potpuno prekinuto 4. studenoga.

Podsjetimo, američki predsjednik Donald Trump je 8. svibnja najavio povlačenje iz nuklearnog sporazuma kojeg je s Iranom 2015. sklopilo šest svjetskih sila i kojim se osiguralo da Iran ne stekne nuklearno oružje, nego da nuklearni energiju može koristiti u civilne svrhe i pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Trumpova administracija je u suradnji s Izraelom, dijelom i Saudijskom Arabijom, ocijenila "kako je sporazum loš, jer u njemu nije predviđen mehanizam za otkrivanje i kažnjavanje prijevara, kao i da ne pokriva razdoblje nakon 2025. godine".

Washington je ponudio alternativu i novi sporazum, prema kojem bi se Iran morao odreći vojnog balističkog programa, prihvatiti proširenje mandata međunarodnih inspektora na veći dio iranskih vojnih objekata koji nikada nisu imali veze s nuklearnim programom i druge uvjete koje je Teheran, sasvim razumljivo, odbio.

Nakon toga je Washington potvrdio uvođenje svih američkih sankcija koje su bili ukinute tim sporazumom, uključujući i sekundarne sankcije koje zahvaćaju strane kompanije koje i dalje budu surađivati s Teheranom.

U slučaju da Turska stekne ruske sustave protuzračne obrane S-400, Washington će protiv svog NATO saveznika uvesti sankcije, izvijestio je američki State Department.

"Turska se suočava s kvalitativnom promjenom u odnosima sa Sjedinjenim Državama, ako stekne sustave S-400", izjavio je pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Aaron Wess Mitchell.

Istaknuo je kako su američki predstavnici tijekom kontakata na višim razinama govorili o mogućim posljedicama kupnje S-400 od strane Ankare.

"Učinit ćemo to, a kada utvrdimo da se transakcija dogodila, nametnut ćemo sankcije u skladu s dijelom 231 zakona CAATSA", kazao je Aaron Wess Mitchell.

State Department naglasio je kako će se odnosi između dviju zemalja "teško vratiti" u normalu.

Jučer je američki State Department priopćio kako je za SAD trenutno "prioritet spriječiti Ankaru da kupi ruske protuzračne raketne sustave S-400".

Ranije je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu istaknuo je kako će zemlja kupiti iz Rusije sustave S-400 i kako je to pitanje zatvoreno.

Podsjetimo da je zakon CAATSA zapravo "Zakon o suzbijanju američkih protivnika putem sankcija" i nije jasno kako će se njime sankcionirati Turska, koja je još uvijek članica NATO pakta i formalno saveznik Zapada.

Section 231 of CAATSA

Delegacija Eritreje doputovala je u Etiopiju na prve mirovne pregovore u poslednje skoro dve decenije.

Diplomatske veze dve zemlje bile su prekinute skoro 20 godina.

Eritreja je dobila nezavisnost od Etiopije 1993. godine nakon trodecenijskog rata, ali sukobi su ponovo izbili 1998. godine zbog grada Badme, na granici dve zemlje.

Prošle sedmice, premijer Etiopije Abij Ahmed rekao je da će prihvatiti mirovni sporazum i da će dati Eritreji spornu teritoriju.

Nezavisna međunarodna istraživačka komisija Ujedinjenih naroda o Siriji saopćila je kako režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, blokirajući humanitarni pristup, nastavlja s činjenjem ratnih zločina u Istočnoj Ghouti, javlja Anadolija.

Predsjedavajući komisije Paulo Sergio Pinheiro organizirao je konferenciju za novinare na kojoj je govorio o rezultatima sveobuhvatne istrage komisije u Istočnoj Ghouti između 10. januara i 10. aprila.

Pinheiro je kazao kako je izvještaj predat na 38. zasjedanju Vijeća za ljudska prava, koje se održava u sjedištu UN-a u Ženevi.

Raseljeno oko 150.000 civila

Smatra kako je režimskom opsadom civilno stanovništvo osuđeno na glad, a time se čini i zločin protiv čovječnosti.

Dodao je kako su hiljade stanovnika Istočne Ghoute koji su uspjeli preživjeti primorani napustiti svoje domove.

Pinheiro je rekao kako su civili prepušteni sudbini i prisiljeni pribjeći na prvo sigurno mjesto koje nađu. Upitan o isporuci humanitarne pomoći Istočnoj Ghouti, Pinheiro je riječ dao članu komisije Hannyju Megallyju.

Megally je kazao kako UN i druge humanitarne organizacije još uvijek nemaju pristup tom području, jer im to režimske snage ne dozvoljavaju.

Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini poručio je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu da, ako misli da ne postoji migrantska kriza, otvori vrata svoje kuće izbjeglicama i migrantima.
Salvini je reagirao na Macronovu izjavu iz Rima, gdje se sastao s papom Franjom, da ne postoji nikakva migrantska kriza.

Ako je to slučaj, kaže Salvini, "Macron bi trebao otvoriti vrata svoje kuće za 9.000 migranata", koliko je Francuska obećala da će primiti iz Italije, u skladu sa sporazumima EU-a.

Sjedinjene Američke Država, bolje rečeno vlasti u Washingtonu, još uvijek vjeruju kako cijelom svijetu mogu diktirati pravila igre, koja bi išla njima u prilog. Najnoviji slučaj je vezan za nedavno postignuti sporazum u Beču gdje su se zemlje kartela OPEC i drugi veliki proizvođači nafte dogovorili o povećanju proizvodnje za milijun barela dnevno od 1. srpnja, ali će to povećanje nominalno biti 400 do najviše 700 000 barela dnevno, ovisno o tome koliko će proizvoditi Iran i Venezuela.

Sporazum postignut između Irana, Rusije i Saudijske Arabije, u prvom redu, za cilj ima ohladiti tržište nakon što su cijene nafte premašile 80 dolara po barelu. Ova se odluka tumači i kao rezultat kompromisa između Saudijske Arabije i Irana, koji je dugo odbijao ideju o povećanju proizvodnje nafte.

Dok Donald Trump glasno, ali bez ikakvih rezultata, kritizira OPEC, američki Kongres tiho razvija plan ucjene i udar na zemlje koje proizvode naftu. U Sjedinjenim Državama se planira usvojiti zakon koji bi ozbiljno kaznio OPEC i Rusiju zbog visokih cijena nafte. Radi se o izmjenama "Zakona Sherman" protiv monopola, usvojenog 1890. godine.

Zakon predviđa borbu protiv bilo kakvih gospodarskih dogovora i monopola, ali se, naravno, ne odnosi na američke korporacije. U novom zakonu u Kongresu se predlaže da u novi popis uključe sve države koje su pod njezinim utjecajem.

Nacrt dokumenta je objavljen na internetskoj stranici Zastupničkog doma američkog Kongresa i kaže da u ovom slučaju zemlje na američkim sudovima mogu izgubiti suvereni imunitet od kaznenog progona. Dakle, govorimo o zemljama, ne kompanijama, iako su najveće svjetske kompanije, poput ruskog Rosnefta, saudijske kompanije Aramco, iranske i kineske kompanije sve u državnom vlasništvu, tako da nema razlike između kaznenog progona države ili njihovih naftnih kompanija.

U priopćenju objavljenom krajem svibnja je predsjednik pravnog odbora Kongresa Bob Goodlatte rekao: "Svrha zakona protiv monopola je zaštititi potrošače od kompanija koje ugrožavaju tržišno natjecanje i kontroliraju cijene. Činjenica je da se OPEC kao kartel ismijava zakonima protiv monopola, čime prijeti američkom gospodarstvu i može naštetiti našoj nacionalnoj sigurnosti."

Jednostavno, stvari su otišle na put bez povratka. Ili će EU morati da se redefiniše, ili će se raspasti po šavovima, kaže analitičar Aleksandar Pavić, dajući za pravo italijanskom ministru unutrašnjih poslova Mateu Salviniju.

Opstanak EU će naredne godine biti doveden u pitanje, bio je izričit u toj tvrdnji italijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini u intervjuu za nemački "Špigl".

Koliko je lider desno orijentisane stranke Lige, koja je nedavno sa Pokretom "Pet zvezdica" formirala novu Vladu Italije, bio smeo u oceni, ili je ona realno sagledavanje stanja u EU?

Salvini je i objasnio zašto misli da će se "naredne godine odlučiti da li će ujedinjena Evropa nastaviti da postoji ili ne". Nesloga o rešavanju migrantskog pitanja je sve veća, uz to 2019. godine bi trebalo da se vode pregovori o evropskom budžetu, a zakazani su i izbori za Evropski parlament.

Da li su to dovoljno veliki izazovi za opstanak EU?

Prema mišljenju analitičara Aleksandra Pavića, ministar unutrašnjih poslova Italije je upravo imenom i prezimenom definisao najveći problem i goruće pitanje EU i njenog opstanka, a to je pitanje migracija.

"Salvini je predstavnik novog talasa političara koje briselokrate i globalisti nazivaju populistima. A oni su u stvari samo izabrani na krilima nezadovoljstva naroda politikom Brisela", ukazuje Pavić za Sputnjik.