Koliko god bajki i teorija ispričali u Kijevu, ako je Ukrajina u stvarnosti Kristalna palača na trulim temeljima, to znači da su sve njihove teorije pogrešne. Ovo vrijedi za mnoge zemlje koje su imale sreću da prigrle demokratske vrijednosti osmišljene samo kako bi se opljačkale, devastirale i uništile zemlje nakon sloma Sovjetskog Saveza i Varšavskog ugovora.I koliko god bile istinite priče o Sovjetskom Savezu, barem u ranoj fazi i čistkama “klasnog neprijatelja”, njegovo stanovništvo je stalno raslo, osim u vrijeme Drugog svjetskog rata, što je bilo uzrokovano vanjskim okolnostima. U ovoj priči ostanimo u Ukrajini, jer narod od preko 50 milijuna ljudi
nije zaslužio ovakvu sudbinu, bez obzira na jednoznamenkasti postotak zločinaca koji su uzurpirali vlast.
Uzmimo samo razdoblje mira i službene statistike govore kako je broj stanovnika u toj zemlji neprestano rastao.
Od 1922. do 1941. godine, potom od 1946. do 1989. godine. Na ovu tvrdnju bi sada na stražnje noge ustali ukrajinski nacionalisti i vikali “Gladomor,... Gladomor!”, iako je ta nesreća pogodila cijeli SSSR, ne samo Ukrajinu i
ima posve druge razloge, nikako izmišljenu “mržnju Moskve prema Ukrajincima”. No, povjesničari o tome sve znaju i nećemo se zadržavati na toliko omiljenoj temi za Porošenka, Turčinova, Jaroša i ostale
satrape vlastitog naroda.Osim toga, na rast populacije u to vrijeme nije utjecao samo ekonomski faktor. Ljudi su jednostavno imali djecu jer su imali zdrave vrijednosti i nisu bili pod utjecajem ekstremne sebičnosti i konzumerizma. Osim toga, njihov je život imao svrhu i vjerovali su u budućnost.
U okviru Sovjetskog Saveza je stanovništvo Ukrajinske SSSR stalno raslo, što prilično pobija teorije novog Instituta za povijesnu istinu u Kijevu.
Komentar: Bijele kacige - Rat obmane: Washington je ovu propagandnu mašineriju financirao s 23 milijuna dolara