Gospodari lutakaS


Arrow Up

Održano 9. zasjedanje Arapsko-kineskog foruma na ministarskoj razini

konferencija video link
© Hua Chunying/Twitter

Arapske zemlje i NR Kina naglasile su važnost daljnjeg jačanja međusobnih veza s ciljem sveobuhvatne suradnje. Obje su strane su ukazale na značaj održavanja ovoga foruma, koji je protumačen kao zavjet zajedničke volje za uspostavu uspješnog modela suradnje jug-jug (South-South cooperation). Na forumu su dotaknuti svi "vrući" problemi bliskoistočne regije, poput Palestine, Sirije, Libije i Jemena.


U ponedjeljak, 6. srpnja, održano je 9. Zasjedanje Arapsko-kineskog foruma na ministarskoj razini. Zbog dobropoznatih epidemioloških razloga, zasjedanje je održano posredstvom video-linka.

Kinu, kao velikog i sveobuhvatnog partnera, danas vide sve ključne arapske zemlje: od Saudijske Arabije, UAE i Katara, do Egipta i dalje. Tamošnje najveće izvoznice nafte sve se više orijentiraju na azijsko, prije svega energentima žedno kinesko tržište. Tim više što su se Sjedinjene Države proteklih godina od najvećeg svjetskog uvoznika "crnog zlata" pretvorile u jednog od njegovih najvećih izvoznika. Osim toga, Kina je bliskoistočnim zemljama već od ranije sve više zanimljiva i po pitanju vojno-tehničke suradnje, a kineske investicije u regiju postaju toliko velike i bitne da se malo koja tamošnja zemlja, koja za to ima mogućnosti, njih želi odreći ili ne raditi na njihovu privlačenju. Poglavito sada, kada se još u cijelosti niti ne mogu sagledati ukupne štete koje će te zemlje pretrpjeti od pandemije koronavirusa Covid-19, kojoj, kako se čini - nema kraja.

Tako je i predsjednik katarske delegacije na spomenutom forumu, potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova šeik Mohammed bin Abdulrahman Al-Thani, ukazao na arapsko-kinesku suradnju, utemeljenu na zajedničkim interesima, dugoj povijesti i konvergentnim pogledima na mnoga globalna pitanja. Pritom je naglasio kako prosperitet i sigurnost arapskoga svijeta i Kine zahtjevaju daljnje jačanje suradnje i djelovanje kroz zajedničke institucije i projeke, na način koji služi interesima naroda i postizanju regionalnog i globalnog mira.

Map

Zračni napad na turske snage u Libiji užario odnose Ankare, Egipta i UAE

libija
Francuska i NATO savez rat Turske s drugim državama oko Libije ne bi podržali

Krajem prošloga tjedna izvršen je zračni napad na veliku libijsku zrakoplovnu bazu Al-Watya, smještenu 140 kilometara južno od glavnoga grada Tripolija. Radi se o bazi koju Turska planira preurediti kao trajnu bazu za smještaj svojih vojnika i tehnike na libijskome tlu na dugoročno razdoblje. U napadu je uništen znatan broj turskih oružanih sustava, a zanimljivo je da se vremenski gotovo poklopio s dolaskom turskog ministra obrane Hulusija Akara u Tripoli, gdje je razgovarao s vojnim vrhom u vladi nacionalnog jedinstva.

Podsjećam kako su tu bazu, izgrađenu još u doba Muammara Gaddafija, prije cca mjesec dana (4. lipnja), uz aktivnu pomoć turskih zračnih snaga (prije svega bespilotnih letjelica (dronova) i dalekometnog topništva), od snaga Libijske nacionalne vojske (LNA) generala Khalife Haftara preuzele snage međunarodno priznate vlade u Tripoliju premijera Fayeza al-Sarraja.

Prošlotjedni snažni zračni napad na bazu Al Watya, u kojima je uništen ili oštećen znatan dio tamo razmještenih turskih oružanih sustava (prije svega sustavi za protuzračnu obranu), navodno su izvršeni zrakoplovima Mirage, francuske proizvodnje. Pa iako Ankara, koja je vrlo ljuta tim činom, neposredno još nikoga ne optužuje, indirektno itakako daje do zananja kako zna tko iza napada stoji - najveći protivnici vlade u Tripoliju i najveći sponzori Haftarove LNA - Egipat i UAE. Turski vojni i politički dužnosnici upozoravaju kako će ovaj napad vjerojatno dovesti do eskalacije sukoba u toj sjevernoafričkoj zemlji (info: Middle East Eye - MEE).

Prema jednoj od verzija kojima raspolaže Ankara, dobivenoj od strane njezinih izvora iz vlade u Tripoliju, zrakoplovi pripadaju UAE, a u vojne operacije krenuli su iz "baze u Egiptu". Neimenovani turski službenik, upoznat s ovom temom, za MEE je izjavio, kako je jedino što on može reći, to, da je "onaj, koji je to učinio, napravio veliku grešku". "Slijedi odmazda", kazao je turski službenik.

Question

Od koga NATO brani Europu ove godine?

vojnici
© AP Photo/Steven Governo
Održavanje ne samo fizičkog prisustva u vojnim bazama u Evropi, već i političkog uticaja na EU, za Ameriku je preduslov svih daljih akcija u zapadnoj Evroaziji

Činilo se kako je NATO jači od COVID-19! Iako se u tom periodu "pandemija zahuktavala" u barem desetak evropskih država (severni deo Italije bio je već u potpunom haosu). Komanda američkih vojnih snaga u Evropi je 25. februara pozivala stanovništvo pojedinih gradova Belgije i Nemačke da budu strpljivi "tokom narednih četiri do pet dana" dok se vrši transport opreme i sredstava iz luka Antverpen i Bremerhaven dalje ka istoku.

Međutim, već 16. marta iz istog štaba stiže obaveštenje o otkazivanju najvećeg dela planiranih aktivnosti i modifikovanom izvođenju manjeg broja zajedničkih operacija. U međuvremenu, slike iskrcavanja američkih vojnika i opreme na evropsko tle šire se medijima i društvenim mrežama i "otvaraju vrata" za kreiranje raznih teorija.

ODBRANA OD RUSIJE

Vežba NATO "Defender Europe 20" planirana je mnogo ranije. Potreba za njenim organizovanjem obrazlagana je "uvežbavanjem sposobnosti vojnih snaga članica da koordiniraju pokrete velikih razmera", a u cilju zaštite spoljnih granica NATO država. Ili - u cilju odbrane od Rusije.

To je najveća vežba NATO još od početka devedesetih, jedna od tri "najopsežnije" u poslednjih pola veka. Preko 12 koridora na teritorije 10 različitih država trebalo je rasporediti 20.000 plus još 9.000 američkih vojnika (koji su već stacionirani u Evropi), uz 17.000 iz ostalih članica (i trupe iz Gruzije i Finske). Prvi put nakon 1986. godine američka mornarica je ovako proveravala sprovođenje "prekoatlantske konvojske operacije" (prebacivanje vojnika i oko 20.000 jedinica različite vojne opreme, uključujući artiljerijska sredstva, PVO i raketno naoružanje, oklopna vozila, vozila za posebne namene, robotizovanu vojnu tehniku itd.). General Kris Kavoli je govoreći o značaju i obimu vežbe kratko konstatovao: "Ovo je velika stvar!"

Upregnuti su i analitičari, ništa nije prepušteno slučaju, trebalo je objasniti čemu ova "velika stvar". Neki su se baš potrudili, ali ostaje opšti utisak kako nedostaje i argumentacije i inspiracije. Sve se svodi na priču o "zlim Rusima" koje treba "odvratiti".

Bug

SOTT Fokus: Upoznajte BlackRock, novu veliku vampirsku lignju

BlackRock Fink
Fed i banke i fondovi... sve pretvoreno u jednu svjetsku tvrtku
BlackRock je globalni financijski gigant s klijentima u 100 zemalja i njegovim pipcima u glavnim klasama imovine u cijelom svijetu; i sada upravlja slavinama bilijuna dolara pomoći iz Federalnih rezervi. Sudbina velikog dijela korporacija zemlje stavljena je u ruke megalitskog privatnog entiteta s privatnim kapitalističkim mandatom da zaradi što više novca za svoje vlasnike i investitore; i to je ono prema čemu on nastavlja.

Za većinu ljudi, ako su uopće upoznati s tim, BlackRock je upravitelj imovine koji pomaže mirovinskim fondovima i umirovljenicima da upravljaju ušteđevinom kroz "pasivne" investicije koje prate burzu. Ali radeći iza kulisa, puno je više od toga. BlackRock su nazivali "najmoćnijom institucijom u financijskom sustavu", "najmoćnijom tvrtkom na svijetu" i "tajnom silom". Najveći je svjetski menadžer imovine i "banka u sjeni", veći od najveće svjetske banke (koja je u Kini), s preko 7 trilijuna dolara imovine pod izravnim upravljanjem i dodatnih 20 bilijuna dolara upravljanih preko softvera za praćenje rizika Aladdin. BlackRock je također nazvan "četvrtom granom vlasti" i "gotovo vladom u sjeni", ali niti jedan njegov dio zapravo ne pripada vladi. Unatoč svojoj veličini i globalnoj snazi, BlackRock nije reguliran ni kao "sistemski važna financijska institucija" prema Dodd-Frank Zakonu, koji je dugo imao "ugodne" odnose s vladinim dužnosnicima.

Komentar: Više o BlackRockovu manevariju na početku zaključavanja, sredinom ožujka Martens na Wall Streetu na Paradi:
Prije krize, BlackRock je napisao plan spašavanja, a sada su ga angažirale tri središnje banke za njegovo provođenje
Jedan od pipaka BlackRocka otkrio se u Francuskoj krajem prosinca kada se pokazalo da je upravo vladin ministar odgovoran za guranje plana za "reformu" državnog mirovinskog sustava (tj.da ga opljačka) bio doslovno na platnom spisku BlackRocka dok je to radio.

Pogledajte i: FED u tišini BlackRocku povjerio posao za spas korporacija od 4500 mlrd. $


Star of David

"Zapelo" s izraelskom aneksijom Zapadne obale

pompeo i netanyahu
Politički i medijski snažno poticana kampanja proteklih tjedana od strane nove vlade premijera Benjamina Netanjahua (najviše njega osobno), vezano uz izraelsku aneksiju palestinskih područja na Zapadnoj obali (rijeke Jordana), koja je najavljivana za 1. srpnja, čini se, zašla je u "slijepu ulicu". Naime, do realizacije te najeve nije došlo, a pitanje je kada će, i hoće li do nje uopće i doći.

To previše i ne čudi s obzirom na količinu protivljenja tome potezu diljem svijeta, ne samo onog bliskoistočnog i muslimanskog. O tome smo i mi na Geopolitika News-u pisali u više navrata, ukazujući, primjerice, na oštra upozorenja koja su oko toga pitanja Izraelu stizala od strane EU, ali i na najave o mogućoj velikoj destabilizaciji sigurnosnog stanja u toj regiji, u kojoj su mnoge snažne silnice oštro protiv takvog izraelskog, otvorenog protupalestinskog poteza.

Naime, sam je premijer Benjamin Netanjahu datum 1. srpnja naznačio kao krajnji rok za provedbu aneksije, međutim, na kraju je sve bilo odgođeno "zbog nove pandemije (koronavirusa) u Izraelu". Pa iako je izraelski ministar za regionalnu suradnju Ofir Akunis izjavio za tamošnji vojni radio kako će do "aneksije bezuvjetno doći u srpnju", isto je tako dodao i kako to mora biti učinjeno u partnerstvu sa SAD-om. Pritom je kazao kako će se to dogoditi samo poslije izjave (američkog predsjednika) Trumpa".

Međutim, ovih je dana američka delegacija iz State Departmenta, koja je razgovarala s premijerom Netanjahuom, njegovim zamjenikom i ministrom obrane Bennyem Gantzom, i ministrom vanjskih poslova Gabijem Ashkenazijem, napustila Izrael bez bilo kakvih izjava po tom pitanju.

USA

"Kandidiram se za predsjednika Sjedinjenih Država": Kanye West kaže da će se pridružiti predsjedničkoj trci i dobija potporu od Elona Muska

predsjednički izbori
© REUTERS / Jose Cabezas
Američki reper Kanye West objavio je u subotu na Twitteru da će se kandidirati na predsjedničkim izborima u studenom i izazvati republikanca Donalda Trumpa i njegovog političkog rivala, demokrata Joea Bidena.

"Sada moramo ispuniti obećanje Amerike vjerovanjem u Boga, ujedinjenjem naše vizije i gradnjom naše budućnosti. Kandidiram se za predsjednika Sjedinjenih Država", tvitao je West uz emoji američke zastave i hešteg #2020VISION.


Arrow Down

"Bog koji nije uspio": Zašto SAD sada ne može ponovno nametnuti svoj civilizacijski svjetonazor

Bez obzira da li će "generacija osvešćenih" uspeti u svojoj političkoj i kulturnoj revoluciji, SAD kao država više nemaju moć da svetu nameću svoje svetonazore
riots
© Reuters / Lawrence Bryant
Oduvek je to bio paradoks: Džon Stjuart Mil, u svom kapitalnom delu O slobodi (1859), nikada ne dovodi u pitanje da univerzalna civilizacija, utemeljena u liberalnim vrednostima, predstavlja krajnju destinaciju čitavog čovečanstva. Nadao se "preciznoj nauci o čovekovoj prirodi", koja bi formulisala zakone psihologije i društva onoliko tačno i univerzalno koliko je to slučaj i sa prirodnim naukama. Međutim, ne samo da se ta nauka nikada nije pojavila, nego se u današnjem svetu takvi društveni "zakoni" tretiraju kao striktno zapadni kulturni konstrukti, a ne kao naučni zakoni.

Osnovne liberalne zapovesti individualne autonomije, slobode, industrije i slobodne trgovine i tržišta, u suštini reflektuju trijumf protestantskog pogleda na svet tokom Tridesetogodišnjeg (građanskog) rata u Evropi. To čak i nije u potpunosti bio hrišćanski pogled na svet, nego baš protestantski.

Ovo usko, sektaško stanovište, uspelo je da se projektuje u univerzalni projekat - ali samo dotle dok je praćeno silom. U Milovo vreme, civilizatorski argument je korišćen da se opravda evropski kolonijalizam. Mil to prećutno priznaje kada opravdava čišćenje autohtone američke populacije time što ona nije "pripitomila" divljinu, niti protuktivno iskoristila zemljište. Međutim, sa trijumfom Amerike u Hladnom ratu - koji je do tada već postao cinični okvir za "meku moć" Sjedinjenih Država - dobijena je nova snaga. Superiornost američke kulture i načina života kao da su dobili praktično samopotvrđenje u imploziji SSSR-a.

Komentar: Pogledajte također:

Diverzija COVID-Black Lives Matter: "Šok terapija" iza dimne zavjese histerije i rasne netrpeljivosti

Iza vela prosvjednog pokreta, rat nad američkim narodom se ubrzava


Sherlock

Izraelski avioni F-35 i sajber-napad stoje iza eksplozija u iranskom vojnom kompleksu i nuklearnom postrojenju Natanz - lokalni mediji

iran
© AP Foto / / Iran, Organizacija za atomsku energiju
U četvrtak je iranska Organizacija za atomsku energiju saopštila da postrojenje za obogaćivanje nuklearne energije Natanz "radi kao i obično", jer reaktor nije oštećen u eksploziji i nije bilo žrtava poslije incidenta.

Kuvajtski dnevnik al-Jarida citirao je neimenovani "viši" izvor koji kaže da Izrael navodno stoji iza prošlonedeljne eksplozije u iranskom vojnom kompleksu Parchin i eksplozije u četvrtak u nuklearnom postrojenju Natanz u Islamskoj republici. Zvaničnici izraelske vlade još nisu to komentarisali.

Jevrejska država je više puta optužila Iran za podršku "terorističkim" grupama kao što su Hezbollah i Hamas i vođenje proxy ratova u zemljama poput Sirije što bi moglo predstavljati prijetnju sigurnosti Izraela. Teheran, koji odbija da prizna pravo Izraela na postojanje, negira optužbe, rekavši da u Siriji postoje samo iranski vojni savjetnici.

Izvor tvrdi da je Parchin incident rezultat vazdušnog udara izraelskih nevidljivih lovaca F-35, dok je eksploziju u Natanzu izazvao izraelski sajber-napad u postrojenju za obogaćivanje uranijuma.

Prema izvoru, eksplozije su dovele do toga da je Iran izgubio više od 80 procenata svojih rezervi UF6 (uranijum heksafluoridni gas), što može značajno usporiti Teheranski pogon za obogaćivanje.

Tvrdnje su uslijedile nakon što je The New York Times izvijestio, pozivajući se na neimenovanog zvaničnika Bliskog Istoka, da je eksploziju u Natanzu izazvala "eksplozivna naprava podmetnuta u postrojenju".

Zvaničnik je tvrdio da je eksplozija uništila "veći dio nadzemnih dijelova" objekta Natanz, gdje su postavljene vrhunske centrifuge za obogaćivanje uranijuma prije puštanja u rad.

Komentar: Iransko Vijeće za nacionalnu sigurnost utvrdilo je uzrok misterioznog incidenta koji je oštetio postrojenje za nuklearno obogaćivanje Natanz.
Vijeće zasad šuti o uzrocima incidenta zbog "sigurnosnih pitanja".
iran
© Reuters / Iran, Organizacija za atomsku energijuPogled na oštećenu zgradu nakon izbijanja požara u iranskom nuklearnom postrojenju Natanz, 2. srpnja 2020.
Nedefinirani incident nanio je štetu u postrojenju Natanz u četvrtak, što se mogli vidjeti na fotografijama koje je objavila iranska Organizacija za atomsku energiju. Na njima se vidi djelomično spaljena nadstrešnica. Izgleda kao da je netko provalio u objekt i izbio vrata sa šarki. Guverner obližnjeg grada Natanza, Ramazanali Ferdosi, rekao je da je incident izazvao požar, ali nije dao dodatne detalje.

Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Keyvan Khoshravi rekao je u petak da je "utvrđen glavni uzrok nesreće", što navodi državna novinska agencija Tasnim.

"Zbog sigurnosnih briga, uzrok i način kako se ovaj incident dogodio bit će objavljeni u odgovarajuće vrijeme", dodao je, prije nego što je potvrdio da na mjestu nesreće nema nuklearnih materijala kao i to da nema curenja radioaktivnog materijala.

Još uvijek nije jasno koja su "sigurnosna pitanja" koja je Khoshravi spomenuo. Međutim, Natanz je već ranije bio na meti; 2010. godine pretrpio je "cyber" napad pod nazivom Stuxnet. Radilo se o sofisticiranoj operaciji koja je uništila čak 1.000 centrifuga. Najviše se sumnja da su SAD i Izrael pokrenule napad.
Pogledajte također: Koji je rat Trump pokušavao zaustaviti ubijanjem iranskog generala Soleimanija?


Bad Guys

Galloway: Britansko uskraćivanje venecuelanskog zlata Maduru nije samo krađa, već smrt ugleda Londona

zlato
© Getty Images / Vitoria Holdings LLC
Standardi poslovanja engleske banke ovih dana su niski. Ne znam zbog čega bi itko želio poslovati s njom. George Galloway daje britanskom bankovnom sustavu i pravičnosti trostruku ocjenu pada.

Banka je bila važna kada je počela rasti. "Siguran kao Banka Engleske" bio je moto koji je značio povjerenje i sigurnost. No, budući da su Venezuela, kao i druge globalno južne države bile dovoljno lude da svoju financijsku suverenost povjere Britaniji, dobile su priliku saznati na Visokom sudu u Londonu da Banka Engleske uopće više nije sigurna.

Gotovo milijarda američkih dolara vrijednosti venecuelskog zlata ukradena je od britanske vlade; lopovluk je legaliziran, a lopovi se nisu ni morali truditi da nose maske.

Zlato je bilo ostavljeno u Londonu od, tada, međunarodno priznate venecuelske vlade. No sada međunarodno priznata vlada Nicolasa Madura više nema prava prenijeti svoja novčana sredstva Ujedinjenim narodima u New Yorku, zbog aktivnosti za koje vlada želi da Razvojni programa UN-a poduzme kako bi se riješila Covid-19 pandemija.

Umjesto toga, čovjek s ulice u Caracasu po imenu Juan Guaido, koji ne samo da nikada nije izabran na vlast u Venezueli, već nije ni izabran za vođu opozicije, legalni je vlasnik zlata, kaže Pravedna Alisa u zemlji čudesa. Ipak, riječi znače ono što britanska vlada želi da one znače.

Izabranog predsjednika Venezuele Nicolasa Madura prepoznala je velika većina zemalja svijeta. Još važnije, njegova vlada je priznata u Ujedinjenim narodima. Nije istina, kako je britanska vlada rekla Visokom sudu, da Madurovu vladu "ne priznaju"; prepoznaju je svaki dan u UN-u, u raspravama u kantini kao i u komori.

Štoviše, princip britanske diplomacije je da "priznaju" onoga tko ima stvarnu kontrolu nad nekim teritorijem, bez obzira sviđalo im se to ili ne. Iako su, kada se razmisli o ovome, jednom u prošlosti već prekršili taj "princip"; kad su nastavili prepoznavati kambodžanskog genocidnog ubojicu Pola Pota i inzistirali da "Drug broj 1" ostane na svom mjestu u New Yorku i to dugo nakon što je on svrgnut s vlasti i nakon što je planina mrtvih tijela ljudi, koji su stradali pod Potovom vladavinom, prebrojana.

Chess

Lažne priče o Trumpovom vojnom udaru

trump
Očito usklađenom medijskom kampanjom korištenje saveznih vojnih snaga od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa za trajanja prosvjeda i nereda po američkih gradovima pokušalo se javnosti prikazati kao neovlašteno korištenje američke vojske i kao neka vrsta puzajućeg vojnog udara američkog predsjednika.

Političko histeriziranje Trumpovih političkih protivnika otišlo je toliko daleko da su se visoki vojni dužnosnici počeli ispričavati što su se u određenim trenutcima trajanja krize nalazili u Trumpovom društvu. Protiv američkog predsjednika svoj glas su podigli i generali koje je Trump otpustio iz svoje administracije kao što je James Mattis, najvjerojatnije ne želeći prihvatiti njihove avanturističke planove prekomorskih intervencija. Odmah se tu pri ruci medijima našao i otpušteni državni tajnik Bolton čija je ideja o ratu s Kinom, Sjevernom Korejom i uostalom ne bitno s kim, samo ako se ratuje nisu prošle.

Sada ih smeta legitimna uporaba oružanih snaga SAD-a od strane predsjednika Trumpa u pokušaju kontrole nereda, razaranja i pljački u što su se zaslugom struktura tzv. duboke države prosvjedi pretvorili.

Dakako uporaba saveznih postrojbi na američkom teritoriju ili preuzimanjem u tu svrhu iz ruku guvernera saveznih država postrojbi Nacionalne garde strogo je zabranjeno saveznim zakonodavstvom i zapriječeno visokim novčanim i zatvorskim kaznama.

No, u pravnom sustavu SAD-a postoje izuzeci koje su prije Trumpa koristili mnogi američki predsjednici, pa nikome nije padalo na pamet to proglašavati pokušajem vojnog udara.

Njihova pravna podloga je u dva pravna akta, koji su, iako davno donešeni, u skladu s anglosaksonskim pravom i dalje na snazi i sastavni dio pozitivnog prava SAD-a.

Komentar: Pogledajte također: Iza vela prosvjednog pokreta, rat nad američkim narodom se ubrzava