Od početka tzv. trgovinskog primirja 1. prosinca 2018. godine, proglašeng između Donalda Trumpa i Xi Jinpinga na summitu G20 u Argentini, američki je čelnik u dva navrata odgađao povećanje carina na kineske proizvode u iznosu od 200 milijardi dolara s 10 na 20%.

Američki predsjednik Donald Trump izgubio je strpljenje i živce: obećao je već krajem ovoga tjedna povisiti carine na uvoz kineskih proizvoda. Radi li se o njegovom novom pritisku na kinesku stranu u samom pregovaračkom finišu, ili o konačnom krahu pregovora između dvaju najvećih gospodarstava svijeta?

Trump je, naime, izjavio kako će povisiti carine na gore spoemnute iznose. Štoviše, zaprijetio je uvođenjem i 25%-tnih carina na dodatne proizvode iz Kine vrijedne 325 milijardi dolara u bliže vrijeme.

Treba podsjetiti kako su od početka godine Trump i njegova pregovaračka elita gotovo svakodnevno govorili o uspješnom tijeku pregovaračkog procesa s Kinom, ali ovo najnovija Trumpova izjava svjedoči kako to nije baš bilo tako. O tome smo i mi na portalu Geopolitika News upozoravali, tvrdeći kako je Peking "tvrd orah" i da ima dovoljno pregovaračkih "aseva u rukavu".

Nakon propalog državnog udara u Venezueli je savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Bolton u nemoćnom bijesu rekao kako Rusi nemaju što tražiti u Zapadnoj hemisferi, jer je to američko područje i da Moskva griješi što se miješa u poslove Venezuele.

"To je naša hemisfera i Rusija se ne treba miješati. To je pogreška s njihove strane. Ovo neće voditi poboljšanju odnosa", istaknuo je John Bolton, dok Pentagon na ruskim granicama istovremeno raspoređuje sve moguće oružje.

Ali čak i ako izuzmemo stalne glasine o prijetnji ruske agresije na baltičke zemlje i Poljsku ili Ukrajinu, koje se svakodnevno ponavljaju od 2014. godine, ne smijemo zaboraviti posebno važan alat za intervencije u blizini ruskih granica koji formalno djeluje u okviru EU, iako se dokazao kao instrument pritiska Washingtona i NATO pakta na Rusiju i takozvani "ruski svijet". Riječ je o takozvanom Istočnom partnerstvu, skupini zemalja koje sudjeluju u ovom programu Europske unije, a navodno se suočavaju sa zajedničkim problemom "ruske propagande i dezinformacijama".

To je navedeno u izvješću Poljskog instituta za međunarodne poslove. Autori dokumenta su uvjereni da bi u borbi protiv utjecaja Rusije EU trebala ojačati suradnju sa zemljama Istočnog partnerstva i povećati sredstva za lokalne medije i nevladine udruge i organizacije. Ruski politički analitičari vjeruju da se promicanjem rusofobne retorike Varšava pokušava predstaviti kao "predstraža u sukobu između Europe i Ruske Federacije".

U Poljskom institutu za međunarodne odnose (PISM), analitičkom centru poljske vlade, govore o izgledima za razvoj odnosa EU sa zemljama koje sudjeluju u programu Istočnog partnerstva nakon 2020. godine. Prema poljskim istraživačima, zajednički problem za sve te države je navodna "revizionistička politika" Rusije.

"Kršenje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine u 2014. s nezakonitim pripajanjem Krima, kao i invazija Donbasa, što je izazvalo rat, pokazali su spremnost ruskih vlasti da za postizanje političkih ciljeva koriste vojnu silu, kao i činjenicu da Rusija zemlje Istočnog partnerstva smatra svojom zonom utjecaja", kaže se u izvješću poljskih istraživača.

U vrijeme Hladnog rata i dva desetljeća od njegovo završetka SAD i zapadne razvijene zemlje su bili glasni zagovornici slobodnog tržišta. Globalno tržište je trebalo postati ogromno područje za financijska ulaganja i supermarket za zapadne proizvode. Za ostvarenje tog cilja je neoliberalna ekonomska doktrina pretvorena u ideologiju, sa svojim taktikama i strategijama, koja je trebala prožeti sve pore naroda i društava, kojima je predodređena sudbina milijarda potrošača koji će hraniti razvijene ekonomije Zapada.

Međutim, nešto je pošlo po zlu, Danas se SAD, kao predvodnik ovog neostvarenog povijesnog procesa, umjesto zemlje slobodnog tržišta pretvaraju u ekonomskog razbojnika. Već smo pisali tome kako Washington, nametanjem sankcija cijelom svijetu, ruši sustav kojeg su gradile desetljećima i vlastitom nemoći su se zapetljale u vlastite sankcije, carine i embarga.

Ekonomsko razbojništvo protiv Sjevernog toka 2 i Huaweija

Mnogi Amerikanci svoj cjelokupni pogled na svijet i njihovo razumijevanje odnosa Sjedinjenih Država s drugim zemljama temelje na sadržaju kolegija "Ekonomija 101", za New Eastern Outlook piše Caleb Maupin je politički analitičar i iz New Yorka, bivši pripadnik pokreta Occupy Wall Street.

Oni na svjetsko tržište gledaju kao na prostor "slobodne konkurencije" u kojoj se "natječu" različite zemlje i međunarodne korporacije. Vjeruju da potrošači, zajednice i zemlje "glasaju svojim dolarima", čime nagrađuju najbolje proizvode i usluge.

U toj sumanutoj fantaziji, koju likovi poput Georgea Sorosa i Anne-Marie Slaughter zagovaraju kao idealno "otvoreno međunarodno tržište", Sjedinjene Države i zapadne zemlje zauzimaju svoju dominantnu poziciju jednostavno zato što su najbolji. Prema tom mišljenju, proizvodi i usluge koje nude zapadne financijske institucije i međunarodne korporacije jednostavno su superiornije od onih koje se mogu kupiti negdje drugdje. Ova razočaravajuća fantazija je još uvijek karakteristična za zapadnu financijsku elitu, koja kao nekakav mentor pomaže svijetu da se "razvije" i možda jednog dana bude što više nalik "superiornom Zapadu".

"Energetska dominacija"

Oni koji tvrde da je ova zapadnjačka priča lažna najbolju potvrdu imaju u nedavnim akcijama američke vlade. Odgovor na plinovod Sjeverni tok 2 i nedavni napadi na tehnologije kineskog diva Huawei potvrđuju da američku vladu uopće ne interesira slobodna konkurenciju među međunarodnim korporacijama.

Sjeverni tok 2 je plinovod koji se trenutno gradi, a trebao bi biti dovršen kasnije ove godine. To će omogućiti ruskim državnim energetskim korporacijama da prodaju prirodni plin zemljama unutar Europske unije. Narodi u raznim zemljama EU podržavaju izgradnju Sjevernog toka 2, jer će se proširiti i povećati pogodnosti njihovom pristupu kvalitetnom i jeftinom ruskom prirodnom plinu.

Kako stvari stoje, vijest od prije neki dan iz Venezuele nije samo da je propao pokušaj državnog ili vojnog ili mafijaškog ili američkog udara, već da se priča zapravo već rutinski nastavlja na svim stranama po svijetu i svi se na to malo pomalo navikli.

Za onoga ko je imao prilike da nauči kako se planetarna zbivanja moraju osmatrati iz ptičje perspektive ako se hoće shvatiti šta to žabe dole rade, cijela situacija, sasvim uprošteno ispričana, odavno je jasna. I puno puta ponovljena. Ma koliko se nad ovim »amaterskim« pojednostavljivanjem zasnovanim na vlastitim očima zgražavaju oni što se ozbiljno bave različitim naučnim analizama, nijansama, kontekstima, filozofijama i psihologijama...

Priča u toj uproštenosti glasi: Prije tridesetak godina na planeti je živjelo otprilike tri milijarde stanovnika, na postojećoj količini vode, hrane i energije. Svijet je, koliko-toliko, poštivao tadašnji međunarodni poredak definiran u vrijeme optimizma nakon pobjede nad fašizmom, zamaha dekolonizacije, jačanja multilateralizma i svijesti o potrebi dogovaranja.

Onda su se stvari ubrzano počele mijenjati, ne bez razloga. Na zemlji je sada bezmalo tri puta više stanovnika na približno istim nekadašnjim količinama vode, hrane i energije što polako cure. Dodatno uz ogroman »napor« ljudi da se i ono postojeće u prirodi temeljno degradira i uništi.

A ono što je ostalo, moćni ne mogu više lako prisvajati uz bivši svjetski poredak zasnovan na pravdi, dogovaranju, kompromisima i poštivanju solidarnosti. Otimačina postaje princip, sila metod, a humanizam besmisleni višak. Podjednako kao što su zato nepotrebni, pa i opasni, lideri koji u onim bivšim, ljudskijim okvirima žele da grade uzajamne odnose u svijetu.

Novi međunarodni poredak na sada drugim ciljevima formatiran, morao je legalizirati »pravo sile«. I jeste. Naravno, uz lažno uvjeravanje unaokolo po svijetu da je svaka organizirana upotreba sile, pa i pod kapom »međunarodne zajednice«, zapravo isključivo u ime »ljudskih prava, sloboda i demokracije«.

Tako je i bilo. Nikada u novijoj istoriji u ime raznih »proljeća« i »antiterorizama«, ljudskih prava, sloboda i demokracije, nije bilo više ubijenih, raseljenih, poniženih i obespravljenih ljudi nego u nekoliko minulih decenija. I srušeno država, sistema, vlada, pometeno naroda i zajednica, proizvedeno mržnje i podjela.

Kristin Hrafnson (56) je tri decenije radio kao novinar na Islandu.

Prilikom izvještavanja, uključujući istraživanje o propasti islandske banke Kauphting, koristio je dokumenta Vikiliksa. On je 2010. osnovao Sunshine Press Productions na Islandu zajedno sa australijskim državljaninom Džulijanom Asanžom. Prije nego što je zamijenio Asanža na mjestu glavnog i odgovornog urednika Vikiliksa, Hrafnson je šest godina bio portparol te platforme.

Na pitanje reportera njemačkog nedjeljnika "Špigl" da li brine da bi mogao završiti u zatvoru sa visokim stepenom obezbjeđenja, kao Asanž, Hrafnson kaže:

"S obzirom na to da je Vikiliks na udaru deset godina, svjestan sam opasnosti koje nosi moj posao. Radim za Vikiliks od ljeta 2010. Očigledno je da sam na nišanu američke vlade, vojske i tajnih službi. Od 2014. znamo da pod istragom nije samo Asanž, nego i drugi ljudi koji su povezani sa ovom organizacijom".

Ispričao je da je jedan američki tajni sud primorao Gugl da preda podatke Vikiliksovog tima i da su u decembru 2014. obaviješteni da su njihovi mejlovi zaplijenjeni zbog istrage u vezi sa špijunažom.

Na konstataciju "Špigla" da Asanžov azil u ambasadi Ekvadora nije okončan u skladu sa diplomatskim pravilima, urednik Vikiliksa kaže da je to dugo pripremani i politički motivisani potez.

"Ambasada je prošle godine počela rat iscrpljivanja, psihološku borbu: gašenje interneta, postavljanje ometača signala mobilnih telefona, ograničavanje posjeta, isključivanje grijanja. Sve je učinjeno da se Asanžu zagorča život".

Samo to što je sedam godina proveo u jednom stanu je odvratno i sramno, dodao je Hrafnson.

U seriji terorističkih napada na Uskrs u Šri Lanki je došlo do medijske zbrke u širenju informacija. Vlasti su čak pogriješile broj smrtno stradalih, kada su na dan napada rekle da je poginulo 207 ljudi, dan poslije je broj žrtava bio 321, a onda su vidjeli da su neke podatke primili dva puta i objavili konačni broj o 253 poginula i više od 500 ranjenih. Srećom, iako još uvijek vrlo velik broj stradalih, konačni broj poginulih je 253.

Isto je bilo s počiniteljima, kada se navelo da je napade, uz pomoć međunarodnih terorističkih skupina, počinila lokalna skupina National Thowheed Jama'at, što bi trebao biti militantni ogranak međunarodne skupine Thowheed Jama'at sa sjedištem u Indiji i ograncima u Šri Lanki, Kataru, UAE, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Australiji, a djeluje i u Saudijskoj Arabiji. Ova skupina je utemeljena ne tako davno u Indiji, 2004. godine, a zadaća joj je učenje pravog islama. Pod tim pojmom se obično misli na "izvorni" i "čisti selafijski islam", stoga ne bi bilo čudo da se među brojnim dobronamjernim pripadnicima ove organizacije našao manji broj radikaliziranih pojedinaca koji djeluje pod imenom National Thowheed Jama'ath. Ali navodno nije bilo tako, jer je na kraju odgovornost za napad preuzeo ISIL, a vojska je u stanovima osumnjičenika, od kojih su neki ubijeni pri pokušaju uhićenja, pronašla crne zastave "kalifata", streljivo, oružje, eksploziv i razne propagandne materijale.

Recimo da je to čak i istina, ali je mreža koja je organizirala napade otkrivena i ispostavilo se da su svi njeni članovi najvećim dijelom državljani Šri Lanke i pripadnici lokalne muslimanske zajednice. Ovdje moramo napomenuti da je Sri Lanka Thowheed Jama'at miroljubiva i nenasilan organizacija, uvijek se javlja kada je potrebno pružiti pomoć pri humanitarnim katastrofama, redovito daju krv, kao što su se masovno odazvali u bolnice na poziv da daju krv za ranjenike. Činjenica je da se militanti National Thowheed Jama'atha nemaju ništa zajedničkog s organizacijom koja nosi gotovo isto ime kao oni. Ali to ne isključuje mogućnost da se militantna frakcija nije zaklela na vjernost "Islamskoj državi", kao što je slučaj s islamističkim militantima na Filipinima, Boko Haram u Africi, Al-Shabab u Somaliji ili Ansar Al-Sharia u Magrebu. Na kraju je vlada Šri Lanke našla prikladno rješenje i za napad optužila ISIL, kad je ova teroristička organizacija već preuzela odgovornost za napade.

Na kraju je sve ispalo kao što se očekivalo i eksplozije uskrsne nedjelje koje su ubile stotine ljudi su povezane s takozvanom "Islamskom državom". Obzirom da je riječ o Šri Lanki, sve je ubrzo gotovo potonulo u zaborav.

Američka veleposlanica u Šri Lanki Alaina Teplitz je otvoreno izjavila "kako iza napada vjerojatno stoje strane skupine". Reuters je u članku pod naslovom "Strani skupine vjerojatno stoje iza napada na Šri Lanku" rekao da je američka veleposlanica rekla: "Razmjeri i sofisticiranost napada na uskrsnu nedjelju na crkve i hotele u Šri Lanki ukazali su na upletenost neke strane skupine kao što je Islamska država."

Vašington bi mogao u narednim mesecima da ide na to da u Venecueli izazove neku vrstu građanskog rata ne bi li tako svrgao Madura sa vlasti, procenjuje karijerni diplomata Dušan Vasić.

Kriza u Venecueli eskalirala je nakon neuspelog pokušaja puča, a čitav svet strahuje da bi SAD mogle vojno intervenisati u toj zemlji.

Iz Moskve poručuju da će se suprotstaviti planovima koje Amerika ima za Venecuelu i u tom smislu mobilisati sve zemlje u Ujedinjenim nacijama koje poštuju njenu Povelju.

Islamski džihadisti iz Pojasa Gaze žele da nametnu snažnije partnerstvo Hamasu i da taj pokret radikalnim akcijama prisile da ih uključi u sve akcije, pa i u mirovne pregovore o prekidu vatre, koji se od marta vode sa Izraelom.

Slika ranjene devojčice koja plače i prizori koji pokazuju svu silinu sukoba između islamskih džihadista iz Pojasa Gaze i Izraela obišli su svet. Sukob je počeo u petak veče, kada su džihadisti ispalili oko 200 raketa na Izrael, a izraelska vojska na ovaj napad odgovorila vazdušnim udarima na desetine meta širom Pojasa Gaze. Time je i zvanično prekinuto jednomesečno zatišje u sukobima dvaju ljutih neprijatelja.

Na Izrael je ispaljeno već više od 450 raketa, dok je izraelska vojska u kontraudarima pogodila 220 ciljeva ekstremista u Pojasu Gaze.

Posle tri godine optužbi da su se Donald Tramp i Vladimir Putin urotili kako bi Trampa doveli na mesto predsednika Amerike - optužbi koje nisu samo zatrovale političku scenu u SAD, nego su i dodatno poremetile odnose dve sile - istraga specijalnog tužioca Roberta Malera pokazala je da je sve to bila samo laž. Ove zavere nije bilo.

Istovremeno pak množe se potvrde Trampove optužbe da su, pod ovim lažnim izgovorom istrage nepostojećih veza sa Rusijom, američke bezbednosne i obaveštajne službe špijunirale njegovu predsedničku kampanju.

Izjava predsednika SAD Donalda Trampa o ogromnom potencijalu za dobre odnose Moskve i Vašingtona je samo stilska figura, ne treba očekivati kardinalne promene na tom planu, smatra programski direktor Ruskog saveta za međunarodne odnose Ivan Timofejev.

Tramp je nakon telefonskog razgovora s predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, održanog 3. maja, rekao da dve zemlje imaju "ogroman potencijal" za dobre odnose.

"Naravno, to je zasad više Trampova stilska figura, zbog toga što su naši odnosi prilično zapušteni, nakupilo se mnogo problema i nesuglasica, počev od Ukrajine i sankcija, zaključno s Bliskim istokom, Venecuelom i tako dalje. Sve te probleme treba rešiti, a traganje za rešenjima će biti vrlo složeno. Ako imamo u vidu nizak nivo i stanje tih odnosa, naravno, oni imaju potencijal za razvoj. Pitanje je kako ga realizovati", rekao je ekspert.

Prema mišljenju Timofejeva, dobro je to što Tramp daje pozitivne ocene, ali to ništa ne znači i, zasad, ne treba očekivati napredak.