Amerika se vraća i Monroovoj doktrini, prema kojoj SAD polažu pravo na Centralnu i Južnu Ameriku kao zonu neposrednog uticaja i neposrednog interesa. U svetu se naziru podele koje jako podsećaju na one iz doba Hladnog rata i na delu je nastojanje Amerike da suzbije sfere uticaja Rusije i Kine u njenom najbližem okruženju.

U trenutku kada Vašington pojačava pritisak na Venecuelu, američki državni sekretar Majk Pompeo najavljuje i slične poteze na Kubi i u Nikaragvi.

Pompeo je u intervjuu za "Telemundo", američki televizijski kanal na španskom jeziku, najavio da će Sjedinjene države pomoći građanima Kube i Nikaragve da se odupru "nedemokratskim režimima" u svojim zemljama.

"Da, administracija predsednika Trampa je na tome radila i nastaviće to da čini", rekao je Pompeo i dodao da Vašington marljivo radi na tome da postigne "pozitivne rezultate" za građane Kube i Nikaragve.

Dok su se u Sočiju prošle nedelje sastajali predsednici Rusije, Turske i Irana, u Varšavi je održana konferencija o Bliskom istoku, na kojoj je Amerika okupila 61 svog saveznika s ciljem da, sumirao je portal "Politiko", "okonča osećaj isključenosti Sjedinjenih Država iz diskusija o ovom regionu". Umesto toga, međutim, usledio je popriličan fijasko.

I to višestruki. Na sastanak, na kome su u ime SAD učestvovali potpredsednik Majk Pens, šef Stejt departmenta Majk Pompeo i zet Donalda Trampa Džared Kušner, najbliži evropski saveznici, poput Francuske i Nemačke, poslali su samo diplomate nižeg ranga, a šefica diplomatije Evropske unije Federika Mogerini nije došla uopšte jer je, kako je rekla, imala druge obaveze. Nije tu bilo ni predstavnika Turske, Katara i Libana.

Konferencija u Varšavi održana je pod nazivom "Ministarski sastanak za promociju budućnosti mira i bezbednosti na Bliskom istoku". Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanijahu otkrio je njenu pravu svrhu, rekavši da su predstavnici vodećih arapskih država, sa Izraelom, tu došli da razmotre "zajednički interes rata sa Iranom".

Iran i dalje poštuje svoje iz nuklearnog sporazuma zaključenog 2015. s velikim silama, navela je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) u tromjesječnom izvješću objavljenom u petak, dok Washington vrši pritisak na svoje saveznike da se povuku iz sporazuma.

UN-ova agencija je ponovo potvrdila da Iran nije obogaćivao uranij na zabranjene stupnjeve niti je napravio ilegalne zalihe, sukladno odredbama tog sporazuma kojem je svrha jamčiti da zemlja ne može izraditi atomsku bombu.

Ta očekivana pohvala stiže tjedna dana nakon što je američki potpredsjednik Mike Pence zaprijetio Teheranu novim sankcijama i tražio od europskih saveznika Sjedinjenih Država da i oni izađu iz sporazuma koji je dogovorila Obamina administracija nakon dugih diplomatskih napora.

Na konferenciji 14. veljače u Varšavi, na kojoj je sudjelovao Izrael i visoki predstavnici arapskih zemalja, Pence je Iran nazvao "najvećom opasnosti" na Bliskom istoku, i optužio ga da priprema "novi holokaust".

Pence je upozorio da je shema koju je EU uspostavio kako bi olakšao trgovinu s Iranom "pokušaj kršenja američkih sankcija protiv iranskog ubilačkog revolucionarnog režima".

Američki predsjednik Donald Trump drži da Teheran nije odustao od razvoja nuklearnog oružja, bez obzira na oprečne zaključke njegovih obavještajnih službi i promatrača IAEA-e.

Europljani su odbili Penceov zahtjev i ocijenili da se sporazum poštuje. Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif obrušio se u nedjelju na SAD optuživši ga da je "patološki opsjednut" Iranom i da ga želi "baciti na koljena".

Oko 400 američkih vojnika ostaće u Siriji u zoni bezbjednosti koja bi trebalo da se uspostavi na sjeveroistoku zemlje i u američkoj bazi Tanf nedaleko od granice sa Irakom i Jordanom, izjavio je za Rojters neimenovani američki zvaničnik.

Očekuje se da će na sjeveroistoku Sirije biti oko 200 američkih vojnika, koji će pružati podršku vojnicima iz evropskih zemalja.

Kontigent evropskih saveznica SAD činiće oko 800 do 1.500 vojnika, koji će čuvati zonu bezbjednosti, dodao je zvaničnik.

Azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliev potpisao je zakon "O potvrdi Konvencije i pravnom statusu Kaspijskog mora (jezera)".

Kako je objavljeno na sajtu predsjednika te države, sukladno potpisanom Zakonu azerbajdžanskoj vladi je naloženo da predsjedniku dostavi prijedloge o provedbi normativnih izmjena akata i zakona Azerajdžana u skladu s navedenim Zakonom.

Podsjećamo: Konvenciju o pravnom statusu Kaspijskog mora potpisali su Azerbajdžan, Iran, Kazahstan, Rusija i Turkmenistan (pet zemalja koje imaju izlaz na Kaspijsko more), 12. kolovoza 2018. godine, u kazahstanskom gradu Aqtau, na Petom kaspijskom summitu, na kojem su sudjelovali predsjednici tih zemalja.

Prema usvojenom dokumentu, akvatorij Kaspijskog mora razgraničen je na unutarnje i teritorijalne vode, ribolovne zone i zajednički vodeni prostor.

Dno i bogatstva ispod njega razgraničit će se na određene sektore, a također će se odrediti i granice zračnog prostora iznad samog jezera. Konvencija zbranjuje vojnu nazočnost u Kaspijskom moru država koje na njega nemaju izlaz.

Glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres pozdravio je potpisivanje te Konvencije, nazvavši je povijesnim dokumentom.

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, jedan od najviših dužnosnika Europske unije, veleumne tvorevine mira i demokracije, svojim nastupom u Basovizzi zapravo je zorno prikazao ne samo trajnu agendu talijanske vanjske politike, nego što je daleko važnije, napokon je otkrio i istinski karakter Europske unije. Tajani je pokazao njezino pravo lice - lice tvorevine koja se polako izgrađuje kao nadnacionalna, federalna struktura s imperijalnim ambicijama i, koja, proklamirajući borbu protiv nacionalizama na europskom tlu, zapravo, promiče interese nacionalizama najmoćnijih država članica EU.

Kako smo u ranijim analizama već naveli, tobožnja borba vladajuće EU elite protiv nacionalizama svojih članica, koji prema njoj čak ugrožavaju i samu divovsku povijesnu konstrukciju ujedinjene Europe, nije ništa drugo nego golo i bahato promicanje vlastitih nacionalizma najmoćnijih europskih država na štetu slabijih i uspostava i održavanje hijerarhije nacionalnih interesa, odnosno nacionalizama unutar Europske unije.

Moćnim članicama EU, koja se, na žalost, polako ali sigurno, u skladu s neumoljivim geopolitičkim zakonitostima, pretvara u nadnacionalnu imperijalnu tvorevinu, nije ni na kraj pameti odreći se svojih nacionalizma, benefita svojih nacionalnih gospodarstava i svojih nacionalnih financija. Dok bi druge denacionalizirali i umanjili im nacionalnu suverenost jako dobro se brinu o svojoj nacionalnoj suverenosti i nacionalnim interesima, koje, ako smatraju potrebitim, održavaju i silom oružja i financija. Kada se europska elita bori protiv nacionalizama onda su to uvijek nacionalizmi slabijih.

Utjerivanje članica Europske unije u federalnu, nadnacionalnu strukturu pod maskom borbe protiv nacionalizama, samo je u funkciji promicanja nacionalizama najmoćnijih i velikih članica te tvorevine.

I sada se Tajanijeve izjave, kojima direktno dovodi u pitanje i u konačnici ugrožava teritorijalne integritete članica EU, Slovenije i Hrvatske, prikazuju kao izdvojeni incident , a ne kao konstanta ne samo talijanske vanjske politike nego i politike najmoćnijih članica Europske unije. Tajani je sasvim svjesno, u pozorno odabranom trenutku, prema unaprijed stvorenoj namjeri iskazao budući smjer razvoja odnosa unutar Europske unije. Ti budući procesi koji će se odvijati unutar Europske unije, jednostavno rečeno su - potiskivanje i uništavanje nacionalnih interesa slabijih članica EU u cilju afirmacije dugoročnih nacionalnih interesa moćnih članica EU. Tajani je svoju izjavu niti malo slučajno plasirao baš na manifestaciji koju je organizirala talijanska država i u prisutnosti talijanske vojske, karabinjera i policije, čime njegov nastup nije samo njegova osobna stvar ni institucija Europske unije, nego po prirodi stvari odražava politiku talijanske države.

SAD su obećale da neće dozvoliti dominaciju Rusije i Kine na Arktiku, dok ruski eksperti upozoravaju da borba za arktički region tek predstoji i da bi on mogao da se pretvori u "Bliski istok" 21. veka.

Komandant američke ratne mornarice u Evropi i Africi, admiral Džejms Fogo je izjavio da SAD neće dozvoliti Rusiji i Kini da dominiraju Arktikom i da kontrolišu Severni morski put.

Prema njegovim rečima, Arktik i Severni morski put bi trebalo podjednako da koriste sve zemlje Arktičkog saveta i na taj region niko ne može da pretenduje.

"Rusija smatra Arktik svojom teritorijom. Međutim, on je u stvari međunarodna teritorija i mi smo zainteresovani da ona ostane slobodna i otvorena za sve", rekao je Fogo.

Istovremeno, dodao je da američke kompanije nisu zainteresovane za korišćenje Severnog morskog puta, jer je njegova dubina premala za američke brodove.

Arktik je interesantan prvenstveno zbog svojih prirodnih resursa, pre svega nafte i gasa i mogućnosti transporta robe duž Severnog morskog puta. Vrednost sirovina na Arktiku procenjuje se na 30 hiljada milijardi dolara.

Zbog toga se sve češće iz Vašingtona čuje da tek predstoji borba za taj region i da bi on mogao da postane zona "vojnih napetosti i konkurencije".

Eksperti navode da je Amerika na Arktiku inferiornija od svoja dva konkurenta Rusije i Kine, i po svom potencijalu, i tehnološki, a neki američki mediji ističu da su "SAD tu bitku već izgubile".

Nedavno smo pisali o novoj ikoni američke Demokratske stranke, Alexandri Ocasio-Cortez, koja sa svojim idejama plijeni pozornost američke javnosti.

Od srednjoročnih izbora za američki Kongres mladi jastreb Demokratske stranke Alexandra Ocasio-Cortez iz dana u dan sve više govori o sebi. Predstavnica New Yorka je kao nova ikona američke "demokratske ljevice" došla ina naslovnicu Vanity Faira. Sada zagovara radikalne stavove u ekonomiji, potpuno suprotne onima predsjednika Trumpa, što se vidjelo u hladnoći koju je Cortez pokazala tijekom nedavnog govora predsjednika o "Stanju nacije", kada je tijekom cijelog izlaganja predsjednika ostala hladna i tiha.

Štoviše, Ocasio-Cortez je zagovornica plana koji zaobilazi pragmatičnu "ljevicu" s kojom je Bernie Sanders 2016. godine skoro pobijedio Hillary Clinton na predizborima u Demokratskoj stranci.

Ona zagovara kontradiktorna rješenja do te mjere da je Kimberley Strassel, kolumnistica The Wall Street Journala, definirala Alexandru Ocasio-Cortez kao "tajno oružje" za izbore 2020. godine, ali u korist republikanaca.

Nedostižni "Zeleni New Deal"

Zapravo je stvorena velika praznina između često vrlo drastičnih retoričkih izjava Ocasio-Cortez i njenih konkretnih prijedloga, koji su u velikoj mjeri nerealni. Prije svega, onaj iz poznatog "Zelenog New Deala". Ukratko, Alexandra Ocasio-Cortez bi željela da SAD zauvijek odustanu od fosilnih goriva i prebace se na zelene izvore energije.

To je moguće u jednakoj mjeri kao što je moguće da američka vlada, kako ona želi, preuzme nadzor nad federalnim rezervama i krene štampati i dijeliti dolare svima u zemlji.

No, kao u slučaju "Moderne monetarne politike, Alexandra Ocasio-Cortez je uporna u promicanju "Zelenog New Deala".

"Ovo je središnji dio, onda postoji niz pomoćnih aspekata, kao što je drastično smanjenje broja zrakoplova u opticaju, pozivajući ljude da se kreću na tračnicama", izjavila je Ocasio-Cortez.

Bilans organizacije KANVAS u raznim obojenim revolucijama koje su podsticali širom sveta je što brukaju Srbiju. Zanimljivo je da im nikada nije bila namera da poput nekih drugih odu i "Okupiraju Volstrit", pošto rade po taksimetru i nalogu.

Mutna voda Venecuele je, kao i uvek u smutnim vremenima, na površinu izbacila mnogo štošta, pa tako i KANVAS. Centar za primenjene nenasilne akcije i strategije (KANVAS), koji deluje od 2004. godine, nastao je iz modela koji su američke bezbednosne strukture razvile prilikom pripreme rušenja Slobodana Miloševića u Srbiji i izučava se kao model takozvanih obojenih revolucija kojima Amerikanci i njihovi saveznici podrivaju i ruše nepodobne režime po svetu.

SAD prebacuju specijalne snage i vojnu tehniku ka Venecueli, saopštila je portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova na redovnoj konferenciji za štampu.

"Vašington priprema provokaciju i to po svim pravilima vojne nauke... Primetno je prebacivanje američkih specijalnih snaga i tehnike u blizini teritorije Venecuele", izjavila je Zaharova.

Ona je dodala da SAD i NATO rade na opremanju naoružanjem opozicije u Venecueli.

"Postoje informacije da SAD i njihovi saveznici iz NATO-a rade na kupovini velikog kontingenta oružja i municije od jedne istočnoevropske države radi njihove predaje opozicionim snagama u Venecueli", naglasila je portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije.

Zaharova je dodala da za transport tog oružja može biti iskorišćena ukrajinska kompanija "Antonov".

Prema njenim rečima, radi se o mitraljezima, minobacačima, prenosnim protivvazdušnim raketnim sistemima, municiji za lako i artiljerijsko oružje.

Planovi SAD da pod izgovorom isporuke humanitarne pomoći uđu na teritoriju Venecuele predstavlja opasnu provokaciju koja može dovesti do sukoba, čime će se dati dobar izgovor za vojnu intervenciju kako bi se smenio Nikolas Maduro, zaključila je Zaharova.