Dok Kina i Rusija učvršćuju svoju ekonomsku i političku alijansu, SAD gubi istorijsku šansu da se pridruži multilateralnom svetu, držeći se vojne imperije, tvrdi Pepe Eskobar.
Trebalo bi do sada da znamo da je centar velike igre 21. veka niz bitki između Sjedinjenih Država i partnerstva Rusije i Kine.

Čak i američka Nacionalna strategija odbrane kaže: "Centralni izazov za prosperitet i sigurnost SAD je ponovno pojavljivanje dugoročne, strateške konkurencije ... revizionističkih sila."

Nedavno objavljena ocena o američkim odbrambenim implikacijama kineske globalne ekspanzije takođe tako kaže.

Sukob će stvoriti pojavu mogućeg novog, post-ideološkog, strateškog svetskog poretka usred izuzetno nestabilne nepredvidljivosti u kojoj je mir rat, a nesreća može izazvati nuklearni sukob, analizira Pepe Eskobar za russiainsider

Ranije ovog tjedna smo objavili članak Thomasa Wrighta, direktora Centra za Sjedinjene Države i Europu i viši suradnik na Institutu Brookings, koji je objavljenu časopisu Foreign Affairs. Iz perspektive američkog politologa, Wrighta je napravio odličan presjek prve dvije faze Trumpova predsjedništva, te najavio početak trećeg. U prvoj se fazi riješio svih ljudi iz početnog tima koje je imao ili su mu nametnuti u upravi, dok je drugu obilježio odabir novih i provedba taktike "ugrizi i pobjegni", koja mu je omogućila da donese neke odluke koje se kasnije nisu mogle opozvati.

Takav način izigravanja pravila je u svojoj poznatoj knjizi "Zarobljeni um" Czesław Miłosz nazvao "ketman", kada su disidenti u bivšem Istočnom bloku objavljivali kritičke napise o sustavu, znajući da će izazvati bijes u nacionalnom Centralnom komitetu i samoj Moskvi, a onda bi tjednima pisali "demantije", "kako nisu tako mislili i krivo su protumačeni", zaklinjući se istovremeno na vjernost Komunističkoj partiji i lokalnim i sovjetskim vladarima. No, pravi cilj je bio ostvaren, jer su uspjeli reći što su htjeli.

Slično izgleda druga faza Trumpova predsjedanja, kada je činio "što ga je volja" u Singapuru, Helsinkiju i unutarnjim pitanjima važnim za SAD, ali, kao što tvrdi Thomas Wright, sada više nema potrebe za Trumpovom verzijom "ketmana", jer stanar Bijele kuće bez ikakve kontrole i okova ulazi u otvorenu bitku protiv cijelog svijeta.

Problem je što Trumpova bitka nema nikakve veze s njegovim predizbornim obećanjima, niti onim što je tvrdio početkom svog mandata i nazire se da je i ovaj američki predsjednik, usprkos tvrdnjama da nije pristaša takve politike, blizak neokonzervativcima koji su u protekla dva desetljeća potpuno preuzeli nadzor nad Washingtonom. Donald Trump je opasniji od njegovih prethodnika zbog činjenice da se okružio ljudima poput Boltona i Pompea, koji su mu odani do te mjere da će svaku njegovu inicijativu podržati i braniti, čak i ako su sami imali drugačiju ideju kako ostvariti isti cilj.

U ovom planu smo došli do Venezuele, gdje se odlučuje sudbina američkog carstva i neokonzervativnih vladara "duboke države". Na nesreću Venecuelanaca, naravno.

U Venezueli se vodi bitka za multipolarni svijet ili uspostavu "Američkog carstva"

Koji je pravi cilj Donalda Trumpa? Svrgnuti Madura i istodobno pogoditi Kinu i Rusiju, nakon čega slijedi udar na preostale klimave stupove multipolarnog svjetskog poretka. SAD su sila u opadanju i malo je vjerojatno da su spremne surađivati s velikim silama u nastajanju, što potvrđuju i činjenice. Donald Trump cijelom svijetu pokazuje da je Washington još uvijek u stanju vršiti pritisak i provesti destabilizaciju gdje god poželi, što je glavna odlika vanjske politike neokonzervativne elite.

Dokument Pentagona od 248 stranica iz 2008. godine, kojeg su pospisali general George Casey iz američkog Združenog zapovjedništva i Joyce Morrow, pomoćnik tadašnjeg američkog ministra obrane, kojeg je objavio WikiLeaks, otkriva kako su SAD desetljećima i na koji način koristile i koriste MMF i Svjetsku banku kao nekonvencionalno oružje.

U ovom "priručniku za podrivanje suverenih država" nema područja koje nije obuhvaćeno, od financija i ekonomije, do nacionalnih težnji, tradicije, kulture, religije i svih pora društvenog života. Za područja za koja se obično misli da se njima bavi CIA, utvrđeno je da su na udaru međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, za koje WikiLeaks navodi da je dovedena u sumnju njihova neovisnost kao glavnih međunarodnih financijskih institucija. Opširan dokument otkriva kakva je 2008. bila "vizija" političke krize u Venezueli, dok u završnom dijelu pojašnjava kako se ovim "nekonvencionalnim načinom ratovanja", kako ga zovu državni podtajnik Morrow i general Casey, utjecalo na političke procese od Vijetnama do Afganistana '80-ih i dalje, te u ostalim američkim intervencijama u svijetu.

Dokument, naravno, baca sjenu i na tvrdnje koje svakodnevno slušamo o hiperinflaciji i ekonomskoj krizi u Venezueli kao posljedici loše uprave, jer potvrđuje tezu da, sve da je vlada u Caracasu i htjela, nije mogla učiniti ništa po tom pitanju. U tom smislu su točne tvrdnje onih koji podsjećaju da je još za vrijeme vladavine Huga Chaveza vlada Venezuele trebala krenuti putem dedolarizacije, raskida ekonomskih veza sa Sjedinjenim Državama, osloboditi se američkog dolara i sebi osigurati nova tržišta. Ništa od toga nije napravljeno i operacija Washingtona, uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, bila je rutinski posao za američku upravu.

Američka vojska koristi glavne globalne financijske institucije, Svjetsku banku, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), među ostalima, kao nekonvencionalno "oružje" za promicanje svojih interesa u inozemstvu, otkriva tajni vojni priručnik iz 2008. godine.

Dio priručnika "Financijski instrument nacionalne moći i nekonvencionalni američki rat" napisan je u rujnu 2008. godine, a WikiLeaks je dokument objavio još u prosincu iste godine.

Sada WikiLeaks ponovno skreće pozornost na dokument, kojeg opisuje kao "američki priručnik za provedbu državnih udara", budući da pojašnjava trenutnu političku krizu u Venezueli, kao i godine kampanje ekonomskog pritiska kojeg je Washington vodio protiv latinoameričke zemlje.

Arapsko-kurdski odredi "Sirijskih demokratskih snaga" objavili su početak operacije čišćenja poslednjeg, kako su naveli, sela u Siriji od boraca terorističke organizacije DAEŠ.

Operacija u Baguzu, koji se nalazi na jugoistoku Sirije u provinciji Dejr el Zor, počela je u noći između petka i subote.

"'Sirijske demokratske snage' počele su poslednju bitku sa ciljem da završe s DAEŠ-om u selu Baguz - poslednjem uporištu u kojem se kriju teroristi DAEŠ-a", navedeno je u saopštenju.

Arapsko-kurdski odredi su saopštili da su pred početak operacije evakuisali oko 20.000 civila iz oblasti oko Baguza, dok su preostale žitelje "izolovali od ratnih opasnosti".

Zvanični predstavnik "Sirijskih demokratskih snaga" Mustafa Bali je na Tviteru naveo da je Bagut "poslednje sirijsko selo koje je ostalo pod kontrolom DAEŠ-a".

Arapsko-kurdski odredi "Sirijskih demokratskih snaga" se već nekoliko meseci uz podršku avijacije međunarodne koalicije na čelu sa SAD bore protiv preostalih formacija DAEŠ-a. Mediji su u više navrata izveštavali o pogibiji civila u vazdušnim napadima koalicije.

Vojska Iraka i šiitske milicije Hashd Al-Shaabi armije su počeli patrolirati južnim granicama zemlje. Posebnu pozornost posvećuju području gdje se susreću granice triju zemalja - Sirije, Iraka i Jordana. Trenutno su u ovo područje poslane dodatne trupe i oklopna vozila.

Prema lokalnim izvorima, američka vojska je namjeravala preuzeti kontrolu nad ovim područjem. Cilj američke vojske je bio blokirati komunikacije između Sirije i Iraka, i vojne i ekonomske. Iračke vlasti su jasno poručile da su protiv takvih akcija američke strane.

Ranije je također izdano priopćenje da je zapovjedništvo šiitske Hashd Al-Shaabi armije ušlo u neobjavljeni "sukob" s američkim kontingentom u Iraku. Snage šiitskih milicija blokiraju pokrete američkih vojnih ophodnji, uključujući i one u blizini sirijske granice.

Milicije Hashd Al-Shaabi su i glavni saveznik Irana u regiji. Iranska vojska opskrbljuje svoje snage u Siriji koridorom Teheran-Bagdad-Damask, a zatim sve do Bejruta. Prisutnost američkih vojnika na granici bi mogla poremetiti komunikaciju između raznih skupina iranskih saveznika, što je za Teheran vrlo nepoželjno.

Formalno, američka vojska nema ovlasti preuzeti kontrolu nad iračkom granicom, tako da iračka vojska i šiitske milicije mogu nastaviti blokirati kretanje američke vojske bez straha od posljedica.

Ruska vojska civilima u području Al-Tanfa dostavila nužnu pomoć

S druge strane granice, u bazi Al-Tanf i izbjegličkom kampu Al-Rukban, situacija je katastrofalna. Iako je nakon najnovije odluke Bagdada američki kontingent odsječen od snaga u Iraku, američke trupe i nekoliko stotina islamističkih militanata se ne žele povući iz Al-Tanfa, a izbjeglicama, koje žive u katastrofalnim uvjetima, se služe kao izgovorom i živim štitom.

Bez obzira na mokre snove neokona, u Pentagonu bi morali da znaju da bi invazija na Venecuelu zaista mogla da preraste u tropski Vijetnam
Hladni rat 2.0 je snažno pogodio Južnu Ameriku - postavljajući SAD i njihove očekivane podanike protiv četiri ključna stuba tekuće evroazijske integracije: Rusije, Kine, Irana i Turske. Radi se o nafti, glupane! (Aluzija na čuveni predizborni slogan Bila Klintona iz 1992. "radi se o ekonomiji, glupane", prim. prev.) Ali i o mnogo čemu drugom što promiče oku zagledanom u naftu.

Karakas je počinio ultimativni kardinalni greh u očima "Izuzetnistana", a to je prodaja nafte mimo američkog dolara i berzi pod njegovom kontrolom. Setite se Iraka i Libije. Ipak, danas to isto rade i Iran i Turska, a i Rusija je - delimično - na tom putu, dok će Kina na kraju sve svoje energetske transakcije vršiti u petrojuanima. Budući da je Venecuela usvojila petro kripto-valutu i suvereni bolivar, Trampova administracija je još prošle godine sankcionisala Karakas i isključila ga sa međunarodnog finansijskog sistema.

Intervju Damira Nazarova sa Mohamedom Gaderijem, glavnim urednikom izdanja "The Tehran Times"
U intervjuu za Geopolitiku.Ru Mohamed Gaderi je sagledao aktuelno društveno-političku situaciju u zemlji i svijetu, i ocijenio perspektive razvoja Irana u svjetlu sankcija i pritiska od strane SAD.

Šta mislite o američkim sankcijama Iranu? Da li su uspješne ili ne?

Nisu, definitivno. Ovo pitanje se može istraživati na dva nivoa: prvi je kratkotrajni uticaj, a drugi je dugoročni uticaj. U skladu sa tim, može biti pritisaka na ljude i iransku državnu upravu tokom nekog perioda, ali ono što je krajnji cilj Sjedinjenih država - to se neće dogoditi. Ralog za to je jasan: Amerikanci se prema Iranu odnose neprijateljski već 40 godina, ali Islamska republika Iran biva sve jača, a glas Islamske revolucije ima svakim danom sve veći uticaj u svijetu.

Sjedinjene Američke Države intenziviraju svoje napore u raznim pravcima u Centralnoj Evropi kako bi se suprotstavile uticaju Rusije i Kine, rekao je u petak visoko rangirani predstavnik Stejt departmenta, povodom najavljene posete američkog državnog sekretara Majka Pompea Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Belgiji i Islandu od 11. do 15. februara.

"Pokušavamo svuda u Centralnoj Evropi da povećamo svoju diplomatski, trgovinski, vojni i kulturni uticaj. Naš stav je da je došlo vreme za to i da je to neophodno. Poslednjih deset godina u Centralnoj Evropi je nedostajalo američko aktivno učešće, što je dovelo do stvaranja vakuuma koje su Kina i Rusija s radošću popunile", rekao je diplomata.

On je kao primer naveo široko prisustvo u tom regionu kineske kompanije "Huavej". Prema njegovim rečima, diplomatski napori će sada biti usmereni na to da se SAD "izbore za deo uticaja", tako što će pokazati da evropski partneri imaju alternative za Rusiju i Kinu.

Želeći objasniti želju Washingtona za promjenom režima u Caracasu, državni tajnik Mike Pompeo izjavio je kako je Kuba već zauzela Venezuelu, pogrešno shvaćajući kako funkcionira demokracija i tvrdeći da postoji prisutnost Irana u Venezueli

Premda je za većinu svjetskih lidera potrebna iznimno osjetljiva sposobnost međunarodne diplomacije, u intervjuu s Fox Businessom u srijedu, Mike Pompeo se odlučio za pristup silovatelja cijelog svijeta sa što većim brojem optužbi.

Labavim pripovijedanjem o nevjerojatnoj moralizaciji zemalja koje su na američkom popisu, predsjednik Donald Trump je pokušao pomoći američkoj publici u razumijevanju onoga što State Department radi u Venezueli.

Nakon što su očekivali optužbe o ruskom i kineskom uplitanju, Pompeo je odlučio mobilizirati izgovor za miješanje Irana u Venezuelu!

"Ljudi ne znaju da Hezbollah ima aktivne grupe - Iranci utječu na stanovnike Venezuele i širom Južne Amerike", dodajući da "imamo obvezu ukloniti taj rizik za Ameriku."

Može se činiti da Pompeo samo ima problema s geografijom, budući da je nedavno podijelio bizarnu kartu na Twitteru koja je između ostalog sadržavala nepostojeće zemlje - Istočnu i Zapadnu Tursku.

Međutim, tijekom intervjua dao je i nekoliko drugih zagonetnih izjava, kao što je navođenje samoproglašenog venezuelanskog vođu Juan Guaidoa kao "uredno izabranog", iako se političar kojeg podupire Washington nikada nije kandidirao za predsjednika.

Na pitanje zašto je pitanje toliko važno za "našu hemisferu", Pompeo je odgovorio da su "američke vrijednosti u pitanju opstanka" u Venezueli.

On vjeruje da je miješanje SAD-a u unutarnje poslove Venezuele "obveza", premda je prošle godine bio zabrinut zbog navodnog stranog uplitanja u američke izbore.

Sankcije SAD-a, objasnio je on, "nisu usmjerene na venecuelanski narod", već su usmjerene na "dobar rezultat koji nas čeka u budućnosti".

Iako je Pompeo otvoreno tvrdio da je namjera američkih sankcija protiv Irana utjecati na promjenu režima izgladnjivanjem njihovih građana, pokušao je dokazati da su sankcije SAD-a u Venezueli "za dobro" venezuelskog naroda jer su protiv "zlog Nicolasa Madura."

Jučer smo pisali o današnjem sastanku u Bruxellessu, kao svojevrsnom "Danu-D", na kojem se trebalo odlučiti o usvajanju dopuna pravila unutar tzv. trećeg energetskog paketa EU kroz tzv. plinsku direktivu, koja bi Europskoj Komisiji dala veće ovlasti u odnosu na rusko-njemački (europski) plinovod "Sjeverni tok 2" (i sve buduće plinovode koji u EU dolaze izvan njezinog teritorija).

Konkretno, EK bi u tom slučaju raspolagala s pravom određivanja tko ima pravo prodavati plin na teritoriju EU i kroz koje plinovode. Ta je formula neprihvatljiva za ruski "Gazprom" (on je u projektu "Sjeverni tok 2" istodobno i jedini dobavljač i većinski vlasnik samog plinovoda (naravno, i glavni financijer), što se kroz navedene izmjene više ne bi smjelo događati. "Gazprom" postojano upozorava kako se u ovaj projekt krenulo u vrijeme kada ta pravila nisu postojala, te se sada boji da će EK imati mogućnost namjernog smanjenja uvoza njegovog plina, a time i smanjenja iskoristivosti tog plinovoda u odnosu na njegovu punu protočnost tj. kapacitet. U konačnici bi to za "Gazprom" značilo neisplativost samoga projekta tj. financijski gubitak.

Pa iako, da su spomenute dopune danas i bile usvojene (a nisu), one ne bi imale praktični utjecaj na sam tijek izgradnje i dovršetak plinovoda, koji će se gotovo sigurno dovršiti kako je i planirano - do kraja ove godine i o čemu je danas izvjestio operater Nord Stream 2 AG, naglasivši kako se radovi polaganja cijevi po dnu Baltičkog mora nastavljaju zadanom dinamikom. Međutim, zbog spomenutih razloga te bi dopune dovele do novih, kako unutar-europskih tako i tenzija na relaciji EU-Rusija.

A što se danas dogodilo u Bruxellesu?

I tako, Francuska je popustila i pristala na kompromis s Njemačkom o projektu "Sjeverni tok 2", odustavši od jučerašnje najave davanja svoje pune potpore gore navedenom prijedlogu EK iz sfere tzv. trećeg energopaketa, što je jučer burno odjeknulo diljem svjetskih medija, pa tako i ovog našeg. Takav francuski stav, jučer obznanjen, prijetio je i raskolom pomno građenih njemačko-francuskih odnosa, poglavito posljednjih mjeseci kada je EU pod snažnim političkim i gospodarskim pritiskom od strane Trumpove administracije (američke carine na europski aluminij i čelik, EU kontracarine, američke jednostrane sankcije protiv Irana, najave carina na europoske automobile...).