Vašington neće moći od Rusije da napravi sredstvo za služenje interesima SAD, izjavio je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

Lavrov je naveo da je glavni problem u odnosima Moskve i Vašingtona to što SAD nikada nisu smatrale odnos kao vrijedan i dodao da je Rusija objekat za američki politički establišment.

"Mi smo satanizovani da bi se Evropa držala u disciplini i ojačale evroatlantske veze. Ili, na primjer, sada se ozbiljno raspravlja o tome kako da se Rusija iskoristi protiv Kine. A i pokušaji da se inspiriše smjena vlasti u našoj zemlji ili promjena u ruskoj politici, a mnogi u Vašingtonu pate od takve iluzije, diktirane željom da od nas učine sredstvo za služenje američkim interesima", istakao je Lavrov.

Prema njegovim riječima, sve dok "objektivizacija" Rusije kao nasljeđe Hladnog rata "ne izvjetri iz svijesti američke elite i prekine da bude praksa, odnosi se neće promijeniti".

Lavrov je napomenuo da je "selektivna saradnja" štetna, jer ne obezbjeđuje konsolidaciju pozitivnih trendova i predvidljivu budućnost.

On je za "Sputnjik" rekao da se Rusija nada da približavanje novih predsjedničkih izbora u SAD neće dovesti do daljeg pogoršanja odnosa između dvije zemlje.

"Naravno, može se očekivati da će se sa približavanjem narednih predsjedničkih izbora u novembru 2020. pojedini političari u Vašingtonu aktivnije i upornije preduzimati pokušaje da igraju na 'rusku kartu'. Nadamo se da to neće dovesti do daljeg podrivanja osnova bilateralnih odnosa koji ionako nisu u najboljem stanju", rekao je Lavrov.

Opšti izbori u Izraelu bit će održani u aprilu, saopštio je danas portparol premijera Benjamina Netanjahu poslije sastanka lidera vladajuće koalicije.

"Lideri koalicije odlučili su jednoglasno da raspuste parlament i da novi izbori budu početkom aprila", saopštio je portparol na "Twitteru" citirajući saopštenje Netanjahuovih političkih partnera.

Na ovu odluku uticala je kriza u koaliciji povodom prijedoga zakona o obaveznom služenju vojnog roka, iz čega su izuzeti ultraortodoksni jevrejski muškarci.

Netanjahu trenuto obavlja svoj četvrti premijerski mandat, a u parlamentu od 120 poslanika podržava ga minimalna većina od 61 poslanika. On predvodi desno orijentisanu stranku Likud.

Prema izraelskom zakonu, nacionalni izbori moraju biti održani do novembra 2019. godine.

Već nekoliko dana je glavna tema u medijima odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da napusti Siriju. Prema pisanju brojnih američkih listova je čelnik Bijele kuće odluku donio tijekom razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koji je Trumpa uspio nagovoriti na povlačenje američkih vojnika iz Sirije, što je za The Washington Post "katastrofalan događaj".

Prema turskom predsjedniku Erdoganu, on je tijekom telefonskog razgovora 14. prosinca ponovno zatražio da SAD prestanu davati oružje sirijskim Kurdima i podržavati ih, jer je Trump prethodno objavio pobjedu nad teroristima "Islamske države".

"Znate li nešto? Sirija je tvoja. Odlazim", odgovorio je Trump.

Prema pisanju američkog lista, ovaj je poziv izazvao "katastrofalne događaje čak i za standarde Trumpove hirovite vladavine u Washingtonu". Odmah nakon ovog razgovora je američki ministar obrane James Mattis najavio svoju ostavku, iako mu je predsjednik ranije dao nekoliko mjeseci za pripremu odluke o Siriji.

Nakon odluke o povlačenju američkih snaga iz Sirije su uslijedile kontradiktorne izjave, tvrdi The Washington Post. Mali dio političara je rekao da je Trump samo održao svoje predizborno obećanje. Međutim, većina članova Kongresa smatra da je to prava "katastrofa" i "kapitulacija na sirijskom teritoriju pred dvjema silama - Rusijom i Iranom".

Prema pisanju lista, James Mattis i drugi savjetnici su pokušali odgovoriti Trumpa i prisiliti ga da se odrekne povlačenja trupa iz Sirije. Međutim, američki predsjednik je izjavio kako prisutnost tamo Ameriku košta "cijelo bogatstvo". Pitao je zašto je to potrebno i što će SAD dobiti.

Za Jamesa Mattisa se kaže da je s Trumpom razgovarao 45 minuta o njihovim različitim pogledima na svijet i kako se ponašati sa saveznicima i partnerima. Čelnik Pentagona je rekao je da je Trump zaslužio ministra obrane čiji bi stavovi bili bliži njegovima. Nakon njihovog razgovora, zahvalili su jedan drugome i onda je sve bilo gotovo.

Ranije je CBS, navodeći svoje izvore, izjavio da je specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za borbu protiv ISIL-a Brett McGurk također želio napustiti dužnost, jer se nije složio s povlačenjem američkih vojnika iz Sirije. To se na kraju i dogodilo.

Bivši njemački kancelar i nekadašnji lider socijaldemokrata Gerhard Šreder smatra da Njemačka treba odlučnije da se distancira od Sjedinjenih Američkih Država.

"Ja svakako nisam antiamerikanac. Ali suština mojih zalaganja u spoljnoj politici bila je borba za relativnu nezavisnost od SAD", rekao je Šreder za "Velt am zontag".

To je, kako je dodao, bilo naročito vidljivo kada su Nijemci odbili da učestvuju u ratu u Iraku.

"Uz sve zasluge Amerikanaca za razvoj Njemačke poslije 1945. godine, smatram da je takva pozicija upravo sada ponovo razumna. Jer suverena zemlja ne smije da dozvoli da joj SAD govore sa kojim zemljama smije da trguje. To ne ide", rekao je Šreder.

On se osvrnuo i na zahtjeve Trampove vlade Berlinu da ograniči ili obustavi trgovinu sa nekim držama.

"Iran, Kina, Rusija: Ako se nastavi onda uskoro nećemo smjeti ni sa kim da imamo ekonomske odnose. To je neprihvatljivo za zemlju zavisnu od izvoza kakva je Njemačka. To mora da se kaže i Amerikancima, uz svo poštovanje i prijateljstvo", rekao je on.

Takođe, dodao je, i kad je riječ o gasovodu Sjeverni tok, Amerikanci vrše snažan priritsak da se projekat obustavi.

"To ne rade iz ljubavi prema Ukrajini, već zato što žele sami da isporučuju gas Njemačkoj - tečni gas, lošiji po kvalitetu, ali zato skuplji nego zemni gas", rekao je Šreder.

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan i izraelski premijer Benjamin Netanijahu razmenili su ovog vikenda niz uvredljivih optužbi.

Najpre je Erdogan tvrdio da Jevreji u Izraelu tuku palestinske žene i decu, a ne samo muškarce koji leže na zemlji, nakon čega je Netanijahu optužio Erdogana da je "antisemitski diktator".

Iranska Revolucionarna garda danas je počela vojne vježbe u Perzijskom zaljevu, javili su državni mediji. Nosač aviona američke mornarice "John Stenis" ušao je jučer u Perzijski zaliv usljed sve većih tenzija između Vašingtona i Irana zbog ponovnog uvođenja sankcija Teheranu.

Na iranskoj televiziji emitovani su snimci desantnih jedinica kako se iskrcavaju na iransko ostrvo Kešm u Perzijskom zalivu. U vježbi, takođe učestvuju vojni brodovi, helikopteri, dronovi, lanseri raketa i specijalne jedinice.

"Nadamo se da će sa ovim vježbama, naši neprijatelji shvatiti kako bi razoran bio naš odgovor na bilo kakav njihov potez", rekao je komandant iranske Garde general Mohamad Ali DŽafari.

Kešm je najveće ostrvo u Persijskom zaljevu i nalazi se nedaleko od Hormuskog moreuza kroz koji prolazi veliki broj naftnih tankera.

Neko se tu silno preigrao. Od operacije čiji je kraj bio predviđen za najviše petnaestak dana, pa evo još malo punih sedam godina razaranja, krvi i laganja rijetko viđenih u istoriji

U više tekstova napisanih minulih godina iz Damaska pomenuo sam pričicu iz caffea u uličici Bab Touma, nadomak veličanstvene kapije istog imena u zidinama starog grada unutar kojeg je više glamurozne istorije, mudrosti i raznih svetaca nego u pola novih država zajedno. Zgoda je bila u velikom posteru u izlogu te kafanice, čajdžinice, mjesta za šah, tavlu i nargile. Na njemu je namrgođen i sa uzdignitim prstom, mudro »progovarao« Marlon Brando, legendarni »Godfather«. S porukom u dvije kratke rečenice: »Čuvaj svog prijatelja blizu sebi, i svog neprijatelja još bliže...«

Toliko životne mudrosti u nekoliko riječi odavno nisam vidio kao tu, kod neponovljivog Kuma iz malog sicilijanskog sela Corleone. I toliko bliske duhu i srcu svetog Damaska i cijelog starog Orijenta. Posebno u ratu u kojem su im neprijatelji bili bezmalo svi na svijetu.

I kada god bih došao minulih godina u Damask put me odveo na čaj i merak tamo, podno onog postera. Vjerovao sam bezbroj puta bacajući pogled na namrgođenog Branda da će neprijatelji opravdati onu poruku uz podignuti prst. Stari kafedžija nikada nije progovarao o tom malom neuobičajenom detalju unutar svega tradicionalnog u njegovom prostoru ali, znao me je znatiželjno poglednuti ispod oka, često zagledanog u Kuma...

Onda, prije malo više od godinu dana, eto me ponovo u Damasku, naravno i kraj kapije Bab Touma, u istoj kafanici iz koje kao da sam izašao prethodnog dana. Poznata lica, šah, karte, razni poguzluci, šale starinske. Gazda zna šta ko pije i nasitno mezi, ne treba naručivati. Drago mu što sam opet među njima, vazda će: »Kad ste tu znamo da smo i mi živi, jer što bi inače dolazili. Hoćemo li ono vaše, narandža i džumbir. A i vino ima novo...« Gleda me ispod oka dok sam se okretao mjestu gdje je bio Kum, još od kraja 2010. i početaka grandiozne laži sa »proljećem«. A Kuma nema. Šutim iznenađen, šuti i on. Kao da čeka da ga pitam, Šta bi? Opet, ne bih da nešto pogrešno upitam, da ne uvrijedim, znam koliko je vodio računa o onoj mudrosti »Padrina«. Oglasi se prvi, zna o čemu razmišljam: »Nema ga, skinuo sam ga...« Vidim, rekoh, a zašto, baš je bio u pravo vrijeme... Kaže, brišući opranu džezvu za kafu: »Nije više! Zašto nije? Zato što neprijatelji ovdje nisu više što su nekad bili...!«

Nije dalje ništa objašnjavao. Nisam ga ni pitao. Priča o ratu u Siriji odavno je prešla u svjetsku mizeriju i jad velikih kreatura koje su izgubile svako pravo da budu ljudski pomenute, čak i samo u izlozima zabitih kafanica po sokacima Starog grada u Damasku. Gradu u kojem je, samo par stotina metara odatle sahranjen njihov veliki Salahuddin Ayyubi, za nas Saladin, vojskovođa koji je pokorio Jeruzalem u Trećem krstaškom ratu 1187. godine. Pa zaprijetio skidanjem glave svojim vojnicima, pobjednicima, da slučajno ne dirnu ikoga od poraženih, a stanovnicima da se ni knjiga ne smije zapaliti a kamo li kuća srušiti. Treba li se onda čuditi što je na istom tom mjestu, pod kupolom grandiozne Velike Umayyad Džamije i grob Ivana Krstitelja, pa mučenika Al-Husseina, sina četvrtog halife Alija, rodoslovnika šiizma kojima se Sirijci klanjaju jednako kao i svima njihovima.

Prije 57 godina, Adolf Eichmann, zloglasni nacistički SS lider i "arhitekta" Holokausta, osuđen je na smrt na Okružnom sudu u Jerusalemu. Osuđen je po 15 tačaka zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina protiv jevrejskog naroda. Nekih šest mjeseci kasnije, 1. juna 1962. godine, obješen je nakon što je iskoristio sve žalbene mogućnosti.

Iako je izraelska država naslijedila kazneni kod Britanskog mandata, koji uključuje smrtnu kaznu za neke zločine, 1954. je Knesset glasao da se ona odbaci u svim slučajevima sem za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine protiv jevrejskog naroda. Kao rezultat ove odluke, do danas, izraelski civilni sudovi koriste smrtnu kaznu samo za Naciste i saradnike sa Nacistima osuđene za činjenje zločina tokom Holokausta, dok vojni sudovi izriču ovu kaznu ako odbor od tri sudije jednoglasno izrekne ovu kaznu.

Eichmann je tako jedina osoba koja je osuđena na smrt u Izraelu - kazna koja je imala veliku podršku zbog zloglasne uloge SS vođe u Holokaustu. Zaista, autorica i filozof Hannah Arendt koja je prisustvovala suđenju, opisala je Eichmanna kao otjelovljenje "banalnosti zla".

Već dugo vremena, trenutni aranžman koji dozvoljava smrtnu kaznu samo u ekstremnim okolnostima i uz jednoglasno odobrenje troosobnog odbora prihvaća većina. No, u posljednje vrijeme su sve glasniji oni koji su za smrtnu kaznu protiv palestinskih demonstranata.

Gašenje otpora okupaciji

Politička snaga iza pokreta za smrtnu kaznu je stranka bivšeg ministra odbrane Avigdora Liebermana Yisrael Beitenu, mala ali utjecajna desničarska partija koja je dovela na ivicu propasti krhku koalicionu Vladu premijera Benjamina Netanyahua zbog povlačenja podrške nedavnom prekidu vatre u Gazi. Oni su predložili zakon kojim bi smrtna kazna postala uobičajena kazna za one koje nazivaju "palestinske teroriste".

Nakon najave povlačenja američkih trupa iz Sirije, vijest u koju nitko do potvrde američkog predsjednika Donalda Trumpa i ostavke ministra obrane Jamesa Mattisa nije vjerovao, samo su kurdski mediji napisali više vijesti i analiza ovoj temi. Drugi po količini objavljenih materijala, odmah nakon Kurda, su Izraelci, koji ni ovaj put ne razumiju novu stvarnost na terenu. Naravno, čelniku Bijele kuće će biti puno teže objasniti ovaj postupak izraelskom premijeru Netanyahuu, nego kurdskim zapovjednicima i političkim vođama na sjeveru Sirije.

Reakcija samog Netanyahua se moga predvidjeti. Kako prenosi Haaretz, premijer izraelskog režima je odmah po primitku vijesti o Trumpovoj odluci najavio "kako će Izrael, nakon odlaska američkih vojnika iz susjedne zemlje, udvostručiti svoje agresivne akcije u Siriji i sam će se boriti protiv iranske prisutnosti".

"Izrael će, uz punu potporu Sjedinjenih Država, učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi spriječio sve veći utjecaj Irana i njegovu vojnu prisutnost u Siriji", rekao je Netanyahu.

Rekao je i kako će proširiti operacije protiv navodnih tunela Hezbollaha na granici s Libanonom, dodajući "kako Izrael nastavlja ulagati sve napore da ih blokira".

"U ovom trenutku poduzimamo posebne mjere kako bismo neutralizirali te tunele", rekao je Netanyahu, dodajući kako "ne namjerava smanjivati napore na bilo kojem od ovih frontova".

Stručnjaci UN-a za ljudska prava pozvali su britanske vlasti da dopuste osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu da napusti ekvadorsko veleposlanstvo u Londonu bez straha od uhićenja ili izručenja.

Radna skupina UN-a za samovoljna uhićenja ponovila je svoje nalaze objavljene u veljači 2016. da je Assange de facto nezakonito držan bez optužbe u veleposlanstvu, gdje se sad skriva već više od šest godina.

On se najprije sklonio u veleposlanstvo kako bi izbjegao izručenje u Švedsku, gdje su ga vlasti željele ispitati u sklopu istrage o seksualnom napastovanju. Ta je istraga u međuvremenu odbačena.

Assange, na čijoj su internetskoj stranici objavljene tisuće povjerljivih vladinih dokumenata, opovrgnuo je švedske optužbe te rekao da je optužba trik kojim bi ga se na kraju odvelo u SAD, gdje bi završio na sudu.

Velika Britanija je rekla da će Assange biti uhićen zbog kršenja jamčevine ako napusti ambasadu, no da kazna ne bi prekoračila šest mjeseci ako bude osuđen.

Zasad britanske vlasti nemaju komentara o pozivu stručnjaka, no u lipnju je ministar za europska pitanja Alan Duncan rekao da bi se s Assangeom postupalo na human i primjeren način.