Treniranje mozga NeurOptimal®om funkcionira kao sustav "detekcije i praćenja" promjena u kortikalnim uzorcima unutar mozga. NeurOptimal® oponaša komunikaciju vašeg centralnog živčanog sustava (CNS) "zrcaljenjem" aktivnosti mozga koja može potkopati optimalnu funkciju mozga.

Često nas pitaju: "Tko koristi NeurOptimal®?" A mi odgovorimo s osmijehom..."Svatko tko ima mozak".

To je zato što će trening vašeg mozga pomoću NeurOptimal® omogućiti da radite na najbolji način, bez obzira na to što najbolje znači.

Koriste ga vrhunski sportaši, umjetnici i poslovni ljudi koji žele postići i zadržati svoje prednosti. Također ga koriste osobe koje osjećaju da ne funkcioniraju najbolje, uključujući mnoge odrasle i djecu s teškim oštećenjem, koji žele pristup bez lijekova kako bi se osjećali i funkcionirali optimalno.

Kako je moguće da jedan alat može raditi za različite mozgove i svrhe? To je sve zbog optimizacije mozga. Razne pritužbe koje svi imamo mogu se smatrati znakovima da mozak ne funkcionira na optimalnoj razini. Trening s NeurOptimal® može to promijeniti. I nije bitno ako tražite promjene na fizičkoj, emocionalnoj ili mentalnoj razini - imate samo jedan mozak i on utječe na sve u vašem tijelu. Iako možda imate jedan razloga za korištenje NeurOptimal®, pozitivne promjene mogu se dogoditi u SVIM područjima vašeg života. MOŽETE imati sve!

Mnogi NeurOptimal® korisnici izvješćuju o rezultatima koji mijenjaju životu. Elitni sportaši koristili su NeurOptimal®, izvještavajući o poboljšanju njihove fizičke performanse i mentalne izdržljivosti. Osobe koje pate od nesanice izvještavaju o poboljšanom snu. Veterani ga koriste navodeći kako pomaže u olakšavanju ekstremnih izazova s kojima se suočavaju nakon povratka doma iz ratne zone. Osobe s mentalnim problemima, zbog ozljeda ili životnih okolnosti, nam govori kako nakon korištenja NeurOptimal® ponovno otkrivaju jasnoću u onoj mjeri u kojoj su je oni sami i njihovi najdraži ljudi jednom smatrali nedostižnom. Trening mozga s NeurOptimal® pomogao je unaprijediti živote djece koja pate od komunikacijskih i društvenih izazova i općih poteškoća s fokusom u školu. I mnogi izazovi koji proizlaze zbog stresa obično otpadaju kad se mozak trenira za optimalno funkcioniranje.

Reuters je danas izašao s eksplozivnim tekstom u kojem tvrde da je kompanija Johnson & Johnson desetljećima znala da njihov baby puder sadrži azbest. Nakon ovog otkrića dionica im je u petak pala 10 posto, a kompanija je izgubila gotovo 40 milijardi tržišne vrijednosti, javlja CNN. Govorimo o najgorem padu za tvrtku od 2002. godine.

Johnson & Johnso već se godinama bori s tužbama u kojima se tvrdi da neki od njihovih pudera koji sadrže talk (mineral gline) uzrokuju rak. No, izvješće Reutersa donosi dokumente i druge dokazne materijale iz sudskog procesa prema kojima su rukovodeći ljudi kompanije, menadžeri, znanstvenici, liječnici i odvjetnici znali za problem i o tome nisu obavijestili javnost.

POZITIVNI TESTOVI OD 1971.

Reuters tvrdi da su detaljno proučili dokumente, uključujući iskaze i sudska svjedočanstva, koji pokazuju da su barem od 1971. do dvijetisućitih neki testovi sirovog talka i gotovih pudera bili pozitivni na male količine azbesta, kancerogenog minerala. Reuters kaže da dokumenti dokazuju i da je kompanija utjecala na američke regulatore oko limitiranja azbesta u kozmetičkim proizvodima s talkom.

"Reutersov članak je jednostran i neistinit", poručili su iz Johnson & Johnsona i ustvrdili kako je "Johnson & Johnson baby puder siguran i bez azbesta".

Komentar: "Iznenađujući feedback alat! Nakon što sam skoro 20 godina radio na polju socijalne skrbi, nisam vidio način koji je tako koristan za takav raspon problema klijenata. Svi klijenti izgledaju kao da stvarno uživaju u svom iskustvu treninga. On je također holističan, klijenti često primjećujući puno drugih pozitivnih promjena kao rezultat treninga".

- NeurOptimal trener

NeurOptimal® je napredna neurotehnologija koja nudi trening mozgu, omogućujući mu da funkcionira što bolje. Matematički je dizajniran da komunicira izravno s vašim središnjim živčanim sustavom i prozvan je "najučinkovitijim biohackom na ovoj planeti". Međutim, NeurOptimal® ima dugu i čuvenu povijest s više od TRI MILIJUNA SATI sigurne i učinkovite upotrebe, a slavi sedamnaestu godinu ove godine!

NeurOptimal® su razvili klinički psiholozi dr. Valdeane i Susan Brown, osnivači Zengar Institute Inc. Koristi se izvornim dinamičkim Neurofeedback® algoritmom kojeg su razvili dr. Brown, što je isključivo za NeurOptimal®. Ovaj inovativni oblik neurofeedbacka nije medicinski tretman, već je TRENING za mozak. To ne zahtijeva dijagnozu, nego dolazi do plesa iz mikrosekunde u mikrosekundu s vašim mozgom nudeći mu informacije koje su mu potrebne da ponovno organizira sam sebe. A kad vaš mozak to uradi, cijeli niz pritužbi otpada. Osjećate se mirnijim, jasnijim, sretnijim i sposobnim bolje funkcionirati u svom životu.

Nije važno odakle počinjete - SVAKI mozak može uživati u dostizanju vlastitog optimalnog stanja. A trening je apsolutno beznaporan. Možete se opustiti, zatvoriti oči, pa čak se i isključiti ako želite. A ako se ne želite opustiti, to je isto u redu! Nevjerojatno je jednostavan za naučiti i rukovati s njim, sva stručnost je ugrađena upravo u njega. Tehnički, nema posebnih kvalifikacija koje su potrebne za korištenje NeurOptimal® programa.

NeurOptimal® koriste organizacije, profesionalci u njihovoj praksi i tvrtkama, te obitelji kod kuće. Zajedno stvaramo blisku zajednicu koja se proteže na više kontinenata. Nadalje, Zengar se zalaže za pružanje izvanredne podrške svojim korisnicima, kao i na kontinuiranu investiciju u istraživanje i razvoj kako bi svoje korisnike nosio u budućnosti.

Uprkos ustanovljenom mišljenju u genetici da se mitohondrijski geni nasleđuju od majke, najnovije istraživanje otkrilo je i da očevi mogu da ih prenesu na potomke. Ta činjenica bi mogla da promeni način na koji se leče mitohodrijske bolesti, ali i da potpuno dovede u pitanje genetsko testiranje i utvrđivanje porekla po majčinoj liniji.

Mitohondrijski genom je odvojen od ostatka DNK i nalazi se unutar hiljada mitohondrija u našim ćelijama, za razliku od ostalog genetskog materijala koji je smešten u jedru.

Do sada je u naučnim krugovima toliko postalo uvreženo mišljenje da se nasleđuje od majke da se mitohondrijski genom takođe naziva i "Evin gen". Testiranje mitohondrijskog genoma se koristi kod utvrđivanja porekla sa majčine strane, a teoretski bi, ukoliko bi išli dovoljno u prošlost, mogli da uđemo u trag i prvoj majci svih ljudi.

To će sve morati da se menja nakon objavljivanja istraživanja u Proceedings of the National Academy of Sciences.

Doktor Šiju Luo sa Dečje bolnice u Sinsinatiju susreo se nečim veoma čudnim. Četvorogodišnji dečak primljen je u bolnicu sa simptomima koji su ukazivali na mitohondrijsku bolest.

Sekvenciranje dečakovih mitohondrija otkrilo je da ne postoje mutirani geni koji bi izazvali bolest, ali su se Luo i njegove kolege, ipak, odlučili da ispitaju i članove porodice i izvrše uporedni test.

Oko 40 odsto dečakovih mitohondrija podudarilo se sa dedom sa majčine strane, a samo 60 odsto je došlo od njegove bake.

Nakon testiranja ostalih članova, kao i dve druge porodica u kojima su zabeležene mitohondrijske bolesti, Luo je otkrio da se nasleđivanje po muškoj liniji, iako veoma retko, desilo najmanje 17 puta u te tri porodice.

To znači da gotovo sve što svakodnevno koristimo - od naših mobitela, do naših računala, naših automobila, pa čak i kod naših kućanskih aparata - neprekidno emitira elektromagnetske frekvencije, ili EMF, koja škodi našem tijelu i uzrokuju ono što je poznato kao elektronička hiperosjetljivost.

Čak 35 posto opće populacije, prema najnovijem izvješću, sada pati od elektroničke hiperosjetljivosti ili "radiovalne bolesti", koja se može očitovati u simptomima kao što su glavobolja, vrtoglavica i mučnina.

U ekstremnijim slučajevima, bolesnici koji pate od elektroničke hiperosjetljivosti mogu osjetiti doživjeti pad imunološkog sustava i lupanje srca, što je posljedica trajne izloženosti iznimno visokim frekvencijama koje naša tijela jednostavno ne možg tolerirati.

Iako bežična industrija poriče da ultra-visoke frekvencije ("prljava" struja) na bilo koji način štete ljudima, dokaz je u velikoj degradaciji ljudskog zdravlja.

Prema zdravstvenim stručnjacima, onečišćenje EMF-om izravno je odgovorno za izazivanje različitih kroničnih zdravstvenih problema, uključujući: multipla sklerozu (MS), poremećaj pažnje (ADD), migrene, anksioznost, depresiju, kronični umor, pa čak i rak.

Visokofrekventni naponski prijelazi (HFVT) osobito su štetni za ljudsko zdravlje

Naturopat David Getoff upozorava da su tzv. visokofrekventni naponski prijelazi, ili HFVT, osobito štetni za ljude zbog toga kako utječu na tijelo. Kao što se ispostavilo, HFVT može biti jednako štetan za ljude kao i mikrovalna zračenja - a suvremeni ljudi su doslovno okruženi HFVT-ima svugdje gdje idu.

Soba s prašinom koja je imala puno svjetla zbog prodiranja sunca je sadržavala 6% bakterija, a ona bez sunca 12%.

Ljudi su oduvijek intuitivno znali za blagotvornost dnevnog svjetla po pitanju očuvanja zdravlja. Dosad, međutim, nije bilo baš puno studija koje su to pokušale objasniti.

Zato su znanstvenici Sveučilišta Oregon napravili pokus za istraživanje pomoću modela soba veličine onih za lutke.

Htjeli su usporediti što se događa u sobama koje imaju puno dnevnog svjetla kroz staklo, sobama koje su izložene ultraljubičastom svjetlu i onima koje su u tami. Pritom su koristili mješavinu prašine skupljene iz stvarnih kuća u Portlandu.

Količina bakterija

Nakon 90 dana, prikupili su prašinu te prionuli analizi prisustva bakterija koje su zatekli. Pokazalo se da je Florence Nightingale bila u pravu kad je u 19. stoljeću tvrdila da bolnice treba graditi tako da imaju što više svjetla.

Sobe izložene dnevnom svjetlu su imale upola manje bakterija koje su sposobne rasti, za razliku od tamnih soba. Sobe s ultraljubičastim svjetlom su, pak, imale tek nešto manje takvih bakterija nego one izložene dnevnom svjetlu. Razlog ispitivanja stanja kod oba svjetla je taj što je poznato kako je ultraljubičasto svjetlo dobar dezinficijens.

Znanstvenici su ostali iznenađeni prisustvom velikog broja bakterija koje se mogu razmnožavati, jer je unutrašnja prašina poput pustinje. Presuha je za većinu bakterija i drugih stvari koje se mogu razmnožavati. U tamnim sobama je zatečeno 12% bakterija, u usporedbi sa 6,1% u sobama s ultraljubičastim svjetlom. Ipak, 6% od milijuna bakterija je još uvijek veliki broj.

Projektiranje budućnosti

Dnevno svjetlo znatno utječe na kvalitetu zraka. Sobe s dnevnim svjetlom tako imaju i manje bakterija koje se nalaze u ljudskoj koži. Neke od njih koje ne prežive u svijetlim sobama su iz obitelji bakterija izazivača respiratornih bolesti.

Naredna studija će se baviti pitanjem koliko je svjetla potrebno da se ubiju klice pa da arhitekti za vrijeme projektiranja zgrada imaju to na umu.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Microbiome.

Željezni slon - Ono što biste trebali znati o opasnostima viška tjelesnog željeza (Vida Publishing Inc.) je knjiga koju je napisala novinarka Roberta Crawford, koja mi je prvi put dovedena u središte pozornosti putem diskusije na sott.net. Kao što se dogodilo, jedan od članova patio je od ekstremnih umora i problema sa zglobovima povezanih s autoimunim stanjima koja nisu odgovarala niti na vitamin C niti na prehrambene mjere. Zapravo, postupno se pogoršavalo. Analiza krvnog testiranja pokazala je visoku razinu feritina koja je pokazivala visoke pohrane željeza. Nadalje, u obitelji postoji i povijest hemokromatoze. To je potaknulo mnoga istraživanja i učenja koja su objavljena u našoj forumskoj temi Hemokromatoza i autoimuna stanja.

Polako ali sigurno, počela se pojavljivati ​​slika toksičnosti od viška željeza i posljednji komadi slagalice pali su na svoje mjesto. Kod nekoliko ljudi koji su imali poteškoća s oporavkom njihovog zdravlja na dijeti koja je u osnovi bila odlična pokazalo se da imaju višak željeza.

Ljekovita dijeta koja je ketogena prehrana bez glutena i mlječnih proizvoda s umjerenim unosom proteina i mnoštvom životinjskih masti, ne djeluje kao što bi trebalo biti dokle god postoji višak željeza u tijelu.

Preopterećenje željezom može utjecati na bilo koji organ u tijelu i može uključivati simptome kao što su umor, depresija, artritis, nepravilni otkucaji srca, visoki šećer u krvi i/ili dijabetes, otežano disanje, oticanje trbuha i nogu, žutica, gubitak spolnog nagona, preuranjena menopauza, gubitak dlačica, skupljanje testisa, usporen rad štitnjače i crvenilo dlanova ruku. Preplanulost koja ne blijedi zimi može ili ne mora biti prisutna.

Višak željeza oksidira u vašem tijelu i može doslovno hrđati vaše organe što dovodi do bolesti poput raka, tromboze, ciroze, artritisa i tako dalje.

Željezni slon opisuje gorko putovanje mnogih ljudi koji su nepotrebno patili od utjecaja toksičnosti željeza. To je upozorenje za nas ostale koji možda nisu svjesni tihog preopterećenja željezom. Hajde da pogledamo ključne koncepte i upozorenja.

Autohemoterapija je koncept koji se pripisuje dr. Paulu Ravautu početkom prošlog stoljeća (1912.) i uključuje ubrizgavanje krvi uzete iz vaše ruke pomoću šprice i igle, baš kao kada se uzima uzorak krvi za laboratorijsku analizu. Zatim se odmah ubrizgava u mišić (intramuskularno) u vašu stražnjicu.

Za ilustraciju kako se ova jednostavna tehnika pokazala korisnom kroz povijest bolesti, pregledat ćemo jedan od najzanimljivijih istraživačkih članaka o ovoj temi. "Autohemoterapija u psihijatriji" koji je objavljen u Maryland State Medical Journalu od Roberta Reddicka 1955. godine kada je bio predsjednik Dorchester County Medical Society. On izvješćuje:

U posljednja tri desetljeća zabilježeni su blagotvorni učinci uporabe autohemoterapije u liječenju sljedećih stanja: plućna tuberkuloza, ovisnost o drogama, crvena groznica, akne, čirevi, reumatska groznica, različite dermatoze, komplicirane trudnoće, nedostatak hormona, zarazne bolesti uzrokovane nekom vrstom klamidijske bakterije, virusne infekcije, herpes zoster, razne alergije, nepravilne serološke reakcije, septičke bolesti nakon pobačaja i abortusa, uporna uzastopna pojava čireva, različite infekcije virusom, urtikarija, serumske bolesti, paraliza jedne strane tijela, bronhijalne astme, akutne koreje, čirevi nogu, malarija, zapaljenje plućne maramice, bjesnoća, homologna serumska žutica, artritis, Landryjev poremećaj perifernog živca, dječija paraliza, diphteritski polineuritis, duodenalna fistula, tuberkulozni peritonitis, kardiovaskularne bolesti, poremećaji menstruacije i menopauze, različite pneumonije, psorijaza i drugo.

To je prilično uvjerljiv popis čija evidencija ne bi trebala biti podcijenjena. Kasnije ćemo je pogledati, ali prvo se vratimo na Reddickovo izvješće o autohemoterapiji u populaciji psihijatrijskih bolesnika:

U autorovim prvobitnim opažanjima o uporabi autohemoterapije u kroničnim mentalnim poremećajima 1950. godine, izviješćeno je da je dvadeset pet kroničnih bolesnika u državnoj bolnici liječeno ponovnim ubrizgavanjem vlastite krvi tijekom razdoblja od šest mjeseci. Izvorna skupina sastojala se od trinaest šizofrenika, šest depresivaca, tri "paranoidna stanja", i jedan od manične depresivne psihoze, psihoze s cerebralnom arteriosklerozom i psihoze zbog alkohola.

Od ove skupine, 19 bolesnika ili 76% liječenih osoba pokazalo je socijalni oporavak, budući da su bili u mogućnosti napustiti bolnicu i nastaviti s bivšim aktivnostima. Od šest pacijenata koji su još uvijek tražili hospitalizaciju na kraju razdoblja liječenja, tri su bila mnogo bolje; dva su bila nešto bolje; i jedan je ostao nepromijenjen.

Jedanaest od trinaest ili 85 posto šizofrenika dovoljno se poboljšalo da više nisu zahtijevali hospitalizaciju, dok je dvije trećine depresivnih i "paranoidnih stanja" također pokazalo socijalni oporavak.

Ne znam ni za jedan terapijski pristup koji to danas može postići. Možda bi oni mogli tvrditi ove rezultate u nekoj vrlo posebnoj klinici gdje se bave multiterapijskim holističkim pristupom, svakako ne u državnoj bolnici koja koristi nezadovoljavajuće konvencionalne terapije.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Alabami pronašli su bakteriju, koja još nije proučavana, u mozgu 34 preminulih ljudi te tvrde da bi ona mogla imati važan utjecaj na naše zdravlje, a pretpostavljaju da je tamo dospijela putem krvi

Iako kažu da si ono što jedeš, čak ni čovjek koji je izmislio ovu izreku prije više od 150 godina nije znao koliko je u pravu, piše Daily Mail.


Znanstvenici su otkrili prve dokaze o bakteriji koja živi u ljudskom mozgu te pretpostavljaju da je tamo dospjela putujući krvotokom iz crijeva.

Slučajno je otkrivena nakon analize mozga preminulih ljudi te se smatra "šokantnim" i "revolucionarnom". Znanstvenici sa Sveučilišta u Alabami u Birminghamu su prošli tjedan svoja otkrića predstavili na godišnjem znanstvenom skupu Američkog društva za neuroznanost u San Diegu.

Mogla bi utrti put cijelom novom znanstvenom smjeru istraživanja

Studija je originalno predviđena za usporedbu razlika između mozgova mentalno zdravih osoba i shizofrenika. U daljnjim istraživanjima potvrđeno je da bi saznanja mogla utrti put cijelom novom znanstvenom smjeru istraživanja kako bakterija može utjecati na naše mozgove.

Mozak je od baketrija i virusa zaštićen membranom oko nje te se, do sada, vjerovalo da ako bilo što prođe kroz membranu može uzrokovati ozbiljne bolesti.