Što se događa u Iranu? Jesu li prosvjedi iskreno spontani? Jesu li pritužbe autentične i duboko ukorijenjene? Ili je to drama koju su stvorili tajni lutkari za promjenu režima? A koje su geopolitičke implikacije uspjeha ili neuspjeha tih događaja?

Glavni navodni razlog je propadajuće gospodarstvo, ali neki od prosvjednika čak pozivaju na kraj Islamske republike.

Bez sumnje, školovana, iranska srednja klasa želi se riješiti šerijatskog prava. Uostalom, Iran je bio posve sekularan prije 1979.

Međutim, priča o gospodarstvu nema smisla. Iransko gospodarstvo je procvjetalo za posljednje dvije godine otkad su uklonjene sankcije SAD/EU. Da je bilo idealno vrijeme za gospodarski ustanak, to bi bilo između 2012. i 2015. godine. Slijedi slika realnog rasta BDP-a u posljednjih sedam godina :
Što se tiče visoke nezaposlenosti, to je uzrokovano američkim sankcijama koje su desetkovale izvoz Irana; a visoka inflacija rezultat je Wall Streetovog rata na iranskoj valuti (Rial). Obama je također ukinuo Iran iz svjetskog bankovnog sustava (SWIFT) i zamrznuo 100 milijardi dolara deviznih rezervi Irana.

Međutim, Iran je uspio napredovati razvijanjem novih odnosa i pronalaženjem unosnih ekonomskih dogovora s mnogim zemljama.

- Kina je pristala uložiti 25 milijardi dolara u razne projekte unutar Irana

- Katar je u partnerstvu s Iranom na najvećem polju prirodnog plina na Zemlji

- Rusija je pristala izgraditi 1200 km plinovoda od Irana do Indije; i Rusija radi s Iranom na povezivanju svojih bankarskih sustava (što znači slobodu od međunarodnih bankara)
- Iran je spreman priključiti se EAEU-u (Euroazijskoj ekonomskoj uniji) i moćnom SCO (Šangaj Co-op Org) početkom 2018., i tako dalje.

U vanjskim poslovima Iran je pomogao pobijediti u u sirijskom ratu, porazio ISIS i uspješno je pregovarao o nuklearnom sporazumu (JCPOA) s Obamom. Čak su i glavni američki mediji proglasili da je Iran nova velesila na Bliskom istoku.

Dakle, u domaćim i inozemnim poslovima, postoji dosta razloga za Irance da se nadaju i ponose.

Što je slijedeće?

CIA i izraelske agencije otvoreno su planirale operacije promjene režima protiv Irana tijekom prošle godine. Svi trenutni događaji samo su repriza, ako se prisjetite redoslijeda događaja u 2011. godini u Libiji i Siriji.

Stvari brzo eskaliraju, prosvjednici se okreću nasilju, a teroristički napadi usmjereni su na sakaćenje gospodarstva. Postoje videozapisi prosvjednika koji pale policijske postaje i napadaju vladine zgrade i bacaju granate. Sunitski džihadisti - omiljeni proxy vojnici globalista - raznijeli su naftovode na treći dan prosvjeda. Sljedeća dva tjedna će odrediti sudbinu ovog pokušaja puča.

New York Times poziva Trumpovu administraciju da izvrši pritisak na Saudijce i njihove saveznike da uklone blokadu i podupru prekid vatre:

Za početak, Saudijci mogu u potpunosti prekinuti blokadu i izazvati Hute i Irance da se pridruže u neposrednom bezuvjetnom prekidu vatre. Ovo je jedna od mogućnosti koju bi gospodin Trump trebao poticati; ako ima takav odnos s Saudijcima s kojim se diči, mogao bi ih nagovoriti da ga poslušaju - i u toj pogodbi spasiti bezbrojne Jemence.

Zapadnjačke vlade u posljednje vrijeme stvaraju sve više buke oko blokade, ali nema naznaka da bilo ko od njih, u međuvremenu, namjerava smanjiti potporu za rat na Jemen. Ta podrška nastavlja omogućavati nasumične napade koalicije koji ubijaju civile. Samo ovaj tjedan, više desetaka civila poginulo je zbog bombardiranja koalicije. Ranije ovog mjeseca, još deset žena i djevojaka je ubijeno tijekom svadbene povorke kada su pogođeni zračnim udarom koalicije. Ovi napadi dio su uzorka upečatljivih civilnih ciljeva, a to su samo neki od ratnih zločina koje je koalicija Saudijske Arabije počinila tijekom posljednje dvije i pol godine.

Politika identiteta je glupa. Ona dijeli ljude u različite proizvoljne "grupe identiteta", a zatim se tu zaustavlja. Sve analize i razumijevanja ne idu dalje od razine grupe. Ali što je identitet? Dolazi iz latinskog idem, što znači "isto, u smislu ponavljanja". Drugim riječima, identitet podrazumijeva nešto o vama što se prenosi od trenutka do trenutka, što vas čini onakvim kakvi jeste. Naravno, to su stvari poput vašeg spola, boje kože i orijentacije. Suprotno popularnom mišljenju, ne možete samo odlučiti da ste lezbijska meksička baka. Ali ideja da vas bilo koja ili sve te stvari potpuno definiraju je apsurdna. Politika identiteta čini sve članove jedne skupine, na primjer, crnce, identičnim. Ako to zvuči rasistički, to je zato što jest.

Ne, identitet je više nego što je biološka kategorija u kojoj se rodiš. To je ono što vi jeste - jednina. Jedina istinska politika identiteta morala bi se spustiti na razinu pojedinca, jer bez obzira koliko su slične dvije osobe, one nikada nisu identične. Druga definicija identiteta dolazi od informacijske tehnologije: "objekt koji predstavlja korisnika".^[1] Ovo je dobra analogija - barem se približava razini pojedinca. Ali čak se i pojedinci mogu promijeniti. S obzirom na dovoljno stresa, osobnost osobe može postati izvitoperena. Identitet bi trebao biti nešto trajnije.

Većinu vremena djelujemo u svijetu temeljenom na "pravilima" ili navikama akumuliranim kroz naše živote, koji su oblikovani od začeća od strane naših gena i socijalizacije. Naš dar višeg razmišljanja omogućava nam neku mjeru kontrole nad tim navikama - pratiti i po potrebi inhibirati agresivne ili strašljive refleksne reakcije kako bi se osigurala svjesna kontrola tijekom situacija na koje naše osobnosti možda nisu prilagođene - na primjer, ozbiljna promjena u uvjetima našeg vanjskog okruženja.

Grupni identitet je apsurdan. Identitet kao osobnost je lijenost - kozmička nesreća. Identitet kao samosvijest i vlastito stvoreni karakter je mjesto na kojem se on nalazi. Samo to je dovoljno čvrsto da izdrži pritisak i doista se nazove vlastiti. Ljudska bića su zanimljiva vrsta. Plačemo, borimo se, smijemo, volimo i mnogo toga od ovog se događa automatski i ponavljano. Međutim, neke vrste ljudskog iskustva ne mogu se automatski dogoditi. Da bi se rast pojavio, potrebno je uložiti napore. Istina, razumijevanje i slobodna volja moraju se primijeniti kako bi se osigurali skladni, kreativni ishodi. Mozartov Requiem nije bio napisan bez velikih količina 'krvi, znoja i suza', niti je Pitagora otkrio da je a² + b ² = c² bez izuzetne količine proučavanja i pretraživanja. Ipak, nisu sve pjesme lijepe, niti sve ideje hrane dušu.

Privezanje idejama koje su pogrešne - uključivanje laži u naš identitet - uzrokuje kaos. Baš kao što neki daju svoj život idejama ljepote, sklada, kreativnosti i istine, tako i neki daju svoj život idejama ružnoće, neslaganja, entropije i laži. A većinu vremena, ljudi su negdje između, plutajući na jedan način, a zatim budu povučeni drugačijim. Politika identiteta ima sve gluposti stvaranja ideala grupnog identiteta, i sav kaos neutrenirane osobnosti koju guraju i vuku emocije nad kojima nemaju kontrolu.

Jedan video na Twitteru predstavlja visceralni primjer svega ovoga. On pokazuje mladu ženu na Antifa prosvjedu u SAD-u. Ona vrišti, ne na "opoziciju", već na drugog prosvjednika. Razlog? Zato što je bio bijelac, i nije bio "saveznik" zato što nije djelovao dovoljno nasilno prema "nacistima". U videu je viknula:

"Bijel si, prirodno si rasistički, to je u tvojoj krvi, to je u tvom DNK."

Ruski veleposlanik u Vatikanu pohvalio je trenutne odnose između rimokatoličke i ruske pravoslavne Crkve, dodajući kako je potrebno više suradnje radi očuvanja temelja kršćanske civilizacije.

"Situacija koja je u ovom trenutku nastala u svijetu daje nam veliko polje za suradnju jer prijeti moralnim i etičkim temeljima kršćanske civilizacije, što je isto za vjernike i za nevjernike", izjavio je veleposlanik Aleksandr Avdejev u intervju za RIA novosti.

"Obje Crkve to vide kao ozbiljnu prijetnju. Kad se sama institucija obitelji i braka unište, ljudi počinju kršiti zakone kršćanske civilizacije i to ne može ne doticati katolike i pravoslavne kršćane", dodao je.

Dragi čitatelji,

2017. godina je bila još jedna godina puna iznenađenja. Svijet se mijenja i svi mi s njim. Ova se godina može opisati kao godina ludila (kako u vremenu, tako i na socio-političkoj pozornici), više podjela i polarizacije.

Baš kao i prošle godine, čini se da ljudi prave izbor, za bolje ili gore. Neki se usklađuju sa sve izraženijim lažima koje prodaju glavni mediji i patološke vlade našega svijeta, a neki su se usprotivili tim lažima i dostižu točku u kojoj konačno vide da postoji nešto strašno pogrešno u verziji stvarnosti koja im se predstavlja.

To je više od - manjine naspram većine, to je možda najveća podjela: izbor između usklađivanja s lažima ili istinom, i pripremiti se obaviti posao koji je neophodan da bi mogli identificirati razliku. Smatramo da su mnogi od naših čitatelja prirodno izrabrali poći "putem kojim se rjeđe ide" i nadamo se da će vas to znanje uvijek zaštititi.

Iznenađujuće, jedno od najboljih događaja ove godine bilo je to što su mnogi ljudi, unatoč upornoj anti-ruskoj propagandi koja je izašla iz Washingtona, Londona i Bruxellesa, mogli vidjeti kroz nju i prepoznali vrijedan doprinos koji Rusija daje svijetu. Epski neuspjeh ratnih huškača u Siriji kao rezultat fenomenalnih napora Rusije vjerojatno je bila prekretnica koja je pomogla otkriti kreštave laži globalne "Vlade u sjeni" na svoju publiku.

Također bismo vam trebali reći da oni od nas ovdje na Sottu koji svakodnevno prate vijesti kako bi stvorili najcjelovitiju sliku država na planeti često se teško nastavljaju suočavati sa silama postavljenim protiv svih ljudi dobre volje. Bolno smo svjesni borbe koja se mora odvijati kako bismo ispravili nepravde i postavili stvari na pozitivan položaj; Također smo svjesni da će to morati biti odluka masa, a ne samo 10% ili 20% ili 48% ljudi. Zato je tako važno nastaviti dijeliti znanje.

Kako se uvjeti u svim sferama života i dalje degradiraju, neizbježno će biti više boli i patnje. Uz to, bit će sve više i više ljudi koji će, iako su vjerovali da kaos nikad neće ući u njihove živote, shvatiti da to nije slučaj: Kaos se pojavljuje u našoj stvarnosti posvuda; i zato je sve važnije da i dalje zadržimo svjetionik osvijetljen koliko god možemo.

Govoreći zbogom 2017. godini, želimo vam reći malo o našim postignućima, budući da možda niste svjesni nekih od njih. Imamo razloga biti ponosni na našu izdržljivost i ustrajnost, i mnogo više razloga biti zahvalnost vama, našim čitateljema i pristalicama koji sve to omogućuju. Jer, iskreno, da nismo primili tolike poruke zahvalnosti i podrške, ne bismo imali nade! Uvijek postoji mnogo više što možemo, ali ove godine, baš kada smo mislili da su naši tanjuri prepuni, zahvaljujući podršci naših čitatelja i poticaju mnogih novih volontera širom svijeta, učinili smo još više!

Prema novoj studiji sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, objavljenoj ovoga tjedna u znanstvenom izvješću, djeca koja jedu ribu barem jednom tjedno spavaju bolje i imaju IQ koji je za 4,8 bodova viši, u prosjeku, od onih koji konzumiraju ribu rjeđe ili uopće ne.

Prethodne studije su pokazale odnos između omega-3 masnih kiselina u mnogim vrstama riba i poboljšane inteligencije, kao i omega-3 i boljeg sna. Ali nikad prije nisu bili povezani. Ovaj rad, koji su proveli Jianghong Liu, Jennifer Pinto-Martin i Alexandra Hanlon iz Škole za njegu, i Adrian Raine, profesor na "Penn Integrates Knowledge", otkriva da spavanje može biti potencijalna veza koja nedostaje između unosa ribe i inteligencije.

Za studiju, skupina od 541 djece od 9 do 11 u Kini, 54 posto dječaka i 46 posto djevojaka, popunila je upitnik o tome koliko su često konzumirali ribu u posljednjih mjesec dana, s opcijama od "nikada" do "barem jednom tjedno". Također su uzeli kinesku verziju IQ testa pod nazivom Wechslerova inteligencijska skala za djecu - revidirana, koja ispituje verbalne i neverbalne vještine kao što su vokabular i kodiranje.

"Nedostatak sna je povezan s antisocijalnim ponašanjem, loša spoznaja povezana je s antisocijalnim ponašanjem ", rekao je Raine. "Otkrili smo da omega-3 dodatci smanjuju antisocijalno ponašanje, tako da nije previše iznenađujuće da riba stoji iza ovoga."

Profesor Adrian Raine također je autor knjige Anatomija nasilja - Biološki korijeni kriminala, u kojem tvrdi da su omega-3 ključne za mozak. On sažima različite studije tih masnih kiselina i njihovu ulogu u antisocijalnom ponašanju. Primjerice, istraživanje 11.875 trudnica iz Bristola, Engleska, pokazalo je da su potomci majki koje nisu jele mnogo ribe tijekom trudnoće imali više antisocijalnog ponašanja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, istraživanje na 3.581 ljudi iz Chicaga, Minneapolisa i Birminghama u Alabami, pokazalo je da oni koji jedva jedu ribu imaju veću razinu neprijateljstva od onih koji jedu ribu barem jednom tjedno. Postoji također i više problema s ponašanjem i izljevima bijesa u dječaka s nižim ukupnim koncentracijama masnih kiselina izmjerenih u krvi. Čak su i psi s niskom razinom omega-3 pokazali više agresivnosti.

Europska unija se raspada pred našim očima. Ništa novo, pomislit će bolje upućeni čitatelji. Pa ipak, vrijeme je da razmislimo o tome kako je ujedinjena Europa počela tonuti i tko joj je u tome pomogao.

U ovom mjesecu srušeni su mnogi rekordi, od vatrenih kugli do poplava i nesezonskog snijega na obje hemisfere našeg planeta.
Nakon neuobičajeno snažne Sunčeve baklje klase X i neobične solarne aktivnosti u rujnu - moguće povezane s nizom jakih potresa jačine preko 7,0 u Novoj Kaledoniji i Meksiku, mjesec studeni su obilježila tri potresa u Iraku/Iranu, Čileu i Južnoj Koreji, koja su izazvala rasprostranjenu štetu. U međuvremenu, vulkanska aktivnost je izgleda dosegnula svoj sezonski vrhunac (da, uskoro ćemo morati početi govoriti i o 'vulkanskoj sezoni'!).

Ovi rastući geološki fenomeni, te službena predviđanja o porastu broja potresa za 2018. - zbog usporavanja Zemljine rotacije, ostavljaju snažan osjećaj straha kod pogođenog stanovništva.

Također, u mjesecu studenom, suše su pogodile Portugal i Španjolsku, a izrazito obilne kiše dijelove Južne Amerike, Australije i većinu Azije. Meteorolozi se nalaze u poziciji da jednostavno moraju koristiti izraz 'atmosferski fenomen' jer 'kišne padaline' više ne pogađa bit.

Zvukovi trublji i predznaci na nebu u prošlosti su bili shvaćeni kao vjesnici zanimljivih vremena, u rasponu od društvene i političke arene do značajnih kozmičkih događaja. Stoga zavežite pojase, jer izgleda da će stvari postati mnogo gadnije.

Pogledajte video, i hvala na gledanju!

U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi bio glavni grad dve države - izraelske i palestinske - koje bi priznale sve druge države unutar granica koje bi bile međunarodno utvrđene i poznate. U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi uživao specijalan status, koji bi bio pod međunarodnom zaštitom, uz njegovo uvažavanje kao svetog grada tri religije - judaizma, hrišćanstva i islama. Ali, ne živimo u najboljem od svih mogućih svetova, i nedeljivi Jerusalim je jednostrano proglašen za glavni grad Izraela u parlamentu te zemlje 1980. godine, posle trinaest godina vojne okupacije njegovog istočnog arapskog dela (jordanskog u to vreme), nakon Šestodnevnog rata. Nijedna država na svetu do sada nije priznala ovaj svršeni čin, sve imaju svoje ambasade u Tel Avivu, u gradu kojeg Izrael nikada nije smatrao svojom prestonicom. Nijedna zemlja, izuzev Češke i Vanuatua, čije su odluke u maju-junu bile reakcija na glasanje u UNESKO-u koje je negiralo izraelski suverenitet nad Jerusalimom. Svi ostali ambasadori iz 161 zemlje koje priznaju Izrael, kada se moraju susresti sa diplomatama ili funkcionerima izraelskog ministarstva spoljnih poslova, putuju iz Tel Aviva do svetog grada i natrag.

Sjedinjene Države su sa svoje strane odobrile, putem jednog zakona u Kongresu, premeštanje svoje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim, pre nego sve ostale zemlje, još 1995. godine, ali to posle nisu sprovele u praksi. Poslednja četvorica američkih predsednika - Bil Klinton, DŽordž Buš (mlađi), Barak Obama i Donald Tramp, tokom svojih izbornih kampanja, obećavali su biračima da će zaista da premeste ambasadu ako budu izabrani. Od svih njih, izgleda da će samo Tramp održati svoje obećanje. Zašto to nisu učinili njegovi prethodnici? Zvanični motiv bio je obrazlagan željom da se očuva pregovarački proces između Izraela i Palestinaca i uloga SAD kao medijatora u tom kontekstu. Reč je o licemernoj motivaciji - Sjedinjene Države nikada se nisu ponašale kao treća strana između Izraelaca i Palestinaca, u stvari, one su podupirale status quo koji je vojno-politički bio u korist Izraela, i koji je kreiran tokom tri izraelsko-arapska rata (1948, 1967, 1973). Delovale su, pazeći da se ne posvađaju sa Izraelcima, i ne osvrćući se na diplomatske i druge proteste Palestinaca.

Donaldu Trampu, koji sada deluje nasuprot rezolucijama UN-a, i normama međunarodnog prava, treba priznati barem zaslugu da je demaskirao licemerje svojih prethodnika. Poslednji put kada su Sjedinjene Države ozbiljno tražile posredovanje između Izraelaca i Palestinaca, bilo je 2000. godine, u Kemp Dejvidu, kada je Ehud Barak ponudio Arafatu da vrati 92% okupirane teritorije kako bi tamo mogli da stvore svoju državu. Arafat je odbio.

Britanija je ipak pronašla "ruski trag" na prošlogodišnjem referendumu o izlasku zemlje iz Evropske unije. Ispostavilo se da su nekakvi "ruski trolovi" potrošili manje od dolara, tačnije - 97 centi, na reklamu na Fejsbuku tokom kampanje. To je, sasvim očigledno, odredilo ishod glasanja miliona Britanaca.

Uvređeni britanski ponos

Britanski političari bili su veoma uvređeni što su, usled sveopšteg traganja za "ruskim tragom" na svim izborima i referendumima, njihove sopstvene kampanje ostale izvan zone interesovanja.

Poznati satiričar Karl Šaro napisao je nakon izbora za britanski parlament: "Najveće razočaranje na britanskim izborima jeste to što nije bilo čak ni nagoveštaja o ruskoj intervenciji. Kao da smo potpuno beznačajni".

Povodom rezultata "bregzita" Britanci se u početku takođe nisu dosetili da sumnjiče Rusiju. Izlazak zemlje iz EU podržavala je apsolutna većina štampanih medija u zemlji, tako da se niko nije usudio da sve njih proglasi "Putinovim agentima".

S druge strane, protiv "bregzita" direktno su agitovali i tadašnji američki predsednik Barak Obama i čitav niz lidera evropskih zemalja. Bilo bi prilično smešno govoriti o ruskom mešanju kada se sve to ima u vidu.