Uopće ne čudi da je veliki broj ljudi sa zapadne hemisfere zbunjen retorikom koja dolazi iz određenih zapadnih centara otkad su Rusi započeli zračne napade u Siriji 30. rujna. To ih ostavlja s pitanjem: ”Na čijoj smo strani?”. Nakon što zapadni mediji već dvije godine opisuju ISIS kao utjelovljenje samog zla, zar ne bismo trebali vidjeti rusku intervenciju u Siriji na poziv sirijske vlade, kao dobru stvar? Dosadašnji rezultati su impresivni. Prema ruskom ministarstvu obrane, uništena je sljedeća imovina ISIS-a u prvom tjednu bombardiranja:

• 71 oklopno vozilo
• 30 drugih vozila
• 19 zapovjednih objekata
• 2 komunikacijska centra
• 23 skladišta goriva i municije
• 6 tvornica improvizornih eksplozivnih naprava
• nekoliko artiljerijskih jedinica
• nekoliko centara za obuku

Ukoliko zaista vjeruju u ono što govore o ISIS-u kao glavnoj prijetnji globalnoj sigurnosti, svjetski lideri bi trebali biti ushićeni ovakvim vijestima. Međutim, nisu. Umjesto toga, čuli smo generalnog tajnika NATO-a, Jensa Stoltenberga, kako urla o ”ruskoj agresiji”, i još jednom poziva na postavljanje više NATO-vih snaga duž ruske granice prema Europi i u Turskoj.

Američka koalicija od 60 i nešto zemalja je navodno bombardirala ISIS unutar Sirije više od godinu dana. U usporedbi s ruskim rezultatima nakon samo jednog tjedna, zračni napadi koje su predvodile SAD su bili najblaže rečeno, beznačajni, a ”Islamska država” unutar Sirije je povećala, a ne smanjila kontrolu teritorija u Siriji. Ne možemo zaključiti ništa drugo nego da zračni napadi predvođeni SAD-om ne samo da nisu zaustavili ISIS nego su mu i pomogli?

Gledano unazad, svakako moramo posumnjati u sve one navode o oružju dobačenom iz zraka koje je ”slučajno” palo u ruke ISIS terorista. Ako prihvatimo da se radilo o ”nezgodi” onda je ova vojna operacija vođena od strane SAD-a bila totalni fijasko, a to su potvrdili i visoki vojni dužnosnici SAD-a prilikom davanja izjava u američkom senatu prošlih mjeseci.

No, jedno je ”ne biti ushićen”, a drugo biti toliko razjaren i napadati ruske pokušaje da iskorijeni ISIS od momenta kad su se umiješali. 36 civilnih žrtava, rekli su nam, citirajući sumnjivu organizaciju iz UK-a, ”Sirijski opservatorij za ljudskih prava”, koju čini jedan čovjek i njome upravlja iz svoje trosobne kuće u Kentu u Engleskoj.

U našoj tjednoj radio emisiji prošle nedjelje, komentirao sam da je odgovor SAD-a i njegovih zapadnih saveznika na rusko lansiranje stvarnog rata protiv terorizma u Siriji većinom bila tišina, zaglušujuća tišina, nešto slično nedavnom Netanyahuovom 'spektaklu tišine' u UN-u, ali još više zaglušujuća. Zapravo, toliko zaglušujuća da je napravila puni krug prije nego što sam išta čuo.

Na početku se čulo samo blijedoliko, s američkim naglaskom - "Rusija samo pogoršava stvari". Međutim, to je ubrzo poraslo u snazi kako bi najavilo na kraljičinom engleskom naglasku - "I mi također bombardiramo ISIS, znate!" Nedugo zatim se pretvorilo u kakofonijsko mnoštvo prljavih besmislica o Rusiji - "ubijaju nevine civile u Siriji", a poslije toga - "opasno upadaju u zračni prostor" našeg NATO saveznika Turske.

Ipak, to je bilo, i još jeste, samo "buka i bijes" jer zapravo se radi o tome da je američki blef "rata protiv terorizma" prozvan na spektakularan način od strane Rusije. I nema ništa, i zaista mislim ništa, što bi kreatori terora u Washingtonu i Langleyu mogli učiniti oko toga, osim proglasiti rat Rusiji.

Jedine više-manje poštene izjave sa Zapada o ulasku Rusije u Siriju su došle od iste osobe, generala zračnih snaga SAD-a Philipa Breedlovea, vrhovnog zapovjednika NATO-a u Europi. U govoru u Berlinu 28. rujna na sastanku "njemačkog Marshall fonda" - američke grupe stručnjaka koja obilježava obljetnicu "Marshallovog plana", inicijative kroz koju je SAD stekao kontrolu nad većinom Zapadne Europe poslije II. svjetskog rata - Breedlove je rekao da je Rusija instalirala "vrlo sofisticirane sposobnosti zračne obrane/antipristupnog zabranjenog područja" koje nisu okrenute prema Islamskoj državi nego "u nešto drugo". Naravno, "nešto drugo" ovdje znači "NATO-ve bombe".

Bez obzira na doba godine ili "normalnu" klimu, ovih dana potopi odnose vozila, domove i ljude - diljem svijeta - svakodnevno. Zaboravite na "prosječnu mjesečnu količinu kiše koja padne u samo nekoliko sati" - prošlog mjeseca, prosječna količina kiše u DVA MJESECA je pala u jednom danu i pretvorila dijelove na jugu Japana u velika jezera. U SAD-u, Utah je iskusio svoje najgore bujice ikad, a cijelu istočnu obalu je natopilo i do 30 cm kiše. Ovog mjeseca također imamo snimke potopa u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Turskoj, Norveškoj, Tajlandu, Tajvanu, Kini, Sijera Leoneu, te Novom Zelandu.

Žestoke vulkanske erupcije u Japanu, Meksiku, Nikaragvi i Indoneziji su nagovijestile snažan potres jačine 8,3 kod Čilea, koji je poslao 4,5 metra visoki tsunami prema obali što je prouzročilo veliku štetu. U Napulju, Italija, padala je tuča veličine nogometne lopte. Brisbane u Australiji je zatrpalo i do 8 cm leda, dok se divovska pukotina otvorila na obližnjoj plaži i progutala kamp. Broj viđenja meteorskih vatrenih kugli nastavlja rasti; u rujnu smo imali spektakularne pojave nad Bangkokom u Tajlandu i Los Angelesom u SAD-u.

Požari nastavljaju harati Kalifornijom koja je prošlog mjeseca doživjela svoju "treću-najveću" vatrenu stihiju u povijesti dok su gorjeli cijeli gradovi, a deseci tisuća stanovnika su morali bježati. Drugo veliko izbijanje požara na planetu tijekom rujna se dogodilo u Indoneziji, odakle se dimna izmaglica proširila na većinu jugoistočne Azije već drugi put u tri godine. Za to se okrivljuje poljoprivredno pripremanje zemljišta "sječom i spaljivanjem šuma", ali ovi požari su izbili na tresetištima koja otpuštaju mnogo metana, što nas navodi da se zapitamo dolazi li primarni izvor goriva za ove požare iz podzemlja.

Ekstremno vrijeme je također pogodilo Bliski istok, kojeg je obuhvatila "neviđena" pješčana oluja koja se prostirala od Iraka do Cipra, te na jug do Saudijske Arabije. Tragičan i nevjerojatno simboličan događaj se dogodio u srcu "svetog grada" islama na 14. obljetnicu napada na "Blizance" 11. rujna, kada se snažna i neuobičajena grmljavinska oluja spustila na Meku, a vjetrovi su srušili veliku građevinsku dizalicu u vlasništvu tvrtke "Bin Laden gradnja" na Veliku džamiju. 111 ljudi je poginulo i još su stotine ozlijeđene.

Ovo su bili znakovi vremena u rujnu 2015. godine...

Možda ste primijetili, a možda i niste, sve veću količinu dokaza koji su postali vidljivi u protekloj godini, s kojima se snažno sugerira kako vlada SAD-a zajedno s europskim saveznicima zapravo i nije jako ozbiljna u namjeri uništenja „ISIS-a“.

Prvi nagovještaj o tome smo dobili početkom prošle godine kada su džihadijski plaćenici zauzeli velika područja Iraka i Sirije, a da Zapad na to uopće nije reagirao već je kolektivno sklapao ruke u nemoći, uzrujavajući se na situaciju, smatrajući kako je rješenje problema u podupiranju vojne sposobnosti divnih „pobunjenika“.

Drugi nagovještaj je došao ove godine kada je SAD sa svojim partnerima započeo parcijalne zračne napade na „ISIS“ koji su potaknuli „glavosjeke“ na dodatne uspjehe.

Treći nagovještaj smo dobili ove godine s izvješćima o tome kako su pošiljke oružja namijenjene „sirijskim pobunjenicima“ 'slučajno' završavale u rukama glavosjeka.

Posljednja potvrda o tome da zapadnjački političari i vojne glavešine smatraju da su borci „ISIS-a“ 'njihovi ljudi', je otkrivena prošlog tjedna kada je Pentagon reagirao na vijesti o tome da je Rusija već u tijeku stvaranja zračne baze na području zapadne Sirije, iz koje će pokretati napade na sve strane snage u zemlji koje pak već četiri godine pokušavaju pučem svrgnuti sirijsku vladu.

Znamo da je Rusija odgovorila na poziv vlade u Siriji za vojnom pomoći i u nekoliko dana, bombardovanjem položaja terorista, uradila više nego SAD koalicija za proteklu godinu dana. Zbog ovih učinkovitih bombardovanja prozapadni mediji su, nakon početnog šoka, u medijskom ratu pokrenuli hajku na Rusiju.

Na djelu su reagovanja raznih političara u ime "odbrane demokratije i ljudskih prava" kroz mainstream medije prljavim i pomalo naivnim načinima propagande koje prozapadni mediji koriste da bi nas uvjerili kako ono što radi Rusija u Siriji je sve drugo osim tražene vojne pomoći koja je pružena vladi u Siriji na njen zahtjev. Možemo čitati o "ruskom ubijanju civila", žalbe na "ruske napade na umjerene pobunjenike", optužbe na račun "ruskog ulaska u vazdušni prostor Turske", čak i poziv klerika iz Saudijske Arabije na "sveti rat" protiv Sirije, Rusije i Irana, i ko zna čega će tu sve biti dalje. Ovo odvratno licemjerje kroz optužbe da Rusija ubija civile, bez ikakvih dokaza, daje nam jasniju sliku o moralu tih hajkača kada se nisu ni osvrnuli na posljednje ubijanje civila u bolnici od strane SAD-a u Kunduzu.

Pitanje je zbog čega su preduzeti ovi opsežni radovi kroz medije, zar Zapadu nije u cilju da se unište teroristi koji rade takve zločine da se normalnom čovjeku diže kosa na glavi? Zašto nisu bile ovakve negativne reakcije dok je koalicija na čelu sa SAD-om "bombardovala teroriste"? Zašto Zapadna koalicija NIJE bombardovala Islamsku državu, nego je osim bombardiranja prazne pustinje uništavala infrastrukturu Sirije i pomagala teroristima?

Zašto je važnije da se predsjednik Sirije Assad skloni sa dužnosti od uklanjanja psihopata koji u Siriji vrše takve strašne zločine? Kakva je ovdje manipulacija sprovedena nad masama?

"Dakle, nije u pitanju više slagati, dati netačnu informaciju. U pitanju je formiranje uma, stavova i generalnih zaključaka koji se podrazumijevaju unaprijed, o čemu vam ne pada na pamet da propitujete uzroke, motive, vjerodostojnost već sve podrazumijevate na zadatoj liniji, onda je to kraj."

"U tehničkom smislu medijska proizvodnja "istina" o Siriji izgleda ovako: osnovni izvor svih informacija sa Bliskog istoka danas je takozvani Opservatorij za ljudska prava iz Londona. Opservatorij je de facto jedan Sirijac koji je u vrijeme Hafeza El Asada bio mali obavještajac kojeg su poslali u London da špijunira emigrante što su bježali iz Sirije na Zapad. Tada se zvao Osama Ali Suleiman. Angažovale su ga britanske obavještajne službe, bio je sklonjen nekoliko godina u Coventry gdje je prodavao donere na ulici. Onda je uoči početka "arapskog proljeća" obavljao i neke druge poslove. Prije nego što je krenulo tzv. Arapsko proljeće, postaje Rami Abdul Rahman, "osniva" NVO za ljudska prava i počinje da biva zapravo proizvođač istina o "revolucionarnim zbivanjima u Siriji". Od tada do danas, on dnevno saopštava, fabrikuje informacije koje dobija unaprijed sa "lica mjesta". One nisu brutalna laž, ali su frizirane toliko koliko neupućenom čitaocu na Zapadu treba da steknemo ciljani utisak o dobrim i lošim momcima u Siriji, o tiraninu Asadu koji ubija svoje civile, i o umjerenim opozicionarima, revolucionarima koji su protiv njega i svekolikog režimskog mraka. Potpuni proizvedeni haos u razvaljenoj zemlji ide mu naruku. Posao se obavlja iz jednog stana u Londonu, dobro snabdjevenog potrebnim serverima. Zapadni mediji mu gutaju informacije a ime izvora, "Sirijske opservatorije za ljudska prava" zvuči baš onako kako treba. Usput, finansijski ga podržavaju Velika Britanija, fondovi EU i "tajni donatori"."

Zapad i njihova medijska propagandna mašina su naprosto nevjerojatni kad se radi o dezinformiranju javnosti o postupcima Rusije. Čak i prije nego što je Rusija pokrenula zračne napade protiv terorista u Siriji, za koje SAD inzistira da ih se naziva "umjereni pobunjenici", mediji su govorili o ruskoj vojnoj intervenciji. Sada kad se to i službeno dogodilo, mediji su se uhvatili brojanja takozvanih "civilnih žrtava ruskih zračnih napada" za koje se do sada pokazuje da su još jedno djelo propagandne kampanje koja se već duže vremena vodi protiv Rusije. Istu medijsku taktiku dezinformacija smo vidjeli i u slučaju Ukrajine, tako da u biti nismo ni mogli očekivati drugačiju reakciju Zapada. Budući da SAD ne može značajno parirati Rusiji na diplomatskoj razini, odlučili su se na informacijski rat. To je barem prva faza putem koje namjeravaju naštetiti ruskim postupcima u Siriji.

Zapad je, blago rečeno, selektivan u svojim izvješćima o smrti civila kad se radi o njihovim "saveznicima", dok se u isto vrijeme promovira one nepostojeće za koje terete Rusiju. Budući da Rusija poštuje međunarodni zakon u svojim postupcima u Siriji, i ne vrši pokolj nad stanovništvom Sirije kako nas se želi uvjeriti, za medije na Zapadu se praktički radi o pitanju života ili smrti da izmisle "ruske zločine". Na kraju krajeva, ako želite održati svoju hegemoniju nad ostatkom svijeta, obavezno je da pokrenete informacijski rat protiv onih koji prijete toj hegemoniji. Trenutno se radi na ocrnjavanju Rusije i na lažnom predstavljanju njene stvarne namjere u Siriji. Mediji ne govore o zračnim napadima SAD-a koji, osim što su ilegalni u kontekstu međunarodnog prava, su ujedno i potpuno bezuspješni u borbi protiv Islamske države, što ne treba čuditi jer njihov cilj nije borba protiv Islamske države nego svrgavanje s vlasti legitimne vlade u Siriji. SAD bi se trebali pogledati u ogledalo prije nego što kritiziraju postupke Rusije koja, za razliku od njih, uistinu želi zaustaviti širenje terorističkih skupina u Siriji koje prijete toj državi. Također, Rusija zna da će SAD i njihovi "saveznici" krenuti bliže prema ruskim granicama u slučaju potpune destabilizacije Bliskog istoka.

Pogledajmo na primjer Jemen. Diktaturi na vlasti u Saudijskoj Arabiji čak i Islamska država zavidi kad se radi o broju ljudi koje su "obezglavili". Nedavno su pobili preko 100 civila kad su granatirali vjenčanje u Jemenu, ali naravno da nećemo čuti medije na Zapadu da kritiziraju kriminalce na vlasti u Saudijskoj Arabiji koji vrše genocid nad civilnim stanovništvom, uništavaju infrastrukturu i vrše blokadu kako bi spriječili humanitarnu pomoć da stigne do Jemena. Humanitarnu pomoć stanovništvu Sirije je također pokušao zaustaviti SAD putem vršenja pritiska na određene zemlje.

Gdje su bili pozivi da režim u Izraelu mora otići s vlasti nakon što su prošle godine pobili preko 2000 Palestinaca, ranili više od 11 000 i uništili na desetke tisuća kuća, zgrada, tvrtki i bolnica?

Kolovoz 2015. je vidio apokaliptične potope kiše i tuče koji su poplavili gradove od Kine do SAD-a, intenzivne električne oluje koje su pržile energetske mreže i oštećivale infrastrukturu, te neuobičajeno snažne oluje koje su uništavale usjeve i poplavljivale ogromna područja naseljenih regija.

Najupečatljiviji događaj mjeseca je bila serija masivnih eksplozija u luci Tianjin na sjeveroistoku Kine. Iako se pretpostavlja da je za njih odgovorna ljudska pogreška, neuobičajen razmjer događaja ukazuje da je nešto "izvan uobičajenog" bilo umiješano. S obzirom na Zemlju koja se "otvara" na toliko mnogo načina - ogromne rupe/pukotine, višestruke vulkanske erupcije, povećana seizmička aktivnost, džepovi plina koji eksplodiraju na plažama, gejziri metana i pare koji eruptiraju na golf terenima i ulicama - slutimo da je događaj u Tianjinu bio "jedan od takvih", samo VEĆI.

Prošloga mjeseca, meteorske vatrene kugle su pretvorile noć u dan u Skandinaviji, Velikoj Britaniji, SAD-u, Čileu, te na Karibima. Rupe su gutale ljude i ulice u Kini, te dijelove autocesta u Britaniji i SAD-u. Vatrene stihije su bjesnile južnim Sibirom. Oluje praćene tučom su dodale još dva putnička zrakoplova na svoju "listu pogodaka". Italija je vidjela aute nošene niz ulice u "biblijskom" potopu, dok su se tri tajfuna poredala na Pacifiku po prvi put u zabilježenoj povijesti.

Eksponencijalni porast svih fenomena - vulkanskih erupcija, potresa, meteora, pukotina, poplava, udara munja, eksplodirajućih transformatora i kemijskih tvornica - dobro se ilustrira i u statistici požara u SAD-u. Bilo je još samo 6 drugih godina kada je više od 3,2 milijuna hektara izgorjelo u SAD-u - 2012., 2011., 2007., 2006., 2005. i 2004. Od 1. rujna, 2015. godina ide prema rušenju rekorda od 4 milijuna izgorjelih hektara koji je postavljen 2006. godine...

Ovo su bili znakovi vremena u kolovozu 2015. godine...

„Nad kontinentom se spustila željezna zavjesa...“

Tako je Winston Churchill u svom govoru u rodnom gradu Harryja Trumana 1945. godine, manje-više službeno proglasio početak Hladnog rata kao način na koji će zapadne sile 'izolirati' SSSR kako bi de facto osigurale kontrolu cijele planete. Ta ista 'željezna zavjesa' je bila u potpunosti metaforična, no današnja lancima i bodljikavom žicom osigurana čelična ograda duž granice Mađarske sa Srbijom je sasvim stvarna. Nakon što su Austrija, Mađarska, Slovačka i Nizozemska, prateći njemački primjer, ostvarile graničnu kontrolu, te nakon što su efektno suspendirale EU politiku otvorenih granica, trebali bi se zapitati, koji će se sljedeći potezi povući u jeku europske migracijsko-izbjegličke krize.

Rijeka izbjeglica iz Sirije je samo dio mase koja dolazi do Europe čak i iz zemalja poput Afganistana i centralne Afrike. Sve te države su se uništile i još se uništavaju od strane NATO-a i/ili njihovih saveznika i to od vremena pomame nakon 11.09.2001. Ako razmislimo o široj slici izbjegličke krize, zapadnjački lideri su jako dobro znali, čak i prije uništavanja Libije, da je sasvim logično kako će se značajno povećati broj priljeva ljudi iz Afrike u Europu:

Italija i Silvio Berlusconi pred libijskom dilemom

BBC News, prvog ožujka 2011.

„Talijanski ministri vanjskih i unutrašnjih poslova su isprva izrazili oprez glede Libije, objašnjavajući kako je ta zemlja humanitarni, a ne vojni prioritet.

Oni su pokušali dočarati uznemirujuća predviđanja o nesmetanoj masovnoj migraciji iz Libije u EU, nagovještavajući priliv biblijskih proporcija od čak 300 tisuća ljudi koji bježe u Europu.

Ostale EU članice smatraju kako Italija pretjerano reagira jer se takva kriza tek treba materijalizirati, no priznaju kako su primili na znanje zabrinutost talijanskih kolega.

Po svim mjerilima, sam broj sirijskih izbjeglica je najveće ikad zabilježeno masovno raseljavanje ljudi od vremena američko-ruskog sukoba u Afganistanu tijekom 80-tih godina XX. vijeka. Uzimajući u obzir da je ekstremistički islamski luđački pokret financiran i treniran od strane SAD-a i njenih saveznika, tada postaje sasvim jasno kako su isti odgovorni za oba izbjeglička vala. U valovima izbjeglica nastalima zahvaljujući washingtonskim strategijama „kriznih žarišta“, stvorenih u nekoliko zadnjih godina, ostala su brojna mrtva tijela djece na obalama Europe - sva ta djeca su bježala pred direktnim ili indirektnim posljedicama zapadnjačkih 'humanitarnih' ratova.

Slika trogodišnjeg izbjeglice Aylana Kurdija, dok njegovo mrtvo tijelo leži na turskoj plaži, je postala ikona vremena te se u kratkom roku proširila Internetom poput požara. Ta ista slika je konačno dovela dvogodišnju europsku „izbjegličku krizu“ u centar medijske pozornosti. Zemlje EU-a će se morati suočiti s najvjerojatnijim dolaskom stotina tisuća imigranata koji bježe u sigurnost i stabilnost iz ratom uništenih država, a sve zahvaljujući NATO-vom aranžmanu. Hoće li imigranti uspjeti pronaći stabilnost i sigurnost još uvijek je otvoreno pitanje.

Naravno, 'problem izbjeglica' nije novost, tragična smrt malenog Aylana nije prva takva stvar direktno povezana sa spomenutom problematikom. Zamislite na stotine tisuća mrtvih ljudi u Siriji, a sve to zahvaljujući 'revoluciji' koju je izmanipulirao SAD prije četiri godine. Ili razmislite o ni sa čim isprovociranim napadima i invaziji na Irak i Afganistan, te o NATO-vom bombardiranju Libije i potonje instalacije fundamentalističkog 'džihadijskog' režima u istoj zemlji. Zatim razmislite o tome da je na putu za Europu na samom Mediteranu već umrlo više od 2600 ljudi. 'Izbjeglička kriza' je polako vrila u posljednje dvije godine, no tek je pogled na mrtvo tijelo dječaka Aylana skrenulo pažnju javnosti.

Izbjeglička kriza je sasvim stvarna, barem u smislu činjenice da su odredi smrti organizirani od strane zapadnjačkih sila uspjeli pretvoriti u mizeriju živote milijuna Sirijaca (gotovo polovica sirijske populacije je razmještena po samoj zemlji i inozemstvu). Iako SAD (zajedno s lakejima poput Kanade, Australije, zaljevskih zemalja i drugih) nosi najveći dio odgovornosti, ova zemlja je najmanje željna prihvatiti izbjeglice iz država koje sama uništava s navodom kako te iste zapravo 'spašava'. Europa je prisiljena primiti glavninu izbjeglica i brinuti se o njima: ljudi trebaju hranu, krov nad glavom i posao. Naravno to se sve može urediti da je želje i volje. Rusija je dragovoljno udomila milijune ukrajinskih izbjeglica (ta kriza je također aranžirana od strane Amerike koja je stvorila prošlogodišnju revoluciju u istoj državi). No za sada, Njemačka je jedina EU država koja ima volje otvoriti vrata ljudima kojima je pomoć najviše potrebna, te je samo tijekom ove godine primila 800 tisuća izbjeglica.

Možda i više nego bilo koja druga kriza posljednjih godina, trenutna ”imigrantska” kriza u Europi otkriva duboki bankrot morala zapadnog društva predstavljanog od strane muškaraca i žena na pozicijama političke i ekonomske vlasti. Ali možda je ”bankrot morala” neadekvatna fraza za opis biti ovog problema, zato jer sugerira da su oni koji kreiraju zapadnu politiku ikad posjedovali funkcionalni moralni kompas ili istinsku brigu za ”druge”.

Objektivni pogled na unutrašnju i vanjsku politiku zapadnih sila kroz posljednjih 100 godina, pokazuje repetitivni nagon ka eksploataciji, zlostavljanju, nezasitnoj pohlepi i masovnim ubojstvima, a sve to pod krinkom ”fiskalne odgovornosti”, ”čuvanja mira”, ”stranih investicija”, ”borbe protiv terorizma” ili drugih paramoralističkih koještarija. Ukoliko se ne slažete, vjerovatno ste autoritarni sljedbenik, emotivno ili ”spiritualno” nesposobni za probavljanje ovakve istine, jer ste možda već progutali previše ”istine” gledajući Fox ili BBC vijesti. Mogu jedino preporučiti strogu apstinenciju od televizije u tom slučaju.