U ovom mjesecu srušeni su mnogi rekordi, od vatrenih kugli do poplava i nesezonskog snijega na obje hemisfere našeg planeta.
Nakon neuobičajeno snažne Sunčeve baklje klase X i neobične solarne aktivnosti u rujnu - moguće povezane s nizom jakih potresa jačine preko 7,0 u Novoj Kaledoniji i Meksiku, mjesec studeni su obilježila tri potresa u Iraku/Iranu, Čileu i Južnoj Koreji, koja su izazvala rasprostranjenu štetu. U međuvremenu, vulkanska aktivnost je izgleda dosegnula svoj sezonski vrhunac (da, uskoro ćemo morati početi govoriti i o 'vulkanskoj sezoni'!).

Ovi rastući geološki fenomeni, te službena predviđanja o porastu broja potresa za 2018. - zbog usporavanja Zemljine rotacije, ostavljaju snažan osjećaj straha kod pogođenog stanovništva.

Također, u mjesecu studenom, suše su pogodile Portugal i Španjolsku, a izrazito obilne kiše dijelove Južne Amerike, Australije i većinu Azije. Meteorolozi se nalaze u poziciji da jednostavno moraju koristiti izraz 'atmosferski fenomen' jer 'kišne padaline' više ne pogađa bit.

Zvukovi trublji i predznaci na nebu u prošlosti su bili shvaćeni kao vjesnici zanimljivih vremena, u rasponu od društvene i političke arene do značajnih kozmičkih događaja. Stoga zavežite pojase, jer izgleda da će stvari postati mnogo gadnije.

Pogledajte video, i hvala na gledanju!

U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi bio glavni grad dve države - izraelske i palestinske - koje bi priznale sve druge države unutar granica koje bi bile međunarodno utvrđene i poznate. U najboljem od svih mogućih svetova, Jerusalim bi uživao specijalan status, koji bi bio pod međunarodnom zaštitom, uz njegovo uvažavanje kao svetog grada tri religije - judaizma, hrišćanstva i islama. Ali, ne živimo u najboljem od svih mogućih svetova, i nedeljivi Jerusalim je jednostrano proglašen za glavni grad Izraela u parlamentu te zemlje 1980. godine, posle trinaest godina vojne okupacije njegovog istočnog arapskog dela (jordanskog u to vreme), nakon Šestodnevnog rata. Nijedna država na svetu do sada nije priznala ovaj svršeni čin, sve imaju svoje ambasade u Tel Avivu, u gradu kojeg Izrael nikada nije smatrao svojom prestonicom. Nijedna zemlja, izuzev Češke i Vanuatua, čije su odluke u maju-junu bile reakcija na glasanje u UNESKO-u koje je negiralo izraelski suverenitet nad Jerusalimom. Svi ostali ambasadori iz 161 zemlje koje priznaju Izrael, kada se moraju susresti sa diplomatama ili funkcionerima izraelskog ministarstva spoljnih poslova, putuju iz Tel Aviva do svetog grada i natrag.

Sjedinjene Države su sa svoje strane odobrile, putem jednog zakona u Kongresu, premeštanje svoje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim, pre nego sve ostale zemlje, još 1995. godine, ali to posle nisu sprovele u praksi. Poslednja četvorica američkih predsednika - Bil Klinton, DŽordž Buš (mlađi), Barak Obama i Donald Tramp, tokom svojih izbornih kampanja, obećavali su biračima da će zaista da premeste ambasadu ako budu izabrani. Od svih njih, izgleda da će samo Tramp održati svoje obećanje. Zašto to nisu učinili njegovi prethodnici? Zvanični motiv bio je obrazlagan željom da se očuva pregovarački proces između Izraela i Palestinaca i uloga SAD kao medijatora u tom kontekstu. Reč je o licemernoj motivaciji - Sjedinjene Države nikada se nisu ponašale kao treća strana između Izraelaca i Palestinaca, u stvari, one su podupirale status quo koji je vojno-politički bio u korist Izraela, i koji je kreiran tokom tri izraelsko-arapska rata (1948, 1967, 1973). Delovale su, pazeći da se ne posvađaju sa Izraelcima, i ne osvrćući se na diplomatske i druge proteste Palestinaca.

Donaldu Trampu, koji sada deluje nasuprot rezolucijama UN-a, i normama međunarodnog prava, treba priznati barem zaslugu da je demaskirao licemerje svojih prethodnika. Poslednji put kada su Sjedinjene Države ozbiljno tražile posredovanje između Izraelaca i Palestinaca, bilo je 2000. godine, u Kemp Dejvidu, kada je Ehud Barak ponudio Arafatu da vrati 92% okupirane teritorije kako bi tamo mogli da stvore svoju državu. Arafat je odbio.

Britanija je ipak pronašla "ruski trag" na prošlogodišnjem referendumu o izlasku zemlje iz Evropske unije. Ispostavilo se da su nekakvi "ruski trolovi" potrošili manje od dolara, tačnije - 97 centi, na reklamu na Fejsbuku tokom kampanje. To je, sasvim očigledno, odredilo ishod glasanja miliona Britanaca.

Uvređeni britanski ponos

Britanski političari bili su veoma uvređeni što su, usled sveopšteg traganja za "ruskim tragom" na svim izborima i referendumima, njihove sopstvene kampanje ostale izvan zone interesovanja.

Poznati satiričar Karl Šaro napisao je nakon izbora za britanski parlament: "Najveće razočaranje na britanskim izborima jeste to što nije bilo čak ni nagoveštaja o ruskoj intervenciji. Kao da smo potpuno beznačajni".

Povodom rezultata "bregzita" Britanci se u početku takođe nisu dosetili da sumnjiče Rusiju. Izlazak zemlje iz EU podržavala je apsolutna većina štampanih medija u zemlji, tako da se niko nije usudio da sve njih proglasi "Putinovim agentima".

S druge strane, protiv "bregzita" direktno su agitovali i tadašnji američki predsednik Barak Obama i čitav niz lidera evropskih zemalja. Bilo bi prilično smešno govoriti o ruskom mešanju kada se sve to ima u vidu.

Ako vas je ikad zanimalo odakle teroristi Islamske države nabavljaju svoje naoružanje, i onda njime teroriziraju stanovništvo Bliskog istoka, Europe i šire, novo izvješće pokazuje ono što smo već znali; Washington je jedan od njihovih opskrbljivača.

Sofisticirano oružje američke vojske koje je potajno dostavljeno sirijskim pobunjenicima brzo je palo u ruke Islamske države, otkrilo je istraživanje objavljeno u četvrtak.

U izvješću se navodi da posjedovanje ovog oružja od strane Islamske države ostaje prijetnja koaliciji koju predvodi američka vlada i koja još uvijek djeluje protiv terorističke skupine u Iraku i Siriji.

Istraživanje pokazuje da je SAD slao oružje "pobunjenicima" koje je onda završilo u rukama ISIS-a. Ovo naravno nije nikakva novost jer o tome na Sott.net-u pišemo već godinama. Takozvani "pobunjenici" odsjecaju glave, vrše zločine nad civilima, pridružuju se Islamskoj državi i surađuju i daju naoružanje Al-Kaidi. Zapravo se radi o teroristima, ali SAD to naravno ne želi priznati.

Prije tri i pol godine napisao sam članak pod naslovom 'Mama, zašto tata nosi haljinu? Tata, zašto mama ima brkove?', gdje sam sugerirao da jedan od ciljeva LGBT/feminističkog pokreta zapravo nije sloboda ili jednakost nego normalizacija pedofilije.

Članak je izazvao veliku raspravu među čitateljima Sott-a, uostalom, odluka još nije bila donešena, navodni sporazum između feminističkog/LGBT pokreta i pedofila bila je samo pretpostavka. Ipak sam imao svoje nedoumice, pa sam u srpnju 2017. napisao još jedan članak 'Post-nihilizam, predložak za ono što nas čeka', koji je uključivao sljedeće:

Pedofilija je, naravno, dio agende. I bila je toliko dugo vremena. Razmislite o tome: opipljive razlike između muškarca i žene su veće od opipljivih razlika između 14 i 18 godina starosti.

Ako uspiju isprati mozak masama do točke u kojoj vjeruju da je dvojnost muškarca/žene samo društvena konstrukcija, zamislite koliko je lako zamagliti liniju između 18 i 14 godina starosti, a potom donijeti zakon koji smanjuje dob spolne većine, odnosno legalizira pedofiliju.

I ta će se grozota promicati u ime jednakosti (svatko ima pravo izraziti svoju seksualnost, čak i prema djeci), ljubavi (koja je jača od svega, uključujući i umjetne dobne barijere) i slobode (seksualne slobode).

Doduše, ove su tvrdnje bile puke mogućnosti, jer, unatoč neizravnim dokazima, ne postoji čvrst dokaz koji dokazuje da LGBT/ feministički lobi svjesno promiče agendu pro-pedofilije. Nedavni događaji u Francuskoj, međutim, možda su napravili još jedan korak ka stvaranju takve stvarnosti.

Sve je krenulo poput šapata, no sada je poput urlika. Članak Davida Kramera je još jedan udarac u naizgled beskranoj anti-RT baraži u određenim sekcijama američkih medija i političkih tijela.

To se manifestiralo u različitim formama, od Johna Kerryja koji je nazvao RT "propagandnim megafonom", do Andrewa Lacka, kratkotrajnog predsjedavajućeg Upravnog odbora za radiodifuziju (Board of Governors - BBG), koji je ovu mrežu bacio u isti koš s ISIS-om nazivajući je američkim "izazovom" jer je bio zabrinut našim određenim "stajalištima", što je dovelo do brojnih manje-negoli-rigoroznih publikacija koje su jednostavno izmišljale "činjenice" o RT kanalu.

Prije nekoliko dana u Washington Postu je Kramer iz John McCainovog istoimenog Instituta za međunarodno rukovodstvo pokrenuo tiradu žestokih antiruskih kritika. Prikazao je osobit prijezir prema RT-u, veličajući vrline zamrzavanja njene imovine. Očekivano, to je trebalo kazniti Moskvu s skladu s dvije sudske presude "koje uključuju multimiljunsku naftnu kompaniju Yukos oil". Dvije muhe jednim udarcem.

Američka policija se oduvijek dičila svojim motom "Serve&protect" [Služi&Štiti] no posljednjih godina jasno je da se samo radi o dobro prokušanoj propagandi koja je desetljećima stvarala lažan osjećaj sigurnosti. Svakodnevne vijesti o novoj američkoj, policijskoj brutalnosti toliko su postale učestale da na njih jednostavno više nitko ne obraća pozornost. Ako se događa svaki dan i ako svi misle da ne mogu učiniti ništa s tim, pogotovo ako se to događa negdje daleko, pa čak i u samoprozvanoj državi demokracije zanimanje javnosti prestaje, no problem time, na žalost, ne jenjava već postaje još veći.

Kao što znamo, Washington već dug niz godina koristi takozvanu "borbu protiv terorizma" kao izliku za ispunjavanje svojih interesa diljem svijeta. Da je SAD stvarno zainteresiran za borbu protiv terorizma, onda bi se očekivalo da napuste zemlje u kojima se nalaze nakon što teroristi izgube većinu teritorija i utjecaja. Ali kao što vidimo, SAD nema namjeru da napusti ili Siriju ili Irak, unatoč pobjedi nad ISIS-om, koja je ostvarena ne zahvaljujući Washingtonu, nego Siriji, Iraku, Rusiji, Iranu i njihovim saveznicima.

Američka vojska u Siriji ostaje "sve dok bude potrebna"

Sjedinjene Države ostat će vojno nazočne u Siriji sve dok to bude potrebno, rekao je glasnogovornik Pentagona Eric Pahon.

"Zadržat ćemo vojnu nazočnost na terenu sve dok bude potrebna, radi podrške našim partnerima i sprečavanja povratka terorističkih skupina" u toj zemlji, izjavio je.

Očito je da SAD nije potreban u Siriji, osim preostalim terorističkim bandama koje Washington štiti. Damask je već nekoliko puta zatražio da SAD prekine sa svojim ilegalnim postupcima i da napusti zemlju, ali Washington naravno ne sluša.

Amerika čestita Iraku: Ovo nije kraj borbe protiv DAEŠ-a

Sjedinjene Američke Države čestitaju Iraku na potpunom oslobađanju od terorističke organizacije DAEŠ, ali to ne znači kraj borbe protiv terorista, izjavila je portparolka Stejt departmenta Heder Navert.

"Nakon odvažne trogodišnje kampanje intenzivnih borbi premijer Iraka Hajder el Abadi objavio je da je cela teritorija Iraka u potpunosti oslobođena od kontrole DAEŠ-a. Sjedinjene Američke Države pozdravljaju liderstvo premijera Abadija i iskreno čestitaju iračkom narodu i odvažnim iračkim snagama bezbednosti", navedeno je u saopštenju.

"SAD će zajedno s koalicijom za borbu protiv DAEŠ-a nastaviti da sarađuju s iračkim snagama bezbednosti, konsultujući, obučavajući i snabdevajući ih (naoružanjem). Zajedno moramo da budemo budni u borbi protiv svih ekstremističkih ideologija kako bismo sprečili povratak DAEŠ-a ili pretnju od drugih terorističkih grupa", naglasila je Heder Navert.

Ne spominje se činjenica da iza ekstremističkih ideologija stoje bliski saveznici SAD-a, a svima koji prate situaciju je jasno da SAD stvara, koristi i podržava terorističke skupine.

Danas je završen rad za mnoge vrlo kontroverznog Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

ICTY je prošlog tjedna srpskog generala Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor, a danas je potvrdio presudu šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kojima su presude potvrđene i potvrđeno je postojanje udruženog zločinačkog pothvata.

Nakon izricanja i potvrde presude je hrvatski general Slobodan Praljak ustao i popio otrov iz bočice. Praljak je potom iznesen iz sudnice, a izricanje presude je prekinuto. U poslijepodnevnim je satima potvrđeno da je preminuo.

Ne ulazeći u opravdanost samih presuda izrečenih proteklih godina, tko je i koliko kriv, je li dobio dovoljno visoku kaznu ili je pravedno i nepravedno oslobođen, ono što se previđa u slučaju ovog suda jest da je ICTY tijelo koje krši sve norme pravednog kaznenog postupka i pravosuđa općenito.

Sud sa sjedištem u Haagu je od Ujedinjenih naroda dobio ovlasti da bude nadležan za zločine počinjene od strane pojedinaca na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine. U prvom redu se to odnosi na kršenje zakona i običaja ratovanja, genocid i zločine protiv čovječnosti, odnosno Ženevske konvencije iz 1949.

Kao što je Doug Casey ispravno primetio, primarna smernica bilo kog organizma - bilo da je to ameba ili osoba ili korporacija ili vlada - je da preživi.

Zato američka vlada tako žestoko štiti petrodolar. Potrebno joj je da sistem preživi.

Svetski čelnici koji su nedavno izazvali petrodolar su završili mrtvi...