Dobrodošli na Sott.net
Sub, 20 Srp 2019
Svijet za ljude koji misle

Attention

"Neutraliziranje" Johna Lennona: Jedan čovjek protiv "čudovišta"


Komentar: Povodom 36. godišnjice ubojstva Johna Lennona donosimo Vam ekskluzivni prijevod teksta u kojem saznajemo tko je zapravo bio taj veliki aktivistički mirotvorac i zašto su ga američke vlasti toliko žestoko htjele "neutralizirati".

"Trebate zapamtiti, establišment, to je samo naziv za zlo. Čudovište nije briga ubija li sve studente ili se radi o revoluciji. Ono ne razmišlja logički, ono je izvan kontrole." - John Lennon (1969.)
John Lennon
© Daily Revolution
John Lennon, rođen prije 75 godina, 9. listopada 1940., bio je glazbeni genije i ikona pop kulture.

On je također bio govorljivi prosvjednik koji se zalagao za mir i antiratni aktivist, te je isto tako bio primjer visokog profila do koje mjere su vlasti SAD-a u stanju ići kako bi progonile one koji se usude osporiti njihov autoritet.

Puno prije nego što se Chelseau Manning i Edwarda Snowdena kaznilo kao zviždače za ratne zločine vlasti i zloupotrebu nadzornih ovlasti Agencije za nacionalnu sigurnost, Johna Lennona su izdvojili jer se usudio govoriti istinu o ratnom huškanju vlasti, prisluškivali su mu telefon i skupljali podatke o njegovim aktivnostima i kontaktima.

Barem tijekom jednog perioda, Lennon je u očima američke vlade bio neprijatelj broj jedan.

People 2

Moć naroda: U otporu rusofobiji Ukrajinci pjevaju ruske pjesme

Flashmob in Ukraine's Zaporozhia
© Unknown
Inovativnim izražavanjem nezadovoljstva protiv rusofobije po kojoj je vladajuća nacionalistička elita u Ukrajini poznata, trend iznenadnog okupljanja grupa ljudi koji pjevaju pjesme na ruskom jeziku širi se poput vatrene stihije u Ukrajini. Također se proširio i na Rusiju i Moldaviju gdje ljudi u solidarnosti sa svojom slavenskom braćom i sestrama u Ukrajini pjevaju ukrajinske pjesme. Radost i emocije koje se na video snimkama mogu vidjeti na licima neposrednih svjedoka govore same za sebe.

O početku ovog trenda Lada Ray piše:
Najnovija stvar koju kijevska hunta provodi je zabrana ruskog jezika tijekom školskih praznika. Učitelje koje se uhvati da govore ruski jezik dobit će otkaz.

U atmosferi opresije, ljudi pronalaze načine za oduprijeti se na prekrasan i nadahnjujuć način, izvodeći rusko-sovjetske pjesme na željezničkim kolodvorima.

Sve je počelo 13. studenog u Zaporožju, velikom industrijskom gradu u jugoistočnoj Ukrajini, nedaleko od Donbassa. Grad Zaporožje se nalazi u samom središtu nekadašnjih teritorija Zaporoških kozaka. Zaporožje u osnovi znači "iza riječnih brzaca". Nalazi se na obali rijeke Dnjepar i upravo je po brzacima ove rijeke dobio ime. Grad su utemeljili ruski carevi, a 1930-ih je postao centar sovjetske industrijalizacije. Dom je znamenitosti, poznatog simbola sovjetske industrijalizacije - DneproGes-a (Dnjeparske hidroelektrane). Također je dom metalurškog diva Zaporozhstala (Zaporoškog metalurškog postrojenja). Tu je izgrađena i najveća europska nuklearna elektrana. Ponovno želim naglasiti da sve što je izgrađeno u Zaporožju izgradilo je Rusko carstvo ili SSSR. Tijekom svojih 25 godina 'neovisnosti' Ukrajina nije izgradila ništa značajno.

Ubrzo su slijedili i drugi gradovi:

Arrow Down

Kako se Rusija razočarala u Evropu?

russia eu
Teskoba Eduarda Štajnera dolazi iz uverenja da su generacije i generacije radile na približavanju Rusije i Evrope, dve strane u konstantnom istorijskom raskoraku, da bi aktuelna generacija evropskih političara grubo pogazila posao vekova.

Moskva nije nevina u tom postupku, ali to Štajner i ne tvrdi, on samo žali što je jedna velika istorijska šansa uništena za neizvestan protok vremena.

Donji tekst se pojavio u subotnjem Spektrumu, podlistku eseja lista Prese, koji na svojim informativnim stranicama, u potpunoj suprotnosti sa stavom zvanične austrijske politike, otvoreno agira za pooštravanje sankcija Rusiji.

Neki od izvora na koje se Štajner poziva u tekstu imaju direktne reference na članke objavljene u nemačkom filozofskom tromesečniku Zeitschrift für Ideengeschichte (Beck Verlag), čije je najnovije izdanje "Ruska jesen" u potpunosti posvećeno lamentu nad stanjem stvari.

Ali to su "samo" filozofi, a Štajner je "samo" ekonomski specijalista, dok je rusko-evropska kriza duboko politička.

Komentar: Vreme će pokazati kako će se stvari dalje razvijati, ali za sada nam se čini da je Putinov put mnogo bolji od puta kojim se kreće Evropa, zajedno sa svojim glavnim uzorom - Sjedinjenim Američkim Državama. I EU i SAD se nalaze u procesu degeneracije, kako ekonomske tako i kulturne.
  • Od ideala "američkog sna" do noćne more današnjice



War Whore

Bombardovanje Jugoslavije je bila prekretnica za NATO ekspanziju

NATO
© AFP 2016/ Geoges Gobet
Kosovo i bombardovanje Jugoslavije bili su prekretnica za NATO - od tada se zapadne vojne intervencije širom sveta više i ne propituju, smatra istoričar Kurt Grič. Veliki intervju povodom njegove knjige „Rat za Kosovo“.

Komentar:


Quenelle - Golden

Otpor zapadnjačkom imperijalizmu: Ostavštine Fidela Castra i Bashara al-Assada

CASTRO

Veliki napredak Sirijske arapske vojske u istočnom Aleppu i smrt Fidela Castra se možda čine nepovezanima. U stvarnosti, ovi nedavni događaji pokazuju svijetu da je moguće uspješno se opirati agresiji Zapada.


Roman Rudyarda Kiplinga iz 1888. godine pod nazivom Čovjek koji je htio biti kralj [The Man Who Would Be King, op. prev.] ostaje poučna priča za one koji prate događaje današnjice. Ne samo da roman daje uviđaj u aroganciju Zapadnog imperijalizma nego, što je i važnije, ilustrira kako oholost i ambicija mogu slijepo voditi ljude u zloglasnost i propast. Ovo je naročito istinito za one koji koriste obmanu u ime moći kako bi postigli svoje ciljeve.

Radnja se okreće oko dva britanska avanturista koji smisle spletku kako bi postali Kraljevi Kafiristana. Sve im je išlo i predobro sve dok se jedan od njih nije odlučio oženiti za pripadnicu tog naroda, protiv njene volje. Užasnuta pri pomisli da će biti udana za Kralja žena ga je ugrizla pri čemu je počeo krvariti. Ljudi Kafiristana su vjerovali da Kralj ne može krvariti, da je njegovo meso drukčije od onog običnih ljudi. Nakon što su ga vidjeli kako krvari znali su da je samo čovjek i to one prevarantske vrste. Nije bilo sretnog završetka.

Komentar: Za daljnje čitanje:


Stock Down

Kako je bankrotirao General Motors?

general motors
© Reuters
Sedište General Motorsa u Detroitu
Prošlo je oko sedam godina od kada je General Motors (GM), nekadašnja najprodavanija svetska auto kompanija preko 80 uzastopnih godina, bankrotirala. U tih sedam godina, GM se oporavio u velikoj meri, iako je morao da prepusti Toyoti i Volkswagenu da se bore za titulu najprodavanijeg giganta. Ali glavni ljudi kompanije svakako ne očajavaju, posebno kada zna da GM godišnje i dalje prodaje oko deset miliona vozila i pritom ostvaruje godišnji profit oko šest milijardi dolara. Međutim, mnogima je bankrot još uvek u mislima do te mere da je GM odavno prekršten u "Government Motors". Kako je tako veliki div uspeo da sebe dovede u poziciju da traži finansijsku pomoć države? Jednostavan i očekivan odgovor je - "pravili su vozila koje kupci nisu želeli", ali vas podsećamo da u vreme bankrota GM je i dalje bio najprodavanija automobilska kompanija na svetu - što znači da je ipak imao proizvode koje su kupci želeli. Potrebno je da se vratimo kroz istoriju i da uvidimo koliko su i druge karakteristike igrale ulogu u bankrotu i koliko je situacija sa samim proizvodima drugačija od one koju ljubitelji automobila vide kao istinu.

Komentar: Nakon velike krize sa nekretninama, u Americi je na pomolu nova velika kriza sa auto kreditima: U.S. economic recovery? The one trillion dollar consumer auto loan bubble is beginning to burst

General Motors otpušta 2.000 radnika


War Whore

Kako je međunarodna zajednica obmanjivala i zavađala u BiH?

bosna i hercegovina
Ko je više kriv za sadašnje loše odnose u BiH - domaći ili „međunarodni“ akteri? Svake godine povodom obeležavanja Dejtonskog sporazuma ističe se da Bošnjaci, Srbi i Hrvati ni posle toliko godina nemaju zajedničku viziju BiH, da entiteti ne sarađuju, da su Bošnjaci i Hrvati u FBiH kao „rogovi u vreći“, da je RS separatistička, da međunacionalna mržnja ne jenjava. I naposletku, i više uzgred, spominje se kako ni „međunarodna zajednica“ ne uspeva da nađe ključ rešenje za BiH.

„Međunarodna zajednica“, međutim, i nije adresa za rešenje problema, nego najveći deo problema. Još od samog početka krize u SFRJ, SAD i druge zapadne sile su zauzele svaka svoju stranu u BiH, ali i manipulisale svakom od njih da bi proširili svoj uticaj. Relativno najbolje su u tom pogledu prošli Srbi jer su imali podršku jedino svoje, iscrpljene i međunarodno stigmatizovane matice, a ponekad su se uzdali samo ,,u se i u svoje kljuse“. Rat u BiH morao je da traje sve dok SAD, sistematskim miniranjem evropskih mirovnih inicijativa, nisu iznudile da NATO bombarduje srpske položaje u Bosni i tako se prikaže kao trajno neophodan za održanje mira u Evropi.


Komentar:


Bullseye

Kina pobedila Zapad u borbi za Afriku

Afrika
© AFP 2016/ STEFAN HEUNIS
U poslednjih 15 godina Kina jača svoj uticaj na Crnom kontinentu. Peking je danas najveći trgovinski partner Afrike, a direktne kineske investicije i kreditiranje u afričke zemlje rapidno rastu.


Komentar: Prema časopisu The Economist, Kina je najveći trgovinski partner afričkog kontinenta, nije začuđujuće da SAD želi zaustaviti utjecaj Kine na tom kontinentu.


Korist je obostranaKinezima su važni afrički resursi, a kineske investicije su dovele do ekonomskog rasta i smanjenja siromaštva na najgladnijem kontinentu.


Komentar: Za razliku od postupaka Kine, Zapad je Africi donio i donosi patnju i kaos: Povijest NATO-ovog rata protiv Afrike


Interesovanje Pekinga za Afriku objašnjava se sve većim geopolitičkim i geoekonomskim značajem ovog regiona u svetu. Afrika je dugo smatrana „beznadežnim kontinentom“, ali je gotovo neopaženo postala „kontinent budućnosti“, koji beleži ubrzani ekonomski i društveni rast, navode eksperti.

Kao i krajem 19. veka, velike sile i danas vode bitku za „crnu Afriku“ — Amerika, Kina, Indija i posustale evropske države bore se za resurse.

Light Sabers

Tko je ubio Kennedyja: CIA, Lyndon Johnson ili oni koji se uistinu "ne izgovaraju"?


Komentar: Povodom obljetnice ubojstva jednog od "najvećih", a možda i "najvećeg" predsjednika SAD-a, donosimo vam ekskluzivan prijevod prvog dijela rada, objavljenog na 50. godišnjicu tog događaja, u kojem se detaljno i jasno prolazi kroz, nakon istraživanja, najzastupljenije moguće scenarije "naručitelja" ubojstva Johna F. Kennedyja, te tko je od toga imao najveće koristi.

Nema više nade da će se ikad vidjeti dolazak pravednog Kennedyja i njegovo suprotstavljanje američkoj ratnoj mašini. No, ostavština živi i dalje.

Predsjednik John F. Kennedy ostaje junačka figura, skoro nalik Kristu, u srcima rastuće zajednice građana koji postaju svjesni katastrofalnih dugotrajnih posljedica njegovog ubojstva. On je možda jedini junak čiji bi javni kult mogao ikad iskupiti SAD.
Slika
© Art Rickerby/Time Life Pictures/Getty
John i Jackie Kennedy dolaze u Dallas, 22. studenog 1963.
Svakome tko pozorno prati nedavni razvoj u istraživanju o JFK-u nije promaknulo primijetiti da postoje u biti dvije vrste knjiga o njegovom ubojstvu. (Govorim samo o knjigama koje se bave ozbiljnom potragom za istinom, a ne o onima koje brane zataškavanje Warrenove komisije, poput bijedne Reclaiming History Vincenta Bugliosija iz 2007. godine).

Slika
Pedeset godina istražiteljskog rada i skidanje oznake tajnosti s arhivske građe suzilo je popis vjerojatnih osumnjičenika: na jednoj strani su knjige koje krive grupu unutar vojno-industrijskog kompleksa, od kojih su najnovije i najautoritetnije JFK and the Unspeakable: Why He died and Why it Matters (Touchstone, 2008.) Jamesa Douglassa, Brothers: The Hidden History of the Kennedy Years (Simon & Schuster, 2007.) Davida Talbota i Last Word: My Indictment of the CIA in the Murder of JFK (Skyhorse Publishing, 2011.) Marka Lanea.

S druge strane su knjige koje krive Lyndona Johnsona, predstavljene s nedavnim LBJ: The Mastermind of JFK's Assassination (XLibris, 2010.) Phillipa Nelsona, LBJ and the Kennedy Killing, po očevicima ubojstva (Trine Day, 2013.) Jamesa Taguea i The Man Who Killed Kennedy: The Case Against LBJ (Skyhorse, 2013.) Rogera Stone.[i] Sumirat ću argumente obje ove teze, ukazati na njihove nedostatke i kontradikcije, te ih pokušati razriješiti upućujući na alternativne hipoteze.

Zagovarat ću da ove dvije linije istraživanja, ako se koherentno povežu, zbilja nadopunjuju jedna drugu, ali ne baš kao dvije polovice jedne istine; već prije kao dvije trećine te istine. Preostali treći dio slagalice su oni koji se uistinu "ne izgovaraju".

Komentar: Uz sve izneseno u gornjem članku, postoje i teze da je Kennedy ubijen zbog govora kojeg je održao 1961. u hotelu Waldorf-Astoria u New Yorku, u kojem je prozvao medije, urednike i novinare, ali i otkrio tko zapravo vlada svijetom.

Govor u cijelosti možete poslušati, odnosno pogledati s prevedenim podnaslovima, u donjem videu.




Magnify

"Mekana moć" i industrija ljudskih prava, 1. dio

Intervencije
Ljudska prava na Zapadu: podnosi li ovaj izraz doista težinu retorike u koju je umotan? Površno gledano, kulturalni narativ doima se prilično nevinim: filantropi miljarderi, političari i transnacionalne korporacije, uz pomoć cijele vojske zaposlenika i volontera - svi oni surađuju u ime društvene pravde; stvaraju bolji, ljepši i transparentniji svijet.

Na papiru ova priča djeluje sasvim u redu. Na koncu, 20. stoljeće svjedoči nizu neuspjeha raznih vlada da ublaže ili čak zaustave neke od najužasnijih genocida i zločina protiv čovječanstva. Danas su vrata širom otvorena brojnim dobrotvornim i “ljudskopravaškim” organizacijama koje bi, navodno, trebale igrati veću ulogu u balansiranju međunarodnih odnosa. Međutim, ako se malo bolje zagledamo u detalje priče, pred očima nam se počinje ocrtavati jedna krajnje nemila dimenzija geopolitike 21. stoljeća. Premda se brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava još uvijek oglašavaju kao “neutralne” i “politički nepristrane”, to u zbilji ne odgovara istini. Kako rezerviranost prema njihovoj djelatnosti u javnosti doseže vrhunac, opasnost se sve jasnije ocrtava: ako se ozbiljno ne iznese na vidjelo sukobe interesa koje one kriju, slijedi pad vjerodostojnosti cjelokupnog sektora nevladinih organizacija (dalje: NVO) na međunarodnoj razini

Jedna mučna dimenzija analize ove borbe za “upravljanje percepcijom” svakako je činjenica da osoblje NVOa čine uglavnom dobri, vrijedni i visoko obrazovani pojedinci, od kojih mnogi prilaze svom poslu iz čistog altruizma i u najboljoj namjeri. Najveći broj njih ostaje blaženo nesvjestan izvora financiranja kao i što ti financijski konci znače kad ih netko počne povlačiti u kontekstu stava danog NVO prema geopolitičkim pitanjima i ratnim sukobima. Nedvojbeno je točno da su kampanje NVOa pomogle osloboditi nepravedno zatočene pojedince ili omogućile pravedan postupak i pravdu osiromašenima. Također je točno i to da su brojne ovakve organizacije pridonijele podizanju svijesti o važim društvenim i ekološkim problemima.