Ako bi netko putem straha htio manipulirati narod, virus bi bio odlično sredstvo za to postići. Po odgovoru na virus izgleda, kao da se danas nalazimo u najgoroj pandemiji u cijeloj ljudskoj povijesti.

Nikada, čak niti u vrijeme Španjolske gripe prije 100 godina nije se skoro cijeli Svijet stavljao u karantenu. Ali budući da je Sars-Cov-2 manje smrtonosan od Španjolske gripe, a da je skoro cijeli Svijet u karanteni, mi jedino možemo zaključiti da je u zadnjih 100 godina epidemiologija strašno nazadovala. Onda si možemo postaviti sljedeće pitanje. Pa ako je epidemiologija u 100 godina uspjela nazadovati, zašto ju mi uopće financiramo?

Inače, struka i mediji uporno ne žele narodu objasniti da postoji i drugi važni faktor, drugi igrač osim samog virusa; imuni sustav ljudi. Na kraju ovog teksta ćemo vidjeti da je on za vaše preživljavanje važniji od samog virusa. Recimo to je kao da u nogometnoj utakmici kada jedna ekipa zabije gol analizirate samo napad momčadi koja je dala gol, a da ne analizirate kako je odigrala obrana momčadi koja je primila gol. Da je obrana bolje odigrala možda ne bi niti dobila gol. Ali zašto stručnjaci stalno guraju priču, o virusu a uopće ne guraju o imunom sustavu, koji je važniji od samog virusa. Da li možda da zastraše ljude pa da s njima mogu manipulirati?

Na donjoj slici možete vidjeti ogromne razlike u smrtnosti u različitim zemljama. Pa tako možete vidjeti da je razlika u smrtnosti na Taiwanu i u Španjolskoj 1500 puta. Pazite, to je 150000%. Budući da se radi o istom virusu već i ovo je potvrda da osim virusa na smrtnost utječe i nešto drugo. Ali naši stručnjaci ne govore o tome drugom nego nas samo plaše virusom. Idemo mi govoriti o tome drugome, tj. o imunom sustavu.

Na stranici EUROMOMO možete vidjeti tjedni broj umrlih u 24 zemlje EU koju dostavljaju podatke. A to možete vidjeti i na slici koju sam skinuo sa te stranice. Na njoj je prikazan tjedni broj umrlih od prvog tjedna 2016. do danas, po dobnim skupinama za 24 zemlje EU koje šalju podatke. Pa tako u dobnu skupinu od 0-14 godina ne možete primijetiti nikakvu pravilnost, tj. podaci su nasumični, u dobnoj skupini od 15-44 godine se malo nazire pravilnost, ali zato je sa svakom sljedećom dobnom skupinom ta pravilnost izraženija. Vidi se povećani broj umrlih u zimskim mjesecima u odnosu na ljetne.

U ovom broju Magazina, osim ove kolumne, pripremio sam i intervju s ministrom gospodarstva Darkom Horvatom. U tom intervjuu najveću težinu ima ministrov odgovor u kojem je priznao kako u Hrvatskoj više ne može biti punog lockdowna u slučaju drugog vala pandemije Covida-19 jer taj model epidemiološke obrane, koji podrazumijeva zaustavljanje značajnog dijela javnog i ekonomskog života, više nećemo imati čime platiti.

To je naša realnost i dobro je što u predizborno vrijeme Horvat ne pokušava obmanjivati javnost da ćemo i u slučaju (upitnog) drugog vala u borbu za svaki život jer će država opet naći 40 milijardi kuna kojima će spašavati kompanije, odnosno radna mjesta. Uostalom, sada ipak nešto više znamo o zarazi Covidom-19: virus SARS-CoV-2 širi se kapljično te se njegovo širenje u značajnoj mjeri može kontrolirati nošenjem maski i higijenskim mjerama. Uz to, istraživanja o smrtnosti temeljena na testiranjima antitijela i PCR testiranjima govore kako najgori ishodi ipak nisu toliko strašni kao što se mislilo dok smo užasnuto pratili snimke kamiona koji odvoze žrtve koronavirusa iz Bergama.

S obzirom na to da brojni fearmongeri (širitelji straha) i dalje kroz društvene mreže i medije inzistiraju na tome da je Covid-19 grozniji nego što je bio, treba objasniti zašto je iracionalno plašenje javnosti krivi put, a ne nikakva humanost par excellence.

Prvo, ponovimo, gomila se sve više dokaza kako smrtnost od pandemije Covida-19 definitivno nije viša od ozbiljnije sezonske gripe, a zbog gripe ne idemo u lockdown. Istina, postoji više istraživanja s različitim pristupima fokusiranih na različite sredine.

Pojedina istraživanja doista su došla do zaključka do zabrinjavajuće visokih smrtnosti u pojedinim žarištima epidemije.

Međutim, pogledajte vrlo dobar pregled različitih istraživanja koji je pripremio Swiss Policy Research, jer bitna je šira slika. U grupi istraživanja koja su utvrđivala stopu smrtnosti zaraženih (IFR - infection fatality rate) uz pomoć testiranja na antitijela, najgori ishodi kreću se od globalnih 0,10 posto do relativno visokih 0,40 posto u pojedinim epicentrima zaraze. U drugoj grupi istraživanja koja su bazirana na PCR studijama utvrđena je smrtnost od 0,00 posto (donatori krvi) do 0,30 posto (zdravstveni radnici u Italiji). Zanimljivo je da su procjene IFR-a najviše kod epidemioloških modela. Valja znati kako epidemiološki modeli, od kojih su neki izazvali paniku, zapravo nisu procjene proizašle iz istraživanja (poput onih baziranih na testiranjima antitijela i PCR-u), nego iz teoretskih studija epidemiologa.

Nemačka vlada i glavni mediji uključeni su u pokušaj da iskontrolišu štetu nastalu usled pojave izveštaja koji osporava uspostavljeni narativ o korona virusu. Taj izveštaj je procurio iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Neki odlomci iz tog izveštaja su:

• Opasnost kovid-19 je precenjena: verovatno ni u jednom trenutku opasnost koju predstavlja novi virus nije prešla `normalan nivo`.
• Ljudi koji umiru od korone u suštini su oni koji bi statistički umrli ove godine, jer su dostigli kraj života i njihova oslabljena tela više se ne mogu nositi sa bilo kakvim slučajnim svakodnevnim stresom (uključujući oko 150 virusa koji su trenutno u prometu).
• Širom sveta, u toku četvrtine godine, nije bilo više od 250 000 smrtnih slučajeva od kovid-19, a 1,5 miliona smrtnih slučajeva [25.100 u Nemačkoj] bilo je tokom talasa gripa 2017/18.
• Opasnost očigledno nije veća od opasnosti od mnogih drugih virusa. Nema dokaza da je ovo bilo više od lažne uzbune.
• Opaska bi mogala biti u ovom stilu: tokom krize korone država se pokazala kao jedan od najvećih proizvođača lažnih vesti.

Za sada tako i - loše. Ali, postaje još gore.

Izveštaj se fokusira na "mnogobrojne i teške posledice korona-mera" i upozorava da su one "ozbiljne".

Više ljudi umire zbog mera koje je povodom koronavirusa uvela država nego što ih ubija sam virus.

Skandal je u toku.

Pre ili kasnije doći će do tihe političke reakcije na zahteve da se belci samoponižavaju zarad greha iz prošlosti. A jednom kad se ona dogodi, više neće biti tiha

Ponekad velike političke promene stignu poput Sendbergove "Magle" (misli se na poemu američkog pesnika Karla Sendberga, prim. prev.) - na malim mačijim šapama, tiho i neprimetno sve do momenta dok ne obuzmu celu naciju. Pojava Donalda Trampa pre četiri godine je primer toga. Iako bučan i buntovan kandidat, mnogima je delovao kao politički klovn osuđen na poraz. Političari establišmenta gotovo jednoglasno su verovali da će "plavi zid" demokratske izborne dominacije ostati čvrst pred ovim tipom. Predviđalo se da će se republikanski Srednji zapad držati čvrsto, ali da će Hilari Klinton osvojiti predsednički mandat.

Međutim tiha magla se približavala. Među biračima srednje klase iz američke unutrašnjosti raslo je uverenje da nešto ozbiljno nije u redu u njihovoj državi, kao i da nacionalni lideri menjaju Ameriku na način koji uništava njihovu budućnost. Međutim narastanje tog osećanja nije bilo praćeno uličnim protestima ili zapaljivom retorikom, niti udruženim građanskim aktivizmom i javnim zahtevima. Naravno, mediji glavnog toka, čvrsto svrstani uz elitu, nisu detektovali tiho ključanje u biračkom telu. A i zašto bi? Kad su oni u pitanju, sve je bilo u redu.

Za to vreme, nezadovoljni su prosto trpeli, čekajući svoju priliku da tiho iskažu svoj stav u samoći glasačke kabine. Nakon što su to učinili, Donald Tramp je postao predsednik. Gotovo niko to nije predvideo.

Po svemu sudeći, nešto slično će se dogoditi nakon rasprostranjenih uličnih demonstracija - praćenih neredima, pljačkom, uništavanjem i nasiljem - koje su usledile posle užasne smrti Džordža Flojda u Mineapolisu, kojem je brutalni policajac držao koleno na vratu gotovo devet minuta. To što je jednom crnom muškarcu od strane belog policajca na takav način oduzet život razlog je za nacionalne izlive žalosti i duboko moralno preispitivanje. Ne čudi što su ankete pokazale široku podršku javnosti za mirne demonstracije, organizovane u čast Džordža Flojda i kao znak protesta protiv njegove besmislene smrti.

Ono što ćete vidjeti dio je dvogodišnje tajne istrage ljevičarske radikalizacije ugrađene u pokret za klimatsku pravdu koji je pridonio neredima u Minneapolisu u Minnesoti. U ovom ćemo prvom videu pokazati kako je Pokret Sunrise igrao sveobuhvatnu ulogu u provođenju nasilja kako bi dodatno potaknuo njihov Green New Deal program i promovirao ukidanje policije.

Podsticanje nereda u funkciji Trampovog rušenja moglo bi se pokazati kao pogrešna strategija onih koji su očekivali da će tako smanjiti šanse za njegov reizbor
Već na startu treba raščistiti jednu bitnu činjenicu u vezi sa zbivanjima u SAD proteklih sedmica. Nju simbolišu mladi, politički ekstremno levi Amerikanci evropskog porekla, koji klečeći na jednom kolenu (simbolični gest pokreta "Crni životi imaju vrednost") mole svoje crne sugrađane da im oproste što uživaju navodnu "belu privilegovanost" u "strukturno rasističkoj" Americi XXI veka.

Isti gest je pre pet dana napravio i predsednički kandidat Demokratske stranke Džo Bajden ispred jedne crkve u Vilmingtonu, u državi Delaver. Isti ideološki motiv je razlog zašto američki masovni mediji, kako elektronski tako i štampani, svi listom podržavaju proteste (uz izuzetak Foks Njuza), iako ih od prvog dana prati masovno nasilje, paljevine i pljačkanje razularene mase.

Šarmantan i živahan kad je bio beba, sin Kristin Neff Rowan povukao se u sebe kao dijete, izgubivši nekoliko riječi koje je naučio, postajući sklon neobjašnjivom vrištanju.

Više je načina na koji je Neff mogla reagirati na Rowanovu dijagnozu autizma 2004. godine. Mogla je potisnuti svoje emocije, postati očajna ili je mogla odmah naći nešto što može okriviti.

Ali Neff, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Teksasu u Austinu, bila je usred pionirskog psihološkog istraživanja o samosuosjećanju. A njezini su se nalazi iznenada pokazali neprocjenjivim za njezin osobni život. To što je bila suosjećajna i ljubazna prema sebi, omogućilo joj je da se konstruktivno nosi s time i dovelo je do uvida o tome kako da odgaja svog sina koji se muči.

Neff je o svemu tome pisala u knjizi "Self-Compassion" (William Morrow, 2011.), objavljenoj ovog travnja. S druge strane, psiholozi otkrivaju da je samosuosjećanje možda najvažnija životna vještina, koja pruža otpornost, hrabrost, energiju i kreativnost.


To je također vještina koja mnogima manjka.

Samosuosjećanje se često pogrešno shvaća, kao da to znači biti mekan i popustljiv; a sama bi fraza vjerojatno okrenula želudac Amy Chua, čija je knjiga Battle Hymn of Tiger Mother (Penguin, 2011.) ponovno pokrenula raspravu o tome koliko strogi ili popustljivi trebamo biti prema našoj djeci i prema sami sebi.

Ali psihološka istraživanja pokazuju da nijedna strana u ovoj debati ne pobjeđuje.

Analitičari kažu da bi SAD, prije zahtijevanja prava pristupa u Wuhanu, trebale podignuti veo u vezi svojih tajnih laboratorija za biološka oružja.

Optužbe SAD-a protiv Pekinga zbog takozvanog "zataškavanja" pretpostavljenog podrijetla COVID-a u Wuhanu, postavile su pitanja u vezi američke mreže tajnih bio-laboratorija, smještenih blizu granica Rusije i Kine, kao i desetljećima dug otpor Washingtona na stvaranje međunarodnog mehanizma transparentnosti za istraživanje biološkog oružja.

Institut za virologiju Wuhana (WIV) prvo je primio klinički uzorak nepoznatog virusa, koji je kasnije postao poznat kao SARS-CoV-2, što se dogodilo 30. prosinca 2019., rekla je Wang Yanyi, imunolog i direktoricq instituta, 23. svibnja, negirajući tvrdnje Trumpove administracije da je novi koronavirus pobjegao iz bio-laboratorija iz Wuhana, naglasivši da je to "čista izmišljotina".

Oni su među nama - psihopati.

Ti pojedinci posjeduju jedinstvenu konstelaciju osobina: bezobzirnost prema tuđoj patnji, grandiozni osjećaj vlastite vrijednosti i manipulativni pristup suočavanju s drugima. Uobičajeno, takve antisocijalne tendencije rezultiraju zatvorom i drugim oblicima isključenosti iz društva. Ipak, neki psihopatski pojedinci su u stanju potisnuti svoje psihopatske nagone dovoljno da ostanu članovi društva. Mnogi se čak uzdižu do viših redova poslovanja, zakona i vlade.

Pa ipak, što dopušta nekim psihopatskim pojedincima da završe kao "uspješni" u odnosu na one koji se nađu u zatvoru zbog svog štetnog i impulzivnog ponašanja?

U nedavno objavljenom članku u časopisu Personalities Disorders [poremećaji osobnosti, op. prev.], Emily Lasko, M.S., i ja testirale smo je li vrlo specifičan psihološki proces, kontrola impulsa, pridonio razvoju "uspješne" psihopatije. Analizirali smo podatke iz studije Pathways to Desistance, koja je tijekom više godina pratila preko 1.000 adolescenata (osuđenih za teška kaznena djela) kako bi ispitali koji su faktori predviđali tko će biti osuđen za ponovna kaznena djela, a tko ne.

U posljednja dva mjeseca veliki dio svjetske populacije bio je zatvoren u svojim domovima, izlazeći samo u nužnu nabavku. Iako je to umanjilo izglede da budemo izloženi koronavirusu, možda je imalo i nešto manje očigledan učinak po naš imunološki sustav tako što smo postali osjetljiviji po druge infekcije, piše BBC.

Ljudi su na ovoj planeti evoluirali uz 24-satne cikluse svjetla i mraka, a naša tijela prilagodila su se partnerstvu sa sunčevim svjetlom. Jedan od najočiglednijih primjera za to je stvaranje vitamina D u našoj koži kao odgovor na izloženost ultraljubičastom zračenju. Te dnevne doze vitamina D pomažu jačanju naših kostiju i zuba, ali imaju i učinak na naše imunološke stanice.

Ljudi s niskom razinom vitamina D su u većem riziku

Vitamin D omogućuje makrofagima u našim plućima, prvoj liniji obrane protiv respiratornih infekcija, da izluče antimikrobni peptid po imenu katelicidin, a koji izravno ubija bakterije i viruse. Vitamin D također potiče aktivnost drugih imunoloških stanica, kao što su B i T stanice, koje su zadužene za dugoročni odgovor. Ljudi s niskom razinom vitamina D, nastavlja BBV, u većem su riziku od virusnih infekcija respiratornog trakta poput gripe.

Znanstvenici sada proučavaju mogu li nadomjesci vitamina D smanjiti rizik od nekih teških komplikacija povezanih s covidom-19. Početkom svibnja, Rose Kenny, gerontologinja s Trinity Collegea u Dublinu, objavila je zajedno s kolegama podatke koji ukazuju da europska populacija s najvećom stopom smrtnosti od covida-19, poput Španjolske i Italije, ima najnižu razinu vitamina D.

To može zvučati nelogično, s obzirom na sunčanu klimu, ali ljudi s tamnijom kožom trebaju više sunca da bi stvorili istu količinu vitamina D kao ljudi svjetlije puti, objašnjava BBC.

Iako i drugi faktori također mogu pomoći objasniti visoku stopu smrtnosti od covida-19 u tim zemljama, postoji snažan dokaz povezanosti između vitamina D i imunoloških puteva za koje znamo da su uključeni u covid-19 i posebice teške slučajeve bolesti, smatra Kenny.

Prvo, čini se da vitamin D smanjuje razinu biokemijske tvari koja izaziva upalu nazvanu interleukin-6, koja je povezana s teškoćama u disanju. Vitamin D se također veže na iste ACE2 receptore na plućnim stanicama koje virus SARS-CoV-2 koristi kako bi ušao u stanice i izazvao infekciju. Ako je vitamin D već vezan na te receptore, onda bi virusu moglo biti teže pronaći uporište u tijelu.