Teorija zavjere o 'chemtrailsima', tragovima koje za sobom ostavljaju avioni, a kojima se navodno čovječanstvo zaprašuje kemijskim agensima, pala je u vodu nakon nove studije koja je jasno zaključila kako tim tragovima na nebu nema ničega spornog.

Zagovornici ove teorije, usprkos brojnim znanstvenim dokazima, tvrde kako tragovi koji ostaju iza aviona nisu samo tragovi kondenzirane pare, već tragovi kemijskih spojeva kojima vlasti tajno zaprašuju atmosferu kako bi kontrolirali vrijeme i ponašanje ljudi. Prije nekoliko godina u Zagrebu se prosvjedovalo protiv chemtrailsa, a o njima je često govorio i Krešimir Mišak.

Nema dokaza o zavjeri

No, skupina atmosferskih stručnjaka koja je ispitana u ovoj studiji tvrdi kako toplina iz zrakoplovnih motora proizvodi kondenzacijske tragove koje vidimo na isti način kao što je to već desetljećima. Istraživači sa Sveučilišta Kalifornije, Carnegie Instituta i neprofitne organizacije Near Zero ispitali su 77 kemičara i geokemičara jesu li naišli na dokaze i tragove velikih programa za kemijsko zaprašivanje i 76 ih je odgovorilo da nisu.

- Teorija zavjere povezana s chemtrailsima prilično se podudara s razvojem i rastom interneta, gdje se mogu naći stranice koje promoviraju taj oblik pseudoznanosti. Naše istraživanje pokazalo je vrlo malo slaganja u znanstvenoj zajednici oko teze da vlasti, vojska, zrakoplovne kompanije i drugi rade na tom raširenom i opasnom programu da se iz neba truje planet - rekao je profesor Steven Davis sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu, prenosi Forbes.

Tragovi su dokaz gustog prometa

Jedan od glavnih argumenata zagovornika ove teorije je da su chemtrailsi puno duže na nebu od običnih kondenzacijskih tragova. Znanstvenici pak jednostavno objašnjavaju kako je svake godine na nebu sve više zrakoplova koji moraju letjeti na većim visinama kako bi se smjestio taj gusti promet i tamo se javljaju kondenzacijski tragovi koji izgledaju dugotrajnije. A za mrežu takvih tragova jednostavno je objašnjenje da je promet sve gušći.

NASA je otkrila par patuljastih galaksija koje su, nakon formiranja u relativnoj izolaciji, u relativno pustim oblastima svemira, tek nedavno ušle u sredinu bogatu gasom i pogodnu za stvaranje zvijezda.

Te patuljaste galaksije koje sadrže nekoliko miliona zvijezda, predstavljaju preteču potpuno formiranih galaksija, kao što je naš Mliječni put.

Galaksije, koje su nazvane Ribe A i Ribe B, udaljene su od Zemlje 19 i 30 miliona svjetlosnih godina. Formirane su prije nekoliko milijardi godina i, u teoriji, trebalo bi da su se do sada mnogo više razvile, ali nisu.

To je zbog toga što se te galaksije nalaze u delu svemira širokom 150 miliona svjetlosnih godina pod nazivom „Lokalna praznina“.

„Te galaksije su možda provele veći deo svog života u praznini. Ukoliko je to tačno, prazna sredina bi usporila njihovu evoluciju“, izjavio je Erik Tolrad sa Instituta za istraživanje svemira.

„Čini se da te galaksije imaju primitivniji sastav, a ne obogaćeni sastav savremenih galaksija, zbog manje energične istorije formiranja zvijezda.“

Fotografije koje je napravio teleskop Habl pokazuju da te galaksije počinju da se privlače u naseljenije dijelove svemira.

Posmatranja pokazuju da svaka galaksija sadrži oko 20 do 30 plavih zvijezda, što ukazuje da su relativno mlade, mlađe od sto miliona godina.

Za sada te galaksije pružaju naučnicima vredne informacije o načinu na koji se formiraju zvjezdana tijela.

„Hablove fotografije bi mogle da pokažu kako su današnje patuljaste galaksije izgledale u svojim prvim fazama razvoja“, rekao je Tolrad.

„Proučavanje tih i sličnih galaksija omogućava nam dalji uvid u formiranje i razvoj patuljastih galaksija.“

U novom američkom istraživanju dokazano je da kretanje suncokreta za Suncem uzrokuje njihov unutrašnji biološki sat, a te promene pozicija biljke čine većim i pčelama privlačnijim.

Vođa istraživanja, Stejsi Harmer s Univerziteta u Kaliforniji, ističe da je reč o prvom poznatom primeru u kome rast neke biljke menja njen unutrašnji sat i da to čak ima i evolucijske posledice.

Najmanje od 1898. godine naučnici posmatraju suncokrete koji dan započinju okrenuti prema istoku i tokom dana se polako okreću prema zapadu, da bi se tokom noći ponovo vratili ka istočnoj strani. Do sada se nije znalo šta reguliše taj proces.

Kako bi ustanovili da li je u pitanju biološki sat ili se biljke jednostavno kreću po nekom predodređenom rasporedu, američki biolozi sproveli su niz eksperimenata - suncokrete su privezali tako da nisu mogli da se pomeraju, a zatim ih postavili u posude koje su na početku dana okrenuli ka zapadu, suprotno od signala koje uobičajeno dobijaju od Sunca. Time su uspeli da im poremete ritam.

Zatim su suncokrete postavili u laboratoriju s fiksiranim veštačkim svetlom i ustanovili da su se nekoliko dana njihali napred-nazad. „To je ponašanje kakvo očekujete od mehanizma koga pokreće unutrašnji sat“, ističe Harmenova.

Jeste li spremni za priličan šok? Naš Sunčev sistem upravo je postao jako čudan - objavila je Michele Bannister, astronomkinja s Univerziteta Queens.

Bannister je javnosti predstavila otkriće TNO-a (trans-neptunskog objekta) koji se nalazi iza Neptuna u vanjskom Sunčevom sistemu. Nepoznati objekt je 160 hiljada puta bljeđi od Neptuna, što znači da bi ovaj “svijet” mogao imati manje od 200 kilometara promjera.

Ono što je čudno i što niko ne može objasniti jeste to da se ovaj TNO kreće - prema gore. Pritom se kreće oko Sunca “unazad”, što ne radi niti jedan objekt u Sunčevom sistemu. Objekt je stoga nazvan “Niku” prema kineskoj riječi za buntovnika.

Način na koji se kreće sugerira da ga je nešto “izbacilo” iz normalnog orbitiranja, a Matthew Holman s Harvard-Smithsonian Centra za strofiziku, koji je bio dio tima koji je otkrio Niku, navodi kako ovo znači da se u našem Sunčevom sistemu dešava nešto što ne razumijemo.

Konstantin Batygin s California Institute of Technology dodaje kako je riječ o nevjerovatnom otkriću - dodajmo da je Batygin ranije ove godine otkrio prisustvo veće grupe objekata koji se mogu objasniti prisustvom velikog neotkrivenog svijeta, deset puta većeg od Zemlje - možda je riječ i o mitskoj Planeti Devet.

Detaljna analiza Nikua otkrila je da je ovaj TNO također dio veće grupe objekata, pa je Holman istražio da li ih možda privlači gravitacija Planete Devet. No, tvrdi da to nije riječ. Tragali su i za patuljastom planetom, poput Plutona, ali nisu imali sreće. “Ne znamo šta je ovo”, kazao je Holman.

Naučnici iz Tomska proučili su ostatke ogromne životinje pronađene u Kemerovskom regionu i zaključili da njene kosti pripadaju do sada nepoznatoj vrsti dinosaurusa. Paleontolog Sergej Leščinski govorio je za Sputnjik o karakteristikama po kojima se ovaj reptil razlikuje od drugih predstavnika.

„Specifične strukturne osobine ovog dinosaurusa ga čine drugačijim od njegovih rođaka“, navodi se u zvaničnom saopštenju. „Ne možemo da kažemo da je ovaj reptil bio, na primer, snažniji od drugih, jer to za sada ne znamo“, rekao je Leščinski, direktor Laboratorije za mezozoičke i kenozoičke kontinentalne ekosisteme na Tomskom državnom univerzitetu.

Astrofizičari Evropske južne opservatorije (ESO) trebalo bi da krajem avgusta saopšte da je otkrivena nova egzoplaneta nalik Zemlji u orbiti oko Proksime Kentauri, zvezde u sazvežđu Kentaura, piše Špigel u subotnjem izdanju.

Nova planeta koja nema ime, trebalo bi da je u nastanjivoj zoni zvezde oko koje orbitira zbog čega postoji mogućnost da na njoj ima vode u tečnom stanju, osnovnog uslova za život.

Do sada astronomi nisu našli planetu-sestru koja je toliko blizu Zemlje, na samo 4,24 svetlosnih godina, navodi nemački list.

Portparol ESO Ričard Huk nije želeo, ni da potvrdi ni demantuje ovu vest.

Neimenovani astrofizičar rekao je za Špigl da je "otkriće ovog nebeskog tela bilo jako težak posao" i da je bilo "na ivici merljivog".

Nova fotografija koju je objavila NASA detaljno prikazuje atmosferu Saturna koja podsjeća na apstraktna umjetnička djela.

Fotografija je nastala uz pomoć infracrvenog filtera i prikazuje dio sjeverne hemisfere planete. Snimila ju je Cassini kamera 20. jula.

Filteri koji su korišteni za snimanje, osjetljivi su na absorpciju i raspršivanje sunčeve svjetlosti u Saturnovoj atmosferi od metana i od velike su koristi za Cassini misiju.

Cassini sonda je završila svoju četvorogodišnju misiju istraživanja Saturna u junu 2008. i prvo produženje aktivnosti dobila u septembru 2010.

Letjelica će nastaviti da snima Saturn do septembra sljedeće godine, kada će vjerovatno dobiti nove zadatke.

Grenlandski morski psi najdugovječniji su poznati kralježnjaci na Zemlji, rekli su znanstvenici, a prenosi BBC.

Istraživači su analizirali 28 morskih pasa, a za određivanje njihove dobi koristili su se metodom radioaktivnog ugljika te su procijenili da je jedna ženka stara oko 400 godina.

Prosječna životna dob im je 272 godine, ocjenjuju autori studije koja je objavljena u časopisu Science.

Stručni tim je ustanovio da morski ti psi rastu samo centimetar na godinu što utječe na njihovu dugovječnost a spolnu zrelost stječu u dobi oko 150 godina.

Vodeći autor Julius Nielsen, pomorski biolog s kopenhaškoga sveučilišta, rekao je: "Znali smo da se bavimo neobičnim životinjama, ali mislim da su svi koji su sudjelovali u istraživanju bili iznenađeni kad smo ustanovili koliko su morski psi doista stari".

Dosadašnji rekorder među kralježnjacima u dugovječnosti bio je grenlandski kit, star 211 godina. Ali i beskralježnjaci imaju kandidate za natjecanje u dugovječnosti, primjerice 507-godišnja školjka nazvana Ming nosi naslov najstarije životinje.

Grenlandski morski psi velike su životinje koje mogu biti duge do pet metara. Spori su plivači a može ih se naći u hladnim dubokim vodama Sjevernog Atlantika.

U radu objavljenom u časopisu PLOS ONE istraživači s Biološkog Laboratorija MDI Benjamin L. King i Voot P. Yin otkrili su zajedničke regulatore gena kod 3 vrste koje imaju sposobnost regeneracije: riba zebrica, aksolotl i bihiri, jedna vrsta mnogoperke, piše Biologija. Otkriće zajedničkih genetskih regulatora potencijalno bi moglo predstavljati dobru podlogu za istraživanja nove hipoteze o genetičkim mehanizmima koji upravljaju regeneracijom udova.

Otkriće također predstavlja velik napredak u razumijevanju tipova tkiva kod ljudi, poput tkiva udova, koji se teže regeneriraju te kako bi se moglo manipulirati tim mehanizmima.

"Regeneracija udova kod ljudi zvuči kao znanstvena fantastika, no ipak nije tako daleko od istine" - navodi Yin. "Činjenica da smo identificirali genetske potpise odgovorne za regeneraciju udova kod 3 različite vrste s različitim tipovima udova već sugerira da je priroda stvorila zajednički mehanizam za regeneraciju upisan u genima kod svih životinja, pa tako i kod ljudi." Biologija Esciencenews

Istraživači su koristeći moderne forenzičke tehnike došli do novih spoznaja o jednoj od najvećih znanstvenih prevara, takozvanog
"Čovjeka iz Piltdowna" i uvjereni su u identitet krivca.

Lažni fosilni ostaci "karike koja nedostaje" između majmuna i ljudi, postavljeni u šljunak blizu engleskog sela Piltdowna, bili su sastavljeni od čeljusti i zuba jednog orangutana i dva ili tri seta ljudskih kostiju, uz pomoć ljepila za zube, otkrili su istraživači u srijedu.

Smatraju kako njihovo istraživanje potvrđuje da iza prevare stoji Charles Dawson, amaterski arheolog koji je 1912. "otkrio" fosile u Piltdownu i koji je od tada glavni osumnjičenik.

Istraga koja je provedena analizom DNA, preciznim mjerenjima, spektroskopijom i drugim tehnikama, objavljena je u časopisu Royal Society Open Science na 100. godišnjicu Dawsonove smrti.

"Ovo je fascinantna potraga za krivcem koja pokazuje kako se novom tehnologijom mogu riješiti stari problemi", rekao je paleoantropolog Chris Stringer iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu.

Pronalasci u Piltdownu svojevremeno su bili znanstvena senzacija jer su predstavljali dugo očekivanu "izgubljenu kariku" koja potvrđuje evolucijsku teoriju Charlesa Darwina. Trebala su proći četiri desetljeća da bi se to navodno otkriće pokazalo lažnim.

"Prevara je unazadila proučavanje ljudske evolucije za nekoliko godina, pogotovo u Britaniji, jer su na nju nasjeli neki od istaknutijih stručnjaka", rekao je Stringer.

Stručnjaci smatraju kako su Dawsonovi motivi bili slava i priznanje znanstvene zajednice, a nedavne analize njegove kolekcije fosila otkrile su još prijevara.