Znanost i tehnologijaS


Telescope

Brzorotirajući bijeli patuljak emitira radijaciju na drugu blisku zvijezdu u orbiti

Brzorotirajući bijeli patuljak emitira radijaciju na drugu blisku zvijezdu u orbiti
© M. Garlick / University of Warwick / ESO

Grupa astronoma amatera otkrila je misterioznu vezu u svemiru, prema kojoj zvijezda bijeli patuljak obasjava svoje bliske i srodne zvijezde, crvene patuljke, ultraljubičastim i radio valovima.
Ovakvu vrstu veze prvi put su otkrili zvjezdani znalci iz Njemačke, Belgije i Ujedinjenog Kraljevstva prošle godine i to između dvije zvijezde u sastavu zviježđa AR Scorpii, udaljenog oko 280 svjetlosnih godina od Zemlje.


Rocket

Apolo astronauti imaju visoku stopu smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti povezanih sa svemirskim zračenjem

Apolo astronauti imaju visoku stopu smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti povezanih sa svemirskim zračenjem
Astronauti koji su učestvovali u američkom programu Apolo više umiru od kardiovaskularnih bolesti nego njihove kolege koje su letele bliže Zemlji, verovatno zbog veće izloženosti zračenju iz svemira, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu "Sajentifik riports" (Scientific Reports).

Astronauti iz tog programa NASA, koji je omogućio da čovek napravi prve korake na Mesecu, jedini su ljudi koji su putovali izvan magnetosfere koji štiti Zemlju od dela svemirskog zračenja.

Dok Sjedinjene Države planiraju da pošalje ljudsku misiju na Mars 2030. godine, a Mesec privlači nove zemaljske astronautske sile, ta studija potvrdjuje da uzbudljivo osvajanje kosmosa predstavlja rizik po zdravlje.

"Veoma malo znamo o uticaju zračenja u svemiru na ljudsko zdravlje, posebno na kardiovaskularni sistem", izjavio je Majkl Delp, glavni autor studije. "Studija nam daje prvi pogled na negativan uticaj koji to zračenje može imati na ljude", dodao je istraživač sa Državnog univerziteta Floride.

Program Apolo NASA-e je trajao od 1961. do 1972. godine. Devet od jedanaest letova Apola s ljudskom posadom bilo je u niskoj orbiti oko Zemlje.

Od 24 osobe iz programa Apolo koji su leteli duboko u svemir, osam je umrlo. Studija razmatra samo sedam slučajeva, dok je osmi, Edgar Mičel, umro februara ove godine, kada je prikupljanje podataka za studiju već bilo završeno.

"Četrdeset tri odsto smrti astronauta Apola je od kardiovaskularnih problema", kaže se u studiji. "To je skoro pet puta više nego medju umrlim astronautima koji nikada nisu leteli (9 odsto), a četiri puta više u poredjenju sa astronautima koji su leteli samo u niskoj orbiti oko Zemlje (11 odsto), primećuje se u studiji.

Magnify

Rak pronađen na fosilu starom 1,7 miliona godina u Južnoj Africi

Nije isključivo produkt modernog doba: Rak pronađen na fosilu starom 1,7 miliona godina
© Edward ode (Wits)
Dosad najstariji dokaz raka pronađen je na fosilu ljudskih predaka u jednoj grobnici u Južnoj Africi.

Agresivni tip tumora pronađen je na fosilu starom 1,7 miliona godina, a u pitanju je ljudski predak, vrsta Paranthropus robustus ili Homo ergaster.

Na palcu fosila je pronađen metastazirani oblik osteosarkoma, rijetkog oblika raka kostiju, a ovo otkriće pokazuje kako rak definitivno nije bolest modernog doba, kako mnogi tvrde.

Ostaci su pronađeni u pećini Swartkrans u blizini Johannesbura, a u istraživanju je učestvovao međunarodni tim naučnika.

"Ovo otkriće je zaista jako uzbudljivo za osteosarkom i rak kostiju generalno. Moderni način života i faktori iz okoline utječu na percepciju ljudi o samim uzrocima raka, a ovo otkriće nam daje do znanja da u obzir moramo uzeti i druge faktore. Nadam se da će nam ovo otkriće pomoći u daljem istraživanju osteosarkoma", izjavila je Hannah Birkett iz organizacije Bone Cancer Research Trust.

U međuvremenu su južnoafrički i britanski istraživači pronašli i benignu izraslinu na kičmi dva miliona godina starog fosila vrste Australopithecus sediba iz pećine Malapa.

Info

Misteriozna ljubičasta kugla sa morskog dna je nova vrsta puža golaća

Misteriozna ljubičasta kugla sa morskog dna je nova vrsta puža golaća
© Screen Capture
Tijekom prijenosa uživo istraživanja morskog dna pojavila se ljubičasta kugla za koju se kasnije ispostavilo da je sićušno stvorenje nova vrsta puža golaća.

Novi puž viđen je pokraj otoka u blizini Kalifornije, a znanstvenici su ga odnijeli u laboratorij gdje su ustanovili o čemu se radi, iako isprva nisu bili sigurni.

Znanstvenici su radili u sklopu ekspedicije Exploration Vessel Nautilus.


Telescope

Galaksija "Horusovo oko" - gravitacijsko djelovanje leće: Galaksija savija svjetlost od dvije galaksije iza nje

Galaksija
© NAOJGalaksija "Horusovo oko"
Sistem galaksija koji je nedavno otkriven izgleda krije nešto veoma neobično.

Tri galaksije koje su otkrivene udaljene su 7,9 i 10,5 milijardi svetlosnih godina od nas.

Dobile su ime „Horusovo oko“ jer neverovatno podsećaju na taj simbol antičkog Egipta.

Ovo „antičko oko“ će naučnicima dati uvid u odnos vremena i prostora dalekih galaksija, što će dovesti do boljeg razumevanja istorije svemira.

Novi sistem galaksija otkrili su naučnici Nacionalne astronomske opservatorije Japana (NAOJ) dok su pomoću teleskopa Subaru vršili ispitivanja dubokog svemira.

Grupa studenata i mladih astronoma analizirala je podatke koji su sakupljeni uz pomoć teleskopa i otkrila jedinstveni sistem gravitacionog polja.

Izgleda da galaksiju u sredini prate druge dve galaksije koje su neobično iskrivljene i koje zajedno formiraju oblik oka.

To se događa kada se svetlost koja dolazi iz daleke galaksije krivi pod uticajem gravitacije galaksije. Zbog ogromne gravitacije, masivna kosmička tela su u stanju da saviju vreme i prostor oko sebe, što dovodi do skretanja putanje svetla.

Galaxy

Gasoviti omotač Mliječnog puta vrti se na vrtoglavih 180 km/s, pokazuju nova istraživanja

Gasoviti omotač Mliječnog puta vrti se na vrtoglavih 180 km/s, pokazuju nova istraživanja

Astronomi sa Univerziteta u Michiganu izmjerili su, prvi put u historiji, brzinu rotiranja omotača galaksije Mliječni put.


Podatak o brzini rotiranja omotača donosi novi uvid u razloge i proces nastajanja i evolucije galaskija u našem svemiru. Omotač koji obavija našu galaksiju sferičnog je oblika i prostire se stotinama hiljada svjetlosnih godina od centra Mliječnog puta.

Njena masa je usporediva sa masom Mliječnog puta i do nedavno se pretpostavljalo da miruje u odnosu na našu galaksiju.

"Ljudi su pretpostavili da se naš disk rotira dok veliki rezervoar vrućeg zraka koji ga okružuje jednostavno miruje - ali to je pogrešno. Gasoviti omotač se rotira, ali ne toliko brzo kao Mliječni put", rekao je autor istraživanja Edmund Hodges-Kluck.

Omotač je izuzetno vruć, ali je zbog svoje veličine i rasprostranjenosti izuzetno teško odrediti njegovu brzinu kretanja. Astronomi su do posljednjih podataka došli posmatranjem gasa u poređenju sa vangalaktičkim objekata kao što su kvazari i supermasivne crne rupe.

U saopćenju koje je objavljeno u listu Astrophysical Journal stoji kako se omotač kreće brzinom od 180 kilometara u sekundi što se neznatno sporije od brzine rotacije diska Mliječnog puta - 240 kilometara u sekundi.

"Rotacija vrućeg gasa govori nam kako se naša galaksija formirala. To znači da je upravo taj omotač najveći izvor materije koja se danas nalazi u disku Mliječnog puta", objašnjava Hodges-Kluck.

Blue Planet

Studija tvrdi da inteligentni život na Zemlji nije jedini u svemiru

Studija tvrdi da Zemlja nije jedina inteligencija u svemiru
© University of RochesterGrafički prikaz Drakeove jednadžbe sa arheološkom formom kao dodatkom
Dva znanstvenika sa Sveučilišta Rochester i Sveučilišta Washington su razvila 'arheološku formu' poznate Drakeove jednadžbe koja određuje koliko ima civilizacija u svemiru i koliko ih je bilo u povijesti svemira. Izgleda da ova na Zemlji možda uopće nije ni prva ni zadnja.

O Drakeovoj jednadžbi o kojoj smo pisali više saznajte ovdje.

Nova jednadžba sastoji se od članova N(ast) - broja naseljivih planeta i f(bt) - vjerojatnost nastanka tehnološki naprednih civilizacija na jednom od tih planeta.

Rezultati upućuju da je čovječanstvo relativno nova civilizacija i da je drugi inteligentni život vjerojatno evoluirao i prije nas. Futurism

Info

Znanstvenici predlažu novo "Drvo života": LUCA - jednoćelijski organizam, izvorni predak svega živog na Zemlji

prvi zajednički predak svega živog na Zemlji
Naš najdalji rođak je jednoćelijski organizam sličan bakteriji, poznat kao poslednji zajednički univerzalni predak (Last Universal Common Ancestor - LUCA). To stvorenje moglo bi da odgovori na pitanje kako je nastao život na zemlji.

Naučnici su mu dali su mu ime Luka, a za sada vode debatu o tome da li je život nastao u nekim ekstremnim okolnostima - poput Lukine "kuće" u blizini morskog hirdrotermalnog izvora - ili u mirnom okruženju, poput neke bare.

Istraživači su analizirali gotovo 2.000 gena modernih mikroba i istražili one koji su prenošeni još od nastanka života na Zemlji. To ih je na kraju dovelo do Luke, koji bi mogao da bude prvi zajednički predak svega živog na Zemlji.

Luka je nastao pre oko 3,8 milijardi godina i u jednom trenutku se razdelio na dve različite vrste jednoćelijskih organizama - bakterije i arheje. To razjašnjava jedan veliki problem koji je dosad mučio naučnike - činjenica da tri domena (supercarstva) živih stvorenja koja uključuju bakterije, arheje i eukariote, poput biljaka i životinja, nisu imali očiglednog zajedničkog pretka.

Takođe, naučnici su mogli da analiziraju 355 gena koji su poreklom od Luke i da otkriju one koje dele svi ostali organizmi, prenosi "Indipendent".

Magnify

Spremanje podataka na najmanju atomsku skalu

Scientists have created a way to store information atom by atom to produce the smallest hard disk ever made, which could lead the way to much more efficient data storage. STM scan shown (96 nm wide, 126 nm tall) of the 1 kB memory, written to a section of
Naučnici u Holandiji uspeli su da upišu podatke na najmanju atomsku skalu do sada, manipulišući jednim po jednim atomom hlora. Njihov izum mogao bi da omogući skladištenje informacija na najmanjem hard-disku svih vremena.

Za neverovatan izum naučnici su pronašli inspiraciju u viziji poznatog fizičara Ričarda Fajnmana. On je još 1959. godine predvideo da bi jednog dana pojedini atomi mogli da se organizuju za skladištenje informacija.

Prema timu istraživača Instituta za nanonauku Kavli (pri Univerzitetu Delft), pisanje podataka na izuzetno malom obimu ‒ jedan kilobajt (8000 bita) podataka na prostoru od samo 96 nanometara širine i 126 nanometara visine ‒ omogućava gustinu skladištenja od 500 terabita po kvadratnom inču.

To može da postane „najmanji hard-disk na svetu", sa 500 puta većim mogućnostima od onih koje imaju najbolji hard-diskovi danas.

„U teoriji, takva gustina skladištenja omogućila bi da sve knjige koje su ikada napisane budu sačuvane na prostoru veličine jedne poštanske marke", kaže vodeći istraživač Sander Ote.

Alarm Clock

Naučnici utvrdili da je erupcija supervulkana u Kaliforniji prilično blizu

Naučnici utvrdili da je erupcija super vulkana u Kaliforniji prilično blizu

Prema najnovijem istraživanju studije PLOS ONE, erupcija supervulkana nam je bliža nego što smo mislili.


Istraživanje je analiziralo kristale kvarca na mjestu u Kaliforniji na kojem se dogodila supererupcija prije 760.000 godina. Ovi kristali pokrivaju mjesto na kojem se dogodila erupcija, pa su njihovom analizom naučnici uspjeli da odrede “rast” vulkana na osnovu koncentracije titanijuma u njima. Rezultati su pokazali koliko je vremena potrebno da se dogodi eksplozija kada počne posljednja faza u nastajanju erupcije supervulkana, poznata i kao faza dekompresije.
Naučnici utvrdili da je erupcija super vulkana u Kaliforniji prilično blizu
© NASA / JPLLong Valley Caldera u istočnoj Kaliforniji gdje se dogodila super-erupcija prije 760.000 godina