Znanost i tehnologijaS


Cassiopaea

Znanstvenici otkrili supernovu koja je eksplodirala toliko snažno da je lansirala svoju jezgru preko čitave galaksije

pulsar
© Motta i sur., arXiv, 2023.Pulsar snimljen kako juri galaksijom nakon eksplozije supernove
Astronomi koji proučavaju crne rupe u slučajnom su otkriću naišli na rijedak fenomen: mrtvu zvijezdu koja juri od svoje supernove, te iza sebe ostavlja trag koji podsjeća na trag kometa.

Zvijezda o kojoj je riječ, poznata kao PSR J1914+1054g, tek je četvrta takve vrste, opažena zajedno s pridruženom izduljenom maglicom i ostatkom supernove. Maglicu je tim znanstvenika predvođen astrofizičarkom Sarom Elisom Mottom nazvao Mini Mouse.

Njihovo otkriće baca svjetlo na nasilnu prirodu smrti masivne zvijezde i pruža dragocjene uvide u pulsare, supernove, međuzvjezdane medije i udare svemirskog vjetra.

Galaxy

NASA-ini znanstvenici prvi put promatraju polarni ciklon na Uranu

uran
© NASA/JPL-Caltech/VLANASA-ini znanstvenici upotrijebili su mikrovalna promatranja kako bi uočili prvi polarni ciklon na Uranu, koji se ovdje vidi kao svijetla točka desno od središta svake slike planeta. Slike koriste pojaseve valnih duljina K, Ka i Q, slijeva. Kako bi se istaknula obilježja ciklona, ​​za svaku je korištena različita karta boja.
Po prvi put, znanstvenici NASA-e imaju snažne dokaze o polarnom ciklonu na Uranu. Proučavajući radiovalove koji proizlaze iz ledenog diva, detektirali su ciklon na sjevernom polu planeta. Otkrića potvrđuju široku istinu o planetima sa značajnim atmosferama u našem solarnom sustavu: bilo da su planeti uglavnom sastavljeni od stijena ili plina, njihove atmosfere pokazuju znakove vrtložnog vorteksa na polovima.

Južni pol Urana

Znanstvenici su dugo znali da južni pol Urana ima vrtložnu značajku. Snimke NASA-inog Voyagera 2 pokazale su da vjetrovi na polarnom centru brže vrte nego ostatak pola. Voyagerova infracrvena mjerenja nisu pokazala promjene temperature, ali nova otkrića, objavljena u Geophysical Research Letters, to čine.

Komentar:


Comet

SOTT Fokus: Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija - Poglavlje 1.: Masovna izumiranja

Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr
U sljedećim poglavljima susrest ćemo se s nekoliko taksonomskih pojmova kao što su vrsta, rod ili red. Pojasnimo ovo s dva primjera klasifikacije, čovjeka i ljutića:

Comparative taxonomy of human and buttercup
© sott.netUsporedna taksonomija čovjeka i ljutića
Dakle, bilo koji životni oblik može se kategorizirati u taksonomskom stablu prema sedam taksona kojima pripada: vrsta, rod, obitelj, red, razred, klasa i kraljevstvo. Zapravo, to je i malo više kompliciranije od onog s brojnim potkategorijama kao što su potfilum ili potporodica, ali za našu svrhu ta je razina detalja beskorisna.

Nakon ovog kratkog uvoda, pozabavimo se glavnom temom: masovnim izumiranjem. Daleko od gradualističke uniformističke paradigme koju drži glavna znanost, povijest našeg planeta pokazuje ponavljajući obrazac katastrofalnog uništenja.

Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 2.: Uzroci masovnih izumiranja​


Butterfly

Leptirovo 'drvo života' otkriva porijeklo iz Sjeverne Amerike

leptir
Prije otprilike 200 milijuna godina postojala je Pangea superkontinent kojim su dominirale biljke iz porodice cikasa i crnogorične šume. Međutim, u jednom trenutku se počeo raspadati, a taj proces je bio spor i trajao je milijunima godina.

Sjeverna Amerika podijeljena je na dva dijela, a na njenoj zapadnoj strani pojavljuju se kukci biljojedi iz kojih će kasnije nastati prvi leptiri - prije oko 101,4 milijuna godina.

Alarm Clock

NASA može dati upozorenje 30 minuta prije nego što ubojita solarna oluja pogodi Zemlju

solarna oluja
© NASA / SDOSlika Sunčeve baklje snimljene 2014. iz Solar Dynamics Observatorija
Već se neko vrijeme u medijima piše o tome kako se Sunce približava solarnom maksimumu, odnosno da postaje sve aktivnije s puno više pjega i vatrenih baklji. Na svu sreću, prema nama je do sada poslalo samo jače solarne baklje koje u najgorem slučaju mogu naštetiti tehnologiji, izazvati poremećaje u komunikaciji, utjecati na električne mreže i oštetiti satelite.

No što ako naša zvijezda izbaci nešto što nalikuje "superbaklji" koja može izazvati atmosferske poremećaje ili na neki način utjecati na život na Zemlji? Kako bismo saznali što možemo napraviti u slučaju ozbiljnije solarne oluje i koliko vremena imamo za reakciju, NASA-ini znanstvenici su uposlili modele umjetne inteligencije kako bi razvili sustav ranog upozorenja, piše Universe Today.

Priopćili su da bi nas taj sustav mogao obavijestiti oko 30 minuta prije nego što potencijalno razorna solarna oluja pogodi određeno područje. Naime, svjetlost putuje brže od materijala kojeg izbaci Sunce te nam stoga valjana analiza podataka može pokloniti pola sata vremena za moguću reakciju.

Komentar: Kada bi upozorenje bilo izdano danas, ne bi imalo previše smisla za prosječnu osobu koja je vrlo slabo informirana o implikacijama takvog događaja. Događaj koji otkrivaju nedavne studije je češći nego što se prije vjerovalo, a postoje podaci koji pokazuju da ono što bi se inače smatralo manjim solarnim olujama ima mnogo veći utjecaj zbog slabljenja Zemljinog magnetskog polja:


Cassiopaea

Ponovni sjaj Betelgeusea budi nadu u spektakl supernove

zvijezda
© Davide De Martin/ESO/Digitized Sky Survey 2.Teleskopski pogled na Betelgeuse, crvenu superdivovsku zvijezdu u zviježđu Oriona koja će jednog dana eksplodirati kao snažna supernova
Betelgeuse (Betelgez) je velika i sjajna zvijezda u zviježđu Orion, poznata je i kao Orionovo rame, sa Zemlje je vrlo dobro vidljiva golim okom i prepoznatljive je crvenkaste boje. Riječ je o supermasivnom crvenom divu, oko 700 puta većem od našeg Sunca, smještenome na udaljenosti od oko 650 svjetlosnih godina od nas te starosti manje od 10 milijuna godina.

Kada bismo ga stavili na mjesto Sunca, njegova bi se površina nalazila daleko izvan unutrašnjeg Sunčevog sustava, dalje od orbite Marsa i asteroidnog pojasa, sve do orbite Jupitera. Masa mu je procijenjena na 10-20 solarnih masa.

Inače je Betelgeuse smješten na 10. mjesto ljestvice najsjajnijih zvijezda noćnog neba, no jedna od njegovih glavnih karakteristika jest što je iznimno varijabilan. Ovaj crveni div značajno mijenja prividnu magnitudu, više od svih najsjajnijih zvijezda, što je vrlo dobro vidljivo sa Zemlje i privlači pozornost brojnih astronoma.

Povijesni zapisi sugeriraju da je Betelgeuse redovito varirao u sjaju s periodom od oko 400 dana, a to znamo zahvaljujući još starim Grcima, pa čak i Aboridžinima. No, trenutačno je i taj period skraćen na oko 130 dana, uz značajno veće fluktuacije sjaja.

Radar

Novi vulkan otkriven u Barentsovom moru

podvodni vulkan
© UIT/AKMA3Znanstvenici su otkrili novi vulkan u Barentsovom moru. Vulkan leži unutar kratera koji je širok oko 300 m i dubok 25 m. Blatni vulkan Borealis, promjera oko 7 metara i visine 2,5 metara, kontinuirano ispušta tekućine bogate metanom
Istraživači Arktika došli su do zapanjujućeg otkrića na dnu mora koje su opisali kao "skriveno blago". Otkriće je pronađeno u Barentsovom moru, oko 113 km južno od udaljenog norveškog Medvjeđeg otoka. Istraživači su istraživali morsko dno kada su uočili gigantski krater koji je vjerojatno nastao na kraju posljednjeg ledenog doba, prije nekih 18.000 godina.

Unutar kratera pronašli su podmorski vulkan, oko 400 m ispod vode, koji izbacuje blato i metan koji dolazi duboko ispod Zemljine kore.

"Istraživanje morskog dna i otkrivanje novih curenja metana je kao pronalaženje skrivenog blaga", rekao je Stefan Buenz, s UiT Arktičkog sveučilišta u Norveškoj, koji je bio suvoditelj ekspedicije koja je otkrila geološki fenomen. "Svaki put kad se spustimo na morsko dno, imamo osjećaj da smo tek počeli shvaćati veliku i nevjerojatnu raznolikost takvih sustava", dodao je Buenz, a prenosi Indy100.

Jedini drugi poznati blatni vulkan koji postoji u norveškim vodama, nazvan Håkon Mosby, otkriven je 1995. godine leži na dubini od 1250 m na morskom dnu južno od Svalbarda.

Bad Guys

Studija otkriva da je 'meso' uzgojeno u laboratoriju 25 puta lošije za klimu od govedine

ko fol meso
© Getty Images
Meso proizvedeno u laboratoriju iz uzgojenih stanica moglo bi biti 25 puta gore za klimu od obične govedine. Laboratorijski uzgojeno ili "kultivirano" meso dobiva se uzgojem životinjskih matičnih stanica u bazi bogatoj hranjivim tvarima. Mnogi pretpostavljaju da bi ono moglo biti humanija i zelenija alternativa tradicionalnom mesu jer se za njegov razvoj koristi manje poljoprivrednog tla, hrane, vode i antibiotika nego pri uzgoju životinja. Dodatno, pritom se ne ubijaju druga živa bića.

No nova analiza pokazuje da bi masovna proizvodnja mesa uzgojenog u laboratoriju korištenjem sadašnjih tehnologija mogla biti znatno gora za okoliš od uzgoja govedine. Trenutačno se meso na bazi životinjskih stanica (ACBM) proizvodi samo u vrlo malim razmjerima i uz ekonomski gubitak, a novo istraživanje ukazuje na to da bi povećanje tog procesa moglo prouzrokovati između četiri i 25 puta više emisija nego globalna industrija govedine, piše New Scientist.

"ACBM sektor je od investitora dobio milijarde dolara na temelju tvrdnje da će ovaj proizvod biti ekološki prihvatljiviji od govedine", navode znanstvenici u istraživanju koje još nije prošlo recenziju neovisnih stručnjaka. Iako je istina da mesu uzgojenom u laboratoriju nisu potrebni tlo, voda i antibiotici kao kod goveda, stručnjaci navode da su do sada rađene krive analize emisija ugljika.

Blue Planet

SOTT Fokus: Uvod knjige "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija"

Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr
U Zemaljskim promjenama i ljudsko-kozmičkoj vezi vidjeli smo da je život na Zemlji isprekidan masovnim izumiranjima, većina njih uzrokovana je cikličkim bombardiranjem kometa[1]. Osim kometnog ciklusa od 28 milijuna godina koji se podudara s više od polovice masovnih izumiranja, čini se da su gotovo sva masovna izumiranja uzrokovana, barem djelomično, bombardiranjem kometa. Osim toga, svi drugi uzroci koji se obično koriste za objašnjenje masovnih izumiranja, bilo da se radi o vulkanizmu, globalnom zahlađenju ili pomicanju tektonskih ploča, sve su to poznate posljedice kometnih događaja. Gore navedeno je pravac prvog dijela knjige: "Kometi i masovno izumiranje".


Komentar: Knjiga Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza je prevedena na hrvatski i možete je čitati ovdje.


Kometi su uzročnici masovnog uništenja. I znanost ih uvelike smatra takvim. Ali je li to cijela priča? Dok sam pisao drugu knjigu pod naslovom "Susreti s kometima"[2], dalje sam istraživao nadzemnu Tunguska eksploziju i nisam mogao ne primijetiti neke čudne efekte izazvane tim događajem. Na primjer, stabla Tunguske pokazala su stopu rasta pomnoženu s četiri u nekim slučajevima.[3]


Komentar: Članke na kojima se bazira knjiga Susreti s kometima možete pronaći ovdje.


Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Battery

Naučnici razvili baterije koji dobro rade i temperaturama ispod nule

tesla car snow
Kod aktuelne generacije litijum-jonskih EV baterija, glavni problem leži u tečnom elektrolitu. Ova ključna komponenta baterije prenosi jone. To su čestice koje nose naelektrisanje između dve elektrode baterije, uzrokujući punjenje i pražnjenje baterije. Međutim problem nastaje kada zahladni jer tečnost počinje da se zamrzava na temperaturama ispod nule. Ovo ozbiljno ograničava efikasnost punjenja električnih vozila u hladnim regionima i tokom zimskog godišnjeg doba.

Da bi rešili taj problem, tim naučnika iz Nacionalne laboratorije Argon i Lorens Berkli iz američkog Ministarstva energetike (DOE), razvili su tečni elektrolit koji sadrži fluor i koji dobro radi čak i na temperaturama ispod nule.

"Naš tim ne samo da je pronašao elektrolit koji se ne smrzava, već smo takođe otkrili, na atomskom nivou, šta ga čini tako efikasnim", rekao je Džengčeng "Džon" Ženg, viši hemičar iz odeljenja za hemijske nauke i inženjerstvo u Argonu, a prenosi techxplore.

Ovaj niskotemperaturni elektrolit može raditi u baterijama za električna vozila, ali i u potrošačkoj elektronici kao što su računari ili telefoni.