Znanost i tehnologijaS


Cassiopaea

Ponovni sjaj Betelgeusea budi nadu u spektakl supernove

zvijezda
© Davide De Martin/ESO/Digitized Sky Survey 2.Teleskopski pogled na Betelgeuse, crvenu superdivovsku zvijezdu u zviježđu Oriona koja će jednog dana eksplodirati kao snažna supernova
Betelgeuse (Betelgez) je velika i sjajna zvijezda u zviježđu Orion, poznata je i kao Orionovo rame, sa Zemlje je vrlo dobro vidljiva golim okom i prepoznatljive je crvenkaste boje. Riječ je o supermasivnom crvenom divu, oko 700 puta većem od našeg Sunca, smještenome na udaljenosti od oko 650 svjetlosnih godina od nas te starosti manje od 10 milijuna godina.

Kada bismo ga stavili na mjesto Sunca, njegova bi se površina nalazila daleko izvan unutrašnjeg Sunčevog sustava, dalje od orbite Marsa i asteroidnog pojasa, sve do orbite Jupitera. Masa mu je procijenjena na 10-20 solarnih masa.

Inače je Betelgeuse smješten na 10. mjesto ljestvice najsjajnijih zvijezda noćnog neba, no jedna od njegovih glavnih karakteristika jest što je iznimno varijabilan. Ovaj crveni div značajno mijenja prividnu magnitudu, više od svih najsjajnijih zvijezda, što je vrlo dobro vidljivo sa Zemlje i privlači pozornost brojnih astronoma.

Povijesni zapisi sugeriraju da je Betelgeuse redovito varirao u sjaju s periodom od oko 400 dana, a to znamo zahvaljujući još starim Grcima, pa čak i Aboridžinima. No, trenutačno je i taj period skraćen na oko 130 dana, uz značajno veće fluktuacije sjaja.

Radar

Novi vulkan otkriven u Barentsovom moru

podvodni vulkan
© UIT/AKMA3Znanstvenici su otkrili novi vulkan u Barentsovom moru. Vulkan leži unutar kratera koji je širok oko 300 m i dubok 25 m. Blatni vulkan Borealis, promjera oko 7 metara i visine 2,5 metara, kontinuirano ispušta tekućine bogate metanom
Istraživači Arktika došli su do zapanjujućeg otkrića na dnu mora koje su opisali kao "skriveno blago". Otkriće je pronađeno u Barentsovom moru, oko 113 km južno od udaljenog norveškog Medvjeđeg otoka. Istraživači su istraživali morsko dno kada su uočili gigantski krater koji je vjerojatno nastao na kraju posljednjeg ledenog doba, prije nekih 18.000 godina.

Unutar kratera pronašli su podmorski vulkan, oko 400 m ispod vode, koji izbacuje blato i metan koji dolazi duboko ispod Zemljine kore.

"Istraživanje morskog dna i otkrivanje novih curenja metana je kao pronalaženje skrivenog blaga", rekao je Stefan Buenz, s UiT Arktičkog sveučilišta u Norveškoj, koji je bio suvoditelj ekspedicije koja je otkrila geološki fenomen. "Svaki put kad se spustimo na morsko dno, imamo osjećaj da smo tek počeli shvaćati veliku i nevjerojatnu raznolikost takvih sustava", dodao je Buenz, a prenosi Indy100.

Jedini drugi poznati blatni vulkan koji postoji u norveškim vodama, nazvan Håkon Mosby, otkriven je 1995. godine leži na dubini od 1250 m na morskom dnu južno od Svalbarda.

Bad Guys

Studija otkriva da je 'meso' uzgojeno u laboratoriju 25 puta lošije za klimu od govedine

ko fol meso
© Getty Images
Meso proizvedeno u laboratoriju iz uzgojenih stanica moglo bi biti 25 puta gore za klimu od obične govedine. Laboratorijski uzgojeno ili "kultivirano" meso dobiva se uzgojem životinjskih matičnih stanica u bazi bogatoj hranjivim tvarima. Mnogi pretpostavljaju da bi ono moglo biti humanija i zelenija alternativa tradicionalnom mesu jer se za njegov razvoj koristi manje poljoprivrednog tla, hrane, vode i antibiotika nego pri uzgoju životinja. Dodatno, pritom se ne ubijaju druga živa bića.

No nova analiza pokazuje da bi masovna proizvodnja mesa uzgojenog u laboratoriju korištenjem sadašnjih tehnologija mogla biti znatno gora za okoliš od uzgoja govedine. Trenutačno se meso na bazi životinjskih stanica (ACBM) proizvodi samo u vrlo malim razmjerima i uz ekonomski gubitak, a novo istraživanje ukazuje na to da bi povećanje tog procesa moglo prouzrokovati između četiri i 25 puta više emisija nego globalna industrija govedine, piše New Scientist.

"ACBM sektor je od investitora dobio milijarde dolara na temelju tvrdnje da će ovaj proizvod biti ekološki prihvatljiviji od govedine", navode znanstvenici u istraživanju koje još nije prošlo recenziju neovisnih stručnjaka. Iako je istina da mesu uzgojenom u laboratoriju nisu potrebni tlo, voda i antibiotici kao kod goveda, stručnjaci navode da su do sada rađene krive analize emisija ugljika.

Blue Planet

SOTT Fokus: Uvod knjige "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija"

Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr
U Zemaljskim promjenama i ljudsko-kozmičkoj vezi vidjeli smo da je život na Zemlji isprekidan masovnim izumiranjima, većina njih uzrokovana je cikličkim bombardiranjem kometa[1]. Osim kometnog ciklusa od 28 milijuna godina koji se podudara s više od polovice masovnih izumiranja, čini se da su gotovo sva masovna izumiranja uzrokovana, barem djelomično, bombardiranjem kometa. Osim toga, svi drugi uzroci koji se obično koriste za objašnjenje masovnih izumiranja, bilo da se radi o vulkanizmu, globalnom zahlađenju ili pomicanju tektonskih ploča, sve su to poznate posljedice kometnih događaja. Gore navedeno je pravac prvog dijela knjige: "Kometi i masovno izumiranje".


Komentar: Knjiga Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza je prevedena na hrvatski i možete je čitati ovdje.


Kometi su uzročnici masovnog uništenja. I znanost ih uvelike smatra takvim. Ali je li to cijela priča? Dok sam pisao drugu knjigu pod naslovom "Susreti s kometima"[2], dalje sam istraživao nadzemnu Tunguska eksploziju i nisam mogao ne primijetiti neke čudne efekte izazvane tim događajem. Na primjer, stabla Tunguske pokazala su stopu rasta pomnoženu s četiri u nekim slučajevima.[3]


Komentar: Članke na kojima se bazira knjiga Susreti s kometima možete pronaći ovdje.


Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Battery

Naučnici razvili baterije koji dobro rade i temperaturama ispod nule

tesla car snow
Kod aktuelne generacije litijum-jonskih EV baterija, glavni problem leži u tečnom elektrolitu. Ova ključna komponenta baterije prenosi jone. To su čestice koje nose naelektrisanje između dve elektrode baterije, uzrokujući punjenje i pražnjenje baterije. Međutim problem nastaje kada zahladni jer tečnost počinje da se zamrzava na temperaturama ispod nule. Ovo ozbiljno ograničava efikasnost punjenja električnih vozila u hladnim regionima i tokom zimskog godišnjeg doba.

Da bi rešili taj problem, tim naučnika iz Nacionalne laboratorije Argon i Lorens Berkli iz američkog Ministarstva energetike (DOE), razvili su tečni elektrolit koji sadrži fluor i koji dobro radi čak i na temperaturama ispod nule.

"Naš tim ne samo da je pronašao elektrolit koji se ne smrzava, već smo takođe otkrili, na atomskom nivou, šta ga čini tako efikasnim", rekao je Džengčeng "Džon" Ženg, viši hemičar iz odeljenja za hemijske nauke i inženjerstvo u Argonu, a prenosi techxplore.

Ovaj niskotemperaturni elektrolit može raditi u baterijama za električna vozila, ali i u potrošačkoj elektronici kao što su računari ili telefoni.

Comet

Astronomi su mapirali putanje opasnih asteroida za sljedećih 1000 godina

dijagram
© NASA/JPL-CaltechOvaj dijagram prikazuje orbite 2200 potencijalno opasnih objekata prema izračunu JPL-ovog Centra za proučavanje objekata blizu Zemlje (CNEOS). Istaknuta je orbita dvostrukog asteroida Didymos, cilja NASA-ine misije Double Asteroid Redirect Test (DART)
Neke stvari su jednostavno neizbježne pa je tako neizbježno i to da će se jednog dana neki veliki kamen iz svemira srušiti na Zemlju. To se već događalo milijardama godina u prošlosti i nastavit će se događati milijardama godina u budućnosti.

Čovječanstvo je dosad imalo sreće, jer se nismo morali suočiti s katastrofalnom prijetnjom iz svemira u obliku ogromnog asteroida. No, ako želimo dugoročno osigurati našu budućnost na Zemlji, znanost će nas morati pripremiti i na neizbježnost od udara velikog asteroida u zemlju, u nekom trenutku daleke budućnosti.

Popis nije ni približno gotov, no...

Brojne organizacije diljem svijeta nadziru događanja u zemljinom svemirskom susjedstvu te Sunčevom sustavu. Stvaraju karte i kataloge svih potencijalno opasnih objekata blizu Zemlje, odnosno takozvanih NEO-a. Veće svemirske stijene predstavljaju i veću prijetnju, ali ih je u našem susjedstvu, srećom, manje.

Komentar: Povezano: Kozmička lagana meta


Microscope 2

Istraživači otkrivaju mehanizam za popravak DNK

slika
© Evgeny NudlerIstraživanje enzima RNAseHII popravlja DNK vozeći se na enzimu koji čita genetski kod, RNA polimerazu, i izrezuje (vidi škare) pogrešno postavljena kodna slova kada ih "vidi" u bakterijskom genetskom materijalu
Nova studija dodaje novu, radikalno novu sliku o tome kako bakterijske stanice neprestano popravljaju neispravne dijelove svoje DNK.

Objavljeno online 16. svibnja u časopisu Cell, izvješće opisuje molekularni mehanizam koji stoji iza puta popravka DNK koji sprječava pogrešnu ugradnju određene vrste molekularnog građevnog bloka, ribonukleotida, u genetske kodove. Takve su pogreške uobičajene u procesu kopiranja koda kod bakterija i drugih organizama.

Budući da pogrešna inkorporacija ribonukleotida može dovesti do štetnih promjena u kodu DNK (mutacije) i loma DNK, svi su organizmi evoluirali tako da imaju put popravka DNK koji se naziva popravak ekscizijom ribonukleotida (RER) koji brzo popravlja takve pogreške.

Prošle je godine tim predvođen Evgenijem Nudlerom, dr. sc., profesoricom Julie Wilson Anderson na Odjelu za biokemiju i molekularnu farmakologiju na NIU Langone Health, objavio dvije analize popravka DNK u živim stanicama E. coli.

Otkrili su da se većina popravka određenih vrsta oštećenja DNK (velike lezije), poput onih uzrokovanih UV zračenjem, može dogoditi jer oštećene dijelove koda prvo identificira proteinski stroj koji se zove RNA polimeraza. RNA polimeraza se kreće niz DNK lanac, čitajući kod "slova" DNK dok prepisuje upute u molekule RNA, koje zatim usmjeravaju izgradnju proteina.

Galaxy

Teleskop James Webb pronalazi vodu oko kometa u glavnom asteroidnom pojasu

kometa
Svemirski teleskop James Webb američke svemirske agencije NASA-e zabilježio je svoje drugo veliko otkriće u samo dvije sedmice.

Istraživači su iskoristili kameru teleskopa te su prvi put otkrili vodenu paru oko komete u glavnom asteroidnom pojasu poznatom i kao kometa glavnog pojasa. Naučnici su smatrali da komete mogu sačuvati vodeni led tako relativno blizu Sunca, no dosad nisu imali čvrste dokaze za tu tvrdnju. Općenito, očekivali su da su komete u Kuiperovom pojasu ili Oortovom oblaku dovoljno daleko od Sunca da bi led mogao potrajati.

Međutim, ovo otkriće je stvorilo nvou zagonetku. Dok ugljični dioksid uobičajeno predstavlja 10 posto potencijalno isparenog materijala u kometi, Webbovi instrumenti nisu otkrili ništa u kometi Read. Istraživačka grupa špekuliše da se CO2 ili raspršio tokom milijardi godina ili da se Read formirao u relativno "prijatnom" dijeu Sunčevog sistema koji nije sadržavao CO2.

Read je bio jedno od prvih tijela korištenih za utvrđivanje glavne kategorije kometa u pojasu. Teleskop James Webb je prvi "komad opreme" dovoljno moćan da detaljno proučava ove komete.

Potrebno je više opservacija kako bi se utvrdilo da li je Readov nedostatak CO2 slučajnost ili ga dijeli s drugim kometama glavnog pojasa. Bez obzira na odgovor, naučnica Stefanie Milam smatra da misija skupljanja uzoraka može pomoći prikupljanju više znanja o kometama poput ove. To bi svakako bilo praktičnije od drugih misija jer Kuiperov pojas počinje otprilike na rubu Neptunove orbite, dok je Oortov oblak udaljen otprilike dvije svjetlosne godine.

Saturn

Nova otkrića udvostručuju broj 'nepravilnih' Saturnovih mjeseci, čime se ukupan broj popeo na 145

saturn
© JPL-CALTECH, NASASaturn
Nakon samo nekoliko meseci pošto je Jupiter preuzeo vodstvo, Saturn se opet vraća na tron kao planeta sa najviše prirodnih satelita.

Sredinom veljače znanstvenici su objavili da Jupiter ima 12 mjeseci više nego što se mislilo, što je tada značilo da je ovaj plinoviti div planet s najviše prirodnih satelita u našem sustavu. No, kako svakim danom sve intenzivnije tragamo za tajnama svemira, ne čudi što se ovi i slični podaci često mijenjaju - a Saturn je ponovno na prvom mjestu s ukupnim brojem od 145 mjeseci.

Koristeći podatke koje je prikupio kanadsko-francusko-havajski teleskop zvjezdarnice Mauna Kea, tim istraživača sa Sveučilišta British Columbia identificirao je 62 nova svemirska objekta koji su prije bili ili premaleni ili nejasni za identifikaciju.

SOTT Logo S

Čini se da gljive vode električne 'razgovore' nakon kiše

gljive
© Pixabay / Adege
Šuma često odjekuje zvucima njenih stanovnika, posebno nakon padavina. Ptice guguću i grakću, insekti cvrkuću i zuje, žabe trepću i urlaju.

Ali nisu svi razgovori u šumi čujni - niti svi uključuju životinje.

U novoj studiji, naučnici u Japanu pronašli su intrigantne nagoveštaje da kiša može da podstakne neke gljive da komuniciraju koristeći podzemne električne signale.

Istraživači su se fokusirali na male, smeđe pečurke poznate kao dvobojne varalice (Laccaria bicolor), koje su otkrili da rastu na podu sekundarne mešovite šume u naučnom centru Kavatabi Field Univerziteta Tohoku u Japanu.

L. bicolor je ektomikorizna gljiva koja formira simbiotske odnose sa određenim biljkama, uključujući mnoga velika stabla poput hrastova i borova. Povećava njihovo snabdevanje vodom i hranljivim materijama u zamenu za ugljene hidrate.

Komentar: U šumskom tlu nalazi se skriveni internet