Neki dan je načelnik američkog glavnog stožera general Joseph Dunford, nakon sastanka s ministrom obrane Marcom Esperom i državnim tajnikom Mikeom Pompeom, rekao da je pripremljen koalicijski plan koji će "osigurati slobodu plovidbe u Hormuškom i tjesnacu Bab El Mandeb. Amerikanci toj koaliciji obećavaju sve svoje znanje i sredstva za praćenje brodova. Potencijalni saveznici morat će patrolirati u blizini američkih brodova i pratiti trgovačke brodove koji plove pod zastavama njihovih zemalja.

Ali u isto vrijeme je general Dunford pojasnio da SAD "rade s nekoliko zemalja kako bi vidjele mogu li sastaviti koaliciju".

"U sljedećih nekoliko tjedana ćemo shvatiti koje zemlje imaju političku volju da podrže ovu inicijativu, nakon čega ćemo raditi izravno s vojskama kako bi identificirali specifične snage i sredstva za podršku ovoj inicijativi", rekao je general Joseph Dunford.

Izraz "možemo li ili ne možemo", kojeg general koristi u političkoj retorici, nije igra riječima i ono što je rečeno nije bilo slučajno. Dobro je poznato kako je ideja o stvaranju takozvanog "arapskog NATO-a" ili Bliskoistočnog strateškog saveza (MESA) usmjerena protiv Irana, kojeg su Amerikanci široko oglašavali, došla do kraja.

Projekt nije pokrenut, prvenstveno zbog podjele koja postoji unutar zemalja arapskog svijeta i neslaganja među njima u vezi izgradnje odnosa s Teheranom. Arapi shvaćaju da Washington, govoreći o projektima raznih koalicija, pokušava prenijeti na svoje arapske saveznike ne samo odgovornost za donošenje odluka o Iranu, nego i da ih prisili da rade "prljavi posao" u regiji. Što sada?

Pompeo još od anti-iranskog cirkusa u Varšavi najavljuje moguće sudjelovanje u predloženoj koaliciji oko 20 zemalja. Međutim, stručnjak Njemačkog društva za vanjsku politiku Sebastian Zons vjeruje da prijedlog Amerikanaca može dobiti pozitivan odgovor samo od ključnih igrača u Perzijskom zaljevu, ali ne i svih njih, što definitivno nije 20 zemalja. Možda se državni tajnik nada da će neke europske saveznike moći privući da sudjeluju u anti-iranskoj koaliciji.

Stoga, prisjetimo se Dunfordovih riječi: "Opseg kampanje ovisit će o broju zemalja koje će u njemu sudjelovati. S malim brojem sudionika, imat ćemo malu misiju".

Premijer Izraela Netanyahu je optužio neke lidere da se neće probuditi dok iranske nuklearne rakete ne padnu na Evropu.

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu odgovorio je na napore Evropske unije da spase nuklearni sporazum s Iranom, uporedivši to sa "evropskim pomirenjem 1930-tih" godina sa nacističkom Njemačkom.

Netanyahu je to saopćio dok evropski lideri nastoje da smanje napetost u Zaljevu, prenosi Beta.

Oni pozivaju Iran da se pridržava nuklearnog sporazuma sa velikim silama iz 2015. godine uprkos tome što su se Sjedinjene Američke Države povukle iz tog sporazuma i ponovo nametnule oštre ekonomske sankcije Islamskoj Republici.

Netanyahu je optužio neke lidere da se "neće probuditi dok iranske nuklearne rakete ne padnu na Evropu".

Kritičar sporazuma

Izraelski lider je glasno kritizirao nuklearni sporazum s Iranom, optuživši tu zemlju da pokušava da razvije nuklearno oružje.

Iran poriče te optužbe, tvrdeći da mu nuklearni program služi u miroljubive svrhe za proizvodnju energije.

Netanyahu je rekao da će Izrael učiniti "sve što je potrebno" da spriječi Iran da se snabdije nuklearnim oružjem.

S druge strane se uveliko vjeruje da Izrael ima nuklearno oružje što ta zemlja nije ni potvrdila ni porekla.

Mađarski ministar vanjskih poslova, Peter Szijjarto optužio je u ponedjeljak Bruxelles i "određene zapadne države članice EU-a" da "otvoreno podržavaju krijumčare ljudi" tvrdeći da je na Sredozemnom moru provedena "međunarodno organizirana" operacija krijumčarenja ljudi.

'"Bruxelles i određene zapadne članice Europske unije su sami sebe otkrili", rekao je Szijjarto mađarskim novinarima u pauzi tijekom sastanka šefova diplomacija EU-a u Bruxellesu.

"Nakon što su shvatili da se migracije mogu zaustaviti ne samo na kopnu nego i na moru, počeli su kontinuirano poticati krijumčarenje ljudima" jer je Bruxellesu i određenih zapadnim državama u interesu pridobiti sve više migranata u Europu, kazao je

Szijjarto je upozorio da su "snage koje organiziraju migracije ponovno u ofenzivi", dodajući da države članice staju na stranu krijumčara.

Rekao je da Europa ima dvije opcije po pitanju migracija - ili da potiče krijumčarenje ljudima ili da zahtijeva legalan ulazak. Szijjarto je rekao da će krijumčarenje ljudima koje "podržavaju skupine civilnog društva" pokrenuti nove migracijske valove prema Europi.

"Takve politike potiču ljude da plate krijumčarima i da se ukrcaju na brodove" jer će ionako biti spašeni i odvedeni do talijanske ili malteške luke, rekao je Szijjarto.

Rusija i Indija, jedan od najvećih uvoznika svojeg oružja, odlučili su koristiti svoje nacionalne valute za plaćanje oružja za obranu kako bi zaobišle moguće američke sankcije.

Moskva i New Delhi posljednjih su mjeseci pojačavali trgovinu oružjem. Rusija je prodala podmornice, brodove, tenkove i mlažnjake svojim indijskim partnerima, te ih namjeravala opskrbiti sa ​​sustavima protuzračne obrane S-400. Indijska nabava S-400, s ugovorom vrijednim više od 5 milijardi dolara, izazvala je bijes jednog od njihovih najvećih trgovinskih partnera, SAD-a. Naime, SAD su upozorile Indiju na moguće posljedice te kupovine.

Novi način plaćanja, nacionalnim valutama Rusije i Indije, dogovoren je između njihovih središnjih banaka. Tako će nastojati izbjeći Washingtonske prijetnje sankcijama. To bi omogućilo Indiji da izvrši prvu uplatu za dva ratna broda koje je izgradila Rusija. Nije jasno o kojim je točno plovilima riječ, ali prošle godine su dvije stranke potpisale ugovor za četiri ruske raketne fregate za indijsku mornaricu, od kojih se dvije grade u ruskoj Kaliningradskoj regiji.

Indijski sporazum s Rusijom, za kupovinu oružja vrijedan više milijardi dolara, mogao bi biti kažnjen zbog Washingtonskog Zakona o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA). Američki zakon nalaže kazne protiv subjekata koji se bave značajnim transakcijama s ruskim tvrtkama u sektoru obrane, kao što je glavni službeni izvoznik oružja Rosoboronexport.

New Delhi nije jedini koji je spreman kupiti rusko oružje usprkos riziku od američkih kaznenih mjera. Turska je prkosila prijetnji američkih sankcija, nastavljajući s kupnjom ruskog sustava zračne obrane S-400. Ankara je već primila nekoliko serija komponenti S-400, a posljednji zrakoplov s dijelovima sletio je u Tursku u ponedjeljak.

Dok je Pentagon do sada šutio o tom pitanju, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan vjeruje da će se SAD suzdržati od ciljanja Ankare sankcijama jer je predsjednik Trump "ovlašten odustati ili odgoditi CAATSA".

Već četiri godine su Ujedinjeni Arapski Emirati bili ključni vojni saveznik Saudijske Arabije u genocidnoj kampanji Rijada u Jemenu, osiguravajući oružje, novac i tisuće kopnenih postrojbi za kampanju protiv jemenskih Huta. Snage Emirata su vodile gotovo svaku značajniju ofenzivu koalicije. Sada su odlučili da ne mogu dalje.

Emirati ubrzano povlače svoje snage, što isključuje daljnji napredak na terenu, ali i zakašnjelo priznanje da brutalni rat koji je ubio tisuće civila i pretvorio Jemen u humanitarnu katastrofu više nije moguće voditi.

New York Times piše kako se Emirati nisu odazvali pozivu Saudijaca da odustanu od povlačenja iz Jemena.

Ove novine su potvrdile da su Emirati, usprkos pozivu njihovih saudijskih saveznika, odlučili povući svoje snage iz Jemena u mjeri koja ne dozvoljava njihovo učešće u bilo kakvom novom napadu na siromašnog arapskog susjeda.

New York Times citira zapadne i arapske obaviještene diplomate da su Emirati znatno smanjili vojno prisustvo u Jemenu do potpunog povlačenja iz rata koji je postao vrlo skup, što ove novine smatraju korakom ka zakašnjelom priznanju da u tom ratu ne postoji mogućnost pobjede.

Četiri obaviještena izvora su potvrdila da su Emirati smanjili broj svojih snaga u okolini luke Al-Hudayda do 80% i od prošlog mjeseca do danas je ostalo samo 150 vojnika. Također su povukli svoje ofenzivne helikoptere i tešku artiljeriju.

Međutim, odluka Emirata je, po riječima spomenutih diplomata, uzrokovala veliko razočarenje kod Saudijaca, a jedan dobro obaviješteni zapadni diplomat je otkrio za NYT da su "visoki dužnosnici iz kraljevskog dvora lično intervenirali nastojeći da uvjere emiratske vođe da odustanu od povlačenja".

Neki ljudi koje su informirale vođe Emirata su rekli da nisu javno obznanili svoju odluku kako ne bi uzrokovali još veće razočarenje Saudijaca.

Evo iz Washingtona krenuli otvorenije nego do sada i na kapitalce iz »stare Evrope« s domaćim zadacima za njih na Bliskom istoku. Ne bi uskoro iznenadilo da »stratezi« uz gazdu počnu izmišljati sankcije i po samoj Americi. Valja održavati novu doktrinu vladanja

Puno je priča ovih dana u Bosni i unaokolo povodom kojih valja koju prozboriti. Prva je i opet najbolnija Srebrenica, ali i sve više onoga povodom nje danas. Jer priča o Srebrenici, uz sve ostalo, priča je i o tome dokle smo svi skupa dobacili kao ljudi u elementarnom civilizacijskom smislu. Šta kazati za realnost u kojoj je čak i onaj zombi Vojislav Šešelj nekome tamo »referenca« u dokazivanju ne samo da genocida nije bilo, već bezmalo ni Srebrenice uskoro neće biti. Riječ je o užasnom zločinu proizvodnje (samo)ubilačkih »vrijednosti« za nove generacije sutra, bilo gdje. I navikavanju na to.

U svijetu se nastavljaju politički skečevi (da nisu zlo) koje proizvode oni uvjereni da mogu sve i svakoga kupiti, svakoga koga hoće kazniti, proglasiti neprijateljem ko god je »protiv njihovog interesa«. Evo iz Washingtona krenuli otvorenije nego do sada i na kapitalce iz »stare Evrope« sa domaćim zadacima za njih na Bliskom istoku. Ne bi uskoro iznenadilo da »stratezi« uz gazdu počnu izmišljati sankcije i po samoj Americi. Valja održavati novu doktrinu vladanja. Bez dokazivanja apsolutne dominacije sile i samo sile ne može se hraniti ni novi sistem, sve interesantniji medicinskim naukama.

Tema je ovdje u Bosni minule sedmice bio i povratak Erdogana u za njega malu, skrajnutu pograničnu avliju u kojoj može ponovo zatražiti što hoće, pa i da uhapsi i izručuje ovoga ili onoga, temeljem njihovih tamošnjih skaski i obračuna knjiženih na urote i neposluh, kako već sami žele. Zna kome je došao i od koga je poslušnost zatražio - »braća« vječito ostaju braća i iznad su svega drugog. Ipak, pomalo drugačija postaje realnost i u Stambolu.

Posebno pikantna lokalna tema minulih dana bila je još jedna, u Mostaru, po nečemu slična ovoj sa sultanom, samo u malom. Narod kaže, »došla cica na kolica.« Višedecenijski lokalni heroj borbe za »jednakopravnost« morao je u svoj ured branjen policijom. Istina dolazi po svoje: nejednakopravnosti jeste bilo, ali ne one kojom se branila njegova politika (i mnogih sličnih po Bosni), već nejednakopravnosti u pumpanju džepova jednih i pražnjenju drugih. Da je neko koliko minule sedmice rekao da će tisuće ljudi uzvikivati ovih dana »Dragane lopove« usred njegovog (tzv. Zapadnog Mostara), rekli bi mu da je lud, ili bezbožnik, pa bi u takvom nevjerniku na ulici ubili boga...

Poseban, po fikcijama i tužno nerealnim nadanjima, bio je onaj sarajevski skup o saradnji u Jugoistočnoj Evropi. To se zove SEECP, gdje su se mnogobrojni učesnici saglasili u Deklaraciji, reklo bi se nježno optimistički, kako »samo potpuna integracija cijele regije u Evropsku Uniju služi najboljim interesima Evrope.« Nerealnost optimizma je u goloj i gorkoj evropskoj stvarnosti. Ne znaju oni u ovom času ni šta će i kako će sa sobom, a kamo li sa nama. Osim u slučajevima striktno njihovih interesa. Ne samo da ne razmišljaju o rokovima »za nas« u iole opipljivim kategorijama, već se po raznim ćoškovima Unije i o unutrašnjim interesima EU šuška na sasvim različite načine. Mnoge nekad velike zajedničke ideje danas su doživljavane prevaziđene pa i smiješne.

Kako će SAD odgovoriti na tursku kupovinu ruskog sistema S-400? Da li je to početak erozije južnog krila NATO-a? O tome su u ovonedeljnom izdanju emisije "Na nišanu Lazanskog" sa poznatim spoljnopolitičkim komentatorom razgovarali Milan Mišić, bivši dopisnik "Politike" iz Vašingtona, i politikolog Aleksandar Pavić.

Lazanski je konstatovao da je za njega iznenađenje to što su Turci uopšte pristali da kupe ruske rakete, jer su se već jednom debelo predomišljali u vezi sa kineskim raketama: na kraju su čak otkazali narudžbinu, iako su već bili dali depozit.

Mišića je pitao kakve su, prema njegovo mišljenju, šanse da SAD na ovaj potez Ankare zaista odgovore i kako bi mogle da odgovore, s obzirom na to da su već pretile Turskoj sankcijama, izbacivanjem turskih pilota, otkazivanjem isporuke aviona F35.... Upitan da li će Donald Tramp zaista ispuniti najavljeno, Mišić je konstatovao da je oštar odgovor SAD opcija koja je već duže vreme na stolu.

Prema vojnom diplomatskom izvoru, kampanja klevete ponavlja Panamagateov scenarij, iz 2015. godine, kada su zapadni mediji objavili dosjee o poreznim oazama koji upućuju na više političkih vođa.

Britanske i američke obavještajne službe trenutno su u aktivnoj fazi antiruske kampanje, čiji je cilj diskreditiranje pojedinaca iz unutarnjeg kruga ruskog predsjednika, kao i vodstva Ministarstva obrane, otkrio je vojni diplomatski izvor.

"Kao dio neprikrivenih provokativnih akcija, stručnjaci iz američkih i britanskih obavještajnih agencija izmišljaju lažne vijesti o ruskom vodstvu", navodi izvor.

Lažne informacije završit će u medijima, koje kontroliraju zaklade, koje su osnovali utjecajni financijeri poput Georgea Sorosa i Williama Browdera, navodi se u izvješću. Izvor je rekao da će kampanja za klevetu uključiti i novinske agencije koje su američke vlasti otvoreno financirale, a među ostalima to su Radio Freedom i Current Time.

Kampanja će, kako se izvješćuje, slijediti predložak Panamagate-a i očekuje se da će pristrane informacije biti distribuirane putem nekomercijalnih organizacija povezanih sa State Departmentom.

Izvor je naglasio kako krivotvorene informacije o ruskom vodstvu predstavljaju izravno uplitanje u unutarnje poslove Rusije.

"Kao i u slučaju s Panamskim dosjeom, unatoč apsurdnosti optužbi, Bijela kuća predvidljivo koristi lažne informacije kako bi opravdala sankcije. Takve radnje predstavljaju izravno uplitanje u unutarnje poslove Ruske Federacije s ciljem destabilizacije zemlje i slabljenja gospodarskog potencijala Rusije, dodao je izvor.

Milijuni dokumenata, poznati kao Panamski papiri, procurili su 2016. godine iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca. Podaci koji su procurili, otkrili su veliki broj offshore operacija i lažnih tvrtki, te su uključivale više visoko rangiranih pojedinaca iz cijelog svijeta.

Ministar vanjskih poslova Velike Britanije, Jeremy Hunt, optužen je za licemjerstvo nakon što je predstavio inicijativu kojoj je cilj očuvanje slobode tiska, dok istovremeno drži zatvorenim Juliana Assangea, jednog od najpoznatijih svjetskih novinara.

Koalicija za slobodu medija, pokrenuta zajedno sa kanadskom ministricom vanjskih poslova, Chrystiom Freeland, namijenjena je promicanju slobode medija širom svijeta. No, Hunt ne mora gledati daleko kako bi pronašao primjer novinara koje progone netolerantne vlade. Julian Assange trenutno se nalazi u britanskom zatvoru, gdje je, prema UN-u, podvrgnut psihološkom mučenju.

U još jednom istaknutom slučaju, metropolitanska policija upozorila je medije da bi mogli biti procesuirani zbog objavljivanja dokumenata o vladi koji su procurili.

"To je očito duboko licemjerno", rekao je novinar Daniel Lazare RT-u. "To je britanska vlada koja je zatvorila jednog od najvažnijih novinara na svijetu, Juliana Assange", rekao je Lazare.

Dodao je kako je teško povjerovati kako Velika Britanija i druge zapadne zemlje imaju puno poštovanja prema novinarstvu, s obzirom na to da troše "ogromne svote" novca na "propagandu kako bi izokrenule vijesti".

EU je u nedjelju pozvao službenu Moskvu da poduzme "hitne" mjere kako bi se zajamčilo poštivanje Sporazuma o nuklearnom razoružanju (INF), potpisanog za vrijeme hladnog rata, iz kojega se Rusija povukla početkom srpnja.

Na temelju uredbe koju je objavio Kremlj i koja potpisivanjem stupa na snagu, Rusija je prestala poštovati Sporazum o nuklearnim projektilima kratkog i srednjeg dometa iz 1987. koji brani korištenje raketa dometa od 500 do 5500 km. Odluku najavljenu u veljači, u međuvremenu je ratificirao i ruski parlament.

"Duboko smo zabrinuti zbog razvoja situacije kada je posrijedi sporazum INF, koji bi mogao biti okončan 2. kolovoza 2019. godine", rekla je u priopćenju objavljenom u ime Europske unije šefica europske diplomacije Federica Mogherini.

Rusija je najavila povlačenje iz tog pakta nakon što je SAD pokrenuo šestomjesečni postupak izlaska iz INF-a jer je Moskva, kako tvrdi Washington, kršila odredbe sporazuma.


Vladimir Putin je suspenziju ruskog sudjelovanja u INF-u ratificirao 3. srpnja.

"U predstojećih nekoliko dana pruža se posljednja prilika za dijalog i poduzimanje potrebnih koraka da bi se očuvala ova važna komponenta europske sigurnosne arhitekture", rekla je Mogherini.

Pozvala je Rusiju da "efikasno odgovori na veliku zabrinutost" u pogledu "razvoja i raspoređivanja raketnog sustava 9M729 na tlu" te da povede računa o zabrinutosti koju izaziva kršenje INF-a.