Govor Donalda Trumpa u Davosu već izaziva "skandale". Čak se javio u George Soros, te najavio Trumpov pad. Mediji su servirani i igra može početi. Međutim, što je to u govoru Donalda Trumpa što zaslužuje slične reakcije? Zašto je reagirao Soros?
Svjetski ekonomski forum (eng. World Economic Forum) utemeljen je 1971. Godišnji sastanak foruma se održava u Davosu gdje se okupljaju vodeći poslovni ljudi, političari, intelektualci i novinari kako bi raspravljali o trenutnim svjetskim problemima. Ove godine u centru pažnje je bio novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump. Umjesto govora američkog predsjednika, pažnja je skrenuta na nebitna pitanja novinara željnih skandala.

Turska vojna operacija protiv Kurda u Siriji se nastavlja, a Erdogan obećava kako će je proširiti i na područje Manbija, kojeg su jučer bombardirali turski zrakoplovi. Kurdi već optužuju Rusiju za "izdaju", a Moskva se očigledno ne želi miješati u ovaj sukob. Zašto Rusija ne pokušava zaustaviti djelovanje turske vojske i koji su ruski interesi u cijeloj ovoj priči? Turski predsjednik je o kampanji prvo razgovarao s Vladimirom Putinom, a zatim s Donaldom Trumpom.

Erdogan na svoj način objašnjava ciljeve turske vojne operacije protiv kurdskih područja u Siriji i operacije koja je počela s Afrinom. Prema Erdoganu, ona neće biti ograničena sam na ovo područje i širit će se dalje.

"Pokretanjem operacije "Maslinova grančica" smo zaustavili igre različitih sila koje htjele ostvariti svoje planove u našoj regiji. Počevši od Manbija, duž cijele naše granice sa Sirijom, potpuno ćemo očistiti regiju od terorista, čime ćemo osigurati našu sigurnost", rekao je Erdogan.

Erdogan je govorio o teritorijima gdje žive i koju kontroliraju sirijski Kurdi, ali za koje Ankara tvrdi da su povezani s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) u Turskoj. Turci ih nazivaju teroristima i strahuju od stvaranja kurdske paradržavne tvorevine, iz koje bi se s područja sjeverne Sirije pružala veća potpora PKK militantima u Turskoj, koji su spremni na borbu za neovisnost, čak i na uspostavu neovisnog "Turskog Kurdistana".

Ma kakvim se metodama služila, za Tursku je ovo pitanje koje odlučuje o životu i smrti njihove države. U Turskoj živi na milijune Kurda i nemoguće je odvojiti teritorij na kojem žive u Turskoj, a da ne unište tursku državu. Zato Ankara želi ukloniti sirijske Kurde, koji su tijekom sedam godina sirijskog sukoba previše mislili samo o sebi. Turska neće dopustiti stvaranje kurdske autonomije na svojim granicama, čak i ako bi formalno ova autonomna područja bila u granicama Sirije, dok o nezavisnosti ne treba ni pomišljati. Osim toga, takvo bi područje bilo poligon iz kojeg bi Washington vodio svoje prljave igre u regiji, a Ankara sve manje vjeruje svom najvećem NATO savezniku. Upravo su izjave američkih dužnosnika o stvaranju vojske sirijskih Kurda od 30 000 vojnika bile okidač za pokretanje turske vojne operacije u Afrinu.

Moskva je ismijala britanskog ministra odbrane Gevina Vilijamsona zbog njegovih izjava da bi Rusija mogla da izazove smrt "hiljada i hiljada i hiljada" ljudi u Britaniji nanošenjem štete infrastrukturi zemlje, javlja BBC.

Vilijamson je za "Dejli telegraf" izjavio da Rusija špijunira objekte britanskog snabdijevanja energijom, koje bi, ako bi bilo prekinuto, moglo izazvati "totalni haos" u državi.

Portparol ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov rekao je tim povodom da je Vilijamson "izgubio kontrolu nad razumom".

"Ti komentari su vrijedni skeča Montija Pajtona", dodao je Konašenkov.

On je optužio Vilijamsona da pokušava da uplaši britansku javnost u nastojanju da dobije više novca za oružane snage.

BBC podsjeća da Britanija ima četiri energetske konekcije za struju, sa kontinentalnom Evropom, kao i još četiri za gas.

Vilijamsom, koji je u novembru postao ministar odbrane, izjavio je da Rusija nadgleda te objekte i da je spremna da preduzme akciju koju bi "svaka zemlja smatrala potpuno neprihvatljivom".

"Ruski plan neće biti da se desantnim čamcima pojave na plažama Skarboroua ili Brajtona", rekao je Vilijamson u intervjuu i dodao:

Vladajuća oligarhija Sjedinjenih Država i politička elita je krajem 19. stoljeća usvojila "Doktrinu Monroe", kojom se 1823. SAD formalno suprotstavljaju svakom daljnjem pokušaju europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike, a takvi će pokušaji biti smatrani činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država.

Danas znamo da je "Doktrina Monroe" u stvari dala legitimitet i ekskluzivno pravo Washingtonu da američki potkontinent i sve zemlje Latinske Amerike pretvore u svoje "dvorište".

To su ubrzo i dogodilo i trajalo sve do revolucije na Kubi, dok je veće štete američki kolonijalizam pretrpio dolaskom na vlast Huga Chaveza u Venezueli, Lule da Silve u Brazilu, Nestora i Cristine Kirchner u Argentini, Eva Moralesa u Boliviji, Daniela Ortege u Nikaragvi i Rafaela Corree u Ekvadoru. Neki od ovih lidera su umrli, neki su izgubili izbore, a neki su uklonjeni institucionalnim državnim udarom i američka administracija čini sve da američki potkontinent po drugi put u povijesti u cijelosti pretvori u svoju koloniju. Procesi u Latinskoj Americi su dokaz da SAD također imaju dugoročne strategije i da ih, manje ili više uspješno, provode više od sto godina.

Na drugoj strani svijeta je američka oligarhija i politička elita sebi postavila zadatak uništenja Ruske Federacije kao suverene države, što nitko i ne krije, a ovaj cilj je u poznatoj knjizi Velika šahovska ploča najbolje opisao pokojni američki strateg Zbigniew Brzezinski. I dok za kolonizaciju Latinske Amerike imamo "Doktrina Monroe", za uništenje Rusije ne postoji službenog ili kolokvijalnog imena pod kojim se ovaj proces odvija.

Izreka "Kartaga mora biti razorena" se povezuje s vremenima Punskih ratova, kada je antički Rim vodio geopolitičku borbu za prevlast u regiji zapadnog Mediterana. Kartaga je uništavana nekoliko puta, dok je između ratova bilo razdoblja primirja. Možda bi ovo ime bilo prikladno za američku politiku prema Rusiji, novoj Kartagi koja mora biti razorena, iako je proteklih sto godina u dva navrata bila gotovo na koljenima.

"Hibridni rat" Sjedinjenih Država protiv Ruske Federacije, kojeg su, htjeli ili ne, morali prihvatiti i američki vazali u Europi, automatski se nastavlja nakon urušavanja Sovjetskog Saveza, jer o njegovom ishodu ovisi jedna čitavi geopolitički projekt koji nije dovršen.

Predstojeći predsjednički izbori u Rusiji će vjerojatno biti dosadniji čak i od ranije održanih, obzirom da svi predviđaju uvjerljivu pobjedu Vladimira Putina.
Ipak, da Rusima ne bude baš tako dosadno brinu se Washington i američko veleposlanstvo u Moskvi. Naravno, tu su i mediji koji vječnog gubitnika i marginalca Alekseja Navalnog uzdižu u nebesa i od njega stvaraju ikonu ruske oporbe.

"Aleksej Navalni, glavni protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, očekuje se u srijedu u sjedištu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, gdje će se razmatrati nekoliko njegovih tužbi protiv ruske države, koju optužuje za "proizvoljna" uhićenja. Njegova glasnogovornica je rekla kako će se, osim Europskom sudu za ljudska prava, Navalni obratiti i novinarima. Ovaj aktivist je odlučio doći pred ECHR nekoliko tjedana prije ruskih predsjedničkih izbora 18. ožujka, jer se nema pravo kandidirati. Stoga njegov posjet nosi i simboličnu dimenziju, a on poziva na bojkot izbora čiji ishod smatra unaprijed poznatim te na velike prosvjede u nedjelju", pišu zapadni mediji i njihovi ogranci u regiji.

Rusko ministarstvo obrane objavilo je kako je sirijska vojska uništila dva vojna vozila u kojima su se nalazili militanti - no, ono što je zanimljivo je da su u vozilima pronađena napredna elektronska oružja europske proizvodnje. Vozila su pak ciljana i uništena u blizini američke vojne baze kod Al-Tanfa.

U ovoj akciji sirijske vojske ubijeno je ukupno petero militanata, a u vozilima osim naprednog naoružanja pronađeni su i ISIL-ovi propagandni materijali, navodi se u izjavi. Vojska je spazila 3 vozila - dva su uspjeli uništiti dok je treće pobjeglo i to u pravcu Al-Tanfa gdje se nalazi američka baza.

Podsjetimo, Rusija je već ranije u nekoliko navrata poručila kako ISIL-ovi teroristi pokreću napade s prostora "crne rupe" oko američke vojne baze u Al-Tanfu.

Jučerašnji telefonski razgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa i turskog čelnika Recepa Tayyipa Erdogana nije mogao zadovoljiti američku stranu koja traži prekid turske operacije u sirijskom Afrinu i od Ankare gotovo panično zahtjeva da ne pokreće napad na grad Manbij (100-tinjak km istočnije) jer može doći do sukoba turskih i američkih postrojbi i do potpunog kolapsa američkih planova za sjever Sirije. A tamo Washington namjerava uspostaviti teritorij s alternativnom političkom vlašću i institucijama izvan nadzora središnje vlade u Damasku, i naravno, samostalnom vojskom od 30 tisuća boraca, sastavljenom glavninom od Kurda i lokalnih Arapa. Ali krenimo redom, kako bismo detaljno pojasnili novonastalo stanje:

Nakon riječi turskog predsjednika Erdogana, kako je Turska za svoju vojnu operaciju "Maslinova grana" u sjevero-zapadnoj sirijskoj enklavi Afrin dobila potporu Rusije još prije njezinog pokretanja (info: turski medij Yeni Şafak), postalo je jasno kako ova operacija kardinalno mijenja vojno-političku situaciju na sjeveru Sirije, prije svega u odnosu na američke interese.

Operacija turske vojske, poglavito ulazak njezinih kopnenih snaga u Afrin, dodatno usložnjava ionako komplicirano stanje na sjeveru Sirijske Arapske Republike gdje su već odavno razmještene snage sirijske vojske, Kurda iz njihove obje vojne organizacije (YPG i SDF), kao i proturskih organizacija iz redova tzv. Slobodne sirijske vojske ("Ahrar ash-Sham", "Nuredin az-Zenki", "Liva sultan Murad" i "Sirijske slobodne vojske" - FSA). Osim toga, na istoku kurdskog sjevernog teritorija (regija Hasake), nalaze se i američke vojne baze u kojima instruktori Pentagona obučavaju ali i naoružavaju kurdske milicije, kao što to rade i u bivšoj bazi sirijske vojske At-Tabaqah kraj Rakke.

Proteklih mjeseci postalo je jasno kako je svim spomenutim igračima na tom relativno malom prostoru i konačno postalo pretijesno. Zato ova turska operacija sa sobom nosi i nove mogućnosti ali i nove rizike i izazove, prije svega za rusku i američku politiku u toj zemlji, koje su sada, zapravo, i jedino bitne u kontekstu njihovog geopolitičkog sukobljavanja, a na stranu potpuno padaju i Asadov režim i Iran i teroristi, ....

Erdogan je izabrao povoljan trenutak za početak vojne operacije, pravilno procijenivši ključne vanjskopolitičke elemente: zaokupiranost ruskog političkog vrha nadolazećim predsjedničkim izborima u Rusiji; i unutarameričku političku borbu između Kongresa i Bijele kuće, najbolje izraženu u trenutačnoj blokadi rada ukupnog aparata izvršne vlasti.

Europska je unija nedavno formirala ekspertnu radnu skupinu za borbu protiv dezinformacija i lažnih vijesti online (fake news). Inkvizicijski tim od 39 stručnjaka koji okuplja novinare, znanstvenike i nezaobilazne aktiviste nevladinog sektora, pod vodstvom europske povjerenice zadužene za digitalnu politiku, Marije Gabrijel, ima neobično zahtjevan posao - u "moru" informacija kojima nas svakodnevno zapljuskuju društvene mreže i on line mediji, eksperti bi trebali identificirati one lažne, dakle izmišljene, ali i problematične sadržaje koji mogu (ili već jesu) utjecati na izbore u zemljama članicama. Ekspertna će skupina pokrenuti javnu raspravu i najkasnije do kraja travnja predstaviti planove za rješavanje ovog problema koji kod političkog establishmenta izaziva veliku zabrinutost.

Posvećenost istini vjerojatno je najstarije i najcjenjenije etičko načelo civilizacije, stoga je ideja istine kao pozitivne vrijednosti duboko usađena u filozofiju morala, ali i u anglosaksonsko kao i kontinentalno pravo. Tako npr. svaki sudski postupak u SAD-u počinje pitanjem: "Zaklinjete li se da ćete govoriti istinu i ništa osim istine, tako vam Bog pomogao?", dok europski zakoni o kleveti prejudiciraju da se medije ne smije kažnjavati zbog istinitog izvještavanja. Istina je suštinski važna za demokratski proces, stoga je stereotipna laž da "demokracija ovisi o informiranosti građana / mediji potiču analitičko razmišljanje" čvrsti i neupitan dio obrazovnih curriculuma svih zapadnih društava.

Pojam "fake news", danas, u svakodnevnoj uporabi politike i medija, postao je popularan zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je u svojim twitovima ovim terminom diskreditirao medijsko izvještavanje povampirenih američkih mainstream medija koji ga nisu mogli i još uvijek ne mogu "smisliti" na mjestu predsjednika. Tijekom prošlogodišnjih izbora širom Europske unije, uporaba termina proširila se neobično brzo, u Norveškoj je npr. "fake news" proglašen za "Riječ godine 2017." Nesumnjivo, fenomen "lažnih vijesti" i neprovjerenih informacija, vrlo je ozbiljan problem suvremenih medija u kojima etički imperativ više ne postoji, u kojima je vrlo tanka linija između istine i laži. Moralni relativizam obilno prisutan u medijima, možda, je najbolje potkrijepiti primjerom koji u svojoj čuvenoj knjizi "Etika u medijima: Primjeri i kontraverze" (prema Amazonu u 2017.g. jedna od najprodavanijih knjiga) navodi Luis Alvina Day: "Je li riječ laž uopće nešto znači? U jednom smislu svi lažu, ali u drugom smislu nitko ne laže, budući da nitko ne zna što je istina - što god, vi izgledate u redu!" "Poremećaj informacija" zaista upućuje da bi novinari, time i medijske korporacije trebali raditi na razvoju alata i servisa za provjeru informacija i, svakako, obnoviti znanja iz etike u medijima, međutim "kvaka" nije u tome.

Strategija SAD u Siriji ima za cilj podelu te zemlje, izjavila je na redovnom brifingu portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova.

"Nova američka strategija za tu državu izgleda kao put ka podeli te zemlje", istakla je Zaharova.

Planovi SAD da ostanu prisutne u Siriji ne pomažu političkom rešavanju situacije u toj zemlji na osnovu rezolucija UN, dodala je Zaharova.

"Iz reči gospodina Tilersona smo shvatili da će američki partneri od sada računati na politički pristup. U isto vreme, kao cilj svojih postupaka Amerikanci i dalje proklamuju uklanjanje zakonski izabranog predsednika Sirije sa vlasti. Objavljeno je da Vašington namerava da američko vojno prisustvo na teritoriji te, naglašavam, suverene države bude na neodređeno vreme. Amerikanci nisu ni pomislili da o ovom izveštaju uzmu u obzir mišljenje vlade ove zemlje, koja je punopravni član Ujedinjenih nacija. Uvereni smo da je takav pristup u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ne doprinosi političkom rešavanju unutarsirijskih problema na osnovu Rezolucije 2254 Saveta bezbednosti UN", rekla je Zaharova.

U svom govoru na Univerzitetu Stanford, američki državni sekretar Reks Tilerson dao je niz izjava o Siriji. On je naglasio da američki, evropski i regionalni partneri neće pomagati u obnavljanju područja pod kontrolom sirijskog predsednika Bašara el Asada i pozvao druge zemlje da izvrše ekonomski pritisak na Asada.

Tilerson je dodao da će se SAD usredsrediti na stabilizaciju i političko rešenje u Siriji, a jedan od ciljeva Vašingtona biće smanjenje uticaja Irana u Siriji.

Sudeći po onom što je američki potpredsjednik Mike Pence kazao u ponedjeljak, 22. januara, Palestinci bi, po logici sadašnje američke vanjske politike, mogli očekivati isto ono što su Indijanci dobili u Sjedinjenim Američkim Državama. Pence je u Knessetu održao "najotvoreniji cionistički govor - bolje kazano, propovijed - koja se ikad čula u Knessetu", napisao je izraelski kolumnist Chemi Shalev u Haaretzu. Prema ovom izraelskom novinaru i dobrom poznavaocu američko-izraelskih odnosa, govor sličan Penceovom po vjerskom žaru i zelotizmu nisu održali ni najvatreniji izraelski desničari.

Gotovo svaka rečenica Penceovog obraćanja prekidana je aplauzima izraelskih zastupnika, dok su palestinski članovi Knesseta uklonjeni nakon protesta koji su pokušali održati protiveći se odluci administracije predsjednika Donalda Trumpa da potvrdi priznanje Jerusalema za glavni grad Izraela i naredi premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u taj grad. To je bio prvi slučaj da se jedan američki potpredsjednik obrati izraelskom parlamentu, a biblijski ton kojim je bilo prožeto njegovo obraćanje, prema Shalevu, načinio je Pencea herojem Izraela, ali i "jahačem Trampokalipse".

"Mi se protivimo politici g. Trumpa. On nije samo neprijatelj Palestinaca, on je neprijatelj mira", kazao je Jamal Zahalka, jedan od palestinskih zastupnika, izbačenih nakon što su protestovali na Penceovo obraćanje. Drugi čovjek Trumpove administracije najavio je izraelskim parlamentarcima da će američka ambasada u Jerusalemu biti otvorena do kraja 2019, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je Trumpovu odluku jednom od važnih odluka u historiji cionizma.

Naknadno o 'konačnim pitanjima'

"Stojimo uz Izrael, jer je vaša stvar naša stvar, vaše vrijednosti su naše vrijednosti i vaša borba je naša borba. U priči Jevreja uvijek smo vidjeli priču o Americi. To je priča o egzodusu, putovanju iz progonstva u slobodu, priča koja pokazuje moć vjere i obećanje nade. I prvi naseljenici u mojoj zemlji vidjeli su sebe kao hodočasnici, poslani Božijom voljom da izgrade novu Obećanu zemlju. Pjesme i priče naroda Izraela bile su njihove himne i oni su vjerno učili njima svoju djecu i to čine do ovog dana", poručio je Pence u Knessetu, prekidan ovacijama.