U kontekstu pokušaja stvaranja izgovora za vojnu intervenciju protiv Venezuele 23. veljače, jedan od glavnih ciljeva američke strategije bio je poticanje najvećeg mogućeg broja vojnika iz Bolivarskih nacionalnih oružanih snaga (FANB) da prijeđu na stranu opozicije, čije je najpoznatije lice danas Juan Guaidó.

Uspjeli su nagovoriti malu skupinu vojnika da pređe kolumbijsko-venezuelansku granicu kod Cucute, a dezertere su tada radosno primili zastupnici oporbene stranke Voluntad Popular i drugi.

Na kraju je prema ne baš sigurnim podacima kolumbijskog ministarstva vanjskih poslova iz Venezuele u susjednu zemlju dezertiralo oko tisuću vojnika. Obzirom da FANB ima oko 230 000 vojnika radi se o zanemarivom broju prebjega.

Ovoj grupi dezertera su obećali stanovanje, zdravstvenu njegu i besplatnu robu u prodavaonicama hrane u Cúcuti i okolini, samo da ispune zapovijedi Guaidóa, koji se nakon kratke latinoameričke turneje vratio se u Venezuelu bez obavljena posla s tim vojnicima.

Od tada Kolumbijci iz pograničnog grada Norte de Santander izvještavaju da im mnogi dezerteri, članovi novog venezuelanskog pokreta "La Resistencie", remete svakodnevni život nasiljem, a gradonačelnik općine Villa del Rosario, Pepe Ruiz, upitao je: "Pitam javne snage da provedu odgovarajuće operacije kako bi se osigurao mir i sigurnost stanovnika pograničnog područja i ljudi koji se svakodnevno kreću tim područjem".

U međuvremenu je venecuelanski veleposlanik Samuel Moncada u Ujedinjenim narodima otkrio pokušaj Elliotta Abramsa da s "venezuelanskim dezerterima" stvori plaćeničku vojsku, koja bi vodila vojne operacije protiv venecuelanskih snaga i granične službe.

Međutim, nakon što je ovaj kontingent bivših pripadnika Bolivarskih nacionalnih oružanih snaga otkriven, oni sada "lutaju Kolumbijom i čekaju predsjednika Guaidóa".

Veliki anti-iranski cirkus u Varšavi, kojeg su sredinom veljače u poljskom glavnom gradu organizirali SAD, Izrael i Poljska, američku administraciju nije koštao niti jednog jedinog centa.

Konferencija o Bliskom istoku, bolje rečeno o Iranu, održana u veljači u Varšavi, koštala je vrlo skupo poljsku prijestolnicu, prenosi poljski Radio ZET. Washington, koji je bio glavni inicijator i suorganizator ovog summita, nije platio ni centa. Osim toga, tijekom događaja, Poljska se posvađala s prijateljskim Izraelom i Iranom, koji je de facto u ratu sa Sjedinjenim Državama.

Radio ZET je dobio je pristup informacijama o približnim troškovima organizacije konferencije o Bliskom istoku koja se u veljači održala u Varšavi. Unatoč činjenici da su organizatori konferencije bili i Poljska i Sjedinjene Države, sve račune je platila poljska vlada.

"Organizacija konferencije o Bliskom istoku u Varšavi, zajedno sa Sjedinjenim Državama, bila je manifestacija produbljivanja našeg strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Državama, kao i odgovornosti Poljske kao članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda", rekao je poljski ministar vanjskih poslova Jacek Kaputovic prošlog tjedna, braneći ideju bliskoistočnog summita.

U Varšavi je 13. i 14. veljače održan ministarski sastanak posvećen "izgradnji mira i sigurnosti na Bliskom istoku". Na konferenciji su prisustvovali predstavnici 62 zemlje. Međutim, na najvišoj razini pojavili su se samo predstavnici američke vlade, potpredsjednik Mike Pence i državni tajnik Mike Pompeo, te izraelski premijer Benjamin Netanyahu. U određenom smislu je konferencija bila fijasko.

Počevši od sredine siječnja, kada je američka strana najavila organizaciju summita u Varšavi, poljska vlada je naglasila da će se održati u bliskoj suradnji s Washingtonom.

Približan proračun konferencije bio je 589 684 dolara, izjavila je Katarzyna Sobiecka, glasnogovornica ureda poljskog ministarstva vanjskih poslova. Dodala je kako se taj iznos još uvijek može promijeniti. Štoviše, pokazalo se da američka strana nije platila ni centa za organizaciju konferencije o Bliskom istoku.

Zanimljive vijesti iz svijeta geopolitike sustižu jedna drugu. Danas je to, nedvojbeno, izjava savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, o tome, kako su SAD spremne Brazilu dati status glavnog saveznika izvan NATO saveza i raditi s njim po pitanju Venezuele.

"Mi ćemo s ponosom učiniti Brazil našim glavnim saveznikom izvan NATO-a i s nestrpljenjem očekujemo rad s njim po Venezueli, Iranu i Kini", izjavio je Bolton na svom tvitu. Pregovori predsjednika SAD-a i Brazla - Donalda Trumpa i Jaira Bolsonara - postali su "veliki susret s novim snažnim strateškim partnerom", naglasio je Bolton.

Status glavnog saveznika SAD-a izvan NATO saveza uveden je 1989. godine. Tijekom 1996. g. zemlje koje su dobile taj status polučile su dodatnu vojnu i financijsku pomoć. Američki predsjednik može imenovati državu glavnim saveznikom tijekom 30 dana od potvrde takvog prijedloga od strane Kongresa.

Spomenuti status za države koje su ga polučile znači razvoj prije svega odnosa sa SAD-om: mogućnost sudjelovanja u zajedničkim vojnim projektima, provedbi zajedničkih vojnih istraživanja, sudjelovanje u ograničenim protuterorističkim operacijama, isporuke ograničenih vrsta naoružanja, zajedničke projekte u svemiru i td.

Do sada status glavnog američkog saveznika izvan NATO-a imaju: Afganistan, Argentina, Australija, Bahrein, Egipat, Filipini, Izrael, Japan, Jordan, Južna Koreja, Kuvajt, Maroko, Novi Zeland, i Pakistan.

Međutim, s Brazilom je stvar specifična - on je punopravni član skupine zemalja BRICS, koju još čine Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika, pa bi, time, za razliku od spomenutih država, de facto bio izvučen iz rusko-kineskog okrilja, kao ključnih zemalja u BRICS skupini.

Granice nisu zamišljene crte i moraju ih svi poštivati', izjavio je bivši predsjednik George W. Bush, očito nesvjestan brojnih američkih bombardiranja i invazija koje su prkosile granicama tijekom njegove vladavine

No Twitter pamti!

Vjerujući u spornu raspravu o imigraciji koja je zahvatila SAD, bivši predsjednik republikanaca sugerirao je da bi Amerikanci trebali pronaći zajedničku sredinu kako bi se pokrenuo politički zastoj.

"To počinje priznavanjem jasne odgovornosti granice - i, u često kaotičnoj situaciji, spremnosti na iskazivanje očiglednog - to da granice nisu proizvoljne i treba ih poštivati ​- zajedno s dobrim muškarcima i ženama koji rade u imigracijskim službama i našim Graničnim patrolama" - rekao je Bush tijekom ceremonije naturalizacije novih građana, u predsjedničkom centru Bush u Dallasu.

Njegovi su komentari došli nakon sukoba Donald Trumpa sa Kongresom zbog proglašenja izvanrednog stanja na američko-meksičkoj granici - u krizi koja se, prema Trumpu, može ublažiti izgradnjom zida kako bi se spriječio ulazak ilegalnih imigranata.

No, je li Bush doista prava osoba za predavanje o svetosti granica? "Ne", odgovorio je Twitter.

Nakon ulaska u NATO, baltičke države postale su jedan od lidera rusofobije i tu je bolje da se ćuti o prednostima, prokomentarisao je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov reči specijalnog predstavnika SAD za Ukrajinu Kurta Volkera o prednostima za Rusiju od susedstva sa NATO-om.

"Kada su Estonija, Litvanija i Letonija postale članice NATO-a, ne samo da nisu ublažile svoje antiruske izjave i svoju antirusku politiku, već su zapravo postale lideri rusofoba u zapadnom svetu", rekao je Lavrov na konferenciji za medije.

"NATO i Evropska unija sada u velikoj meri proveravaju svoje antiruske akcije o tom stavu koji nameću tri baltičke zemlje, stoga bi gospodinu Volkeru bolje bilo da ćuti o koristi za Rusiju, jer je za nas korisna ona situacija koja ujedinjuje sve zemlje našeg zajedničkog kontinenta", dodao je ministar.

Ruski ministar posumnjao je u korist za Rusiju od "mira" koji vlada u baltičkim državama nakon njihovog ulaska u NATO, posebno kada je u pitanju diskriminacija u tim zemljama ljudi kojima je ruski maternji jezik.

"Ako govorimo o onom delu njegove izjave da Rusija ima koristi od činjenice da u baltičkim zemljama vlada mir, ovde mora da se shvati o čemu se radi. Ako se pod mirom podrazumevaju letonska i estonska politika veličanja apatridije i politika iste te Letonije o izbacivanju ruskog jezika iz obrazovanja, i, ustvari, iz svih oblasti javnog života... Ako se pod činjenicom da tamo vlada mir podrazumevaju redovni neonacistički marševi, popustljivost radikalnim nacionalistima i stimulisanje raskola društva, onda ja prilično sumnjam da je takav 'mir' koristan za Rusiju", ocenio je Lavrov.

Nakon stalnih pisama koje američki veleposlanik u Berlinu, Richard Grenell, šalje njemačkoj vladi i kancelarki, kojima traži da se obustavi izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 i prijeti zbog suradnje s kineskim tehnološkim divom Huawei, zamjenik predsjednika Bundestaga Wolfgang Kubicki je zatražio da se američkog diplomata protjera iz zemlje.

Zamjenik predsjednika njemačkog Bundestaga, Wolfgang Kubicki iz Slobodne demokratske stranke, ogorčen je arogancijom američkog veleposlanika.

Ocjenjujući kao skandalozne "aktivnosti" američkog veleposlanika u Njemačkoj, Richarda Grenella, Kubicki je rekao da "netko tko se, kao američki diplomat, ponaša kao visoki povjerenik okupacijskih vlasti treba znati da tolerancija Nijemaca također ima granice", izvještava Deutsche Welle.

Prema Kubickom, nakon svega što je Grenell učinio, njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas dužan je "odmah" proglasiti ga personom non grata i sramotno protjerati iz zemlje.

Podsjetimo da je Grenell jedna od najomraženijih osoba u Njemačkoj, nakon što je počeo slati pisma njemačkim tvrtkama prijeteći im da će im nametnuti sankcije ako ne odbijaju sudjelovati u projektu plinovoda Sjeverni tok 2.

Neki dan je Grenell okrivio vlasti Savezne Republike Njemačke da su, dok su planirale državni proračun, izdvojile premalo novca za vojne izdatke NATO pakta, a poslao je i pismo njemačkom ministarstvu ekonomije u kojem prijeti da će, ako Njemačka nastavi razvijati svoju 5G mrežu zajedno s Kinom, Sjedinjene Države ograničiti razmjenu povjerljivih informacija s kolegama u Berlinu.

Stalne prijetnje i službeni dopisi upućeni saveznim institucijama i izvršnim odborima velikih njemačkih kompanija iritiraju ne samo Nijemce koji SAD oduvijek vide kao okupacijsku silu, već i kolumniste i novinare atlantističkih listova kao što je Die Welt, gdje se također čude aroganciji samoproglašenog guvernera neslužbene američke kolonije.

Malo je vjerojatno da će ministar vanjskih poslova Heiko Maas udovoljiti zahtjevu zamjeniku predsjednika Bundestaga Wolfgangu Kubickom, ali je ovo prvi ovakav apel koji dolazi iz vrha vlasti Savezne Republike Njemačke i Grenell ga neće moći ignorirati.

U današnjem komentaru dana osvrnut ću se na dvije, prilično neobične i neočekivane vijesti iz svijeta energetike:

• prva je, da je Rusija postala najveći izvoznik ukapljenog plina u Europu i jedan od najvećih u Veliku Britaniju;
• i druga, o indijskom odustajanju od kupnje venezuelanske nafte i namjeri Caracasa da svoju naftu, namjenjenu SAD-u, izvozi u Rusiju i Kinu.

Iako Sjedinjenje Države proteklih mjeseci postojano upozoravaju Europu o "opasnom" i "agresivnom" ruskom plinu i isto takvim energetskim projektima koji će samo dodatno povećati njezinu ovisnost o Rusiji, te ukazuju na europsku potrebu njegovog zamjenskog uvoza s "dobrim" i "savezničkim" američkim ukapljenim plinom (drugim riječima, povećala bi se sveukupna europska ovisnost o SAD-u, jer ona više ne bi bila samo vojne i sigurnosne prirode, već i one, također ključne - energetske), iz svijeta energetike stiže vrlo zanimljiva vijest, koja demantira spomenuta američka upozorenja (a nerjetko i otovrene prijetnje) o štetnosti energetske suradnje s Moskvom.

Pa iako odnosi između Rusije i Velike Britanije nikada nisu bili lošiji još od vremena hladnog rata (iako niti tada SSSR nije koristio energetske ugovore za političke probitke i zbog toga zatvarao Zapadnoj Europi plinske ventile), čini se kako ta činjenica previše ne smeta kada je u pitanju njihova suradnja u opskrbi britanskog tržišta ruskim ukapljenim plinom.

Naime, od trenutka puštanja u rad ruskog arktičkog terminala za ukapljeni plin "Yamal LNG" 2017.g., isporuke ukapljenog plina iz Rusije postale su jednim od ključnih za britanske potrošače. O tome svjedoče podaci britanskog terminala Refinitiv Eikon, objavljeni od strane agencije Reuters.

Isporuke plina iz "Yamal LNG", prema ocjenama agencije, "promijenile su energetski izgled Europe". Primjetno povećanje uvoza ukapljenog plina iz Rusije i SAD-a od strane Velike Britanije, posljednjih nekoliko godina dovelo je do oštrog smanjenja uloge Katara. Katar je zauzimao 1. mjesto u isporukama LNG-a Velikoj Britaniji dugi niz godina, a 2017.g. udio katarskog plina u toj je zemlji iznosio čak 87%. U 2018.g. taj se udio snizio na 39%, a od početka 2019. on je već pao na 34%.

Ljudi venecuelanskog opozicionog lidera Huana Gvaida preuzeli su kontrolu nad tri diplomatska objekta Venecuele u SAD, rekao je Gvaidov predstavnik Karlos Vekio.

Prema njegovim rečima, opozicija je uspela da preuzme kontrolu nad dve zgrade koje pripadaju Ministarstvu odbrane Venecuele u Vašingtonu i nad jednom konzularnom zgradom u Njujorku, prenela je agencija Rojters.


U narednim danima se očekuje preuzimanje kontrole i nad Ambasadom Venecuele u Vašingtonu, dodao je Vekio.

"Preduzeli smo te korake kako bismo sačuvali imovinu Venecuele u SAD", rekao je Vekio iz jedne od te tri zgrade, u kojima je sa zida uklonjena slika predsednika Nikolasa Madura i postavljena Gvaidova.

SAD su povukle celokupno diplomatsko osoblje iz Venecuele prošle sedmice.

Gvaido se proglasio za privremenog predsednika Venecuele sa namerom da na toj funkciji ostane do novih izbora.

Njega su priznale SAD i druge zapadne zemlje, dok Kina i Rusija priznaju Nikolasa Madura, koji je ponovo izabran za lidera zemlje na izborima u maju 2018. godine.

Opozicija optužuje Madura da nije na legitiman način odneo pobedu na tim izborima.

Netanyahu je polako postajao partner siledžijama, uključujući i arapske bogatune s dolarom na mjestu mozga, srca i duše

Deveti april, dan izbora u Izraelu na kojima će dosadašanji premijer Benjamin Netanyahu ili po peti put osvojiti ovo mjesto, ili otići u definitivnu povijest, ubrzano se približava. Već podugo se tim povodom roje svakodnevno sve oprečnija nagađanja a iole sigurnijeg odgovora nema. Jasno je jedino da i ako ode tog aprilskog utorka u povijest, Bibi ni tamo neće biti brzo zaboravljen. Po mnogo čemu njegov dugi marš prema nebeskim fantazijama realiziranim na zemlji već je ostavio duboke i traumatične tragove u životima miliona ljudi.

Na prostorima Bliskog istoka koji se ovako ili onako dotiču Izraela, puno toga nije više ni onoliko jasno koliko se činilo da jeste čak i onih godina kada je tu državu, zajedno s Palestinom iscrtala međunarodna zajednica. Svijet je danas potpuno drugačiji, kao i nova izraelska realnost. U toj je promjeni Netanyahu učestvovao mnogo više nego mnogi prethodnici zvučnijih imena pa i spektakularnijih poteza.

Nije nemoguća varijanta ni da će Netanyahu sa stotinu života 9. aprila izgubiti, pa se onda ponovo vratiti u nekom narednom turnusu. Ne toliko jer je politički genije koliko zato što mnogo više svojim fakinsko-političkim profilom najvišeg nivoa apsolutno odgovara planetarnom »deep stateu«, većem i od sadašnjeg, američkog. Znači onom projektu potpune dehumanizacije i eliminacije vrijednosti na kojima je taj svijet funkcionirao do prije tridesetak godina.

Sa, recimo, neupitnim pravima na suverenitet država, granice i teritorije, na samoodređenje, vlastite sisteme i političke organizacije, uređenja itd. itd. Notorni Netanyahu ne samo da je cinično pljuvao na cijeli taj koncept, već je postigao mnogo više. Znajući na koju od tuđih karata a u svoju korist treba odigrati kroz decenije vladanja u Izraelu, dobacio je do onoga što se danas prepoznaje u osmoškolskoj analizi svjetske realnosti: Unutar međunarodnog poretka i realnosti, više jednostavno ne važi bezbroj onih »malih« pravila, istina, zakonitosti, običaja, logičnosti i to bez iznenađenja, upita, borbe itd.

Ovo »novo« spram nekadašnjeg svijeta nekako se ispotiha došunjalo u planetarnu svakodnevnicu, a te kapitalne promjene ogromna većina postala je svjesna tek kada je bilo kasno. Pa danas kada taj Netanyahu mrtav hladan kaže prvo kako je Izrael nacionalna država Jevreja, a odgovori mu popularna izraelska glumica Rotem Selah da je »Izrael država svih svojih građana«, Netanyahu joj odgovara: »Izrael nije država-nacija svih svojih građana, već isključivo jevrejskog naroda...« I tačka. U svijetu se niko više tim povodom ni iza uha nije počešao.

Francuska ministrica obrane Florence Parly izjavila je jučer kako europske države ne mogu "povećati svoj doprinos u NATO savezu, kako to traži američki predsjednik Donald Trump, ako im SAD budu željele nametnuti prodaju isključivo američkog oružja.

O tome je prva vojnikinja Francuske izjavila u svom govoru 18. ožujka, u "Atlantskom vijeću" ("Atlantic Council"), održanog tijekom posjeta Washingtonu.

Parly je također kazala kako se SAD "ne trebaju nužno bojati europske autonomije". Autonomija je "raznovrsnost prijateljstva". Pri tom je naglasila kako članice NATO saveza ne smiju jedna drugoj nametati kupnju svoga oružja.

"Članak NATO saveza o solidarnost (odnosi se na zajedničku zaštitu) zove se 5. članak, a ne članak F-35. Mene brine misao da snaga solidarnosti NATO saveza može biti dovedena u ovisnost o kupnji određenog naoružanja. Sudjelovanje u sastavu saveza ne smije ovisiti ni o kakvim uvjetima, inače to nije savez", kazala je francuska ministrica obrane.

U rujnu prošle godine Florance Parly i direktor francuske Generalne direkcije za unutarnju sigurnost (DGSI) Laurent Nuñez izjavili su o nužnosti sniženja ovisnosti o SAD-u u informacijskoj i vojnoj tehnologiji. Ovaj stav nedvojbeno ide u prilog Turskoj, koja je već mjesecima izložena snažnim pritiscima NATO saveza, prije svega SAD-a, zbog ugovora s Rusijom o kupnji ruskog protuzračnog sustava S-400.

A ne samo zbog toga i iz navedenih riječi ministrice Parly, vidljivo je kako su pukotine u prekoatlantskom vojnom i svekolikom drugom savezništvu i partnerstvu sve veće i da sve opasnije prijete unutarnjoj koheziji zajedničke sigurnosne politike i, općenito, po pitanju pogleda o budućem ustroju svijeta. U njemu EU (ili barem njezine ključne države) nastoje izići iz velike sjene svog "starijeg" prekooceanskog "brata" i pronaći svoje mjesto među najutjecajnijim globalnim igračima sutrašnjice.