Najvrelija granica u Aziji sada je tzv. "Linija kontrole", ali priča o smeni režima usmerena je na neke druge države...

Kovitlajući se u sve širem krugu, geopolitika mladog 21. veka asocira na psihodeličnu mandalu (geometrijska figura koja predstavlja univerzum u hinduističkom i budističkom simbolizmu, prim. prev.) koju je napravio Jama, gospodar smrti. Kim Džong Un, predsedavajući Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK), odmoran nakon 70 sati putovanja vozom, u prosperitetnom komunističkom Hanoju susreo se sa svojim konkurentom za Nobelovu nagradu za mir - Donaldom Trampom - pod blagonaklonim pogledom ujka Hoa (misli se na statuu Ho Ši Mina, ratnog lidera Severnog Vijetnama, prim. prev).

Ova rečenica bi, u ne tako dalekoj prošlosti, izazvala transkontinentalne urlike ismevanja. Predsedavajući Kim - inače vlasnik malog nuklearnog arsenala - je procenjen kao vredan dijaloga u očima hipersile, dok rukovodstvo Irana, uskraćeno nuklearnog faktora, to nije, pa je hipersila čak i škartirala multiltaeralni, od UN-a odobreni, funkcionalni nuklearni sporazum. Paralelno tome, ispostavilo se da najvrelija granica u Aziji ispada nije demilitarizovana zona između dve Koreje, nego Linija kontrole između nuklearnih sila Indije i Pakistana u Kašmiru. Iako bi Islamabad i Delhi teoretski mogli da eskaliraju situaciju do tačke razmene nuklearnih raketa, DPRK neće usmeriti nuklearne rakete na Guam, dok Teheran nema šta ni da usmerava bilo gde, jer ne poseduje bilo kakvo nuklearno oružje.

Kanadska ministrica financija Jane Philpott, jedna od važnijih ministara kanadskog premijera Justina Trudeaua, dala je ostavku jer je izgubila vjeru u sposobnost vlade da se pravilno nosi s postupkom optužbe za korupciju, piše BBC.

"Moram se pridržavati svojih temeljnih vrijednosti, etičke odgovornosti i ustavnih obveza", napisala je Jane Philpott u ostavci i dodala kako ju je posebno zabrinulo političko uplitanje u procesuiranje slučaja SNC-Lavalin.

"Na kocki su integritet i neovisnost našeg pravnog sustava. Državni tužitelj nikada ne bi smio biti pod političkim pritiskom prilikom procesuiranja kriminalnih aktivnosti. Na žalost, kada sam vidjela kako se vlada nosi sa spomenutim slučajem i kako reagira na postavljena pitanja, izgubila sam vjeru u njenu sposobnost da se nosi s problemom ove vrste", dodala je.

Justin Trudeau negirao je bilo kakvo političko uplitanje u istragu inženjerskog diva SNC-Lavalina.

Kanada je istaknula da je jako zabrinjavaju optužbe za špijunažu protiv dvojice Kanađana zatočenih u Kini, nekoliko dana nakon zelenog svjetla Ottawe za proces izručenja Sjedinjenim Državama direktorice kineske telekomunikacijske tvrtke Huawei.

"Jako nas zabrinjava stajalište Kine", rekao je kanadski premijer Justin Trudeau na pitanje o informacijama kineskih medija prema kojima Peking sumnjiči bivšeg kanadskog diplomata Michaela Kovriga za špijuniranje i krađu državnih tajni.

Kanadski čelnik je ponovo istaknuo samovoljno zatočenja Kovriga i Michaela Spavora, savjetnika kojeg Peking smatra jednim od glavnih izvora informiranja bivšeg diplomata, navodi agencija Nova Kina.

Dvojica muškaraca su uhićena u prosincu, nekoliko dana nakon uhićenja u Kanadi, na traženje Sjedinjenih Država, direktorice Huaweija Meng Wanzhou.

Nova Kina navodi da je Kovrig, koji radi za Međunarodni istraživački institut Crisis Group, često od 2017. putovao u Kinu i skupljao informacije.

Ottawa optužuje Peking da je tijekom uhićenja prekršio diplomatski imunitet Kovriga, kanadskog diplomata.

Nove kineske optužbe

Nove kineske optužbe su uslijedile nakon što je u petak Kanada pokrenula proceduru izručenja Meng Wanzhou, a Kina je tu odluku nazvala teškim političkim incidentom.

Meng u srijedu izlazi na sud u Vancouveru, koji će odrediti datum saslušanja u vezi izručenja, objasnilo je kanadsko pravosuđe.

Američko ministarstvo pravosuđa želi suditi Huaweiju i njegovoj financijskoj direktorici jer su zaobišli američke sankcije Iranu i jer su željeli preko podružnica ukrasti industrijske tajne američke telekomunikacijske tvrtke T-Mobile.

Münchenska Sigurnosna konferencija održana od 15. do 17. veljače, u prisutnosti nikad većeg broja sudionika, jasno je oslikala aktivnu geopolitičku poziciju Europske unije u svijetu koji se radikalno mijenja.

Prema svemu izrečenome, tijekom tih nekoliko dana, u münchenskom hotelu "Bayerischer Hof" okupljeni dužnosnici članica EU posljednjeg dana skupa dočekali su ili svoju zoru očajnika ili osvit stvaranja nove europske kontinentalne imperije, nasljednice nekada moćnog Svetog Rimskog carstva. Najvjerojatnije, najveći dio njih - osim dužnosnika najmoćnijih europskih država na čelu s Njemačkom - još uvijek nije svjestan jesu li sudjelovali u događaju koji predskazuje moguću disoluciju Europske unije kakva je danas i slabljenje njezine moći, ili je, zapravo, skup simbolička prekretnica, koja označava početak transformacije Europske unije u globalnu silu.

Kako bilo, okupljena europska elita provela je münchenski event svjetskih moćnika u ozračju iščekivanja povratka prošlosti. U njihovim govorima i međusobnim kontaktima prevladavala je nostalgija za starim dobrim vremenima snažnog vodstva SAD nad transatlanskom integracijom, pod čijim su sigurnosnim kišobranom do dolaska Trumpa na vlast mogli bez plaćanja realne cijene graditi svoje europsko carstvo. No ta vremena su prošla - najvjerojatnije bespovratno.

Daleko vjerojatnija alternativa čini se nastavak američke politike pritiska na Europsku uniju po svim razdjelnicama transatlanskih odnosa i strateško ograničavanje opcija konkurentske EU na globalnom planu u kontekstu provođenja agende "Amerika First". Američka politika, iako to naizgled čini kaubojski grubo, zapravo igra vrlo suptilnu igru svog tobožnjeg izolacionizma u stilu 30.-ih godina prošlog stoljeća, dok istovremeno jača svoj utjecaj i ulogu nad europskim prostorima po svim geokonomskim i geopolitičkim odrednicama.

Američki potpredsjednik Mike Pence u svom istupu na koferenciji bio je kratak. Iznio je samo američke zahtjeve prema europskim saveznicima, koji se odnose, uglavnom, na plinovod "Sjeverni tok 2" i nuklearni sporazum s Iranom, nakon čega je jednostavno napustio govornicu, ne dozvoljavajući pokretanje bilo kakve rasprave o iznesenim američkim stavovima. Europski predstavnici mogli su samo raspravljati o nezavidnom položaju u kojemu se prema vidljivim i javno iznesenim činjenicama našla njihova Europska unija. Cijela atmosfera djelovala je sumorno i teško je izbjeći dojam da europska elita ipak na neki način očekuje povratak prošlosti iz doba predsjednikovanja Baracka Obame i zlatnih dana njegove državne tajnice Hillary Clinton, kada su zajedno žarili i palili diljem Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i po istoku Europe, u skladu s tada, u velikoj mjeri usklađenim interesima američke politike i politike najmoćnijih europskih država.

Britanske tajne službe procjenjuju kako se u Libiji nalazi 300 ruskih plaćenika iz privatne vojske "Wagner Group" (rus. Gruppa Wagner), koju povezuju s Evgenyem Prigozhinom, biznismenom bliskim predsjedniku Vladimiru Putinu.

Prema informacijama medija The Telegraph, vojnici te paravojne postrojbe baziraju se u gradu Bengaziju, na libijskoj obali Sredozemnog mora, a njihova je zadaća potpora Libijskoj nacionalnoj vojsci (LNV, hrv.) pod zapovjedništvom maršala Khalife Haftara, koja nadzire najveći dio istočne Libije. Haftarova vojska provodi kampanju zauzimanja najvažnijih nalazišta nafte u toj zemlji. Britanski medij također tvrdi kako su ruski plaćenici "pomiješani s pripadnicima GRU" (ruska vojna obavještajna služba, op. a.).

Britanski medij Times također se osvrće na istu temu, pozivajući se na svoje izvore, s tim da dodaje, kako vojnici iz "Wagner Groupp" isporučuju oružje LNV. Pretpostavlja se, navodi taj medij dalje, kako će u slučaju da Rusija nad njom uspostavi nadzor, Moskva moći zaustaviti isporuke nafte iz Libije u Europu. Također se navodi kako Rusija namjerava iskoristiti svoje mogućnosti u Libiji za "pranje novca" ruskih oligarha.

Međutim, britanski mediji, kada je u pitanju Rusija, često izlaze iz okvira novinarskog profesionalizma i zalaze duboko u sferu propagande. Niti Rusija ima dovoljan broj svojih vojnika (najamnika) za bilo kakav pokušaj preuzimanja nadzora nad LNA (iza koje otvoreno stoje i Egipat i UAE, ovaj drugi sa svojim zrakoplovima koji sudjeluju u Haftarovim operacijama), a još manje nema mogućnosti ni želje za ograničavanje izvoza libijske nafte u Europu. Tako dramatične izjave, kojima se dodatno pridodaju elementi "pranje novca" i "ruski oligarsi" nemaju veze s realnošću. Naime, podsjećamo na slijedeće:

Iako je nazočnost ruskih najamnika na istoku Libije vjerojatna (oni djeluju i u Srednjoafričkoj Republici u broju od oko 150 vojnika i instruktora), ona ni u kom slučaju nije brojčano velika. Na libijskom terenu trenutačno se nalaze specijalne postrojbe mnogih zemalja (uključno i britanskih!), velikim dijelom u tajnim misijama, a Haftarova LNA upravo proteklih tjedana vodi borbe na jugo-zapadu zemlje s ciljem ovladavanja dvama najvećim libijskim nalazištima nafte pod nadzorom tuareških plemena, od kojih ono veće pripada francuskom "Elf"-u, a manje talijanskom "Ein"-ju.

Na libijskom tlu trenutačno se najviše sudaraju upravo francuski i talijanski energetski, a time i politički interesi i planovi, s time što iza onih talijanskih stoje i britanski, a vjerojatno i američki energetski interesi. U Libiji su vrlo aktivni francuski padobranci, prije svega na istoku Libije, gdje također pomažu Khalifi Haftaru u nadzoru ključnih naftnih terminala u libijskim lukama na Sredozemnom moru. Dakle, navoditi da Rusi žele i mogu omesti izvoz libijske nafte u Europu čista je glupost.

Avioni zapadne koalicije na čelu sa SAD ponovo su juče bombardovali Baguz u sirijskoj provinciji Dejr el Zor, upotrebivši municiju sa zabranjenim belim fosforom, javila je agencija SANA.

Sirijski mediji javljaju o novom napadu zapadne koalicije na čelu sa SAD. Juče su bombe sa zabranjenim belim fosforom bačene na Baguz, koji se nalazi u provinciji Dejr el Zor. Prema informacijama sirijske agencije SANA, među žrtvama su žene i deca. Broj ranjenih, kojih takođe ima, zasad nije poznat.

Municija sa belim fosforom izaziva teške opekotine. Koalicija ga je upotrebila u Siriji, navodno, radi likvidacije terorista. Međutim, žrtve napada su često civili.

SAD prete arapskim državama sankcijama zbog pokušaja uspostavljanja odnosa sa predsednikom Sirije Bašarom el Asadom, piše "Vašington post".

Prema informacijama anonimnog zvaničnika SAD, sve mere za uspostavljanje veze sa Asadom će dovesti do sankcija čiji je cilj da primoraju sirijskog lidera da izvrši političke reforme u zemlji. Rusija u isto vreme navodno podstiče lidere arapskih država da obnavljaju kontakte sa Damaskom.

Susedi Sirije, prema podacima "Vašington posta", kolebaju se zbog veze sirijske vlade sa Iranom - glavnim protivnikom SAD na Bliskom istoku. Sirijske vlasti očekuju od njih pomoć u obnovi infrastrukture koja je porušena tokom rata - za to će im biti potrebno oko 400 milijardi dolara.

Sa ubrzanim događajima u Kašmiru, dužnost je postaviti najadekvatnija pitanja u geopolitici.

Zašto tamo?
I, zašto sada?
Zašto Kašmir?

Indija i Pakistan preduzimaju ozbiljne korake kako bi izašli iz spoljne kontrole SAD-a. Indija je otvoreno prkosila SAD-u oko kupovine ruskih S-400 raketnih odbrambenih sistema, održavajući svoju trgovinu naftom sa Iranom i razvijajući važnu iransku luku u Šabaharu kako bi pomogli da se kompletira gotovo privatni transportni koridor Sever - jug.

Pakistan, pod novim premijerom Imranom Kanom, pokušava da obračuna račune sa Kinom preko ogromnih investicija za njihovu Inicijativu za pojas i put (BRI) poznatu kao Kineski ekonomski koridor u Pakistanu (CPEC). Ona je takođe bila na čelu višestrukih krugova razgovora podstaknutih od strane Rusa i Iranaca kako bi napravili neku vrstu mira u Avganistanu analizira Tom Luongo za strategic-culture.


Trampova administracija je prekinula američku pomoć Pakistanu jer nije bila dovoljno korisna u borbi protiv terorizma. Ovo je otvorilo rat reči između Trampa i Kana koji je podsetio Trampa da je malo novca koji je SAD poslao Pakistanu ništa u poređenju sa gubicima, kako ekonomskim tako i ličnim.


Ako je ikada postojala mogućnost da se između Indije i Pakistana uspostavi mir, to bi bilo u kontekstu povezivanja dveju zemalja kroz kineske regionalne planove, kao i rešavanje teškog problema nastavka američke i NATO okupacije Avganistana.

Izrael i Rusija radit će zajedno na osiguranju izlaska stranih snaga iz Sirije, saopštio je po povratku iz Moskve premijer Izraela Benjamin Netanijahu.

"Predsjednik Putin i ja smo se složili o zajedničkom cilju - izlasku stranih snaga iz Sirije, koje su tu došle nakon što je izbio građanski rat. Dogovorili smo se da uspostavimo radnu grupu koja će raditi na ovom cilju zajedno s drugima", rekao je Netanijahu, prenosi Reuters.

Agencija navodi da on nije pružio više detalja o radnoj grupi, a da zvanična Moskva još uvek nije izdala komentar.

Netanijahu je tokom razgovora s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom istakao da će Izrael nastaviti s napadima na mete iranskih snaga i Hezbolaha u Siriji - napade, koje je Rusija, kako navodi Reuters, većinski ignorisala.

Iako se činilo da će nakon institucionalnog svrgavanja bivše brazilske predsjednice Dilme Rousseff skupina BRICS slabjeti i izgubiti svoj značaj, čak ni dolaskom novog brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara se još uvijek ne događa ništa spektakularno. Skupina koju čine Brazil, Rusija, Indija, Kina u Južna Afrika i dalje funkcionira kao blok zemalja za lakšu trgovinsku razmjenu i poslovanje, iako se mora priznati da je u ovom trenutku teško govoriti o bilo kakvoj političkoj integraciji, što nikada nije ni bio deklarirani cilj ovog heterogenog saveza.

Skupina je osnovana u lipnju 2006. u sklopu Gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu uz sudjelovanje ministara gospodarstva Brazila, Rusije, Indije i Kine, a kasnije im se pridružila Južna Afrika. Osim predsjedničkih skupova na vrhu na godišnjoj razini, blok sastanke se održavaju i na razini ministara vanjskih poslova, ministara financija i drugih.

Stručnjaci nisu predvidjeli buduću koordinaciju ekonomskih politika između zemalja skupine. Štoviše, nije se pretpostavljalo da zemlje BRICS-a tvore neku vrstu ekonomskog bloka ili službenog trgovinskog saveza poput Europske unije.

Međutim, s vremenom su se pojavili znakovi da zemlje BRICS-a teže formiranju političkog kluba i da svoju rastuću ekonomsku moć transformiraju u veći geopolitički utjecaj. Od rujna 2006. je započela uspostava političkih odnosa između zemalja bloka, a na 61. sjednici Ujedinjenih naroda je održan je sastanak ministara vanjskih poslova četiriju zemalja tada još uvijek skupine BRIC.

Danas, trinaest godina poslije, nakon dogovora o uspostavi zajedničke razvojne banke i fonda deviznih rezervi, Nova razvojna BRICS banka je 27. veljače priopćila da je na kineskom međubankovnom tržištu uspješno plasirala obveznice u vrijednosti od 3 milijarde juana, oko 450 milijuna dolara.

Obveznice su plasirane 25. veljače u dvije tranše s rokom dospijeća od 3 godine za 2 milijarde juana i 5 godina za 1 milijardu juana. Prinos na obveznice će se kretati po stopama od 3% odnosno 3,32%.

"NBR je uspješno prikupila 3 milijarde juana po vrlo atraktivnim kamatnim stopama. Cijene obveznica su dobar odraz visoke kreditne kvalitete Nove razvojne BRICS banke", izjavio je Leslie Maasdorp, potpredsjednik i glavni financijski direktor banke.