Američki predsjednik Donald Trump namjerava ukinuti trgovinske povlastice za Indiju i Tursku. Svoj je prijedlog o tome proslijedio Kongresu. Trump je svoju odluku obrazložio time, da New Delhi nije dao jamstva za ravnopravan i razuman pristup svojim tržištima za američke tvrtke, dok se turska ekonomija u vrijeme djelovanja povlstica značajno učvrstila, a razina prihoda stanovništva porasla.
Navodi se kako obustava povlastica može ozbiljno utjecati na indijski izvoz za koji su SAD ključno tržište (
15% ukupnih indijskih izvoznih proizvoda završava u SAD-u). S druge strane, prema podacima američkog sveučilišta MIT,
američki izvoz u Indiju iznosi svega 2% od ukupnog američkog izvoza.
Iako u znatno manjoj mjeri, Trumpova odluka imat će negativni učinak i na turski izvoz. Analitičari navode kako
Turska u SAD izvozi 5,3% svojih proizvoda (prve dvije zemlje su Njemačka i Kina, dok su SAD tek na šestom mjestu za izvoz turskih roba). Istodobno,
uvoz turskih proizvoda po SAD čini svega 0,4% njihovog ukupnog uvoza.
Iako se to izrijekom nigdje ne spominje, usudio bih se ukazati i na (geo)politički, a ne samo ekonomski karakter navedenog Trumpovog poteza. Naime, i
Turska i Indija iskaču izvan okvira zacrtanih američkih vanjskopolitičkih planova po nizu ključnih tema: od Sirije i američkih sankcija protiv Irana, do Venezuele. Podsjetio bih kako je Ankara po pitanju ove posljednje otvoreno stala na stranu Rusije, Kine, Irana (i manje bitno Sirije) i snažno podržala venezuelenskog predsjednika Nicolasa Madura, dok je Indija, u vrijeme kada SAD snažno stežu omču sankcija protiv Caracasa (prije svega po pitanju naftne tvrtke PDVSA), u veljači
enormno povećala uvoz nafte upravo iz Venezuele i time s drugog, izbila na prvo mjesto u svijetu po pitanju uvoza nafte iz te latinskoameričke zemlje, preskočivši do sada neprikosnovene SAD.
Osim toga Indija je krajem prošle godine sklopila konačni ugovor o isporukama ruskih PRO i PZO sustava S-400 usprkos američkom protivljenju i njihovom nastojanju blokiranja ruskog izvoza naoružanja
(koje im je i najveća konkurencija i po kvaliteti, a da se i ne govori po cijeni) bilo gdje u svijetu. Identičnu stvar čini i Turska, kojoj bi prva isporuka tih ruskih sustava trebala stići već do kraja ove godine. SAD i NATO već
dugo vrše snažan pritisak na Ankaru da od toga posla s Moskvom odustane, ali za Tursku je to već svršena stvar. Sada Ankara s Washingtonom vodi pregovore samo oko toga, da osim ruskih, eventualno nabavi i američke sustave "Patriot" ali i ti se pregovori odvijaju vrlo sporo i teško.
Komentar: Guido živi u la-la zemlji ako misli da je išta drugo osim piona u igri "Ukradi venezuelansku naftu".
Iz Sputnika: