Europska unija zamrznula je u utorak imovinu iranske obavještajne službe i dvojice agenata, nakon što je Nizozemska optužila Teheran za dva ubojstva na svome teritoriju i priključila se Francuskoj i Danskoj u tvrdnjama da je Iran planirao još napada u Europi.

To je prvi put da je EU sankcionirao Iran nakon što je prije tri godine ukinuo sankcije Teheranu poslije potpisivanja nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama.

"EU se dogovorio oko uvođenja sankcija iranskoj obavještajnoj službi zbog atentata na europskom tlu. Unija šalje snažan signal da neće tolerirati takvo ponašanje u Europi", napisao je na Twitteru danski ministar vanjskih poslova Anders Samuelsen.

Nizozemska vlada u utorak je javno optužila Iran za planiranje, kao i za dva izvedena atentata 2015. i 2017. u pismu parlamentu u kojem prijeti dodatnim gospodarskim sankcijama ako Iran ne bude surađivao s europskim istražiteljima.

Iran je zanijekao bilo kakvu vezu s atentatima, rekavši da je cilj tih optužbi naštetiti europsko-iranskim odnosima.

Pariz optužuje Teheran za planiranje bombaškog napada na skup iranske oporbe kod Pariza, dok je Danska objavila da je spriječila plan iranske obavještajne agencije da ubije iranskog oporbenog političara na svome teritoriju.

Nakon što su u samo nekoliko desetljeća, uz blagoslov britanske krune i pozivajući se na "povijesno pravo iz svetih knjiga", okupirali i etnički očistili preko 20 000 kvadratnih kilometara i proglasili državu, Židovi Izraela su sada došli na novu ideju.

Izrael poziva arapske zemlje i Iran da isplate 250 milijardi dolara za imovinu Židova koju su u tim zemljama ostavili kada su otišli.

Novac dobiven od osam zemalja neće biti dodijeljen pojedinim obiteljima, navodi se u izvješću, već će ga država distribuirati putem posebnog fonda. Ministrica Gamliel koordinira proces, zajedno s Vijećem za nacionalnu sigurnost Izraela, koje radi iz ureda premijera.

Izrael je 2014. donio zakon kojim se svakog 30. studenog obilježava odlazak i deportacija Židova iz arapskih zemalja i Irana, a cilj je povećanje svijesti međunarodne zajednice o pitanju židovskih izbjeglica iz arapskih zemalja i Irana i njihovog prava na naknadu.

"Vrijeme je da se ispravi povijesna nepravda pogroma u sedam arapskih zemalja i Iranu, uz naknadu za stotine tisuća Židova koji su izgubili svoju imovinu, koja je pravno bila njihova", rekla je Gila Gamliel, izraelska ministrica za socijalna jednakost, zadužena za imovinu Židova koji su napustili te zemlje kada su emigrirali na teritorije koje je okupirao Izrael.

Prema izvješću koje je objavio Times of Israel, režim u Tel Avivu namjerava od Tunisa zatražiti 35 milijardi dolara, od Libije 15 milijardi, a ostatak iznosa koji će biti nadoknađen bit će podijeljen između Maroka, Iraka, Sirije, Egipta, Jemena i Irana.

Izraelski režim, kako bi promijenio demografsku sliku okupiranih palestinskih teritorija u svoju korist, povremeno organizira poziv Židovima u svijetu i kako bi ih privolio da emigriraju na okupirana područja.

Iako o tome nismo izvijestili, vjerojatno se mnogi sjećaju navodnih "zvučnih napada" kojeg su pretrpjeli američki diplomati i osoblje veleposlanstva na Kubi, budući da su glavni svjetski mediji o tome izvještavali danima.

Kako je nekome na pamet palo da izmisli otrovne lažne vijesti, koje su mnogi prenijeli, samo kako bi ocrnili "nemilosrdne kubanske komuniste" za napade na američke diplomate u Havani, još nije pojašnjeno.

Netko je čak došao na ideju o neizbježnoj ulozi Vladimira Putina u aferi. Sada je ova vijest klasik u smislu lažne vijesti koje se bez ikakvog srama objavljuju u mainstream medijima.

Savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost John Bolton, koji je danas stigao u Tursku u sklopu delegacije predvođene državnim tajnikom Mike Pompeom, nije se susreo s turskim čelnikom Recepom Tayyipom Erdoganom, iako je taj sastanak između dviju strana prethodno bio dogovoren. O tome je, pozivajući se na neimenovani službeni izvor u američkoj administraciji, 8. siječnja izvijestila agencija Associated Press.

Očekivalo se, kako će se na susretu Erdogana i Boltona razgovarati o stanju u Siriji nakon američke odluke o povlačenju svoje vojske iz te zemlje. Međutim, turski predsjednik Boltona nije primio, pravdajući se zauzetošću u svezi s predstojećim turskim lokalnim izborima. Predsjednik Erdogan ranije je u parlamentu potvrdio oštru politiku svoje zemlje u odnosu na kurdske oružane postrojbe YPG u Siriji, koje podupiru Sjedinjene Države, iznova ih nazivajući "terorističkom organizacijom".

Usuđujem se reći kako je turski čelnik ovim potezom dao politički "šamar" ne samo Johnu Boltonu - prije stupanja na službenu dužnost u Bijeloj kući poznatom po radikalnim vanjskopolitičkim stavovima i ekstremnim izjavama prema onim zemljama i njihovim vodstvima koje se protive političkom diktatu SAD-a, prije svih Iranu i Sjevernoj Koreji, već i samom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu u čije je ime Bolton, sasvim sigurno, u Tursku i došao.

Podsjećam kako je Johna Boltona, ne tako davno primio i ruski čelnik Vladimir Putin kada je ovaj došao u službeni posjet Moskvi i ruskom šefu diplomacije Sergeyu Lavrovu, dobro znajući kako Bolton, preuzimajući dužnost Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost više ne zastupa svoje, već isključivo stavove predsjednika Trumpa i SAD-a kao države. Jasno je kako ruski čelnik, u uvjetima konstantnog američkog političkog i sankcijskog presinga na Rusiju od 2014. g., uvijek prihvaća razgovor s najvišim američkim dužnosnicima, nadajući se postizanju nekakvog političkog kompromisa, smanjenju napetosti i stabilizaciji odbnosa između dviju velesila, što nikako ne znači da Putin pristaje na jednostrane ruske ustupke. Naprotiv! O tome svjedoči i daljnja eskalacija, a ne relaksacija njihovih odnosa.

Međutim, Erdogan polazi s posve druge političke pozicije: prvo, on jasno, domaćoj i međunarodnoj javnosti demonstrira svoju neograničenu političku snagu i nedodirljivost, i drugo, on izvrsno percipira ulogu Turske unutar NATO saveza i njezinu stratešku važnost kao ključnog regionalnog igrača po različitim problemima - od Sirije, Iraka, Irana, kurdskog pitanja, palestinskog pitanja i td.

Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un neočekivano je, u utorak, 8. svibnja, došao u službeni posjet Kini. U Peking je stigao predsjedničkim vlakom, u pratnji svoje supruge, ministara obrane, vanjskih poslova i svog tvrdog partijskog lidera i glavnog pregovarača u pregovorima sa SAD-om, upravo po nuklearnoj problematici. Kim Jong-un je na glavnom pekinškom kolodvoru dočekan uz sve državničke počasti.

Znimljivost ovog, u tajnosti pripremljenog posjeta, za kojeg se nije znalo sve do današnjeg prelaska sjevernokorejskog predsjedničkog vlaka preko kineske granice, jest ta, da je uslijedio neposredno nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump najavio mogući novi susret s Kim Jong-unom, pri čemu je, kao zemlja-domaćin spominjana Mongolija.

Današnji se posjet podudara i s dolaskom u Peking službene američke pregovaračke delegacije na razini zamjenika ministara, vezano uz pokušaj postizanja američko-kineskog trgovinskog sporazuma na što američki predsjednik Trump prilično optimistički računa kao moguće. Ukoliko se postigne dogovor može se očekivati i summit Trump-Xi Jinping, možda već čak u veljači ove godine.

Kim Jong-un navodno je u Peking stigao na osobni poziv kineskog predsjednika Xi Jinpinga, što niti malo ne čudi, imajući u vidu kako je i uoči prošlogodišnjeg, prvog, povijesnog američko-sjevernokorejskog summita na vrhu, održanog u lipnju, u Singapuru, Kim Jong-un iznenada stigao u kinesku prijestolnicu i o svemu se konzultirao s tamošnjim državnim vrhom (prošle godine sjevernokorejski vođa čak je tri puta službeno posjećivao Kinu). O čemu će se danas razgovarati još nije službeno priopćeno ali je vrlo vjerojatno kako će glavna tema razgovora dvojice državnika biti upravo novi summit Trump-Kim Jong-un.

Podsjećamo: američki predsjednik Trump, kao preduvjet za bilo kave konzultacije o ukidanju sankcija protiv Sjeverne Koreje, kroz pregovore na vrhu najprije traži njezino potpuno nuklearno razoružanje. Međutim, da to baš neće ići lako postalo je jasno i nakon prvog summita, medijski globalno razglašenog kao "nevjerojatni uspjeh" iako ničeg stvarno važnog (osim posljedičnog uništenja jednog od sjeverno-korejskih poligona za testiranje oružja i, naravno, smanjenja visoke razine napetosti i međusobne vrlo oštre i prijeteće retorike dvaju vođa) nije postignuto.

Prigodom nedavnog televizijskog obraćanja javnosti, Kim Jong-un otvoreno je kazao kako je "spreman u bilo koje vrijeme sjesti za pregovarački stol s predsjednikom Trumpom", ali da, "ukoliko oni nastave vršiti protiv nas pritisak i sankcije, ne izvršavajući obećanje, mi nećemo imati drugog izbora, osim, kako tražiti novi put zaštite našega suvereniteta".

Iako ova priča nije nova, jer se nekoliko godina periodično pojavljuje u britanskim i američkim dnevnim listovima i tabloidima, sada je opet aktualna. Postavlja se pitanje zašto?

Naime, kći bivšeg terorista je izjavila da zrakoplov koji je 1988. eksplodirao nad škotskim gradom Lockerbiem nisu uništili Libijci, već palestinski teroristi koje je platio iranski režim.

Jordanka Saha Kheersat (43), kći bivšeg terorista Marwana Khreesata, rekla je kako je njezin otac prije svoje smrti to navodno ispričao svojoj ženi, a ne njoj, te da je vođa njegove ćelije, Ahmad Jibril, bio na čelu operacije u kojoj je 1988. uništen zrakoplov leta Pam Am 103, a napad je proveden eksplozivom pohranjenim u kovčegu u prtljažniku, prenosi britanski tabloid Daily Mail, naširoko poznat po upitnoj vjerodostojnosti.

Britanski list navodi da njena izjava velikim dijelom potvrđuje vjerodostojnost dugo prepričavane teorije da je Teheran naredio napad na let na putu za New York, koji je prevozio uglavnom američke civile, kao osvetu za obaranje iranskog putničkog zrakoplova pet mjeseci ranije, kada je u raketnom napadu s američkog vojnog broda ubijeno 290 civila.

Međutim, 2001. godine je libijski obavještajac Abdelbaset Al-Megrahi osuđen za ubojstvo svih 270 ljudi ubijenih u bombaškom atentatu i za obaranje zrakoplova nad gradom Lockerbiem.

Novost je što je pred Novu godinu Jordanka Saha Kheersat (43) izjavila da je njezin otac Marwan Khreesat ostavio dosje supruzi, a dokumenti navodno otkrivaju da je Ahmed Jibril, čelnik jedne od palestinskih skupina otpora, primio milijun britanskih funti iz Teherana kako bi izveo napad.

Ima jedna stara, narodna, ne znam čija je ali je poučna za pametne a uzaludna onim drugim. Kaže, ko ništa ne nauči iz vlastitih poraza, nikada pobijediti neće... Čini se toliko logičnom da je nepredmetno pominjati je kao mudrost.

Jeste, tačno je ali za razumne, ma koliko i takvi često bivaju poraženi. Ostali vjeruju da je svejedno šta pamet domisli. Naravno, nije tako.

U ovo doba godine sjetim se rane zime 2011. na Bliskom istoku, i svega što se od tada evo do danas zbivalo i nazivalo baš spektakularno - »Arapsko proljeće«. A strašno pretakanje tog »proljeća« u najdublju zimu priča je rijetko viđena u novijoj istoriji što, vjerovatno, i ne bi bilo najvažnije da nije one mudrosti s početka: Gubitnici na bezbroj frontova u toj storiji ništa naučili nisu, pa će opet sutra ili prekosutra u istu siledžijsku avanturu negdje drugo, ne shvatajući kako srljaju u nove poraze. Praveći od njih kobajagi pobjede.

Neodvojivi dio »proljetnih poraza« bio je i završni napor da se sve danas gurne pod tepih i zaboravi. Pa i nalogom onim pomagačima iz drugog plana da sada šakom milijardi dolara Siriji operu svoju ulogu u zločinu istorijskih razmjera. Time i savjest - što mnogima doista nije teško jer savjesti i nema. Ni žala stotinama hiljada mrtvih i milionima onih što su ostali beskućnici. A od svega ostalog, vjeruju, pravit će se veliki posao.

Nije loše uz osmu godišnjicu zimskog proljeća prisjetiti se barem nekih činjenica u spirali koja je krenula od pobjedničkih usklika »demokraciji i slobodama«, preko krvavih i zločinačkih taktika i strategija novih otimanja starih bliskoistočnih resursa, do mijenjanja svih mogućih igrača i taktika za druge utakmice dalje na Istoku.

Bio sam tih godina tamo svjedok tzv. »proljeća« među Arapima. Počelo je 17. decembra 2009. godine »odjednom« samospaljivanjem Mohameda Bouaziza, malog uličnog prodavača voća i povrća u Tunisu.

Ljudska drama koja bi, inače, tek na tren skrenula pažnju svijeta ali, pokazala se kao upaljač za veliki požar. Nakupljene muke i nepravde pokrenule su lavinu. Tuniski predsjednik je 28 dana kasnije dao ostavku i pobjegao iz zemlje nakon 23 godine vladanja.

Žuti prsluci su se nakon kratke stanke ponovo pojavili na ulicama svih većih gradskih centara u Francuskoj. Međutim, zanimljivo je istaći kako su pojedini italijanski političari pružili javnu podršku demonstrantima u borbi protiv vladavine Emmanuela Macrona.

Italijanski desničar Matteo Salvini i koalicioni partneri njegove stranke Lega Nord su podržali francuski pokret žutih prsluka, dok je Salvini također optužio francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da je protiv svog naroda.

"Podržavam poštene građane koji demonstriraju protiv tiranije predsjednika koji se okrenuo protiv svog naroda", izjavio je ministar unutrašnjih poslova Italije Matteo Salvini.

Lider Lega Norda dodao je da "čvrsto" osuđuje nedavnu represiju policije koja je ugrozila proteste, prenosi RT.

Zamjenik premijera Italije Luigi Di Maio, koji se inače nalazi na čelu Pokreta pet zvijezda (M5S), pozvao je demonstrante da "ne oslabe" u svojim stremljenjima.

Pokret žutih prsluka započeo je sredinom novembra 2018. godine kao oblik iskazivanja nezadovoljstva protiv povećanja cijena goriva. Djelovanje ovog pokreta je kasnije rezultiralo širim nezadovoljstvom francuskog naroda zbog, kako navode, lošeg životnog standarda i loše Macronove politike.

Na svom vrhuncu, više od 280.000 žutih prsluka se okupilo na Jelisejskim poljima 17. novembra prošle godine.

Macron i Salvini imaju dobro dokumentirano rivalstvo i historiju javnog prozivanja. Naime, Salvini se u decembru ismijavao s francuskim predsjednikom nazivajući ga "mišem izabranim da zadrži elitistički politički sistem na sigurnom".

Ukrajina postaje nekontrolisani problem za SAD i EU, izjavili su američki senatori tokom sastanak sa predstavnicima ukrajinskih javnih organizacija, piše "Internešenel polisi dajdžest".

Senatori smatraju da je Ukrajina postala nekontrolisani problem za SAD i EU. Oni su to objasnili porastom agresije i radikalnog raspoloženja u zemlji, kao i time što se alternativna mišljenja odbacuju.

Političari su dodali da ukrajinske vlasti vode krajnje neproduktivnu ekonomsku politiku. Prema njihovim rečima, međunarodne finansijske institucije ulažu u Ukrajinu milijarde dolara, ali strašna korupcija i neproduktivni rashodi u unutrašnjem ukrajinskom konfliktu u Donbasu nivelišu napore međunarodne zajednice. Zbog toga se BDP Ukrajine poslednjih godina stalno snižava, dok Ukrajinci masovno napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom, navodi list.

Pored toga, senatori su kritikovali predsednika Ukrajine Petra Porošenka što progoni svoje oponente uz pomoć zakona. Prema njihovim rečima, ukrajinska policija se koristi za realizaciju političkih zadataka, a sudije kontrolišu političari i uticajni biznismeni, naglašava "Internešenel polisi dajdžest".

Između ostalog, američki političari su oštro kritikovali sudski proces protiv bivšeg predsednika Viktora Janukoviča, koji su nazvali parodijom. Oni su izjavili da tužioci nisu pružili nikakve dokaze da je Janukovič kriv za ozbiljnu optužbu za izdaju države i poručili da je tokom procesa zabeležen veliki broj kršenja zakona.

Osim toga, američki senatori su izrazili zabrinutost zbog porasta političkog progona uoči izbora u Ukrajini. Oni se plaše eskalacije oružanog konflikta sa Rusijom u koji će morati da se umešaju EU i SAD.

U vezi s tim, kako su naglasili senatori, administracija aktuelnog predsednika SAD namerava da preduzme mere kako bi se suprotstavila ekonomskoj i političkoj "spirali smrti" u Ukrajini, pišu mediji.

Konvoj od gotovo 90 kamiona provezao se preko jugoistočne Engleske do Dovera, glavne britanske luke prema kontinentalnoj Europi, u sklopu vladine vježbe za potencijalni kaotični Brexit. To je porezne obveznike stajalo gotovo 50 000 funti.

Dok pokušava uvjeriti britanski parlament da usvoji sporazum o Brexitu britanska premijerka Theresa May priprema se i za sve izgledniji scenarij prema kojem parlamentarci neće potvrditi dogovor s Bruxellesom što će dovesti do nereguliranog Brexita bez sporazuma.

Vlada upozorava da bi to izazvalo velike gospodarske probleme pa je i kamionska vježba dio tih priprema kako bi se osigurao nastavak trgovine preko Dovera.

Ministarstvo prometa objavilo je da testira zračnu luku u Manstonu kao parkiralište za kamione te prometno zagušenje na cestama u Kentu u slučaju zastoja na granici.

Krenuvši iz Manstona, 87 kamiona prešlo je 32 kilometara od Dovera i natrag. Tada su ponovno vozili do Dovera. To je vladu stajalo gotovo 50.000 funti.

Britansko udruženje cestovnih prijevoznika ocijenilo je da je vježba premala, prekasno provedena i da bi je trebalo ponoviti kako bi se na pravilan način testiralo upravljanje tisućama kamiona.

Do luka na Kanalu, naime, svaki dan vozi više od 10.000 kamiona, a u slučaju Brexita bez sporazuma na zračnoj luci u Manstonu bi ostalo blokirano 4000 kamiona. Dover je najvažnija britanska luka prema Europi od Rimljana i kroz nju prolazi 17 posto britanske trgovine robom.