U Kolumbiji je zabilježen slučaj raka izazvanog neljudskim stanicama, javlja LiveScience. Kod muškarca se razvio rak pluća nakon što je tumor počeo rasti na trakavici u njegovom tijelu.

"Mi smo bili začuđeni otkrićem ove nove vrste bolesti - trakavica koja je rasla u osobi je u suštini dobila rak, koji se proširio na pacijenta i izazvao tumore," rekao je liječnik Atis Muehlenbachs iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti koji je sudjelovao u istraživanju neobičnog slučaja.

Znanstvenici ističu da je riječ o prvom poznatom slučaju u kojem se tumor razvio iz zloćudnih stanica parazita u ljudskom tijelu. Muškarac je imao HIV, koji slabi imunitetni sustav, što je vjerojatno imalo ulogu u preuzimanju tumora. Pacijent je umro samo 72 sata nakon što je otkriveno da je rak izazvao parazit iz porodice trakavica Hymenolepis nana. Riječ je o najuobičajenijem parazitu koji u svakom vremenskom razdoblju zahvaća oko 75 milijuna ljudi.

Tinejdžerka u američkoj saveznoj državi Oregon zaražena je bubonskom kugom, javlja Reuters.

Zdravstvene službe vjeruju da je zaražena ugrizom muhe ranije ovog mjeseca tijekom lova. Zadržana je na intenzivnom liječenju u bolnici u gradu Bend u središnjem Oregonu. Zasad nije zabilježen niti jedan drugi slučaj kuge.

Kuga itekako prisutna

"Mnogi misle da je kuga prošlost, ali je još uvijek itekako prisutna, posebice među divljim životinjama", rekao je Emilio DeBess, veterinar u oregonskom zavodu za javno zdravstvo. "Na svu sreću, kuga je poprilično rijetka bolest, ali stanovništvo mora poduzeti potrebne mjere kako bi tako i ostalo", dodao je DeBess.

Vest da su crveno meso i prerađevine i zvanično uzročnici raka odjeknula je podjednako i na siromašnom jugu Srbije, gde se ova namirnica kupuje i na sto grama, ali i u Evropi koja ga konzumira češće i više nego mi, pa i u Americi gde je dobar obrok nezamisliv bez krvavog bifteka ili odreska sa roštilja.

I pored ustaljenog mišljenja da je Srbija zemlja mesa, čvaraka i slanine, statistika pokazuje drugačije činjenice. Pre se može reći da sa prosečnih 60 evra mesečnog budžeta za hranu i piće, po članu domaćinstva, imamo izbalansiranu ishranu, nego da je obilata mesom. Pritisnuti lošom ekonomskom situacijom građani Srbije jedu sve manje mesa i sve više zaostaju za potrošnjom država Evropske unije. Kako za „Politiku” kaže analitičar Vojislav Stanković, kod nas se godišnje potroši 38,6 kilograma mesa po stanovniku, a u EU je to dvostruko više - 77 kilograma. Svinjetina je dominantna i kod nas i u Evropi, s tim što se kod nas pojede 17, a tamo čak 37 kilograma po stanovniku godišnje.

Eto razloga za ovoliku zabrinutost iako veza između mesnih prerađevina i nekih vrsta raka nije novost. Međutim, sada kada je to potvrdila i Svetska zdravstvena organizacija mnogi su se zapitali šta dalje. Koliko mesa je razumno jesti? Čime zameniti prerađevine? Ovo su pitanja koja se logično postavljaju, jer je istraživanje uglavnom senzacionalistički predstavljeno, bez odgovora i preciznih smernica stručnjaka SZO. Sendvič sa slaninom ne može biti štetan koliko cigarete, alkohol, arsen i azbest, a prema najnovijem izveštaju svrstani su u istu kategoriju - A1, najopasnijih kancerogena, što mnogi smatraju preteranom tvrdnjom. Britanski centar za istraživanje raka otišao je korak dalje objavivši da je rizik od svih vrsta raka koje izaziva pušenje 19 odsto, dok je veza između konzumiranja mesnih prerađevina i raka debelog creva potvrđena u 21 odsto slučajeva.

Kada bi se meso i prerađevine potpuno izbacile iz ishrane u Britaniji bi godišnje bilo 8.800 slučajeva raka debelog creva manje, zaključuju istraživači.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je potrošnju crvenog mesa kao "vjerojatno kancerogenu za ljude, na temelju ograničenih dokaza da konzumacija crvenog mesa uzrokuje rak kod ljudi" te proglasila procesirano meso kao "kancerogeno za ljude, na temelju dovoljno dokaza da konzumacija procesiranog mesa uzrokuje rak debelog crijeva."

Stručnjaci su zaključili da svakih 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za 18%.
Prvo treba znati da kad se kaže da je nešto znanstveno dokazano, to uopće ne mora biti tako. Nažalost.

Pitanja koja treba postaviti su: tko stoji iza studije, tko plaća njezino provođenje, koji rezultati se očekuju i zašto, koje metode i analize su korištene, kako su rezultati protumačeni itd.

Studije redovno pokazuju da je ovisnost o šećeru teža od ovisnosti o kokainu. Ali nije samo visok nivo šećera problem kod slatkiša koje jedemo svaki dan. Postoje i druge, mnogo, mnogo gore stvari koje se nalaze u njima. Ukoliko ste teški ovisnik o slatkišima i ne želite da vam istina o tome kako se prave pokvari užitak - ne čitajte dalje.

Ukoliko ste ipak od onih koji žele da znaju istinu, ma kako nekad ružna znala biti... pročitajte kojih se to 10 sastojaka nalazi u većini omiljenih slatkiša:

1. HFCS (high fructose corn syrup)

HFCS je takođe poznat i kao slatki crack, a gotovo je neizbježni sastojak svakog slatkiša kojeg možete zamisliti. Danas se koristi umjesto šećerne repe i šećerne trske (saharoza), jer je jeftiniji za proizvodnju. Sadrži otprilike jednak broj kalorija kao i šećer, ali ga ljudsko tijelo ne procesuira dovoljno dobro, što dovodi do gojaznosti.

Usko je povezan s gojaznosti, bolesti srca, dijabetesom i problemima s jetrom. Plus, pravi se od genetski modificiranog kukuruza (GMO).

Dr Dvajt Landel je napravio veliku pometnju kada je naveo da ne treba lečiti srčane bolesti statinima - lekovima za snižavanje holesterola.

On je iskusni kardiohirurg koji se penzionisao u bolnici u Arizoni. Dr Landel je nedavno dao sledeću izjavu:

"Mi, lekari, sa svim našim obrazovanjem i autoritetom, često razvijamo jak ego, koji nam otežava da priznamo da nismo u pravu. Međutim, ja priznajem da nisam bio u pravu. Kao kardiohirurg sa dvadesetpetogodišnjim iskustvom i sa preko 5.000 operacija na otvorenom srcu, osećam da moram da ispravim stvar i jednu naučnu činjenicu.

Dugo godina sam radio sa istaknutim lekarima, pri čemu smo često razmenjivali mišljenja. Stalno smo čitali novu naučnu literaturu, išli na obrazovne seminare i došli do zaključka da srčane bolesti nastaju usled povišenog nivoa holesterola u krvi.

Jedina terapija za ovakve bolesti je bila ona koja snižava holesterol uz ishranu koja ograničava unos masti. Sve što je govorilo protivno ovom razmišljanju se smatralo glupošću i nesavesnim lečenjem.

Ja sada moram da kažem da takva terapija nema naučnu ni moralnu osnovu", istakao je on.

Postoji dobar razlog zašto ne možete da se oduprete hrani koja u ili na sebi ima divni otopljeni sir.

Naučnici kažu da sir izaziva zavisnost koliko i droga i to zahvaljujući kazeinu. Ovaj sastojak mlečnih prerađevina pokreće opoidne receptore u mozgu koji su zaduženi za bolesti zavisnosti.

Studija sprovedena na Univerzitetu u Mičigenu analizirala je namirnice koje mogu da izazovu “zavisnost” i pokazala da se pica može naći u samom vrhu liste zbog sira.

Inače, kazein se varenjem razlaže na sasvim drugačiju vrstu opijata pod nazivom kazomorfini. Neki stručnjaci smatraju da je uticaj tih jedinjenja tako moćan, da ga nazivaju “mlečnim krekom”.

Brojne studije pokazale su da kazomorfini utiču na opoidne receptore koji su povezani sa kontrolom bola, osećajem prijatnosti i zavisnošću.

Mleko ima samo mali procenat kazeina, ali pošto se sirevi prave od velikih količina mleka, prisustvo ovog jedinjenja u njima je daleko veće.

Svi znaju što se događa kad ne jedete duže vrijeme. Također smo svi upoznati s mnogim simptomima koji se javljaju tijekom gladovanja, kao što su mentalni umor, bol u želucu, gubitak masnoća i mišićne mase, itd. Međutim, većina nas nikada nije iskusila istinsku glad i nismo upoznati s većinom čudnih i strašnih simptoma koji nastaju zbog dugoročne pothranjenosti. No, ako ste „prepper“, bolje vam je da ste upoznate s tim simptomima što prije.

To je zato što prosječan „prepper“ obično nema znanje i iskustvo vezano uz simptome gladovanja. Pripremanje se i radi kako ne bismo iskusili glad, i na žalost, to znači da se većina nas uopće ne priprema za mogući osjećaj gladi. Moramo zapamtiti da koliko god hrane nagomilamo, koliko god hrane uzgojimo ili koliko god su naše lovačke i skupljačke sposobnosti za hranom izvrsne, još uvijek postoji mogućnost da ćemo jednog dana biti gladni. Grozne stvari se događaju čak i najboljima među nama, moramo se pripremiti za najgore radije nego se samo pripremiti kako bi izbjegli najgore.

Alchajmerovu bolest uzrokuju gljivice koje rastu u mozgu, saopštili su španski naučnici.

U sivoj materiji i krvnim sudovima svih lica kod kojih je dijagnostikovana demencija pronađeni su kvasac i buđ ili plesan, dok, nasuprot tome, kod zdravih ljudi nije bilo gljivica.

Španski istraživači veruju da bi gljivična infekcija mogla lako da objasni sve simptome Alchajmerove bolesti, uključujući sporo napredovanje i uključenost sistema imuniteta, i da su gljivice uzrok ove neurodegenerativne bolesti, piše list “Dejli Mejl”.

Naučnici sa Univerziteta u Madridu otkrili su tragove nekoliko tipova gljivica u mozgu 11 umrlih lica, kod kojih je prethodno dijagnostikovana Alchajmerova bolest.

Oni tvrde da različiti tipovi gljivica mogu da pomognu da se objasni zašto se ova bolest različito manifestuje od pacijenta do pacijenta.

Ukoliko je tačno da bolest uzrokuju gljivice, to znači da bi postojeći antigljivični lekovi mogli da budu moćno oružje u borbi protiv ove bolesti.

Vođa naučnog tima rekao je da su potrebna dodatna klinička testiranja radi utvrđivanja efekata gljivične infekcije.

"Postoji veliki broj veoma efikasnih antigljivičnih jedinjenja sa niskim nivoom toksičnosti", rekao je on.

Prošlog meseca, britanski naučnici izneli su teoriju da se infekcija širi transfuzijom krvi, operativnim i stomatološkim zahvatom.

Ranije je smatrano da Alchajmerovu bolest uzrokuju loši geni ili kombinacija loše sreće i starosti, podseća “Dejli Mejl”.

Ova istraživanja mogla bi dodatno da probude bojazan da Alchajmerova bolest prelazi sa osobe na osobu, odnosno da je reč o zaraznoj bolesti.

Srećom, nova saznanja mogla bi da vode novim načinima lečenja bolesti koja ljudima oduzima ne samo moć govora i pamćenja, već i dostojanstvo.

Za većinu, jutarnja šalica kave svakodnevni je ritual bez kojeg se jednostavno ne može. Postoje studije koje pokazuju da su umjerene dnevne količine zdrave za vas (nešto o tome ovdje). Ona me na neki način učini mlitavim. Malo je pijem, i u velikim razmacima. To je osobna stvar, naravno. No, kad pijem kavu uvijek dodam maslac. Vjerojatno vam to zvuči čudno, no to je zapravo najbolja stvar koju možete dodati kavi.

Kad naručujem kavu u „Starbucksu“ moja narudžba zvuči otprilike ovako: čista crna kava s dodatkom maslaca. Obično dobijem pomalo čudne poglede, no ono što znam je da svaki „Starbucks“ ima male paketiće maslaca koje poslužuju uz zobene pahuljice. Čak štoviše, radi se o „Kerrygold“, irskom maslacu koji potječe od krava koje su hranjene travom.