Tetoviranje može rezultirati unošenjem metalnih nanočestica u limfne čvorove. Pretpostavljalo se da kontaminacija dolazi od tinte, međutim, nova studija je pokazala kako to nije slučaj.

Znanstvenici su, naime, otkrili kako tragovi nikla i kroma iz limfnih čvorova tetoviranih ljudi zapravo potječu iz igle mašine za tetoviranje, kako je objavljeno u časopisu Particle and Fiber Toxicology.

Znanstveni tim Saveznog instituta za procjenu rizika u Njemačkoj započeo je svoju istragu proučavanjem tkiva preminulih osoba. U limfnim čvorovima tetoviranih pokojnika pronađene su čestice željeza, kroma i nikla veličine od 50 nanometara do 2 mikrometra. Nanočestice su često potencijalno opasnije od krupnijih čestica.

Na njihovo iznenađenje, nabrojani metali nisu bili uobičajeni u tinti pa su počeli tražiti drugi izvor.

"Testirali smo oko 50 uzoraka tinte bez pronalaska takvih metalnih čestica, a zatim smo razmišljali o testiranju igle i to je bio naš eureka trenutak ", objasnila je Ines Schreiver, znanstvenica iz Saveznog instituta za procjenu rizika.

Dublja analiza pokazala je kako zelene, plave i crvene tinte za tetovažu sadrže bijeli pigment - titanijev dioksid koji se može taložiti iglom. Crna tinta, međutim, ne sadrži ovaj pigment.

Ovo otkriće moglo bi pomoći objasniti zašto tetovaže mogu povremeno izazvati alergijske reakcije kod nekih ljudi. Što se tiče većih zdravstvenih posljedica, trenutno je malo dokaza koji bi sugerirali da su tetovaže povezane sa zdravstvenim problemima.

"Nažalost, danas ne možemo utvrditi točan utjecaj na ljudsko zdravlje i mogući razvoj alergije koji proizlaze iz trošenja igala za tetoviranje", dodala je Schreiver.

Vlasti nemaju objašnjenja zašto nekoliko beba, rođenih u zapadnoj njemačkoj provinciji, ima slične deformitete ruku. Jedna bolnica, u kojoj su zabilježena tri takva slučaja, opisala je zbunjujući fenomen kao "upečatljiv".

Kako ne postoji registar zemlje koji bi mogao pratiti deformitete, bolnica St. Mary u Gelsenkirchenu, nedaleko od Dortmunda, priznala je da je teško precizno nadgledati situaciju ili uspostaviti bilo kakav obrazac.

Tri bebe rođene su u bolnici s nerazvijenim dlanovima i prstima na jednoj ruci, između lipnja i rujna ove godine. Iako su nadležne vlasti kontaktirane više puta nisu dali nikakav odgovor na pitanje: Zašto se to događa?

U javnom priopćenju, bolnica je navela da takve deformitete nije vidjela već "duži niz godina." Ostavljajući tako otvorenu mogućnost da tri takva slučaja mogu biti "slučajnost", ali priznali su da je "upečatljivo" jer su se u ovako kratkom razdoblju ova tri slučaja dogodila.

IMA LI IH VIŠE?

Čini se tako. Defekte u Gelsenkirchenu istaknula je primalja Sonja Ligget-Igelmund, koja je rekla da je ove godine dobila obavijest o najmanje takvih 30 slučajeva u Njemačkoj. Njezin zahtjev potaknuo je vlasti u državi Sjeverna Rajna-Vestfalija da započnu "vrlo ozbiljnu" istragu.

Što bi moglo uzrokovati niz neobičnih malformacija? U izjavi bolnice navedeno je da u bolnici St. Mary nema "etničkih, kulturnih ili društvenih sličnosti" između tri obitelji. Međutim, zajedničko im je što su svi živjeli na istom mjestu.

PUKA SLUČAJNOST ILI SE DOGAĐA NEŠTO DRUGO?

Slučaj je jezivo sličan onoj nedavno neobjašnjenoj pojavi beba koje se rađaju bez ruke u ruralnim područjima Francuske. Troje novorođenčadi rođeno je bez ruku u krugu od 30 km od Vitrollesa, u regiji Bouches-du-Rhône. Ovo se dogodilo između lipnja i studenog 2016. godine, dok je osmero djece rođeno s istim nedostatkom u krugu 17 km u blizini Aina.

Kalcij je mineral koji je tijelu potreban za mnoge stvari. Nije važan samo za održavanje jakih kostiju i zubi, već ga i drugi dijelovi tijela trebaju kako bi pravilno izvršavali svoje funkcije. Međutim, unatoč mnogim ulogama koje ima, količina kalcija koju tijelo treba strogo je regulirana. Previše ili premalo kalcija narušava ravnotežu tijela i dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema.

U članku objavljenom u časopisu Food Science and Human Wellness istraživači su pregledali ključne mehanizme homeostaze kalcija, koja uključuje regulaciju kalcija, apsorpciju, reapsorpciju u bubrezima i resorpciju kalcija u kostima. Također su razgovarali o ulozi dijetalnog kalcija i vitamina D u bolestima povezanim s oštećenom regulacijom kalcija.

KAKO SE KALCIJ KORISTI U TIJELU?

Kalcij je najzastupljeniji element koji se može naći u ljudskom tijelu. Kaže se kako pojedinac ima otprilike jedan kilogram kalcija, a njegov najveći dio - više od 99 posto - nalazi se u kostima u obliku kalcijevog fosfata. Malu količinu kalcija, koja se ne nalazi u kostima, koriste različita tkiva i utječu na nekoliko fizioloških funkcija. Neke od najvažnijih uloga kalcija uključuju:

• Omogućavanje pokreta mišića;
• Prenošenje poruka iz mozga u druge dijelove tijela;
• Nervna signalizacija / komunikacija;
• Pomaže cirkulaciji krvi kroz krvne žile;
• Oslobađanje i aktiviranje hormona i enzima;
• Pomaže stanicama da se diferenciraju;
• Omogućava imunološki odgovor;
• Pomaže u programiranoj staničnoj smrti (apoptoza)

Nesretna 10-godišnja djevojčica Lily Mae Avant umrla je nakon što je došla u dodir s rijetkom amebom koja jede mozak. Kako piše Independent, Lily se zarazila parazitom za vrijeme dok je plivala sa svojom obitelji u teksaškoj rijeci Brazos u blizini Wacoa u SAD-u.

Stanje joj se brzo pogoršalo

Ubrzo ju je počela boljeti glava te je njezina obitelj prijavila da ima vrućicu. Nekoliko dana kasnije, Lily se počela čudno ponašati, a onda je postala nekoherentna i uopće nije reagirala na podražaje. Potom je prebačena u medicinski centar Cook Children u Fort Worthu.

Osnovna škola Valley Mills, koju je pohađala, potvrdila je u ponedjeljak na Facebooku smrt djevojčice, rekavši da je školski okrug "duboko ožalošćen gubitkom Lily Avant. Lily je bila apsolutni blagoslov za našu osnovnu školu. Bila je izvanredna učenica, ali što je još važnije, Lily je bila nevjerojatna osoba i prijatelj svima".

Opasne lokacije

Liječnici su zaključili da je došla u kontakt s amebom Naegleria fowleri, rijetkim, ali smrtonosnim jednostaničnim organizmom koji se često nalazi u toploj slatkoj vodi. Opasne lokacije mogu uključivati rijeke, tople izvore ili jezera, gdje ameba zna pronaći put kroz nos u mozak žrtve. Infekcija amebom izaziva primarni amebni meningoencefalitis, akutnu gnojnu upalu mozga i moždanih ovojnica.

U SAD-u je zabilježeno 145 slučajeva amebe otkako je prvi put otkrivena u toj zemlji 1960-ih godina, prema američkim Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti. No, bolest ima nevjerojatno visoku stopu smrtnosti, tako da čak 97 posto onih koji se zaraze umiru od infekcije. Samo četiri osobe od njih 145 su navodno preživjele, piše Independent.

Njemačke vlasti istražuju tri slučaja rođenja djece s deformacijom ruku. Sva tri slučaja zabilježena su u istome gradu na zapadu zemlje, javlja CNN.

Bolnica Sankt Marien, koja se nalazi u gradu Gelsenkirchen, priopćila je kako su se između lipnja i početka rujna u njoj porodile tri bebe s "deformacijom na jednoj ruci".

"Kod dvoje djece bila je deformirana lijeva ruka. Bebe su imale normalnu podlakticu, ali nerazvijene dlanove i prste. Treće dijete imalo je iste deformacije, ali na desnoj ruci", stoji u priopćenju bolnice.

"Nema etničkih, kulturnih ili društvenih sličnosti između oboljelih obitelji koje bi mogle objasniti navedene deformacije, osim da sve obitelji žive na istome lokalnom području. Ovakve deformacije nismo primijetili već dulji niz godina. Bilo je nasumičnih pojava, no ne više njih u ovako kratkom razdoblju", dodaje se.

"Sve bebe imaju iste deformacije"

U medije je s prvim podacima o nedavnim deformacijama novorođenčadi izašla Sonja Liggett-Igelmund, primalja iz Njemačke. Kontaktirala je mnoge obitelji diljem Njemačke čija su se djeca rodila sa sličnim poteškoćama.

"Sve bebe imaju iste deformacije. Kolegice su me upozorile na takve slučajeve. Većina djece s nerazvijenim rukama rođena su u posljednje tri godine, a mnoga baš ovo ljeto", rekla je Liggett-Igelmund.

Otkrivanje broja i trenda deformacija kod novorođenčadi nije baš jednostavno u Njemačkoj jer ne postoji nacionalni registar, objasnila je Liggett-Igelmund za CNN i dodala kako je stvaranje takvog registra od vitalnog značaja.

Roditelji kritiziraju novu vegetarijansku školu u Oxfordu, u Velikoj Britaniji, zbog zabrane koju su postavili djeci zbog nošenja upakiranih ručkova ili jedenja mesa ili ribe, prisiljavajući djecu da idu kući "vrlo gladni".

Nova srednja škola Swan u Summertownu, Oxford, otvorena je u ponedjeljak za 100 učenika. Ima potpuno vegetarijansku kantinu i ne dopušta djeci da nose ručak od kuće, ne ostavljajući im drugu mogućnost osim jesti topli obrok kojeg imaju u ponudi.

Dok škola nudi neke mogućnosti za meso i ribu za vrijeme užine, ručkovi su isključivo vegetarijanski. Politika je ostavila roditelje da se žale kako se njihova djeca vraćaju kući gladna zbog nedostatka raznolikosti.

"Jedino u ovoj školi što postoji je vegetarijanska hrana - moja je kći danas došla kući vrlo gladna", rekla je jedna majka za Oxford Mail.

Pitajte bilo nekoga na ulici "Je li sol dobra za vaše zdravlje?" I odmah ćete čuti odgovor: "Naravno da ne, sol povećava tlak, zadržava vodu u tijelu i čini sve da ugrozi naše zdravlje".

Logična i zdrava osoba na slične apsolutne istine i tvrdnje traži dokaz. Ne samo na jednoj strani, nego i na drugoj. Nakon što sagleda obje strane, donosi logičan zaključak.

Što nam kažu? Vlade i razne institucije nas bombardiraju smjernicama, savjetujući svima smanjenje unosa soli. Od prvašića do umirovljenika svi znaju "pravu istinu".

"Moramo smanjiti količinu soli koju pojedemo svaki dan da bismo bili zdravi."

Nije rijetkost da mediji i vlade šire mitove bez da svoje preporuke temelje na kvalitetnim znanstvenim studijama. To se dogodilo između ostalog s masnoćom, pšenicom, sojom i naravno, soli.

NE SMIJEMO IĆI DALEKO DA SLUČAJNO NE BISMO PRONAŠLI ISTINU

Švedski liječnik Andreas Eenfeldt tvrdi:

"Nedavno relevantno znanstveno istraživanje pokazalo je da nema dokaza koji bi poduprijeti ideju da će smanjeni unos soli poboljšati zdravlje, srce ili produljit životni vijek. Pored toga, smanjenje krvnog tlaka, nakon smanjenje konzumiranja soli je često neznatno."

Znanstvenici su izumili gel pomoću kojeg se zubna caklina sama regenerira. Ovaj izum mogao bi spasiti ljude od, za mnoge zastrašujućeg, odlaska zubaru i bušenja rupa u zubu kako bi se u njih stavila plomba, javlja New Scientist.

Naime, caklina je zaštitni sloj na vanjskoj strani zuba. Njena debljina i čvrstoća mogu se smanjiti opetovanim žvakanjem i krivom prehranom, što dovodi do stvaranja karijesa koji se moraju popraviti plombama kako bi se spriječilo daljnje propadanje zuba.

Budući da su plombe napravljene od stranih materijala kao što su metal, porculan i smola, one se često olabave što može dovesti do ponovnog stvaranja karijesa. Kako bi riješili taj problem, kemičar Ruikang Tang i njegovi kolege sa Sveučilišta Zhejiang u Kini proizveli su gel koji sadrži kalcij i fosfat, građevne blokove prirodne cakline, kako bi pokušali potaknuti zube na samoobnavljanje.

Testirali su ga tako što su ga nanosili na već izvađene ljudske zube koje su prije toga oštetiti kiselinom. Potom su zube stavili u posude s tekućinom koje oponašaju uvjete koji postoje unutar naših usta i držali ih tamo oko 48 sati.

Tijekom tog perioda, gel je djelovao na takav način da je stimulirao rast nove cakline. Taj novi površinski sloj bio je debljine svega 3 mikrometra, što je oko 400 puta tanje od neoštećene cakline, ali Tang smatra da bi gel trebao biti puno efikasniji ako se nanosi više puta i da bi u tom slučaju mogao potaknuti stvaranje debljeg sloja cakline.

Znanstvenici trenutno testiraju gel na miševima i nadaju se da će ga uskoro moći klinički testirati na ljudima.

"Moramo biti sigurni da su kemikalije u gelu sigurne i da se nova caklina može formirati u ustima čak i kad ljudi jedu i piju", rekao je Tang.

Nekolicina djece u Španjolskoj razvilo je pojačan rast dlaka i kose, nalik 'sindromu vukodlaka', nakon što su primili pogrešan lijek. Liječili su im želučane probleme lijekom koji je sadržavao sastojke za liječenje alopecije (gubitak kose), a sve zajedno je prijavljeno 17 slučajeva - u Cantabriji, Valenciji i Granadi, piše BBC.

- Čelo, obrazi, ruke, noge i dlanovi mog sina prekriveni bili su dlakama. Bilo je prilično zastrašujuće - posvjedočila je jedna majka.

Španjolska agencija za lijekove i medicinske proizvode (Aemps) odmah je istražila slučajeve i otkrila da su svi povezani s lijekom koji je propisan roditeljima za liječenje refluksa kod djece. Smatralo se da sadrži sastojak omeprazolm, a ispostavilo se da je sastavljen od minoksidila koji stimulira rast kose. U izvještaju objavljenom na stranicama Aempsa napisali su da su lijek distribuirale farmaceutske kompanije u regiji Málaga.

Prvi slučajevi prijavljeni su u srpnju i proizvod je odmah povučen s tržišta.

Španjolsko ministarstvo zdravstva je u srijedu objavilo da je lijek bio pogrešno etiketiran i da je došlo do zamjene s lijekom za želučane probleme zbog 'interne greške'. Distribucijski centar farmaceutskih kompanija je zatvoren dok se istraga ne završi.

Očekuje se da će se djeca u potpunosti oporaviti kroz nekoliko tjedana, dok sav višak kose ne otpadne.

Jedna je mama, nazvana samo Amaya, rekla za španjolske novine El Mundo da je počela paničariti kad su joj 22-mjesečnoj kćerki na licu počele rasti dlake i kosa. Odmah je kontaktirala pedijatra i rekla da dijete pije sirup na bazi omeprazola. Liječnik joj je savjetovao da joj prestane davati sirup, ali da ga sačuva u frižideru ako će trebati uzeti uzorke i analizirati sastav. Kasnije je otkriveno da sadrži minoksidil.

Angela Selles je pak za El País ispričala da su njezinom sinu Urielu, šest mjeseci starom, počele rasti dlake po cijelom tijelu, no najviše su do izražaja došle obrve koje su bile guste kao kod odraslog muškarca.

- Bilo je baš strašno jer nismo imali pojma što se događa s njim - rekla je Angela dodajući da je i Uriel pio isti sirup u to vrijeme.

Minoksidil je kod tako male djece izazvao 'sindrom vukodlaka', rijetko stanje koje uzrokuje pojačani rast guste dlake po cijelom tijelu, a često i na neuobičajenim mjestima, poput lica.

U neuspjelom pokušaju pokušaja odvraćanja obrazovanih roditelja od izbora da njihova djeca ne budu vakcinirana, na temelju ispitivanja krvi na antitijela, Paul Offit nehotice je priznao da su službene politike vakcinacije savezne vlade u osnovi pogrešne i vrlo je vjerojatno riječ o znanstvenoj prijevari.

U nedavnom videu koji je objavio "Centar za vakcinaciju" u dječjoj bolnici u Philadelphiji (CHOP) u kojem radi, Offit pokušava objasniti kako testovi krvi za antitijela nisu medicinski korisni. Ako je to slučaj, tada sve na što se američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) i centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) oslanjaju kako bi kreirali politiku cjepiva također nije medicinski korisno niti točno.

Upotreba testova krvi na antitijela kako bi se pokušao izmjeriti zaštitni imunološki odgovor, po Offitovim riječima, "nije tako jednostavno kao što biste mislili." Ipak, prisutnost antitijela u krvi već je odavno ono za što vladini službenici tvrde da je valjani pokazatelj kako je osoba imuna na bolest - pa što je zapravo od tog dvoje točno?

Odgovor je nijedno i oboje, ovisno o tome što se pokušava postići. U Offitovom slučaju, cilj je zadržati što veći broj roditelja "na vlaku" za cjepivo, što će osigurati da proizvođači cjepiva, poput njega, i dalje dobivaju ogromne prihode. U isto vrijeme, Offitovu tvrdnju pobijaju njegova vlastita priznanja, jer on jasno pokazuje u videu da titar antitijela ne moraju nužno biti u korelaciji s imunitetom. Slično tome, nedostatak antitijela nije nužno pokazatelj nedostatka imuniteta.

Koristeći epidemiju ospica koja se dogodila tijekom kasnih 80-ih i početkom 1990-ih kako bi pokušao izraziti svoje stajalište, Offit u videu navodi da je, osvrćući se na upravo tu epidemiju, otkriveno da je "bilo mnogo ljudi koji su bili cijepljeni, ali koji nisu imali antitijela protiv ospica ali su i dalje bili zaštićeni. "Drugim riječima, testovi na antitijela nisu u stvari validan pokazatelj imuniteta, iako to država koristi kao" dokaz" da cjepiva nekako djeluju.

"Razlog zbog kojeg su još uvijek zaštićeni je taj što imaju nešto što se naziva memorijske ćelije", objašnjava Offit.

"Memorijske imunološke stanice, poput B- i T-stanica, koje su se tada, kada su bile izložene virusu, aktivirale, diferencirale, napravile antitijela koja su ih onda zaštitila. Dakle, iako nisu imali protutijela u svom krvotoku, oni su imali ove memorijske stanice u svom imunološkom sustavu koje su mogle reagirati kad su bile izložene. Dakle, ako biste pogledali te ljude i vidjeli da nemaju antitijela, lažno biste zaključili da nisu bili zaštićeni, a jesu. "