Recenzija I. svezaka i mogući filozofski prigovori
Oni od vas, koji su pratili moje postove ovdje, znaju da sam više puta spominjao veliki opus Iaina McGilchrista, "The Matter With Things". Vrijeme je za recenziju prvog sveska.

Drugi svezak još nisam pročitao; zapravo, napisao sam dijelove ovog teksta odmah nakon čitanja uvoda. Općenito mi se ovo pokazalo korisnom strategijom: slažete svoje misli dok čitate, dok su još svježe, povezujete ih s drugim idejama i, u skladu s pristupom desne hemisfere, vjerujete svojoj intuiciji.

Mislio sam da ću to spomenuti, ne samo zato što se u ovoj recenziji moje misli skreću na odnos između materijalizma i hipoteze o hemisferama, iako nisam ni uronio u ono što McGilchrist ima za reći o tim pitanjima (on se uglavnom njima bavi u svesku II). Pa idemo.

_______________________________

Mnogo tinte je proliveno na ovo pitanje.

Uostalom, dizanje šake prema nebu, izvikivanje gađenja prema Bogu koji dopušta da se sva ta neizreciva patnja i zlo dogodi na ovom svijetu, čini se kao bezvremenski motiv. I to iz dobrih razloga.

Bez sumnje, kao odgovor, mnoge teološke obrade problema zla proizvele su velike uvide. (Na primjer, sviđa mi se govor Petera Kreefta koji se bavi problemom iz tradicionalne katoličke perspektive.)

Ali također mi se čini da je kršćanska misao uvijek bila previše vezana uz tri premise problema i logične sitnice koje ih okružuju.

Moja baka je devedeset devet i pol godina stara Francuskinja. Rođena je 1914. na početku Prvog svjetskog rata. Otac joj je umro na Zapadnom frontu u kolovozu 1918.; bilo je to samo tri mjeseca prije primirja.

Baka je bila samo jedna od 6 milijuna francuske djece koja su izgubila očeve. Njezina majka imala je malu šivaću radnju u južnoj Francuskoj, specijaliziranu za haljine za udovice, daleko najpopularniji odjevni predmet u to vrijeme.

Kada je bila u svojim tridesetim godina, moja baka je također proživjela Drugi svjetski rat, a 1945. je otišla u Njemačku sa svojim mužem, vojnikom koji je bio dio francuskih okupacijskih snaga koje su tamo bile stacionirane do 1960-ih.

Baka nije voljela živjeti s Nijemcima; podsjetili su ju na njezina izgubljenog oca. Još uvijek baš puno ne voli Nijemce. Pretpostavljam da nikada nije razmišljala o tome da su i njemački i francuski vojnici korišteni kao topovsko meso, izmanipulirani da se bore u ratovima od kojih su profitirali samo bezdušni, pohlepni političari i bankari.

Moglo bi se razumno tvrditi da je tijekom svog dugog života, moja baka, kao i mnogi njezini suvremenici, doživjela puni užas 20. stoljeća i postojanu devoluciju čovječanstva.

U veljači 2021., po nalogu predsjednika Volodimira Zelenskog, Ukrajina je zatvorila tri domaća televizijska kanala, optužujući ih za širenje ruske "propagande". Tri mjeseca kasnije, Zelenski je uhitio Viktora Medvedčuka, koji je u to vrijeme vodio drugu najveću stranku u ukrajinskom nacionalnom parlamentu, prorusku i euroskeptičnu oporbenu Platformu za život (OPZZh).

Zelenski nije imao problema da pretvori u pepeo hvaljene demokratske norme mnogo prije nego što je Rusija ove godine prešla Rubikon u Ukrajini. Stoga nije bilo iznenađenje kada je to ponovno učinio usred rata krajem ožujka, pozivajući se na izvanredne ovlasti prema izvanrednom stanju kako bi nacionalizirao TV kanale i zabranio 11 oporbenih stranaka, uključujući OPZZh — sve to navodno učinjeno u ime borbe protiv ruskih dezinformacija i ruskih simpatizera, iako je tadašnji predsjednik OPZZh-a Jurij Bojko osudio rat i pozvao na prekid vatre i povlačenje ruskih trupa iz Ukrajine. Zelenski, međutim, ne bi propustio još jednu priliku da podreže krila političke oporbe u svojoj zemlji, svakako ne sada kada zapadni mediji racionaliziraju i veličaju svaki njegov potez.

No, portret ukrajinskog predsjednika kao demokratskog uzora prikrivao je stvarnog Zelenskog i držao izvan vidokruga golemu mrežu korupcije i međunarodno beskrupulozno ponašanje u čijem se središtu Ukrajina nalazi. Razumijevanje pravog Zelenskog zahtijeva da ga vidimo kao kreaciju ukrajinskog oligarha Igora Kolomojskog. Istina je da je on marioneta intriga.

Kroz povijest je bilo kriza koje su se mogle riješiti samo suspenzijom normalne vladavine prava i ustavnih načela. "Izvanredno stanje" se proglašava dok ne prođe kriza - to može biti strana invazija, potres ili kuga. Tijekom tog razdoblja zakonodavna funkcija se obično premješta sa parlamentarnog tijela na izvršnu, suspendirajući temeljnu povelju vlade, a posebno podjelu vlasti.

Talijanski politički teoretičar Giorgio Agamben ističe da je, zapravo, "izvanredno stanje" gotovo postalo pravilo, a ne iznimka u zapadnim liberalnim demokracijama tijekom prošlog stoljeća. Ratni jezik se koristi za vođenje uobičajene unutarnje politike. Tijekom proteklih 60 godina u Sjedinjenim Državama imali smo rat protiv siromaštva, rat protiv droge, rat protiv terorizma, rat protiv Covida, rat protiv dezinformacija i rat protiv domaćeg ekstremizma.

Varijacija na ovu temu je korisnost moralne panike — duhovnog ratovanja — za provođenje projekata društvene transformacije odozgo prema dolje, obično administrativnom odlukom. Načelo jednakosti pred zakonom, koje bi se činilo neophodnim za liberalno društvo, mora otvoriti mjesto za sustav privilegija za zaštićene klase, koji odgovara moralnoj tipologiji građana duž osi žrtve i tlačitelja. Drame žrtava služe kao trajna moralna opasnost, opravdavajući sve dublji prodor birokratske vlasti u društvo kako u javnom tako i u privatnom sektoru.

Jednom kada se ovaj obrazac vladanja putem nužde stabilizira, doživljava se Gestalt pomak. Samoslici liberalnog Zapada — utemeljenoj na vladavini prava i predstavničkoj vlasti — potrebna je revizija. Odgovor našeg društva na Covid doveo je ovaj anakronizam do masovne svijesti.

Bilješka o ratu, nasilju i patologiji u povijesti

U ovoj ponavljajućoj seriji (neke vrste), pružit ću dodatne bilješke i komentare kao dopunu onih koje sam već dao u revidiranom, proširenom izdanju Političke ponerologije. U nekim slučajevima, bilješke su obrisane ili skraćene u procesu uređivanja [knjige], kako bi se izbjeglo da previše teksta ne pretrpa stranicu ili da se previše ne udalje [od teme]. U ovom slučaju, jednostavno nisam pročitao dotični izvor prije objave [knjige]. U svakom slučaju, omogućit će mi da napišem opsežniji komentar koristeći stare i nove izvore.

Riječ je o knjizi Petera Turchina "Ultrasociety: How 10,000 Years of War Made Humans the Greatest Cooperators on Earth" ["Ultradruštvo: Kako je 10.000 godina rata ljude učinilo najvećim suradnicima na Zemlji", op.prev], objavljenoj 2016. Sviđa mi se Turchinov rad i citirao sam neke od njegovih drugih knjiga (poput "Ages of Discord") u bilješkama. Njegov empirijski pristup pitanjima povijesti je zadovoljavajući za čitanje (kao i njegova proza), i lijepo je u ovoj knjizi imati solidnu ispravku nekih od pogrešaka u pristupima osoba poput Stevena Pinkera (u "The Better Angels of Our Nature"), Jareda Diamonda (u "Guns, Germs, and Steel") i Richarda Dawkinsa (u "Sebičnom genu").

U svom psihoanalitičkom osvrtu na psihologiju politike, "Pyschopathology and Politics" [hrv. "Psihopatologija i politika"; op.prev.], Harold Lasswell je primijetio:

Posebna vrijednost psihopatološkog pristupa je u tome što on predstavlja supermikroskopsku metodu korištenja pojedinačnih instanci za proučavanje kulturnih obrazaca. (str. 258)

Distinktivna oznaka homo politicusa je racionalizacija premještanja [privatnih motiva na javne objekte] u smislu javnih interesa. (str. 262)

Političko djelovanje ovisi o simbolizaciji nezadovoljstva pojedinca u smislu uključivijeg samoga sebe koji zastupa skup zahtjeva za društvenim djelovanjem. (str. 265)

Politička ponerologija djeluje na sličnom principu, ali s fokusom na poremećaje osobnosti. Jedan od njezinih argumenata jest da osebujne kognitivne i emocionalne značajke različitih poremećaja osobnosti - drugim riječima, njihovi tipični "svjetonazori" - utječu na to koje vrste politike privlače njihove nositelje i koje bi mjesto mogli naći u takvom sustavu. Kao primjer takvog svjetonazora, evo kako Nicholas Thomson sažima psihopatski svjetonazor:

"Mogu raditi što god hoću, jer mi je u prošlosti počinjena nepravda; svi ostali su nečasni, sebični, slabi i manipulativni; stoga ih imam pravo iskoristiti." ("Understanding Psychopathy" [hrv. "Razumijevanje psihopatije"; op.prev.], str. 29-30, malo prilagođeno)

Diljem svijeta, stotine objekata za preradu i distribuciju hrane su bili prisiljeni zaustaviti proizvodnju otkako su započela zaključavanja; neki od njih su također bili pod kibernetičkim napadima, dok su stotine drugih eksplodirali ili izgorjeli, što je, izgleda, postao trend koji se znatno povećao ove godine s do 28 misteriozno spaljenih objekata samo u SAD-u.

Ostali povezani događaji vrijedni spomena:

• Farma peradi u Otsegu, Michigan, izgubila je 300 000 pilića u velikom požaru (3. siječnja 2020.)
• 400 000 kokoši ubijeno u velikom požaru u štali u Bloomfieldu, Nebraska (27. veljače 2020.)
• 280 000 kokoši ubijeno je u požaru u peradarnici Ceres u Kaliforniji (24. travnja 2020.)
• Požar na farmi jaja Red Bird u Pilesgroveu, New Jersey, ubio je 300 000 kokoši (21. srpnja 2020.)
• Vrlo intenzivni požar u skladištu Martic Township, Pennsylvania, ubio je 42 000 kokoši (30. srpnja 2020.)
• Tvornica Kent Foods, koja je opskrbljivala žitaricama i šećerom cijelu EU, izgorjela do temelja (2. rujna 2020.)
• 2000 svinja ubijeno je u velikom požaru na farmi u Sjevernoj Irskoj (8. rujna 2020.)
• 1000 hektara kukuruza uništeno je u Michiganu nakon sabotaže, s ciljem ubijanja krava (30. rujna 2020.)
• Požar u tri staje ubio 250 000 kokoši u okrugu Dade, Florida (17. prosinca 2020.)
• Kalifornija opredjeljuje 3 milijarde dolara kako bi platila ratarima da se ne bave poljoprivredom (31. ožujka 2022.)
• Bidenova administracija najavljuje da će plaćati poljoprivrednicima da ne uzgajaju (2. svibnja 2021.)

Nadalje, britanski The Guardian je objavio 'briljantnu' studiju koja je zaključila da se Sjeverna Irska mora riješiti 1,2 milijuna ovaca i goveda, zajedno s 5 milijuna kokoši, kako bi ispunila nultu emisiju ugljika i 50 postotno smanjenje emisije metana... i sve to dok su globalne cijene hrane na najvišoj razini u zadnjih 32 godine!

Pa, zvuči li ovo kao kreirana kriza? Možete se kladiti. A ipak, priroda ima svoje planove, a posljedice postaju najznačajniji čimbenik.

Željeli smo istaknuti da su najrelevantniji događaji ovog mjeseca vezani uz neobične padove temperatura i snijeg diljem svijeta, sve do kraja travnja.

Zadnjih godina, zimske temperature se duže zadržavaju što uzrokuje oštećenje usjeva i ima teške posljedice na stočarske farme, a sezone sadnje i žetve se stalno mijenjaju.

Vrijedi spomenuti i nagle padove temperatura, kao u Cascadesu u Washingtonu, SAD, što je izazvalo obilne snježne oborine koje su uzrokovale desetke prometnih nesreća. U Europi, Francuska je zabilježila najhladniju travanjsku noć od 1947. godine.

Tijekom ovog mjeseca bilo je nekoliko ekstremnih vrućina u nekim dijelovima SAD-a, Europe i Azije, ali one blijede u usporedbi sa sveobuhvatnim hladnim temperaturama.

Neuobičajeno jake kiše i poplave također su pridonijele oštećenju usjeva i farmi.

Brazil je i ovog mjeseca nastavio borbu s jakom kišom, poplavama i klizištima, s rekordom od 78 cm oborina u 48 sati koje su pale na Rio de Janeiro. U Antioquiji u Kolumbiji, neobično jaka kiša izazvala je razorna klizišta i uzrokovala smrt 12 ljudi.

Tajland i Filipini se još nisu oporavili od štete uzrokovane neprestanim poplavama i klizištima još od prošle godine. Taj trend se nastavlja s obzirom da je tropska oluja Megi izbacila 25 cm oborina u 24 sata, usmrtivši najmanje 224 osoba i raselivši tisuće. Na jugu Tajlanda je za to vrijeme palo 30 cm kiše u 48 sati, što je uzrokovalo evakuaciju 20 000 obitelji.

Rekordno najsmrtonosnija oluja pogodila je KwaZulu-Natal u Južnoj Africi, uništavajući kuće, mostove i ceste. Poplave i klizišta uzrokovale su smrt najmanje 450 osoba, a tisuće su raseljeni. Zbog te oluje je i najvažnija luka podsaharske Afrike bila primorana na zatvaranje.

U Uzbekistanu su najmanje 4 osobe umrle od posljedica poplava i klizišta, nakon što je količina od mjesec dana kiše pala u manje od 2 sata. Poplave i mulj također su oštetili usjeve, kuće, škole i druge objekte. Najmanje 260 farmi i objekata je pretrpjelo štetu, a 100 ljudi je raseljeno. Bila je to najgora oluja u posljednjih 80 godina.

Sve ovo i još više pogledajte u SOTT video sažetku zemaljskih promjena za ožujak 2022. (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

Neki od vas se možda sjećaju mog zadnjeg članka, 'Postimperijalizam: Predložak za novi društveni poredak, u kojem sam opisao utopijsko društvo. Članak se bavio idejama o zajednici, vrijednostima, potragom za istinom i objektivnom stvarnosti. Ovaj sadašnji članak se bavi gotovo suprotnim temama, opisuje trenutno stanje našeg društva i u kojem smjeru se ono najvjerojatnije kreće. Preciznije, fokusirat ću se na pojavu i dominantnost 'organiziranih' manjina, bilo da se radi o homoseksualcima, ateistima, migrantima, paganima, entuzijastima suvremene umjetnosti, vegetarijancima, LGBT podržavateljima, i tako dalje.

Lista je podugačka i nastavlja rasti, kao da smo ušli u doba natjecanja tko će se prikazati većom žrtvom. Većina tih manjina vidi sebe kao 'Social Justice Warriors-e' [skraćeno SJW-i, ili u prijevodu: 'Ratnici društvene pravde'; op. prev.]. Pokušat ću objasniti kako su SJW-i uopće došli do toga da nameću svoju viziju svijeta na većinu ostalih i odakle dolazi sav taj razjareni prozelitizam kojeg vidimo kod njih.

Mnogi termini poput: materijalistički, znanstveni, ateistički, individualistički, racionalistički, konzumeristički - se koriste kako bi se opisao ovaj distopijski svijet u kojem se nalazimo. I sve su to točni opisi, no svaki se bavi samo jednim od naličja našeg globalnog društva.

Nedavno su neki mislioci pokušali dati opširniju procjenu našeg društva opisujući ga nihilističkim, relativističkim, post-modernističkim. Ono što ta tri termina imaju zajedničko jest njihova tvrdnja da ne mogu postojati objektivna istina, objektivni smisao i objektivne moralne vrijednosti.

Kontradiktorno, kada promatrate žestoki prozelitizam kojeg prikazuju navodne manjine, čini se da one snažno vjeruju da posjeduju istinu i prilično su voljne boriti se za nju. No kako to može biti u nihilističkom/relativističkom/postmodernističkom društvu kojeg zastupaju - u kojem po njima ne postoje istina, budućnost i svrha?

Uz potragu za fundamentalnim uzrocima i porijeklu zanosa i prozelitizma tih 'dominantnih' manjina, pokušat ću opisati trenutne dinamike i pokazati da one sežu daleko iza 'nihilizma'. Iz tog razloga koristim termin 'post-nihilizam' kako bih objasnio društvo koje izranja poslije tranzitorne 'nihilističke' faze.

Razmišljanja o podvrstama patokracije

U odjeljku s komentarima mog prethodnog posta, John Carter (također autor na Substacku, pogledajte Razglednice iz Barsooma) iznio je nekoliko točaka kao odgovor na moj osvrt o zaključcima dr. Harea i njegovih kolega o prirodi Pinochetovih oružanih snaga.

Kao odgovor, danas se želim usredotočiti na tri pitanja:

1. Je li se Pinochetov Čile kvalificirao kao patokracija, kako je definirao Lobaczewski?
2. Nastoje li određeni državni organi konstantno privlačiti psihopate (ili podtipove), bez obzira na tip režima?
3. Opravdava li moguća ili vjerojatna pojava patokracije ekstremne metode njenog sprečavanja?