Po dolasku nacista na vlast, Hannah Arendt, Židovka koja će postati značajna filozofkinja 20. stoljeća, morala je s obitelji pobjeći iz rodne Njemačke.

Po završetku rata i privođenju pravdi nekih istaknutih nacista, Arendt je prisustvovala suđenju Adolphu Eichmannu u Jeruzalemu, arhitektu Holokausta.

To iskustvo je na nju ostavilo neizbrisiv dojam koji će oblikovati putanju njezinog filozofskog razmišljanja. Primijetila je da, na njezino iznenađenje, Eichmann nije utjelovljenje zla s kojim je očekivala da će se susresti. Njegovi su postupci bili monstruozni, da; ali on je bio nevjerojatno običan ili "banalan", da se poslužim Arendtovim terminom.

Ono što je pogodilo Arendt bila je Eichmannova "zanimljiva, ali autentična, nesposobnost razmišljanja".

"Koliko god da su djela bila monstruozna, počinitelj nije bio ni monstruozan ni demonski, a jedina specifična karakteristika koju je netko mogao otkriti u njegovoj prošlosti, kao i u njegovom ponašanju tijekom suđenja i prethodnog policijskog ispitivanja, bila je nešto potpuno negativno: nije to bila neinteligencija već zanimljiva, sasvim autentična nesposobnost razmišljanja".

Ovo je jedan od najvažnijih postova koje sam ikad objavila, pa vas molim da ga pročitate. Napisala sam transkript nekih najvažnijih trenutaka iz nedavne i izuzetno hitne video poruke dr. Margarite Griesz-Brisson, koju je s njemačkog na engleski prevela Claudia Stauber.

Originalni video Griesz-Brisson

Dr. Margarita Griesz-Brisson, doktor medicine i doktor znanosti je savjetnica za neurologiju i neurofiziologiju s doktoratom farmakologije, s posebnim zanimanjem za neurotoksikologiju, medicinu okoliša, neuroregeneraciju i neuroplastičnost. Ovo je ono što ona ima reći o maskama za lice i njihovim učincima na naš mozak:

Nakon proučavanja i razotkrivanja agenda elita u posljednjih 14 godina, mogu s izvjesnim autoritetom reći da promatrajući te ljude brzo počinjete shvaćati stvarnost zla. Svatko tko odbacuje koncept zla kao ništa drugo doli kao "socijalnu konstrukciju" ili kao pitanje "percepcije", pati od naivnosti ili pristranosti.

Ili su imali dovoljno sreće da su izbjegli susret sa stanovnicima psihopatima u svom gradu, ili, imaju određene tajne tendencije koje neće otkriti. Jedna stvar koju sam smatrao najviše uznemirujućom je navika zlih ljudi da brzo dođu u obranu drugih zlih ljudi koje i ne poznaju. To će reći, u početku sam bio šokiran kad sam otkrio ekstremnu razinu bratstva predatorskih ljudi koji osjećaju i pokazuju kada su izloženi drugi predatori. Kao da su u neizrečenom bratstvu i ne vole kad se njihovi rođaci kažnjavaju zbog njihovih zločina.

Da, postoje stvari poput neznanja, pohlepe, ljubomore, nezdrave želje, itd., i sve te slabosti mogu dovesti do zlih djela. To će reći, u većini slučajeva otkriti ćete da VEĆINA ljudi osjeća krivnju, žaljenje, empatiju i grižnju savjesti što ih sprečava da slijede svoje najniže instinkte. To je ono što obično nazivamo "savješću", a ima je i veći broj ljudi. Bez toga bi došlo do samouništenja naše vrste i izumrli bi prije tisuće godina.

1888., godinu dana prije nego što je doživio duševni slom, Friedrich Nietzsche napisao je sljedeće u svojoj knjizi Sumrak idola:

Riješili smo se stvarnog svijeta: koji je svijet ostao? Očigledni svijet možda? ... Ali ne! Zajedno sa stvarnim svijetom riješili smo se i očiglednog svijeta.

Stoga, ako osjećate da i vi sami možda gubite um u sadašnjoj klimi digitalnog života na ekranu, gdje je stvarno nestvarno ali i stvarnije od stvarnog, gdje je ono što je očito tajnovito, gore je dolje, istina je ono što je lažno, a ono što vidite zapravo ne vidite, to ima svoju povijest.

Prije stotinu trideset i dvije godine Nietzsche je dodao da će "nešto izvanredno gadno i zlo uskoro doći na scenu". Znamo da jest, a rezultat je bila krvava mesarska klupa poznata kao dvadeseto stoljeće. Nihilizam je stupio na središnju pozornicu i od tada je zvijezda showa, direktno do 2020. godine.

Kaos u Melbourneu

2. kolovoza u Melbourneu u Australiji implementirane su mjere lockdowna koje su bile toliko drakonske da je australski komentator vijesti Alan Jones za Sky News rekao: "Ljudi imaju pravo misliti da postoji "plan za uništavanje zapadnog društva"".

Suština članka o lockdownu u Melbourneu od 13. kolovoza zabilježena je u naslovu: "Australska policija se ponaša poput nacista, razbijajući prozore civilnih automobila samo zato što putnici ne žele dati detalje o tome kamo idu".

Još jedan članak s upadljivim naslovom objavio je Guy Burchell za Australian National Review, 7. kolovoza: "Policajci iz Melbournea sada mogu ući u domove bez naloga, nakon što je 11 ljudi umrlo od COVID-a - Australija, ovo je ludost, a ne demokracija". Burchell je napisao da je samo 147 ljudi izgubilo život od koronavirusa u Victoriji (australska pokrajina čiji je glavni grad Melbourne), što je vrlo niska stopa smrtnosti u usporedbi s drugim zemljama. Pojačane mjere lockdowna pokrenute su porastom u broju slučajeva zbog povećanog testiranja i 11 dodatnih smrtnih slučajeva, od kojih su svi u staračkim domovima (gdje bi mjere lockdowna zapravo imale malo učinka). Nova pravila uključuju šestotjedni policijski sat od 20:00 do 05:00, s tim da stanovnici smiju napuštati dom izvan tog policijskog sata samo radi kupovine hrane i osnovnih potrepština (samo jedan član kućanstva) te za njegu drugih, rad i vježbanje (ograničeno na jedan sat).

Već dugo govorim da strah ljude čini glupima, pa čak i o tome da je strah oružje i otrov za mozak. Ali ponekad sam se pitao mogu li ljudi doživjeti umor od straha ... onu točku u kojoj je ljudima jednostavno dosta straha, dovoljno da ga odbace.

Međutim, pokazalo se da sam bio pomalo optimističan u pogledu umora od straha. Čitao sam najnoviju knjigu Roberta Sapolskyja Behave: The Biology of Humans at Our Best And Worst i bio sam razočaran kad sam saznao što najbolje novo istraživanje pokazuje o dugoročnoj primjeni straha. (Ili, u akademskoj terminologiji, kontinuirani stres.)

Međutim, moje razočaranje ubrzo su ublažile dvije stvari:

1. Dobio sam informacije o tome kako trovanje strahom djeluje.
2. Da je ljudska neurologija izuzetno varijabilna, da postoje iznimke u svemu, i da ako je cijela slika zapravo tamna kao i većina uznemirujućih nalaza, već odavno bismo se pretvorili u ništa drugo nego krvožedne majmune..

Ne znam trebam li uopće to reći, no 2020. je bila godina straha. Pomalo sam zadivljen razmjerom toga. Postoji određena privlačnost za upijanjem svih priča o strahu u normalnim vremenima - naša sposobnost da gledamo zlo u oči čini nas živahnima - ali 2020. nas je gurnula puno dalje od te razine. Ono s čime se susrećemo je mnogo više od obične pornografije straha, a postoje određena prodajna mjesta (uključujući web stranice) koje se mogu opisati samo kao opscene.

Ovo je destruktivnije nego što ljudi shvaćaju.

Eksperimentalno novo cjepivo razvijeno zajedno s američkom vladom tvrdi da može promijeniti ljudsku DNK i moglo bi se primijeniti već sljedeće godine putem injekcijskog biočipa kojeg financira DARPA.

Najznačajnije znanstveno otkriće od gravitacije skrivalo se na otvorenom već gotovo desetljeće, a njegov razorni potencijal za čovječanstvo toliko je ogroman da je najveći ratni stroj na planeti odmah rasporedio svoje ogromne resurse kako bi ga posjedovao i kontrolirao, financirajući njegovo istraživanje i razvoj putem agencija poput Nacionalnog instituta za zdravstvo (NIH), Agencije za napredne istraživačke projekte obrane (DARPA) i HHS-ove BARDA.

Revolucionarno otkriće došlo je kanadskom znanstveniku po imenu Derek Rossi 2010. godine sasvim slučajno. Sada umirovljeni profesor na Harvardu tvrdio je u intervju za National Post da je pronašao način da "reprogramira" molekule koje nose genetske upute za razvoj stanica u ljudskom tijelu, a da ne spominjemo i sve biološke oblike života.

Što se događa u Australiji, preciznije u saveznoj državi Viktorija i njenom glavnom gradu Melbourneu, teško je za opisati. Da nam je netko prije samo godina dana rekao o distopiji koja se tamo odvija, ne bismo mu vjerovali. Informacija ima puno, probat ćemo čitateljima barem donekle približiti tamošnju situaciju.

Prvi lockdown sa relativno blagim mjerama uveden je još u ožujku, što je početak jeseni u Australiji. Trebao je trajati 6 tjedana ili dok se ne "izravna krivulja". Međutim, nakon toga, mjere su produžene za još 6 tjedana, a nakon toga ne samo da nisu ukinute ili ublažene, nego su dodatno pooštrene. Početkom srpnja mjere su pooštrene zbog samo 191 novog slučaja u cijeloj pokrajini Viktorija koja ima 6.6 milijuna stanovnika. Usporedbe radi, 4 milijunska Hrvatska ovih dana bilježi 200-300 slučajeva na dan.

Nakon mjesec dana, mjere su ponovno značajno pooštrene, na ovu današnju razinu. Melbourne je trenutno u lockdownu bez presedana. Osim ljekarni, trgovina s hranom, pekara i još par izuzetaka, sve je zatvoreno. Izlazak iz kuće moguć je samo na 1 sat dozvoljene rekreacije, bez društva. Jedna osoba iz kućanstva može ići u nabavku hrane jednom dnevno. Policijski sat traje od 9 navečer do 5 ujutro, a nadzor se vrši policijskim punktovima i patrolama, vojnim dronovima i helikopterima.

Datum ukidanja mjera se konstantno pomiče prema naprijed i stanovnicima se čini kao da nema kraja. Nije jasno kako je moguće da pozitivni PCR slučajevi i dalje rastu, unatoč brutalnom lockdownu. Prema sadašnjem planu, ova razina bi trebala trajati još 6 tjedana, znači do kraja listopada, onda bi malo ublažene mjere trajale do kraja studenog. Taj kalendar trenutno izgleda ovako:

Prošloga mjeseca, više od 600 tisuća hektara izgorjelo je u 9 dana u Kaliforniji (SAD), prisilivši na evakuaciju više od 100 000 ljudi. Požari su bili izazvani neuobičajeno intenzivnim "suhim grmljavinskim olujama", koje su se fokusirale na područje zaljeva San Francisca u kratkom vremenskom periodu - radilo se o događaju koji je sadržavao otprilike 11% prosječne godišnje aktivnosti munja za tu cijelu saveznu državu...

Ne, ne radi se o "globalnom zagrijavanju izazvanom ljudskim djelovanjem", kako tvrde mediji, niti su to "vremenske neprilike stvorene od strane elite", kako alternativni mediji tvrde. Klima je na globalnom nivou "podivljala" dijelom zbog promjena u planetarnoj atmosferi.

Ekstremno vrijeme je dodatno pogoršalo odlazak ljudi iz Kalifornije tokom zadnjeg desetljeća. Oko 5 milijuna stanovnika Kalifornije napustilo je tu saveznu državu što je rezultiralo u smanjivanju ukupnog broja stanovnika od više od milijun ljudi. Kolorado (SAD) su također prošloga mjeseca pogodili najveći požari u povijesti te države. U požaru kod Pine Gulcha izgorjelo je 56 000 hektara, što je ostavilo rančere s malo ili ništa pašnjaka za stoku, te u strahu od dugoročnih negativnih posljedica.

U Alžiru, više od 1200 požara progutalo je skoro 9000 hektara šuma. Ovu sjevernoafričku državu poharali su mnogi učestali šumski požari proteklih nekoliko godina, ali njihovi uzroci ostaju nejasni. Radi li se o nemaru? Trgovcima ugljenom? Porastu udara munja? Teško je reći, ali činjenica je da se nešto neobično i tamo odvija.

Kišne zavjese, koje tipično rezultiraju snažnim poplavljivanjem, klizištima tla i ogromnom tučom, nastavile su uništavati kuće, osnovnu infrastrukturu i usjeve širom svijeta tijekom kolovoza, čime su pogođeni životi na desetke milijuna ljudi. Samo u južnoj Aziji, procjenjuje se da je oko 17,5 milijuna ljudi pretrpjelo posljedice rekordnih monsunskih poplava. Skoro 700 ljudi je poginulo, dok su tisuće raseljene. Kina, Bangladeš i Indija nastavljaju biti najpogođenije zemlje.

Južna Koreja trpi neuobičajeno obilne pljuskove već više od 2 mjeseca, što ovu sezonu monsuna čini najdužoj i najgoroj u povijesti ove zemlje. S trenutno najsnažnijim tajfunom ove godine koji se kreće prema korejskom poluotoku, teško da će potop išta oslabiti u skorije vrijeme.

Snijeg u Australiji, južnom Brazilu i Južnoj Africi, normalan je za ovo doba godine - ipak je tamo još zima (jedva), ali što reći o snježnim padalinama tokom kolovoza u Yunnanu (Kina) i Dagestanu (Rusija) te na Alpama i Pirenejima u Europi? Možda je to nagovještaj dolaska hladne sjeverne zime.

S obzirom na količinu vode koja je s neba padala širom svijeta, ako se nezabilježeno usporavanje sjeveroatlantske golfske struje nastavi, moguće da ćemo uskoro ući u produljenu zimu.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

Borba protiv korona virusa pokreće sve čudnije vidove zvanične antipandemijske propagande, koji neprestano (pre)naglašavaju "socijalnu distancu", a nadležni preporučuju da budemo što dalje od voljenih, da ih ne bismo zarazili.

Đaci treba da krenu u školu sa maskama na licima, a maskirani moraju da budu i prosvetari. Ipak, psihološke posledice nošenja maski nisu male. Pogotovo za decu i mlade.

OBEZLIČAVANjE

Klinički psiholog Sofija Trivunac, koja je četiri decenije imala praksu na Zapadu (doktorirala je u SAD) ukazuje na ozbiljnost tih posledica u intervjuu "Pečatu"( 14. avgust 2020). Ističući malu korist od maski (ne računajući tu ozbiljne medicinske maske, koje uglavnom nisu dostupne običnom čoveku) u zaštiti od bolesti, ona kaže: "Ovo je direktni akt podređivanja i učenja i dece da se podređuju, da nemaju komunikaciju, da nemaju lice. A kad se beba rodi pa dok ne progovori, ona, kao i primati, ima potrebu za tom osnovnom slikom lica - osmehom i očima, a sad nam već najavljuju i naočare. Znači, "ukidaju" nam oči i usta kao dva najveća komunikaciona kanala koja ima čovek prema čoveku i čovek prema životinjama. Odjednom smo došli u situaciju da taj koji ne nosi masku biva označen kao prenosnik zaraze ili neko ko je bundžija, neko ko se opire./.../ Neću da patologija kompulsivno - opsesivnih osoba postane vladajuća i da ova korona za nas postane normalnost".