
© Beth Zaiken / Centar za paleogenetikuDrevna DNA preuzeta od različitih vrsta mamuta osvjetljava složenu evolucijsku sliku.
Znanstvenici su uspjeli izvući
genom star milijun godina iz zubi mamuta pronađenih 1970-ih u sibirskom permafrostu.
Stručnjaci do sada nisu bili sigurni može li drevna DNK opstati dulje od milijun godina. Kada neki organizam umre, njegovi se kromosomi raspadnu na dijelove koji s vremenom postaju sve kraći. Lanci DNK nakon nekog vremena postanu toliko mali da čak ako se i izvuku iz uzorka, u sebi ne sadrže korisne informacije.
Genetičar Ludovic Orlando iz Centru za antropobiologiju i genetiku u Toulouseu u Francuskoj i njegovi kolege su
uspjeli izvući informacije iz kosti konja stare između 560.000 i 780.000 godina te su se zapitali može li se to isto napraviti i s još starijim uzorkom. Pogotovo su bili optimistični glede nekog uzorka koji je sačuvan u permafrostu jer konstantno niske temperature vječnog leda usporavaju fragmentaciju DNK.
San star deset godinaLove Dalen, evolucijski genetičar iz Švedskog prirodoslovnog muzeja (SMNH) u Stockholmu, bavi se sekvenciranjem starih ostataka mamuta od 2007. godine, a nedavno je uspio ostvariti san genetičara iz Francuske.
Njegov tim je sekvencirao uzorke, jedan vunenog mamuta (
mammuthus primigenius) i dva stepskog mamuta (
mammuthus trogontherii), koje je 1970-ih iskopao ruski paleontolog Andrej Šer.
Dalen se nadao da bi DNK iz uzoraka mogao dati neke odgovore na pitanja o evoluciji vunenih mamuta, ali je bio vrlo sumnjičav zbog kvalitete uzoraka. Naime, već je ranije imao loših iskustava s mnogo mlađim ostacima nađenim u permafrostu, piše
Nature."Nije sve što se nalazi u vječnom ledu očuvano. Velika većina uzoraka ima bezvezni DNK", kazao je.
Komentar: Znanstvenici su otkrili da se žuti pigment u pingvinskom perju kemijski razlikuje od svih ostalih molekula za koje je poznato da daju boju perju. Istraživač Daniel Thomas kaže Smithsonian Insideru :