Naučnici Amurskog naučnog centra Ruske akademije nauka, odjeljenje Dalekog istoka, pronašli su način za izvlačenje do jednog grama zlata iz svake tone iskorišćenog uglja. Eksperimentalna oprema već postoji, i planirano je da bude postavljena na jednoj od kotlova ove godine, saopštila je pres-služba RAN Dalekog istoka.

Naučnici Amurske oblasti već 15 godina analiziraju sastav uglja sa različitih mjesta u regionu i objasnili su da svaka tona čvrstog goriva iz Jerkoveckog basena sadrži oko gram tog dragocjenog metala.

„Na filterima se talože kako korisne tako i štetne komponente. Ako priključak bude „hvatao“ makar polovinu — to je pola grama po toni, a onda je lako izračunati ekonomski efekat. Odnosno, izgaranjem tone uglja — dobili bismo 1.500 rubalja“, rekao je generalni direktor Amurskog naučnog centra za kompleksne inovacione tehnologije Oleg Agejev.

Priključak, čiji je eksperimentalni obrazac već gotov, radi na sljedeći način: dim od iskorišćenog uglja prolazi kroz višestepeni sistem čišćenja. Primjese se najpre peru, zatim ih „hvata“ filtar, iz njih se izvlači koncentrat zlata, koji se zatim predaje radi rafinisanja.

Ljepota Zemlje koja oduzima dah pojavljuje se u RT-ovom novom projektu ‘Space 360’, pomoću nevjerojatnog 360° videa s Međunarodne svemirske Postaje (ISS).

Ove snimke bez presedana snimio je ruski kozmonaut, a pružaju sjajan uvid u to kakav je život u zemljinoj orbiti.

Kao da sami gledate iz svemira

Nastao u suradnji s ruskom svemirskom agencijom Roscosmos i raketno-svemirskom koorporacijom Energia, RT-ov projekt ‘Space 360’ prvi će prikazivati 360° video snimke napravljene u niskoj zemljinoj orbiti. Ova spektakularna serija sadržavati će snimke koje je na ISS-u napravio kozmonaut Andrej Borisenko ekskluzivno za RT.

Borisenko kaže kako je cilj ponuditi gledateljima isti pogled u kojemu svakodnovno uživa nekolicina sretnika kojima je ISS dom.

“Po prvi put u povijesti snimamo panoramski video ravno s postaje. To znači da ćete moći vidjeti sve što i mi vidimo, svojim vlastitim očima. Drugim riječima, osjećati ćete se poput kozmonauta”, izjavio je Borisenko iz svemira.

Panoramski video moguć je zahvaljujući opremi koja je poslana u orbitu na svemirskoj letjelici Sojuz MC-03 prošloga mjeseca.

RT-ov specijalan projekt ‘Space 360’ može se gledati na šest jezika (ruskom, engleskom, španjolskom, francuskom, njemačkom i arapskom) na posebnoj mobilnoj aplikaciji app RT360 (Google Play, App Store, Oculus).

Američka geološka služba (USGS) objavila je kako je u zapadnom dijelu Teksasa pronađeno toliko zaliha nafte i prirodnog plina, da Amerikanci sad zbilja ne moraju brinuti da će im prifaliti fosilnih goriva.

Na području koje je dosad već dalo milijarde barela nafte otkriveno je tako da ima još potencijala za proizvodnju.

Tim Waltera Guidroza, programskog direktora Programa energetskih resursa pri USGS-u, otkrio je podzemnu zalihu od čak 20 milijardi barela nafte, 4.53 trilijuna kubičnih metara prirodnog plina te 1,6 milijardi barela ukapljenog prirodnog plina.

Najveće nalazište nafte iz škriljca

Te zalihe pronađene su u geološkoj formaciji Wolfcamp Shale, središnjem dijelu zapadnog područja američke savezne države Teksas. To je nalazište ujedno i najveće nalazište nafte iz škriljca, triput veće od onog pronađenog 2013. u Sjevernoj i Južnoj Dakoti te Montani.

Gudiroz je za pronalazak pohvalio ‘promjene u tehnologiji i industrijskoj praksi’, koje su omogućile povećanje tih resursa kao i mogućnost njihovog izvlačenja iz tla.

Guverner Teksasa Greg Abbott na Twitteru je objavio kako je ta savezna država upravo postala bogatija za 934 milijarde dolara.

Geolozi ističu da se nafta iz škriljca klasificira kao nekonvencionalna, uspoređujući taj izvor s klasičnim izvorom nafte u tlu. Za izvlačenje iz škriljca potrebna je napredna tehnologija bušenja ili izvlačenja, poput hidrauličkog lomljenja.

Međunarodni tim astronoma okrio je fosilizirani ostatak jedne od najranijih skupina zvijezda u Mliječnom putu. Skup je lociran u galaktičkom ispupčenju i izgleda kao svaki drugi kuglasti skup ali se od njih u stvari veoma razlikuje. Sadrži zvijezde koje sliče najstarijim zvijezdama Mliječnog puta. Istovremeno tu se nalazi i značajna populacija mladih zvijezda koje premošćavaju prošlost i sadašnjost naše galaksije. Ovo otkriće je put ka razotkrivanju misterija formiranja galaksija i daje nam neprevaziđen pogled na kompliciranu historiju Mliječnog puta.

Kuglasti skup nazvan Terzan 5 otkriven je prije 40 godina i od nas je udaljen oko 19 000 svjetlosnih godina. Za snimanje skupa korištene su Napredna kamera za pregled neba i Širokougaona kamera na Hubbleu, te druga generacija Kamere za blisko infracrveno područje na W.M.Keck deset metarskom teleskopu na Havajima. Također je korištena adaptivna optika na 8,2 metra Very Large Telescope Južne evropske opservatorije u Čileu.

Tim je dokazao postojanje dvije različite zvjezdane populacije između kojih je vremenski razmak od 7 milijardi godina. “Otkriće je bilo toliko iznenađujuće da je obavljena dvostruka provjera“ kaže Francesco Ferraro sa univerziteta u Bolonji koji je i vodeći autor. Još 2009 mi smo otkrili da je Terzan 5 nastanjen sa dvije podpopulacije zvijezda sa različitom prisutnošću hemisjkih elemenata što nam je omogućilo da odredimo njihovu starost” kaže Ferraro.

“Iz ovoga smo izvukli zaključak da je predak skupa Terzan 5 imao ogromne količine plina kako bi druga generacija zvijezda mogla biti tako masivna. To je nekih 100 miliona sunčevih masa“ rekao je Davide Massari sa INAF, Italy, koji je koautor studije. Ove neopbične osobine čine skup Terzan 5 idealnim kandidatom kao živog fosila koji potiče iz najranijih dana Mliječnog puta.

“Mislimo da su neki ostatci tih plinovitih zgušnjenja ostali relativno nepromjenjeni“ kaže Ferraro.“Ovakvi galaktički fosili daju astronomima mogućnost da rekonstruišu jedan važan dio historije našeg Mliječnog puta.” Drugi kuglasti skupovi nemaju ove osobine pa Terzan 5 predstavlja neke od najranijih gradivih blokova galaktičkog ispupčenja.

Skeniranjem mumificiranih ostataka za koje se stoljećima mislilo da je riječ o 2.300 godina starom sokolu, otkriveno je da su pripadali bebi. To bi značilo da je ovo jedna od najmlađih mumija na svijetu jer se radi o fetusu starom 20 sedmica.

Ovo je jedno od posljednjih u nizu značajnih otkrića do kojih su došli medicinski eksperti analizirajući egipatske artefakte u muzeju Maidstone u Kentu.

"Među predmetima koje smo analizirali bio je komad za koje se inicijalno mislilo da je mumificirani sokol s platnom i kartonom iz ptolomejskog perioda (323 p.n.e. - 30 p.n.e.). Nakon skeniranja koje je urađeno u KIMS bolnici utvrđeno je da je to mumija bebe. Majka je doživjela pobačaj u 20. sedmici. Ukoliko ovo bude potvrđeno, bit će to najmlađa ljudska mumija zabilježena bilo gdje na svijetu. Zahvaljujući CT skeneru u mogućnosti smo da naučimo više o kolekcijama na neinvazivan način bez oštećenja stanja i integriteta artefakta", rekla je menadžerica muzeja Samantha Harris.

Istakla je kako ne bi bilo moguće analizirati predmete bez oštećenja da nema savremene tehnologije.

Ovo je drugo veliko otkriće ovog muzeja u ovoj sedmici. Prethodno su utvrdili da je jedna egipatska mumija mnogo starija nego što se mislilo. Riječ je o mumiji Ta-Kush za koju se mislilo da je imala blizu 14 godina kada je umrla, ali je skenerom utvrđeno da je bila u srednjim 20-im godinama, a možda i još starija.

Skupina američkih znanstvenika objavila je da se pod ledenom površinom znamenitog Plutonova srca najvjerojatnije krije veliki kašasti ocean slane vode.

Do ovog zaključka tim je došao na temelju snimaka letjelice New Horizons koje su pokazale da je to područje promjera oko 900 km, poznato kao Sputnik Planitia ili Dolina Sputnik, gravitacijski zaključano, odnosno da je uvijek okrenuto na suprotnu stranu od njegova najvećeg mjeseca Harona.

Što je gravitacijska zaključanost?

Astronomi su odavno uočili da mnoga nebeska tijela većim objektima oko kojih kruže uvijek pokazuju istu stranu. Primjer toga je, među ostalim, Zemljin Mjesec, a isto vrijedi i za planet Merkur u odnosu na Sunce. Manja tijela uobičajeno su okrenuta istom stranom prema većima, no kada su im mase podjednake, kao što je to slučaj s Plutonom i Haronom, onda često oba svijeta jedan drugome pokazuju uvijek istu stranu. Ova pojava uglavnom je rezultat činjenice da svemirska tijela u svojim partnerima gravitacijom uzrokuju stvaranje plimnog vala odnosno putujuće izbočine na površini. Poznato je da Mjesec na Zemlji uzrokuje plime pa čak i pomicanje tektonskih ploča. Isto vrijedi i u obrnutom smjeru. Zemlja je kroz dugu povijest na Mjesecu uzrokovala stvaranje izbočine koja je, dok još nije bio zaključan, putovala njegovom površinom kako se on okretao oko svoje osi. Na taj način gravitacijske sile izobličile su Mjesec u elipsoid, tijelo izduženo u smjeru Zemlje po takozvanoj plimnoj osi. No trenje u tvari od koje je sastavljen Mjesec pružalo je otpor takvom kretanju vala, čak i dok je on bio užaren i viskozan. Zbog toga je izbočina pomalo zaostajala, odnosno imala je mali otklon u odnosu na točku koja se nalazila na plimnoj osi. Gravitacijska sila istovremeno je najviše privlačila upravo izbočinu jer je u njoj nakupina mase bila veća. Rezultat je bio taj da je Zemlja svojom gravitacijom stalno Mjesec 'potezala' za izbočinu i tjerala ga da brzinu svoje rotacije uskladi s okretanjem oko Zemlje.

Ako vam je ovo teško shvatiti, pokušajte združeno djelovanje gravitacije na plimni val i otpora materije putovanju plimnog vala zamisliti kao neko golemo sidro bačeno iz središta Zemlje na Mjesec. Kako se Mjesec okreće oko osi, sidro ore po njegovoj površini i postupno usporava njegovu rotaciju sve dok ona ne postigne točno onu brzinu koja je potrebna da bude zaključan, odnosno da uvijek istom stranom gleda u Zemlju. Zamišljeno sidro u takvom položaju miruje na površini Mjeseca.

NASA-ini znanstvenici su upravo pronašli tajanstvene ‘megabrze’ elektrone tik izvan magnetskog polja Zemlje.

Kad čestica uđe u Zemljinu atmosferu, najprije je “pozdravi” zaštitno područje koje se naziva lučni šok. Ta barijera obično odbija te čestice dalje od Zemlje. No, ne odbijaju se sve, nego se neke vraćaju prema Suncu.

Ove čestice tvore regiju elektrona i iona koja se naziva pred-šok (foreshock) regija. Znanstvenici su dugo mislili da te čestice dobivaju svoju energiju iz odskakanja natrag i naprijed u lučnom šoku i pred-šok regije.

No, nova promatranja daju novo objašnjenje zašto se to događa. NASA-ini znanstvenici su otkrili da sama pred-šok regija može ubrzati elektrone do brzina koje se približavaju brzini svjetlosti.

“Ovo utječe na prilično svako znanstveno polje koje se bavi česticama visokih energija, od studija kozmičkih zraka do solarnih baklji i koronarnih izbačaja, koji mogu ugroziti satelite i astronaute na ekspedicijama na Mars”, navodi u priopćenju voditeljica studije Lynn Wilson, iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard.

IB Times navodi da su promatranja obavljena pomoću jednog od pet satelita koji su trenutno dio NASA-ine misije Time History of Events and Macroscale Interactions during Substorms (THEMIS).

Tim stručnjaka je upozorio da će veliki seizmički događaji, uključujući i vulkanske erupcije, skakanje globalnih temperatura i destabilizaciju zemljine kore, postati češći nakon što su primećene zabrinjavajuće promene na površini Sunca.

Moglo bi da potraje i do 15 godina da se solarna aktivnost vrati u normalu, sa ekstremnim vremenskim uslovima i niskim temperaturama sve do 2035. godine.

Ovo upozorenje će razbesneti aktiviste životne sredine koji tvrde da će se do 2030. godine svet suočiti sa povećanjem nivoa mora i poplavama zbog topljenja ledina na polovima.

Solarna aktivnost, merena pojavom sunčevih pega, je u padu u većoj meri nego u bilo kom drugom trenutku u istoriji.

Sunce je sada bez pega, po prvi put u pet godina nakon 21. dana minimalne aktivnosti koja je uočena tokom 2016. godine.

Iako su se pege ponovo sporadično pojavile tokom leta, tokom godine su zabeleženi ponovne neaktivnosti.

Ovaj trend je naveo naučnike da upozore da svet juri ka istorijskom događaju solarnog minimuma, sa ishodom potencijalnog pada na najniži ikada zabeležen.

Veruje se da će ovaj fenomen doneti ekstremno hladno vreme u Evropi, uključujući Britaniju, Severnu Ameriku i duž južne hemisfere koja utiče na Novi Zeland i delove Južne Amerike.

Milisekund je hiljaditi dio sekunde, a nanosekund milijarditi. Sada su naučnici predstavili još jednu jedinicu vremena, u odnosu na koju obje prethodne djeluju kao vječnost.

Oni su uspjeli da izmjere zeptosekundu, odnosno bilioniti dio milijarditog dijela sekunde.

Laserski fizičari u Minhenu ispalili su moćni ultraljubičasti svjetlosni puls u atom helijuma, kako bi pobudili njegove elektrone i izazvali otpuštanje jednog od njih u procesu koji se naziva fotoemisijom.

Skupina znanstvenika otkrila je egzoplanet koji ima masu pet puta veću Zemlje i koji okruži oko zvijezde crvenog patuljka.

Koristeći podatke iz Europske južne zvjezdarnice (ESO), znanstvenici su pronašli kandidata za egzoplanet koji kruži oko crvenog patuljka klase M po imenu GJ 536, a koji je udaljen oko 32,7 svjetlosnih godine od Zemlje, piše Universe Today.

Omanja super-Zemlja

Znanstvenici tvrde kako je novootkriveni egzoplant super-Zemlja, što je klasa planeta čija je masa između zemljine i one 15 puta veće.

“GJ 536b malena je super-Zemlja otkrivena jako blizu svoje zvijezde. Spada među najmanje egzoplanete s izmjerenom masom”, kaže voditelj istraživačkog tima Alejandro Suárez Mascareño sa Instituta astrofizike Kanara (IAC).