Koje su glavne prepreke koje sprečavaju da električni pogon postane konvencionalna opcija za vlasnike automobila? Sasvim jasno, zabrinutost u vezi sa autonomijom u vožnji je problem broj jedan za potencijalne kupce.

Drugo značajno pitanje je gde dopuniti baterije vozila na električni pogon kada se isprazne, a potrebno je što pre nastaviti putovanje? Opel tvrdi da je uspešno eliminisao ove brige sa električnom Amperom-e, koju je predstavio na nedavno održanom salonu automobila u Parizu.

Ovaj model raspolaže voznom autonomijom od preko 500 kilometara, prema merenju bazirano na Novom evropskom testnom ciklusu u kilometrima (NEDC). Osim toga, punjenje nove generacije litijum-jonskih baterija na 50 kW DC brzim punjačima, obezbeđivaće dodatnih 150 kilometara vožnje (takođe prema NEDC testovima) za samo 30 minuta.

Prvi slučaj embriona dvoglave ajkule otkriven je u naučnoj laboratoriji u Španiji, a reč je o vrsti koja je u mogućnosti da polaže jaja.

Novo otkriće moglo bi da pomogne u rasvetljavanju misterije fenomena rađanja sa dve glave kod životinja.

Naučnici sumnjaju da su dvoglave ajkule rezultat genetike, a ne kako se do sada verovalo zagađenja, što je bio slučaj sa trookom ribom.

Nije poznato zbog čega su životinje sa ovim karakteristikama tako retke, da li je reč o stvarno neobičnim vrstama ili o tome da one jednostavno ne prežive nakon rođenja.

Ovaj primerak ima jedno telo, dve glave a na svakoj od njih nalaze se usta, dva oka, mozak i po pet škrga.

Prije šezdeset i pet miliona godina katastrofalni udar je potpuno promenio Zemlju, a nije bilo nikakvog načina da se taj udar predvidi.

Udar asteroida, a možda i više njih, promenili su tok miliona godina revolucije i izmenili sastav naše atmosfere. Kako bi sprečili da se nešto slično desi, moramo biti spremni.

Megan Bruk Sejl, istraživač Lorens Livermor nacionalne laboratorije, radi na procjeni udara asterioda i po prvi put će testirati koliko bi efikasna bila kinetička misija u izmeni toka asteroida koji se kreću ka Zemlji.

“Ne postavlja se pitanje da li će neki asteroid ponovo pasti, već kada”, rekla je Bruk i dodala: “Planetarna odbrana je postala problem jer se sve više i više asteroida otkriva u blizini Zemlje”.

Ona se osvrnula i na Čelijabinsk meteorit koji je 2013. godine bio na svim naslovnim stranama jer je zbog njega povrijeđeno na stotine ljudi i oštećen je veliki broj zgrada u Rusiji.

“Niko nije ni mogao da pretpostavi da će se to desiti. Meteorit je bio prilično mali, a napravio je tako veliku štetu”.

Potraga za izvanzemaljskim oblicima inteligentnog života traje već desetljećima, a znanstvenici, koji su detektirali veliku količinu neobičnih signala iz dubokog svemira, misle da bi se moglo raditi upravo o izvanzemaljcima.

Te neobične signale otkrili su kod 234 zvijezde od njih dva i pol milijuna koje su proučavali. A analiza signala u malom broju zvijezda pokazuje da bi mogla dolaziti od nekog oblika inteligentnog života koji nam se pokušava javiti. Barem tako pretpostavljaju astronomi Ermanno Borra i Eric Trottier sa Sveučilišta Laval u Quebecu.

Naime, oni navode da nema očitog objašnjenja za ponašanje signala koji dolaze iz smjera tih zvijezda te dodaju da signali imaju točno onakav oblik kakav su predvidjeli u ranijem radu Ermanna Borre. Opisujući signale kažu da zvijezde imaju snažne svjetlosne bljeskove i da je modulacija gotovo identična na nizu zvijezda. U potrazi za objašnjenjem tih signala autori su došli do izvanzemaljaca. Naime, Borra je u svom ranijem radu predviđao kakav bi signal mogli koristiti izvanzemaljci koji se pokušavaju javiti ostalim oblicima života u svemiru i ti signali su takvi.

No, prije nego ćemo pomisliti da izvanzemaljci kreću prema nama vrijedi istaknuti da nije potvrđeno da inteligentni život proizvodi signale za koje bi mogle biti zaslužne i kemijske reakcije na tim zvijezdama. Sami autori ističu da njihovu hipotezu treba potvrditi dodatnim radom te da je moguće da iza svega stoje kemijske reakcije.

Znanstvenici iz Breakthrough Listen inicijative koju su podržali Stephen Hawking i Mark Zuckerberg kažu da su signali obećavajući, ali da je potrebno mnogo rada prije nego se pripišu izvanzemaljcima, prenosi Independent.

- Nevjerojatne tvrdnje zahtijevaju i jednake dokaze - navode oni. Isto tako, Seth Shostak koji radi za projekt SETI rekao je za časopis Astronomy da je on skeptičan prema ovim tvrdnjama, osobito na način obrade podataka.

Ne postoji bezazlena laž. Jedna sebična laž vodi do druge i laži postepeno postaju sve veće i veće, piše Wired. Ta se pojava može objasniti smanjenjem osjećaja krivnje ili nekom drugom adaptacijom ponašanja koje se veže s emocijama.

No, studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Nature Neuroscience tvrdi da je eskalacija u lažima koje govorimo kada ih govorimo gotovo sigurno povezana sa smanjenjem osjetljivosti u našem mozgu na neku vrstu negativne emocije koja se veže uz laž.

'Uzmimo kao primjer Lancea Armstronga', rekao je vodeći autor studije, doktorant iz eksperimentalne psihologije Neil Garret. 'Je li se Armstrong, kad je prvi puta varao na utrci Tour de France, osjećao jako loše zbog toga? Što nam njegovo ponavljanje tog ponašanja govori o količini negativnih emocija koje su se stvarale u njegovoj glavi?'

Upravo je to uzorak ponašanja koji su Garrett i njegovi kolege promatrali u sklopu studije.

Ukupno 80 sudionika sudjelovalo je u eksperimentu u sklopu kojega su morali procijeniti koliko je sitnog novca u tegli. Sudionici su tada upareni te su im date određene pretpostavke koje su morali uzeti u obzir prilikom pogađanja broja novca u tegli.

Britanski i kineski znanstvenici su uz pomoć magnetske rezonance u nedavnoj studiji došli do zaključka da depresija nije samo duševno stanje, već da postoji i 'fizički' izvor depresije povezan s funkcioniranjem orbitofrontalnog korteksa (OFC), dijela mozga koji upravlja procesima motivacije i odlučivanja.

Rezultati skeniranja mozga više od 900 osoba pokazali su da su osjećaj tuge, niskog samopouzdanja, anksioznosti, praznine, beznađa, zabrinutosti, bespomoćnosti, kroničnog umora, osjećaja bezvrijednosti.... povezani s funkcioniranjem prednje regije mozga (OFC), ključnoga dijela moždanog emocionalnog sustava. Kada ondje dođe do poremećaja i najmanje odluke postaju problem, podsjećaju znanstvenici.

"Rezultati studije u kombinaciji s brojnim podacima koje smo prikupili iz raznih prethodno provedenih istraživanja, omogućili su nam da lociramo ishodište depresije. Oni bi nam trebali otvoriti nove smjernice za učinkovitiju terapiju u liječenju ove teške bolesti u vrlo skoroj budućnosti", kazao je profesor Jianfeng Feng s britanskog sveučilišta u Warwicku koji surađuje s kineskim sveučilištem Fudan.

Da bi izolirao moždane mehanizme povezane s depresijom Fengov tim je angažirao 909 dobrovoljaca koji su podvrgnuti magnetskoj rezonanci (MRI). Od njih je 421 sudioniku postavljena dijagnoza velikoga depresivnog poremećaja ili depresije. Kontrolnu grupu je činilo preostalih 488 ispitanika.

Snimke su pokazale da je depresija povezana sa živčanom aktivnošću dvaju različitih dijelova orbitofrontalnog korteksa (OFC) - lateralnog (bočnog) i medijalnog (srednjeg) OFC-a.

Naučnici NASA istražuju zašto je šestougaona mlazna struja na Saturnovom severnom polu promenila boju u poslednje četiri godine.

Kada je region fotografisala Cassini letelica 2012, bio je plave boje, ali je prilikom novog prolaska 2016. postao zlatan.

Iz NASA kažu da naučnici ispituju fenomen i veruju da je povezan sa smenama godišnjih doba na Saturnu, kao i trajanju jedne godine na ovoj planeti - 29 zemaljskih godina.

„Promena od plave ka zlatnoj možda je izazvana pojačanom proizvodnjom fotohemikalija u atmosferi, kako se severni pol približava letnjoj dugodnevici u maju 2017“, saopštava agencija.

„Tokom polarne zime između novembra 1995. i avgusta 2009. Saturnova atmosfera na severnom polu očistila se od aerosoli koje su nastale fotohemijskim reakcijama. Od ravnodnevice u avgustu 2009. polarna atmosfera bila je konstantno izložena svetlosti Sunca i aerosoli su počele da se proizvode unutar heksagona, zbog čega je promenio boju“.

Lansiran 1997, Cassini je svoju primarnu misiju započeo 2004. i izbliza ispituje šestu planetu od Sunca i njene prirodne satelite.

Biolozi su u Kaliforniji pronašli novu, prlično bizarnu vrstu milipeda s 200 otrovnih žlijezdi, četiri penisa i 414 nogu.

Nova vrsta otkrivena u nacionalnom parku Sequoia naziva se Illacme tobini, prenosi Russia Today. Živi u spiljama planina Sierra Nevade, no istraživači ne žele objaviti gdje točno kako se stanište ne bi devastiralo.

Ako je vjerovati rezultatima nedavno objavljene studije, čini se da se svemir ne širi ubrzano, kako se do sada mislilo, već jednoliko, te da tamna energija, koja prema standardnom modelu fizičke kozmologije uzrokuje to ubrzano širenje, možda uopće ne postoji.

Ovaj zaključak tek treba potvrditi, no kada bi se to dogodilo, posljedice bi bile prilično dramatične - u pitanje bi bila dovedena Nobelova nagrada za fiziku iz 2011., a također bismo ostali bez elegantnog modela razvoja svemira kao i bez jasnog odgovora na pitanje kakva ga konačna sudbina čeka - ledena i mračna smrt u beskrajnom širenju ili prestanak širenja nakon kojeg će uslijediti veliko, vruće sažimanje. U tom slučaju teorijski bi fizičari trebali ponovno stati pred svoje ploče, a eksperimentalni sjesti za instrumente i teleskope.

No neki stručnjaci i neka nova astronomska otkrića pokazuju da trebamo zadržati dah prije nego što prihvatimo tako drastičan obrat, o čemu će više riječi biti u zadnjem poglavlju ovog teksta.

U međuvremenu, radi jednostavnijeg razumijevanja novog seizmičkog podrhtavanja u astrofizici trebamo se vratiti malo unazad u povijest i razjasniti neke temeljne ideje standardnog modela kozmologije.

Svemir se širi

Američki astronom Edwin Hubble još je krajem 1920-ih naišao na jake dokaze da se svemir širi, da on nije statičan kako ga je zamišljao Albert Einstein, ali i većina drugih znanstvenika prije njega. Promatrajući udaljena svemirska tijela otkrio je tzv. crvene pomake u frekvencijama njihova zračenja na temelju kojih je zaključio da se ona udaljavaju od nas. Crveni pomak kao indikator kretanja najlakše je shvatiti na primjeru sirene kola hitne pomoći. Kada nam se ona približavaju, sirena ima viši ton, viših frekvencija, a kada se udaljavaju niži. Slično se ponašaju i elektromagnetski valovi koje zrače razna tijela u svemiru - ako nam se približavaju, vidimo plavi pomak prema višim frekvencijama, a ako se udaljavaju, crveni, prema nižim. Širenje svemira koje je otkrio Hubble kasnije je postalo jednim od temelja za ideju o njegovu nastanku u velikom prasku.

Planeta za koju se veruje da je deveta u našem Sunčevom sistemu, ali koja je još uvek misteriozno neuhvatljiva za astronome, mogla bi da predstavlja uzrok "kolebanja", koje čini da se planete kreću pod različitim uglom u odnosu na Sunce, tvrdi se u novom istraživanju.

- S obzirom na to da je deveta planeta toliko velika, a njena orbita nagnuta u odnosu na ostale planete, Sunčev sistem jednostavno mora lagano da se krivi van orbite - izjavila je Elizabet Bejli, autorka istraživanja sa Kalifornijskog tehnološkog instituta.

Sve planete u našem Sunčevom sistemu (ne računajući hipotetičku devetu planetu) okreću se oko Sunca u istoj ravni, ali se ova ravan razlikuje za šest stepeni u odnosu na Sunce koje je nagnuto iz Zemljine perspektive.

Pretpostavlja se da je deveta planeta deset puta veća od Zemlje i da obilazi oko Sunca na udaljenosti 20 puta većoj od Neptunove i sa još ekstremnijim nagibnim uglom, koji se razlikuje za 30 stepeni u odnosu na ostale planete.

Ovi faktori mogli bi da objasne nagib Sunčevog sistema, jer ekstremna orbita devete planete uzrokuje "multimilijardu godišnje kolebanje sistema“.