Znanost i tehnologijaS


Moon

Supermjesec 14. studenog će biti najveći u posljednjih 68 godina

Supermoon
© NASA/Bill Ingalls
Ako ćete ove godine promatrati samo jedan astronomski događaj, neka to bude skorašnji Supermjesec, kada će zemljin suputnik biti najbliže našem planetu još od siječnja 1948, piše Mirror.

Zbog toga će u noći na 14. studenog Mjesec izgledati 14% veće i biti će 30% sjajniji nego što je to uobičajeno. To je najbliže što će Mjesec biti Zemlji sve do 25 studnog 2034. tako bolje da ne propustite ovu priliku.

Kako dolazi do Supermjeseca?

Kako Mjesec ima eliptičnu orbitu, jedna strana, perigej, je oko 48.280 km bliže Zemlji od druge strane, apogeja. Kada se Sunce, Mjesec i Zemlja poravnaju s perigejom okrenutim prema nama, a Mjesec je na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Sunce, Mjesec djeluje puno veći i sjajniji na našem nebu, te se naziva Supermjesec ili, preciznije, perigejski Mjesec.

Kako će 14. 11. Mjesec postati pun samo dva sata nakon što dosegne perigej, izgledati će veći nego što je bio i jednom u gotovo sedam desetljeća.

"Puni Mjesec 14. 11. nije samo najbliži puni Mjesec ove godine, već i najbliži do sada u cijelome 21. stoljeću", izjavio je glasnogovornik NASA-e. "Puni Mjesec neće se ponovo ovoliko približiti Zemlji sve do 25. 11. 2034."

Ako planirate promatrati supermjesec, probajte otići negdje gdje nema previše svjetla, po mogućnosti izvan grada, pa ćete moći napraviti sjajne snimke i sa telefonom.

Blue Planet

Detektor kosmičkih zraka pronalazi moguće pukotine u Zemljinom magnetnom štitu

Detektor kosmičkih zraka pronalazi moguće pukotine u Zemljinom magnetnom štitu
© NASA UPI
Stručnjaci su nedavno otkrili da je Zemljin magnetni štit napukao usled super-snažne geomagnetske oluje koja je uspela da rekonfiguriše magnetni štit naše planete.

Magnetosfera naše planete se proteže u radijusu od milion kilometara, i deluje kao “prva linija odbrane“ u odbrani od kontiualnog toka solarnih i galaktičkih kosmičkih zraka.Magnetosfera je velika oblast koja obuhvata našu planetu. Samo njeno prisustvo štiti planetu od naelektrisanih čestica solarnog vetra i odbija ih od Zemlje.

Ovaj ogroman zaštitini prirodni sloj oko naše plante se proteže hiljadama kilometara u svemir i njegov magnetizam je toliko važan i uticajan da utiče na tehnologiju, oblike života na planeti, kao i na vremenske uslove.

Naučnici su koristili teleskop i detektor kosmičkih zraka Grapes-3 i objavili analizu solarne oluje koja se dogodila u junu 2015. godine, ostavljajući nas bez magnetnog štita na dva sata.

Ogromni oblak plazme - koji je nastao u sunčevoj koroni - izleteo je u junu 2015. godine i na kraju udario u magnetosferu naše planete pri brzini od oko 2,5 miliona kilometara na sat. Šteta prouzrokovana ovim sudarom je epskih razmera.

Kada se ovo dogodilo, prouzrokovalo je velike restrikcije radio signala u mnogim zemljama viskoke geografske širine u Severnoj i Južnoj Americi. Ova ogromna oluja je takođe izazvala polarnu svetlost.

Fireball 3

NASA i FEMA održale vježbu i simulaciju mogućeg udara asteroida: Asteroidi dolaze, pitanje je kada, tvrdi NASA

NASA i FEMA održale vježbu i simulaciju mogućeg udara asteroida: Asteroidi dolaze, pitanje je kada, tvrdi NASA
© Flickr/ Lwp Kommunikáció
Da bi se pripremili za malo vjerovatnu, ali ozbiljnu mogućnost udara velikog asteroida u Zemlju, NASA i američka Federalna agencija za krizne situacije /FEMA/ održali su vježbu i simulaciju mogućeg udara asteroida.

Vježba je održana u El Segundu u saveznoj američkoj državi Kaliforniji prošlog mjeseca.

Ovo je bila treća u seriji vježbi koje su ove agencije održale kako bi poboljšale saradnju i pripremili odgovor na moguću katastrofu, prenosi RT.

Programom ove vježbe prati se let imaginarnog asteroida, veličine od 90 do 150 metara u prečniku, koji bi mogao da udari u Zemlju u roku od četiri godine od otkrića.

NASA predviđa da će svemirski kamen manji od 20 metara sagorjeti u Zemljinoj atmosferi.

Asteroid veći od 20 metara, ali manji od 1000 metara nanio bi značajnu štetu u blizini udarne zone, dok bi asteroid veći od kilometar ili dva imao globalne posljedice kao što su veliki cunamiji i moguće masovno izumiranje.

Prošlog mjeseca NASA je saopštila da trenutno prati 15.000 asteroida blizu Zemlje i da se pojavljuje oko 30 novih svake sedmice.

Asteroidi dolaze, a jedino je pitanje kada, tvrdi NASA.

Brain

Međusobna zajednička sjećanja mogu biti sljedeća faza čovječanstva

Međusobna zajednička sjećanja mogu biti slijedeća faza čovječanstva
Hoće li mogućnost međusobnog dijeljenja sjećanja i emocija povećati i razumijevanje i empatiju među ljudima, pita se Popular Science.

“Trenutačno se nalazimo pred još jednom promjenom načina komunikacije između ljudi i računala”, kaže znanstvenik Kristian Hammond.

Dodaje kako ćemo u jednom trenutku biti gotovo potpuno međusobno povezani, dijelit ćemo sjećanja jedno s drugim.

Direktan, obostran kontakt mozga i računala

Trenutačno se radi na kortikalnim modemima, koji bi trebali omogućiti direktan kontakt između mozga i računala. Tako da, kada se budete pitali o nečemu, samo ćete poslati upit stroju i od njega ćete dobiti odgovor. Osjećati ćete se kao da znate puno toga, kao i da se puno toga ‘sjećate’.

Ako budemo u stanju iz strojeva vaditi podatke direktno u mozak, onda ćemo možda uskoro moći isto tako i pohranjivati i spremati vlastita sjećanja u strojeve. U tome bi slučaju mogli i međusobno razmjenjivati sjećanja.

“Tada bismo živjeli u svijetu u kojem bismo mogli biti empatični na način koji je u potpunosti različit od sadašnjosti. Osjećaj da se mogu sjetiti većine onoga čega se sjeća cijelo čovječanstvo mogao bi dovesti do znatnog porasta razumijevanja među ljudima”, nada se Hammond.

Saturn

Saturnovi prsteni mogu biti ostaci mnoštva nebeskih tijela veličine Plutona, predlažu japanski znanstvenici

Prstenovi Saturna mogu biti ostaci mnoštva nebeskih tijela veličine Plutona, predlažu japanski znanstvenici
Najizraženija Saturnovih karakteristika je njegov nepogrešiv niz prstenova. Nova studija sugeriše da su veličanstveni diskovi imali burne početke.

Iako su tri planete u Sunčevom sistemu okružene prstenovima, najprepoznatljiviji je gigant Saturn. Njegovi savršeno koncentrični krugovi se sastoje od četiri glavne grupe i tri bleđa segmenta.

Sve ovo je navelo naučnike da dođu do niza teorija o njihovom nastanku. Najnovijom studijom, koju je pokrenuo tim istraživača na čelu sa Rijukijem Hijodom sa japanskog Kobe univerziteta, ustanovljeno je da bi prstenovi mogli da budu ostaci mnoštva nebeskih tela veličine Plutona.

„Ovo otkriće ukazuje na to da su prstenovi džinovskih planeta prirodni nusproizvodi procesa formiranja planeta u našem solarnom sistemu“, saopšteno je na Univerzitetu.

Istraživači pretpostavljaju da je pre oko četiri milijarde godina veći broj objekata u Kjuper pojasu odlutao ka unutrašnjosti Sunčevog sistema. Dok su prolazili pored Saturna, Urana i Neptuna, nebeska tela su razbijena gravitacijom planeta.

Ostaci su zatim ostali zaključani u orbiti, formirajući prstenove stena i leda.

„Istraživači su takođe simulirali dugoročnu evoluciju zarobljenih fragmenata korišćenjem superkompjutera u Nacionalnoj astronomskoj opservatoriji u Japanu“, navodi se u saopštenju.

Info

Šta kažu vegani na ovo: Biljke reaguju na vibracije uzrokovane žvakanjem

Šta kažu vegani na ovo: Biljke reaguju na vibracije uzrokovane žvakanjem
© Roger Meissen
Salata je savršeni izbor ako ste u potrazi za ukusnim i hranjivim obrokom! Ne samo da je zdrava, ona vam također omogućuje da jedete bez krivnje jer znate da nema bespomoćnog stvorenja koje je moralo trpjeti za vaš obrok. Ili smo barem do sada živjeli u takvom uvjerenju.

Poljoprivredni znanstvenici sa Sveučilišta u Missouriju došli su do otkrića koje zauvijek može promijeniti način na koji gledamo na povrće.

Studija provedena na Poljoprivrednom fakultetu spomenutog sveučilišta pokazala je da povrće koje jedemo u našoj salati u stanju detektirati određene zvukove. Biljke zapravo mogu čuti kada su same pojedene.

Tako je: to bi moglo biti razlog da dvaput razmislite sljedeći put kada zagrizete u hrpu svježe zelenjave. Jer biljke, ne samo da čuju što se događa, nego će također pokušati braniti kada ih se gricka.

Biljke reagiraju za zvuk žvakanja biljojeda

“Biljke reagiraju na akustične energije”, objašnjava Heidi Appel s Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta Missouri. “Otkrili smo da signali ‘vibracija hranjenja’ mijenjaju metabolizam biljnih stanica, stvarajući više obrambenih kemikalija koje mogu otjerati od napada gusjenica”.

Mars

Mali glatki metalni meteorit uočen na Marsu

Mali glatki metalni meteorit uočen na Marsu
© JPL-Caltech / MSSS / NASA
Prije uspona po padinama Mount Sharp na Marsu, NASA-in rover Curiosity naišao je na mali i prilično neobični metalni meteorit, piše gizmodo.com.

Svojom kamerom Curiosity je snimio detaljne fotografije objekta koji je odmah dobio nadimak "meteorit jaje" od astronoma koji su utvrdili da je vjerojatno sastavljen od nikla i željeza. No, iako izgleda kao odbačeni materijal nekih izvanzemaljaca, vrlo vjerojatno potječe iz nekog pojasa asteroida koji su u blizini Marsa.
Mali glatki metalni meteorit uočen na Marsu
© JPL-Caltech / MSSS / NASA

Microscope 2

Nova egzotična vrsta zooplanktona otkrivena u vodama Velikih jezera

Nova egzotična vrsta zooplanktona otkrivena u vodama Velikih jezera
Jedno sićušno vodeno stvorenje prvi je put uočeno u vodama Velikih jezera na granici SAD i Kanade.

Agencija za zaštitu životne sredine SAD i istraživači Univerziteta Kornel saopštili su da je mikroskopski beskičmenjak " thermocyclops crassus" identifikovan u uzorcima vode uzetih iz jezera Iri, u zapadnom delu Velikih jezera.

Nova egzotična vrsta zooplanktona otkrivena u vodama Velikih jezera
© dafnier.dk Thermocyclops crassus

Radar

"Džakuzi smrti" ubija skoro sve što pliva u njemu: Znanstvenici otkrili veliki slani bazen na dnu Meksičkog zaljeva

Naučnici su na dnu Meksičkog zaliva pronašli bazen u kojem voda sadrži pet puta više soli od okolne morske vode. Bazen bi mogao da posluži kao ključ za otkrivanje vanzemaljskog života.

"Džakuzi smrti", kako je nazvan bazen, nalazi se na dubini od 1.000 metara, u prečniku ima oko 33 metra i dubok je oko četiri metra.

Oscar

I ptica koja može najduže da leti je....

I ptica koja može najduže da leti je....
Najnovije istraživanje tima sa Univerziteta Lund iz Švedske otkriva da je jedna vrsta ptica nadmašila dosadašnji rekord velikih čiopa, koje su mogle da ostanu u letu šest meseci bez sletanja. Evo o kojim pticama je reč...

Zahvaljujući razvoju minijaturnih elektronskih oznaka, istraživači su otkrili da je crna čiopa u stanju da provede u vazduhu 10 meseci bez sletanja što je za sada rekord, objavljeno je u časopisu Current Biology.

Naučnici su dugo sumnjali da čiope provode duži vremenski period u vazduhu, ali sada imaju i dokaz, zahvaljujući tehnologiji koja evidentira podatke, a koje su ugrađene u grupi od 13 čiopa.

Njihovi pokreti su praćeni tokom dve godine.

Tri ptice nisu dotakle tlo 10 meseci, prema rečima tima sa Univerziteta Lund u Švedskoj. Potom su odmorile dva meseca kako bi uživale u sezoni parenja i onda su se ponovo vratile u vazduh.

„Ovo otkriće značajno prevazilazi granice koje smo do sada znali o fiziologiji životinja“, kaže jedan od naučnika Anders Hedenstrum.