Nova istraživanja sugerišu da su bušenja u potrazi za naftom izazvala više zemljotresa u oblasti Los Anđelesa, uključujući razorni zemljotres 1933. godine u kojem je poginulo više od 100 ljudi. Ako se navodi naučnika potvrde, to bi bio prvi put da se operacije za crpljenje nafte povezuju sa razornim zemljotresom u SAD.

Naučnici Geološkog instituta SAD ispitivali su istorijske dokumente i registrovali su nekoliko potresa u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog veka koji su potencijalno izražavani industrijskim aktivnostima, kao što je bio potres magnitude 6,4 na Long Biču 1933. godine.

"Do sada smo pretpostavljali da su zemljotresi u oblasti Los Anđelesa prirodne pojave, kao i da se indukovani zemljotresi ne dešavaju često ili su beznačajni", rekla je Sju Hog koja je vodila studiju Geološkog instituta SAD.

Tehnike bušenja nafte promenile su se u proteklih nekoliko decenija, tako da nalazi nužno ne ukazuju na opasnosti od sadašnjih bušenja.

Zasebna studija istraživanja Geološkog instituta SAD i Kalifornijskog instituta za tehnologiju nije pronašla podatke koji ukazuju da je ljudski faktor izazvao zemljotres u oblasti Los Anđelesa posle 1935. godine.

Novi sustav upozoravanja i praćenja asteroida američke Nacionalne svemirske agencije uočio je asteroid koji će danas ‘prozujati’ pored Zemlje na udaljenosti od svega 500.000 kilometara.

Svemirsku stijenu nazvanu 2016 UR36 primijetio je teleskop na Havajima 25. listopada i NASA-in sustav Scout brzo je izračunao njegovu putanju.

Promjera između pet i 25 metara

Utvrđeno je da je asteroid promjera između pet i 25 metara. Usporedbe radi, meteor koji je pao kod Čeljabinska 2013. godine imao je promjer od 20 metara.

Ovo je prvi put da NASA-in sustav upozoravanja detektira potencijalno opasani asteroid. Rizik je utvrđen za svega nekoliko sati, a u ovom slučaju, iako je asteroid usmjeren prema Zemlji, neće predstavljati prijetnju našem planetu.

Ovo je jedan od 171 novih objekata koji su samo ovaj mjesec uočeni u blizini Zemlje. Ove godine detektirano je oko 1550 takvih potencijalno opasnih nebeskih objekata.

Međunarodni tim astronoma otkrio je novu klasu zvijezda čiji boja i oblik neodoljivo podsjećaju na tikve po kojima su i dobile neobičan nadimak.

Riječ je o velikim zvijezdama sa izraženim velikim brzinama rotacije zbog koje izgledaju pljosnatije nego, recimo, zvijezde slične našem Suncu. Otkriće je zanimljivije time što se desilo u vrijeme priprema za Noć vještica čiji je simbol upravo narandžasta tikva.

Ove zvijezde prvi put je još prije 40 godina predložio Ronald Webbink, ali naši instrumenti su tek sada uspješno identificirali jedan primjerak "tikve" čiji je svojevrsni potpis natprosječno jaka radijacija x-zraka.

Naučnici su pronašli 18 zvijezda čija je radijacija x-zraka u prosjeku 100 puta veća nego što je to slučaj kod našeg Sunca, objavljeno je u magazinu Astrophysical Journal.

"Ovih 18 zvijezda okreće se oko svoje ose jednom u svega nekoliko dana, dok Sunce svoj okret izvrši jednom mjesečno", rekao je Steve Howell iz NASA-e dodajući da ubrzana rotacija uzrokuje povećanje aktivnosti kao što su pjege i eksplozije.

Najekstremnija otkrivena zvijezda je KSw 71, deset je puta veća od Sunca i izbacuje i do 4.000 puta više x-zraka nego naša matična zvijezda. Njena rotacija iznosi jednom u 5,5 dana.

Student astronomije Gail Smith otkrio je 1963. godine masivni oblak plina koji kruži oko Mliječne staze. Oblak je nazvan po Smithu, a kreće se brzinom od 700 tisuća milja na sat, a sadrži dovoljno plina da stvori 2 milijuna zvijezda veličine našeg sunca.

Nakon više od 40 godina od otkrića, Jay Lockman i njegovi kolege uspjeli su izračunati orbitu oblaka uz pomoć Grenn Bank radio teleskopa u Zapadnoj Virginiji. Ispada da je Smithov oblak na putu da se sudari s Mliječnom stazom.

To bi se trebalo dogoditi za otprilike 30 milijuna godina i sudar bi trebao uzrokovati brilijantnu eksploziju u kojoj će se stvoriti zvijezde, javlja NASA.

Dodaju kako ne postoji stvarna opasnost za Mliječnu stazu jer je taj oblak vrlo malen u odnosu na gigantske spirale zvijezda koje čine okosnicu naše galaksije. Zbog ove najave sudara došlo je do pojačanog interesa za Smithov oblak.

- Mi u potpunosti ne razumijemo podrijetlo oblaka. Postoje dvije vodeće teorije - objašnjava Andrew Fox iz Znanstvenog instituta za svemirski teleskop.

NASA prati više od 10.000 objekata u svemiru. Prije više milijuna godina, jedan od tih objekata udario je u Zemlju i uzrokovao izumiranje dinosaura. Business Insider je, koristeći podatke NASA-e i Sveučilišta Purdue izračunao kakav bi utjecaj asteroidi različitih veličina imali na Zemlju, kada bi u nju udarili, i koliko bi to uništenje prouzročilo.

U ljudskoj povijesti još nije zabilježeno da je udarac meteora ikad ubio nekog čovjeka. Većina asteroida veličine manje od prosječnog automobila jednostavno sagore u atmosferi. Neki od njih mogli bi eksplodirati, što bi stvorilo udarni val koji bi bio dovoljno snažan da razbije prozore na kućama. Pritom bi se stvorio i toliko jak bljesak od kojeg bismo svi dobili opekline.

Veličina je važna

Asteroid veličine kuće Zemlju bi pogodio snagom jačom od one atomske bombe koja je bačena na Hirošimu. Takav bi asteroid i najviše nebodere sravnao sa zemljom.

Asteroid veličine dvadeseterokatnice uništio bi grad veličine Pariza, a za sobom bi ostavio velik krater.

Kada bi u Zemlju udario asteroid velik poput jednog nogometnog igrališta, s lica Zemlje bi obrisao jedan grad kao što je New York. Uzrokovalo bi to i snažan potres kojeg bi osjetili svi u okolici od 1.600 kilometara.

Koje su glavne prepreke koje sprečavaju da električni pogon postane konvencionalna opcija za vlasnike automobila? Sasvim jasno, zabrinutost u vezi sa autonomijom u vožnji je problem broj jedan za potencijalne kupce.

Drugo značajno pitanje je gde dopuniti baterije vozila na električni pogon kada se isprazne, a potrebno je što pre nastaviti putovanje? Opel tvrdi da je uspešno eliminisao ove brige sa električnom Amperom-e, koju je predstavio na nedavno održanom salonu automobila u Parizu.

Ovaj model raspolaže voznom autonomijom od preko 500 kilometara, prema merenju bazirano na Novom evropskom testnom ciklusu u kilometrima (NEDC). Osim toga, punjenje nove generacije litijum-jonskih baterija na 50 kW DC brzim punjačima, obezbeđivaće dodatnih 150 kilometara vožnje (takođe prema NEDC testovima) za samo 30 minuta.

Prvi slučaj embriona dvoglave ajkule otkriven je u naučnoj laboratoriji u Španiji, a reč je o vrsti koja je u mogućnosti da polaže jaja.

Novo otkriće moglo bi da pomogne u rasvetljavanju misterije fenomena rađanja sa dve glave kod životinja.

Naučnici sumnjaju da su dvoglave ajkule rezultat genetike, a ne kako se do sada verovalo zagađenja, što je bio slučaj sa trookom ribom.

Nije poznato zbog čega su životinje sa ovim karakteristikama tako retke, da li je reč o stvarno neobičnim vrstama ili o tome da one jednostavno ne prežive nakon rođenja.

Ovaj primerak ima jedno telo, dve glave a na svakoj od njih nalaze se usta, dva oka, mozak i po pet škrga.

Prije šezdeset i pet miliona godina katastrofalni udar je potpuno promenio Zemlju, a nije bilo nikakvog načina da se taj udar predvidi.

Udar asteroida, a možda i više njih, promenili su tok miliona godina revolucije i izmenili sastav naše atmosfere. Kako bi sprečili da se nešto slično desi, moramo biti spremni.

Megan Bruk Sejl, istraživač Lorens Livermor nacionalne laboratorije, radi na procjeni udara asterioda i po prvi put će testirati koliko bi efikasna bila kinetička misija u izmeni toka asteroida koji se kreću ka Zemlji.

“Ne postavlja se pitanje da li će neki asteroid ponovo pasti, već kada”, rekla je Bruk i dodala: “Planetarna odbrana je postala problem jer se sve više i više asteroida otkriva u blizini Zemlje”.

Ona se osvrnula i na Čelijabinsk meteorit koji je 2013. godine bio na svim naslovnim stranama jer je zbog njega povrijeđeno na stotine ljudi i oštećen je veliki broj zgrada u Rusiji.

“Niko nije ni mogao da pretpostavi da će se to desiti. Meteorit je bio prilično mali, a napravio je tako veliku štetu”.

Potraga za izvanzemaljskim oblicima inteligentnog života traje već desetljećima, a znanstvenici, koji su detektirali veliku količinu neobičnih signala iz dubokog svemira, misle da bi se moglo raditi upravo o izvanzemaljcima.

Te neobične signale otkrili su kod 234 zvijezde od njih dva i pol milijuna koje su proučavali. A analiza signala u malom broju zvijezda pokazuje da bi mogla dolaziti od nekog oblika inteligentnog života koji nam se pokušava javiti. Barem tako pretpostavljaju astronomi Ermanno Borra i Eric Trottier sa Sveučilišta Laval u Quebecu.

Naime, oni navode da nema očitog objašnjenja za ponašanje signala koji dolaze iz smjera tih zvijezda te dodaju da signali imaju točno onakav oblik kakav su predvidjeli u ranijem radu Ermanna Borre. Opisujući signale kažu da zvijezde imaju snažne svjetlosne bljeskove i da je modulacija gotovo identična na nizu zvijezda. U potrazi za objašnjenjem tih signala autori su došli do izvanzemaljaca. Naime, Borra je u svom ranijem radu predviđao kakav bi signal mogli koristiti izvanzemaljci koji se pokušavaju javiti ostalim oblicima života u svemiru i ti signali su takvi.

No, prije nego ćemo pomisliti da izvanzemaljci kreću prema nama vrijedi istaknuti da nije potvrđeno da inteligentni život proizvodi signale za koje bi mogle biti zaslužne i kemijske reakcije na tim zvijezdama. Sami autori ističu da njihovu hipotezu treba potvrditi dodatnim radom te da je moguće da iza svega stoje kemijske reakcije.

Znanstvenici iz Breakthrough Listen inicijative koju su podržali Stephen Hawking i Mark Zuckerberg kažu da su signali obećavajući, ali da je potrebno mnogo rada prije nego se pripišu izvanzemaljcima, prenosi Independent.

- Nevjerojatne tvrdnje zahtijevaju i jednake dokaze - navode oni. Isto tako, Seth Shostak koji radi za projekt SETI rekao je za časopis Astronomy da je on skeptičan prema ovim tvrdnjama, osobito na način obrade podataka.

Ne postoji bezazlena laž. Jedna sebična laž vodi do druge i laži postepeno postaju sve veće i veće, piše Wired. Ta se pojava može objasniti smanjenjem osjećaja krivnje ili nekom drugom adaptacijom ponašanja koje se veže s emocijama.

No, studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Nature Neuroscience tvrdi da je eskalacija u lažima koje govorimo kada ih govorimo gotovo sigurno povezana sa smanjenjem osjetljivosti u našem mozgu na neku vrstu negativne emocije koja se veže uz laž.

'Uzmimo kao primjer Lancea Armstronga', rekao je vodeći autor studije, doktorant iz eksperimentalne psihologije Neil Garret. 'Je li se Armstrong, kad je prvi puta varao na utrci Tour de France, osjećao jako loše zbog toga? Što nam njegovo ponavljanje tog ponašanja govori o količini negativnih emocija koje su se stvarale u njegovoj glavi?'

Upravo je to uzorak ponašanja koji su Garrett i njegovi kolege promatrali u sklopu studije.

Ukupno 80 sudionika sudjelovalo je u eksperimentu u sklopu kojega su morali procijeniti koliko je sitnog novca u tegli. Sudionici su tada upareni te su im date određene pretpostavke koje su morali uzeti u obzir prilikom pogađanja broja novca u tegli.