Britanski i kineski znanstvenici su uz pomoć magnetske rezonance u nedavnoj studiji došli do zaključka da depresija nije samo duševno stanje, već da postoji i 'fizički' izvor depresije povezan s funkcioniranjem orbitofrontalnog korteksa (OFC), dijela mozga koji upravlja procesima motivacije i odlučivanja.

Rezultati skeniranja mozga više od 900 osoba pokazali su da su osjećaj tuge, niskog samopouzdanja, anksioznosti, praznine, beznađa, zabrinutosti, bespomoćnosti, kroničnog umora, osjećaja bezvrijednosti.... povezani s funkcioniranjem prednje regije mozga (OFC), ključnoga dijela moždanog emocionalnog sustava. Kada ondje dođe do poremećaja i najmanje odluke postaju problem, podsjećaju znanstvenici.

"Rezultati studije u kombinaciji s brojnim podacima koje smo prikupili iz raznih prethodno provedenih istraživanja, omogućili su nam da lociramo ishodište depresije. Oni bi nam trebali otvoriti nove smjernice za učinkovitiju terapiju u liječenju ove teške bolesti u vrlo skoroj budućnosti", kazao je profesor Jianfeng Feng s britanskog sveučilišta u Warwicku koji surađuje s kineskim sveučilištem Fudan.

Da bi izolirao moždane mehanizme povezane s depresijom Fengov tim je angažirao 909 dobrovoljaca koji su podvrgnuti magnetskoj rezonanci (MRI). Od njih je 421 sudioniku postavljena dijagnoza velikoga depresivnog poremećaja ili depresije. Kontrolnu grupu je činilo preostalih 488 ispitanika.

Snimke su pokazale da je depresija povezana sa živčanom aktivnošću dvaju različitih dijelova orbitofrontalnog korteksa (OFC) - lateralnog (bočnog) i medijalnog (srednjeg) OFC-a.

Naučnici NASA istražuju zašto je šestougaona mlazna struja na Saturnovom severnom polu promenila boju u poslednje četiri godine.

Kada je region fotografisala Cassini letelica 2012, bio je plave boje, ali je prilikom novog prolaska 2016. postao zlatan.

Iz NASA kažu da naučnici ispituju fenomen i veruju da je povezan sa smenama godišnjih doba na Saturnu, kao i trajanju jedne godine na ovoj planeti - 29 zemaljskih godina.

„Promena od plave ka zlatnoj možda je izazvana pojačanom proizvodnjom fotohemikalija u atmosferi, kako se severni pol približava letnjoj dugodnevici u maju 2017“, saopštava agencija.

„Tokom polarne zime između novembra 1995. i avgusta 2009. Saturnova atmosfera na severnom polu očistila se od aerosoli koje su nastale fotohemijskim reakcijama. Od ravnodnevice u avgustu 2009. polarna atmosfera bila je konstantno izložena svetlosti Sunca i aerosoli su počele da se proizvode unutar heksagona, zbog čega je promenio boju“.

Lansiran 1997, Cassini je svoju primarnu misiju započeo 2004. i izbliza ispituje šestu planetu od Sunca i njene prirodne satelite.

Biolozi su u Kaliforniji pronašli novu, prlično bizarnu vrstu milipeda s 200 otrovnih žlijezdi, četiri penisa i 414 nogu.

Nova vrsta otkrivena u nacionalnom parku Sequoia naziva se Illacme tobini, prenosi Russia Today. Živi u spiljama planina Sierra Nevade, no istraživači ne žele objaviti gdje točno kako se stanište ne bi devastiralo.

Ako je vjerovati rezultatima nedavno objavljene studije, čini se da se svemir ne širi ubrzano, kako se do sada mislilo, već jednoliko, te da tamna energija, koja prema standardnom modelu fizičke kozmologije uzrokuje to ubrzano širenje, možda uopće ne postoji.

Ovaj zaključak tek treba potvrditi, no kada bi se to dogodilo, posljedice bi bile prilično dramatične - u pitanje bi bila dovedena Nobelova nagrada za fiziku iz 2011., a također bismo ostali bez elegantnog modela razvoja svemira kao i bez jasnog odgovora na pitanje kakva ga konačna sudbina čeka - ledena i mračna smrt u beskrajnom širenju ili prestanak širenja nakon kojeg će uslijediti veliko, vruće sažimanje. U tom slučaju teorijski bi fizičari trebali ponovno stati pred svoje ploče, a eksperimentalni sjesti za instrumente i teleskope.

No neki stručnjaci i neka nova astronomska otkrića pokazuju da trebamo zadržati dah prije nego što prihvatimo tako drastičan obrat, o čemu će više riječi biti u zadnjem poglavlju ovog teksta.

U međuvremenu, radi jednostavnijeg razumijevanja novog seizmičkog podrhtavanja u astrofizici trebamo se vratiti malo unazad u povijest i razjasniti neke temeljne ideje standardnog modela kozmologije.

Svemir se širi

Američki astronom Edwin Hubble još je krajem 1920-ih naišao na jake dokaze da se svemir širi, da on nije statičan kako ga je zamišljao Albert Einstein, ali i većina drugih znanstvenika prije njega. Promatrajući udaljena svemirska tijela otkrio je tzv. crvene pomake u frekvencijama njihova zračenja na temelju kojih je zaključio da se ona udaljavaju od nas. Crveni pomak kao indikator kretanja najlakše je shvatiti na primjeru sirene kola hitne pomoći. Kada nam se ona približavaju, sirena ima viši ton, viših frekvencija, a kada se udaljavaju niži. Slično se ponašaju i elektromagnetski valovi koje zrače razna tijela u svemiru - ako nam se približavaju, vidimo plavi pomak prema višim frekvencijama, a ako se udaljavaju, crveni, prema nižim. Širenje svemira koje je otkrio Hubble kasnije je postalo jednim od temelja za ideju o njegovu nastanku u velikom prasku.

Planeta za koju se veruje da je deveta u našem Sunčevom sistemu, ali koja je još uvek misteriozno neuhvatljiva za astronome, mogla bi da predstavlja uzrok "kolebanja", koje čini da se planete kreću pod različitim uglom u odnosu na Sunce, tvrdi se u novom istraživanju.

- S obzirom na to da je deveta planeta toliko velika, a njena orbita nagnuta u odnosu na ostale planete, Sunčev sistem jednostavno mora lagano da se krivi van orbite - izjavila je Elizabet Bejli, autorka istraživanja sa Kalifornijskog tehnološkog instituta.

Sve planete u našem Sunčevom sistemu (ne računajući hipotetičku devetu planetu) okreću se oko Sunca u istoj ravni, ali se ova ravan razlikuje za šest stepeni u odnosu na Sunce koje je nagnuto iz Zemljine perspektive.

Pretpostavlja se da je deveta planeta deset puta veća od Zemlje i da obilazi oko Sunca na udaljenosti 20 puta većoj od Neptunove i sa još ekstremnijim nagibnim uglom, koji se razlikuje za 30 stepeni u odnosu na ostale planete.

Ovi faktori mogli bi da objasne nagib Sunčevog sistema, jer ekstremna orbita devete planete uzrokuje "multimilijardu godišnje kolebanje sistema“.

Vreme provedeno na časovima klavira ili baleta nije izgubljeno vreme. Iako deca i mladi ponekad pružaju otpor tim vanškolskim aktivnostima, pokazalo se da su njihovi roditelji u pravu kada govore da je to za njihovo dobro.

Treninge je moguće selektivno forsirati da bi se ojačale neke moždane funkcije. Istraživači su sproveli studiju o vrsti i intenzitetu moždanih promena koje nastaju usled treninga muzičko-igračkih sposobnosti.

Jačanje neuronskih veza

Ples i sviranje na muzičkom instrumentu utiču na mozak na različite načine: kod igrača je prisutan opšti porast neuronskih veza, dok kod onih koji uče da sviraju jačaju specifični, određeni neuronski pravci.

Korist od razvoja muzičko-igračkih sposobnosti
Nova istraživanja ukazuju na značajnu korist od igre i sviranja za pacijente obolele od Parkinsonove bolesti kao i za decu obolelu od autizma, zaključuje prof. dr Virdžinija Penhjun.

Istraživači su primetili misteriozni objekat u krajnjim granicama Sunčevog sistema. Ima ekstremnu orbitu, s obzirom da je potrebno 20.000 godina da kruži oko našeg sunca.

Astronomi su otkrili daleki svet, poznat kao L91, kako kruži daleko iznad patuljaste planete Pluton, u krajnjim granicama našeg solarnog sistema. Čini se da je objekat u procesu postepenog menjanja svog puta, i da se kreće prema Suncu unutar Ortovog oblaka u Kajperovom pojasu. Ni jedan objekat nije nikada viđen da to radi.

To je jedan od najekstremnijih objekata ikada otkrivenih, koji kruži oko Sunca izvan uticaja Neptunove gravitacije, najudaljenije planete u Sunčevom sistemu.

Istraživači trenutno raspravljaju o anomalnoj orbiti objekta i pokušavaju da dođu do mogućih teorija.

“Svaki put kada pronađemo još jedan od ovih objekata, dodajemo još jedan deo slagalici,“ kaže Meg Švamb, planetarni naučnik u Gemini opservatorijumu u Hilu na Havajima.

L91 je zvanično otkriven u septembru 2013. godine.

Istraživači su sproveli detaljnu studiju malog dela neba, kako bi uvrstili i opisali objekte koji čine Kajperov pojas.

Prema izveštaju iz Nature, eliptična orbita 91 ne dozvoljava mu da priđe Zemlji više od 50 puta udaljenosti između Zemlje i Sunca.

Vulkani i potresi spadaju među najdestruktivnije sile prirode, a mnogi se pitaju kada će slijedeća erupcija supervulkana ili neki megapotres baciti civilizaciju na koljena.

U potpunoj suprotnosti s ovakvim apokaliptičnim predviđanjima, pomalo bizarna nova studija otkrila je kako, ponekad, vulkani u stvari zaustave potrese prije nego što se dogode, piše IFLScience.

Vulkan spriječio veću katastrofu

Tim sa sveučilišta u Kyotu opisuje borbu titana koja se dogodila u Japanu 16. travnja 2016. između potresa Kumamoto i kotla planine Aso, koju se ponekad naziva i ‘supervulkan’.

Potres je bio jedan iz serije plitkih potresa koji su se dogodili u kratkom vremenskom razmaku jedan iz drugoga, a koji su ozlijedili tisuće ljudi a ubili barem 49. Potresli su zapadni dio otoka Kjušu, a izgleda da mu je središte bilo oko 30 kilometara od vulkana.

Magnituda mu je bila 7.3, a posljedica je to kompleksne mreže rasjeda koji su kliznuli naprijed na relativno niskoj dubini od samo 10 kilometara.

Većina potresa u tome području daleko su dublji. Glavni im je uzročnik spuštanje filipinske morske ploče, a sve nove pukotine najčešće niti ne dopru do površine. Ali Kumamoto potres rastvorio je stijene ispod milijuna stanovnika.

Znanstvenici su povezali mutacije specifičnog gena s povećanom opasnošću od ponavljanog spontanog pobačaja što otvara put prema boljoj dijagnozi i liječenju žena pogođenih tom pojavom, objavljeno je u znanstvenom časopisu Royal Society Journal Open Biology.

Gen FOXD1 prvi put je bio identificiran u laboratorijskih miševa, napisala je ekipa znanstvenika u časopisu Royal Society Journal Open Biology u srijedu.

Istraživanjem su obuhvatili 556 žena koje su bile pogođene “ponovljenim spontanim pobačajima” (engleska kratica RSA). Cilj im je bio ispitati imaju li te žene mutacije istoga gena i utvrdili da - imaju.

Ponovljeni spontani pobačaj definira se za ženu koja je imala tri ili više spontanih pobačaja u prvih pet tjedana trudnoće. Kontrolna skupina od 271 žena koje ne pate od RSA također je bila uključena u studiju.

“Ustanovili smo da žene s mutacijama FOXD1 imaju statistički visok rizik da budu pogođene RSA”, kazali su znanstvenici.

Također su pronašli jednu varijantu koja je prisutna samo u kontrolnoj skupini žena koje nisu imale spontani pobačaj, pa su postavili hipotezu da bi ih ta varijanta mogla štititi od spontanih pobačaja.

Znanstvenici iz laboratorija Oak Ridge National Laboratory u SAD-u "slučajno" su otkrili kako preokrenuti proces sagorijevanja, time pretvarajući ugljični dioksid nazad u gorivo, piše Independent.

Znanstvenici su se prilikom procesa koristili nanotehnologijom, a zapravo su htjeli pretvoriti ugljični dioksid u metanol, a ne etanol. Kako su materijali korišteni u procesu vrlo jeftini, znanstvenici smatraju da bi se ovaj postupak mogao koristiti u industriji, na primjer u čuvanju viška energije stvorene u elektranama.

- Uzimamo ugljični dioksid, otpadni produkt sagorijevanja i zatim taj proces sagorijevanja okrećemo prema nazad kako bismo dobili korisno gorivo - kratko je objasnio proces dr. Adam Rondinone, glavni autor studije o ovom procesu koja je objavljena u časopisu ChemistrySelect.

Rondinone je također izložio sve pozitivne efekte ovog procesa:

- Etanol već danas možete koristit kao gorivo za vozila, bez modifikacija. S druge strane, ugljični dioksid je problem. Ako ga koristimo, onda sprječavamo da odlazi u atmosferu - smatra Rondinone.

Sam postupak tim iz laboratorija proveo je uz pomoć katalizatora napravljenog od ugljika, bakra i dušika, a kao okidač za reakciju korištena je struja.

- Očekivali smo da će proces biti kompliciraniji, a do otkrića smo donekle došli igrom slučaja. Pokušavali smo proučiti prvu fazu očekivane reakcije kad smo shvatili da katalizator provodi sasvim drugu reakciju. Etanol je za nas bio iznenađenje.

Otopina ugljičnog dioksida rastvorena u vodi pretvorena je u etanol u povratu između 63 i 70 posto, što znači da se većina CO2 i električne energije potrebne za njegovu proizvodnju ne gubi, nego pretvara u etanol, objasnili su znanstvenici kojima je sljedeći cilj dodatno pospješiti efikasnost procesa čija je praktična primjena potencijalno epohalno važna.