Tokom svog prolaska pored džinovske gasovite planete 27. septembra ove godine, sonda Junona registrovala je radio emisije Jupiterovih aurora.

Njih je prvo zabilježio instrument ‘Vejvs’ (Waves), a zatim su ih inženjeri pretvorili u audio fajlove. Emisije su prvi put otkrivene u 50-im godinama prošlog vijeka, ali nikad do sada nisu bile tako pažljivo analizirane. “Juipter nam se obraća na način na koji to mogu samo džinovski gasoviti svjetovi”, rekao je Bil Kurt, istraživač sa Univerziteta u Ajovi koji je koristio Vejvs.

Vejvs je otkrio emisije energetskih čestica koje stvaraju masivne aurore koje okružuju Jupiterov sjeverni pol. “Ove emisije su najjače u Sunčevom sistemu.

Pokušaćemo da utvrdimo odakle dolaze elektroni koji ih emituju”, dodao je Kurt.

Naučnici iz američkog Michigana otkrili su još jednu patuljastu planetu na ivicama našeg Sunčevog sistema.

Na oko 8,5 milijardi kilometara od Sunca nalazi se patuljasta planeta širine oko 530 kilometara, a čija solarna godina, odnosno jedan krug oko Sunca, traje nevjerovatnih 1.100 godina. Ipak, najzanimljiviji podatak o objektu koji zasad nosi naziv 2014 UZ224 jeste način na koji je pronađen.

David Gerdes sa Univerziteta u Michiganu nalazi se na čelu tima zaslužnog za otkiće patuljaste planete. On je razvio kameru nazvanu "Dark Energy Camera" koju je američko Ministarstvo za energetiku naručilo kako bi mapiralo udaljene galaksije.

Prije nekoliko godina Gerdes je svojim studentima dao zadatak da pokušaju locirati pojedine objekte unutar našeg sistema u načinjenoj mapi galaksija. Iako zvuči čudno, objekti u našem svemirskom "komšiluku" mogu se razaznati i na mapama udaljenih galaksija tako što se uočava njihovo značajno kretanje u odnosu na pozadinske objekte koji naizgled miruju.

Studenti su posmatrali mape načinjene jednom u nekoliko dana ili čak sedmica, što je registrovanje pokreta tijela učinilo znatno težim. Ipak, razvili su softver koji je sve znatno olakšavao, što je na kraju dovelo do uočavanja sporog kretanja malene 2014 UZ224.

NASA je razvila novu tehnologiju, baziranu na supstanci koja generiše elektricitet, a koji itekako može da pospeši zarastanje rana, kao i druge stvari, prenosi "Sputnjik".

Povrede u svemiru, na površini planete ili asteroida mogu da budu opasne po život. U uslovima u kojima nema gravitacije, ljudska krv se ponaša drastično drugačije nego na Zemlji. Naročito rane dosta sporije zarastaju, a ukoliko se uzme u obzir rizik i cene misija u svemiru, od velike važnosti je da se povrede brzo zacele.

Jedna od metoda jeste i nova gaza koju je najavila NASA. Tanak materijal sposoban je za neke neverovatne stvari jer generiše male količine elektriciteta u dodiru sa drugom površinom, uključujući i ljudsku kožu. Taj materijal nazvan PVDF ima razne mogućnosti primene, a dokazano je da rane brže zarastaju ukoliko se manje količine elektriciteta upotrebe na okolnom tkivu, ali za uspeh je neophodan i sastav gaze.

- Ako se vlakna PVDF pravilno postave ćelije rane ih koriste kao skelu što pomaže bržem zarastanju. Najlakši način njihovog pravilnog postavljanja jeste upravo pravljenje gaze koja istovremeno pruža i dodatni sloj u vidu zaštite od infekcije - objasnila je Emili Sioči, jedna od naučnica NASA Langli istraživačkog centra.

S obzirom na to da dobar deo novih dostignuća prvobitno namenjenih za pomoć pri istraživanju svemira vremenom završi i kao proizvod za kupovinu u običnim prodavnicama, tako nečemu se svakako treba adati kada je u pitanju ova gaza, prenosi "Sputnjik".

Znanstvenici diljem svijeta uzgajaju “male mozgove” kako bi pomoću njih došli do odgovora na pitanja što kod ljudi uzrokuje bolesti/poremećaje kao što su autizam ili šizofrenija.

Puno je još nedoumica vezanih uz ljudski mozak koje moramo riješiti - od onih zašto smo ljevaci ili dešnjaci do onog zašto razvijemo autizam. Za neka od pitanja može se pronaći odgovor proučavajući mozak, primjerice, glodavaca, no ne i na ova. Kako bi dobili odgovor na pitanje o tome što uzrokuje autizam ili šizofreniju, znanstvenici diljem svijeta sada uzgajaju stotine sitnih ljudskih mozgova u laboratorijima, a metoda koju koriste da bi uzgojili te mozgove je vrlo jednostavna, piše Daily Mail.

Gene za oštroumnost prenosi X kromosom i mogu biti deaktivirani ako dođu od oca.

Istraživanje je pokazalo da genetski profil majke određuje koliko će pametna biti njezina djeca te da otac na pamet djeteta nikako ne utječe, piše Independent.

Vjerojatnije je da će žena djetetu prenijeti gen inteligencije jer se prenosi putem X kromosoma. Uz to, znanstvenici sada vjeruju da se geni za napredne kognitivne funkcije koji se nasljeđuju od oca mogu automatski deaktivirati.

Smatra se da kategorija gena poznatih pod imenom 'uvjetovani geni' radi samo ako dolazi od majke u nekim slučajevima te oca u drugim slučajevima. Vjeruje se da je inteligencija među uvjetovanim genima koji dolaze od majke.

Laboratorijske studije na genetski modificiranim miševima otkrile su da su oni s većom količinom majčinih gena razvili veće glave i mozgove, ali manja tijela. Oni s većom količinom očinskih gena imali su manje mozgove i veća tijela.

Istraživači su identificirali stanice koje su sadržavale samo majčinske ili očinske gene u šest različitih dijelova mišjeg mozga koji su kontrolirali različite kognitivne funkcije, od prehrambenih navika do pamćenja.

Prema najnovijem znanstvenom istraživanju, objavljenom u časopisu "Science", ljudi nemaju baš toliko jedinstvene kognitivne sposobnosti. Naime, istraživanje je pokazalo da tri različite vrste majmuna mogu pretpostaviti da drugi imaju pogrešna (spoznajna) vjerovanja o određenoj situaciji. Time je opovrgnuta paradigma teorije uma prema kojoj jedino ljudi imaju mogućnost pripisivanja mentalnih stanja poput intencije, želje, znanja itd. drugima, smatraju autori članka.

Dosadašnji rezultati istraživanja mogu li životinje poput majmuna, čimpanzi i vrana shvatiti da druge životinje imaju umove, bili su neodlučni i različiti. Neka su istraživanja pokazala da čimpanze imaju neke karakteristike uma: mogu zavaravati, prepoznavati motive drugih te prepoznati dobrog partnera u suradnji oko nekog zadatka, što druge čimpanze vide ili ne vide te zaključivati o kretanjima objekata koje ne mogu izravno vidjeti. Međutim, do sada se nije pokazalo da čimpanze i druge životinje mogu pripisati pogrešna vjerovanja drugima.

Kako bi riješili problem, napravili su test. Snimili su film koji prikazuje čovjeka obučenog u majmuna, nazvanog King Kong, koji ukrade kamen nekom čovjeku. King Kong prvo sakrije kamen u jednu kutiju te otjera čovjeka. Za vrijeme dok je čovjek odsutan King Kong sakrije kamen u drugu kutiju, no onda se predomisli i odnese ga negdje izvan pogleda. Postavlja se pitanje što će napraviti čovjek kada se vrati? Većina nas će pretpostaviti da će potražiti kamen u prvoj kutiji, gdje je bio prije nego što je pobjegao.

Istraživače je zanimalo mogu li majmuni misliti na sličan način kao i mi, tako da pripišu pogrešno vjerovanje, pa su prikazali film čimpanzama, bonobo majmunima i orangutanima. Prateći kretanja oči majmuna putem infracrvenog svjetla za vrijeme gledanja filma, došlo se do spoznaje da je 22 od 30 majmuna gledalo izravno u kutije, od kojih je 17 gledalo u prvu kutiju gdje je King Kong prvotno ostavio kamen. Pokreti očiju, stoga, sugeriraju da su ti majmuni točno pogodili da će čovjek otvoriti kutiju gdje je zadnji put vidio kamen, iako su majmuni znali da se kamen više ne nalazi tamo. Do istog se rezultata došlo i u ponovljenom eksperimentu s malo drugačijim filmom.

Međutim, nisu svi optimistični, pa Laurie Santos, kognitivna psihologinja sa Sveučilišta Yale, misli da članak postavlja više pitanja nego što daje odgovora jer su mnogi prošli rezultati istraživanja pokazivali da čimpanze i drugi primati nemaju tu sposobnost.

Samo nekoliko dana nakon što je više od 200 slabih potresa pogodilo jug Kalifornije, znanstvenici su objavili kako su otkrili dokaze o novom rasjedu paralelnom uz opasni rasjed San Andreas.

Novi rasjed prolazi kroz 56 kilometara dugo jezero Salton Sea u pustinji Colorado, a kako sada znaju gdje se nalazi, seizmolozi će morati izračunati nove modele rizika od potresa za cijelo ovo područje, odnosno vidjeti koliki će njegov utjecaj biti na ionako opasno područje kojem prijeti novi veliki potres.

Da li ste znali da se čak i kod naprednih benzinskih motora ne iskoristi oko 20% goriva? Deo benzina se upotrebljava za hlađenje umesto za pogon, posebno pri velikim brzinama. Bosch zahvaljujući svom novom sistemu ubrizgavanja vode pokazuje da to ne mora biti tako.

Posebno prilikom velikog ubrzanja ili vožnje po auto-putu, ubrizgavanjem dodatne količine vode moguće je smanjenje potrošnje goriva za do 13 odsto. „Zahvaljujući novom ubrizgavanju vode pokazujemo da motor sa unutrašnjim sagorevanjem ima još nekoliko trikova u rukavu”, izjavio je dr Rolf Bulander, predsednik poslovnog sektora Mobility Solutions i član upravnog odbora kompanije Robert Bosch GmbH. Ušteda goriva koju nudi ova tehnologija posebno se prikazuje u tro-cilindarskim i četvoro-cilindarskim „downsizing“ motorima: drugim rečima, upravo u onim motorima koji se nalaze ispod haube bilo kog prosečnog automobila srednje veličine.

Zbog ogromne koronalne rupe na Suncu Zemlji preti solarna oluja koja može da prouzrokuje haos u komunikacijama i snabdevanju električnom energijom.

Sa druge strane, to takođe znači da možemo uživati u spektakularnim prizorima polarne svetlosti aurore borealis.

Portal "SpaceWeatherlive" je predvideo geomagnetsku oluju kada je uočen povratak koronalne rupe koja je bila usmerena ka Zemlji i pre oko mesec dana.

"Ovo je zaista velika rupa koja može da proizvede geomagnetski haos pet dana zaredom, tokom prvih pet dana u mesecu. Fantastični prizori aurore borealis primećeni su širom sveta", kažu sa ovog portala.

Tokom poslednje rotacije solarni vetrovi su dostigli osrednju jačinu, međutim, naučnici veruju da se od tad rupa povećala.

Solarne oluje dešavaju se otprilike jednom u 11 godina, mada ih naša planeta ne oseća tako često. Taj fenomen nastaje kad se na Suncu nakupi magnetna energija, pa se odjednom ispusti.

Polarna svetlost nastaje interakcijom solarnih vetrova sa Zemljinom atmosferom i magnetnim poljem.
Kako se koronalna rupa pomerala po Sunčevoj površini, sada se nalazi u takvom položaju da "gleda" u pravcu Zemlje, pa su i vetrovi jači.

Iako uvek postoji strah da će doći do prekida komunikacija, u međuvremenu uvek možemo da uživamo u fotografijama polarne svetlosti.

Europska svemirska letjelica Rosetta, koja će nakon 12-godišnje svemirske odiseje u petak prestati s radom, imala je 11 znanstvenih instrumenata kojima je 'mirisala' i fotografirala komet 67P iz svih uglova.

Nakon što je stigla u orbitu kometa 67P/Čurjumov-Gerasimenko 700 milijuna kilometara udaljenog od Zemlje, Rosetta je na njegovu površinu lansirala modul Philaea koji sam ima deset visokotehnoloških naprava, od kamera i rendgenskih zraka do bušilice.

Rosetta i Philae zajedno su višestruko unaprijedili ljudsko znanje o kometima, kojih ima na milijarde i predstavljaju 'ostatke' rođenja Sunčevog sustava prije 4.6 milijardi godina.

"Nitko nije imao ideju da su kometi tako 'čudni' dok Rosetta nije stigla", rekao je stručnjak za robotiku u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA) Fabio Favata.

A što je misija otkrila?

Oblik

Znanstvenici su očekivali da će naići na nešto jajolika oblika, poput lopte za američki nogomet. Iznenadili su se kad su kamere s Rosette pokazale da 67P sliči gumenoj patki s izraženim 'tijelom' i ' glavom' i pukotinama na 'vratu'.

Takav oblik nije mogao nastati erozijom, smatraju stručnjaci, nego je posljedica sudara niskog intenziteta dva tijela koja su se spojila u jedno. To sugerira da je komet nastao u mlađem, vanjskom dijelu Sunčeva sustava gdje 'promet' svemirskih tijela nije bio toliko gust. U suprotnom, 67P bi s ovakvim oblikom bio razoren da ga je pogodilo neko veće tijelo.